{"id":90606,"date":"2012-08-04T11:17:49","date_gmt":"2012-08-04T09:17:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=90606"},"modified":"2012-08-04T11:17:49","modified_gmt":"2012-08-04T09:17:49","slug":"projekt-kapitalisticke-hrvatske-je-propao","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/08\/04\/projekt-kapitalisticke-hrvatske-je-propao\/","title":{"rendered":"Projekt kapitalisti\u010dke Hrvatske je propao&#8230;"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/09\/revolucija-ilustracija.jpeg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-61208\" title=\"revolucija, ilustracija\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/09\/revolucija-ilustracija.jpeg\" alt=\"\" width=\"275\" height=\"184\" \/><\/a>Pi\u0161e: Golgota<\/p>\n<p>Ubio je Hrvatsku netom po ro\u0111enju, eutanazirao nadu iz stolje\u0107a sedmog&#8230; e moj Zvonimire kaj nam u\u010dini kletva tvoja!<\/p>\n<p>Dakle drugarice i drugovi iz virtualnog okru\u017eenja Pollitike, do\u0161lo je vrijeme da kona\u010dno priznamo slom bajke zvane kapitalizam i njegove temeljne religije \u201eslobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201c pogonjenog privatnim vlasni\u0161tom i demokracijom kao smokvinim listom kapital odnosa. Car je razodjeven i na djelu je njegova slika i prilika hermafrodita kao boga koji se hrani samodovoljno\u0161\u0107u. On je taj koji je jedini bitan u bitku 1%, u \u0111ungli homo ljuda hipnotiziranog seansom proizvodnje pristanka.<\/p>\n<p>Bilo\u0161ka ponornica opstojnosti prokletstvo je koje je eksplodiralo 90-tih u silnoj \u017eudnji njih 200 za \u201eimati\u201c \u017ertvuju\u0107i pritom bo\u017eanstveno homo poslanje iskona \u2013 \u201ebiti\u201c&#8230; i neki to sagleda\u0161e \u0161pijuniraju\u0107i sebe u \u201epsihi\u201c dnevne sobe ili obi\u010dnog \u0161pigla \u0161ekretskog. Jebivjetri bjelosvjetski prodali nam jaja pod bubrege, a rvati lakomi zapadnog ameri\u010dkog \u0107uda dobrohotno platili i rat i svukli guzicu u mazohisti\u010dkom pohodu na ekstazu gomilanja svega pa i svoje propasti. O bo\u017ee, tko \u0107e opstati da osna\u017ei izvornu nit \u201eiranskog platoa\u201c kao zavi\u010daja, kada se priklonismo sotoni \u2013 jedna vlada, jedan novac, jedna vojska&#8230;\u201c &#8220;I zaustavi se na pijesku morskome&#8230;. I vidjeh Zvijer kako izlazi iz mora, imala je sedam glava i rogova deset. I na rogovima njenim &#8211; deset kruna, a na glavama njezinimm imena BOGOHULNA !\u201c<\/p>\n<p>Tko \u0107e trgnuti narod iz letargije ne\u010dinjenja torovskog, tko \u0107e ozdraviti o\u010di onevidjele \u2013 uha nagluha! Mo\u017ee li netko zatrubiti i prije no kaj Jaganjac otvori sedmi pe\u010dat&#8230;<\/p>\n<p>Mogu li rvati privremeno prigu\u0161iti nacionalno (&#8230;nek me rani kora kruha, zrno soli&#8230;al rvacku sine voli..) na ra\u010dun klasnog kako bi poku\u0161ali osmisliti svoju budu\u0107nost \u2013 radni\u010dkim samoupravljanjem kao izglednim rje\u0161enjem. Prije par godina sam pisao o tome kada je tema zaudarala na prerano kukurikanje bez obzira na argument nobelovke Ostrom, ponovo pi\u0161em danas jer vrag je odnio \u0161alu&#8230;<\/p>\n<p>O institutu i terminu &#8220;radni\u010dko samoupravljanje&#8221; treba gruntati i besjediti jer ima veliku tendenciju da bude krivo shva\u0107en, i u teoriji, ali i u praksi a zbog relikta sli\u010dnog pojma biv\u0161e Juge.<\/p>\n<p>Unato\u010d \u010dinjenici da su radnici u vrijeme biv\u0161e Jugoslavije imali odre\u0111enu autonomiju, a visina pla\u0107a je \u010desto bila &#8220;limitirana&#8221;, taj model nije predstavljao &#8220;radni\u010dko samoupravljanje&#8221; u pravom smislu rije\u010di.<\/p>\n<p>Prvo &#8211; i najva\u017enije &#8211; radnici nisu posjedovali konkretne proizvodne i operativne pogone, bez obzira da li se radilo o tvornici, zdravstvenoj ustanovi ili prodajnom centru.<\/p>\n<p>U SFRJ kontrolu nad ekonomijom je imala dr\u017eava, s ograni\u010denim elementima slobodnog tr\u017ei\u0161ta (koje se iz godine u godinu sve vi\u0161e probijalo). Za taj ex jugoslavenski model puno vi\u0161e bi odgovarao termin &#8220;radni\u010dka privilegiranost&#8221;.<\/p>\n<p>Da li je to dobar put ka potpunoj radni\u010dkoj samoupravi? Mo\u017eda.<\/p>\n<p>Da li se mogla sva vlast u datim povijesnim okolnostima prebaciti s dr\u017eave na radnike? Jo\u0161 jednom &#8211; mo\u017eda.<\/p>\n<p>Odgovore na ta i sli\u010dna pitanja jako je te\u0161ko danas ponuditi, apsolutni odgovori u ve\u0107ini slu\u010dajeva su poprili\u010dno pristrani i imaju tendenciju ideolo\u0161ki negirati kontra-argumente.<\/p>\n<p>Drugim rije\u010dima, pobornici &#8220;\u010distog&#8221; samoupravljanja ne uzimaju u obzir povijesni kontekst, dok druga strana nevoljko priznaje kako jugoslavenski samoupravni socijalizam nije &#8211; bar ne u praksi, bio zaista i &#8220;samoupravan&#8221;. Zato je sadr\u017eajno bitno napraviti teoretsku distancu izme\u0111u radni\u010dke samouprave i radni\u010dke privilegije. Zbog \u010dinjenice da se o teoriji i praksi radni\u010dkog samoupravljanja iznimno malo govori, a jo\u0161 manje pi\u0161e, jasno je da ista mo\u017ee djelovati poprili\u010dno &#8220;avangardno&#8221; i &#8220;utopisti\u010dki&#8221;. Rekli bi neki \u2013 ekstremisti\u010dki! Suo\u010deni sa samoupravnim idealima mnogi \u0107e se, s razlogom, upitati &#8211; &#8220;kako je to uop\u0107e izvedivo?&#8221;, pogotovo ako se osvrnemo na dominantni model proizvodnje koji je trenuta\u010dno aktualan u gotovo cijelom svijetu.<\/p>\n<p>Ipak, ono kaj bi do ju\u010der pripadalo u domenu prepri\u010davanja povijesti, danas je jo\u0161 jednom dio aktualne rasprave. Razlog tome je, umjetno i globalno generirana ekonomska kriza koja ne jenjava. U ova, mo\u017eemo ih slobodno nazvati &#8220;izvanredna&#8221; vremena, potrebno je precizno analizirati ekonomiju, njene nedostatke, ali i potencijalne alternative.<\/p>\n<p>Ako nas je povijest ikaj nau\u010dila, onda je to \u010dinjenica da ono kaj ona uzme, to \u0107e tam i ostati. Drugim rije\u010dima, svi modeli dru\u0161tvenih odnosa koji su kroz povijest poku\u0161ani, propali su. Iza svake propasti stoji niz razloga, no jedno je sigurno &#8211; vratiti se vi\u0161e nikada ne\u0107e. Barem ne u onom izvornom obliku. Upravo zbog toga je &#8220;radni\u010dko samoupravljanje&#8221; itekako zanimljiv model &#8211; unato\u010d \u010dinjenici da je skovan prije mnogo godina, svjetlo dana jo\u0161 nije ugledao.<\/p>\n<p>Pa \u010dak i one vlade i strukture koje su se &#8220;klele&#8221; u njega, ipak nisu dopustile da ga se i primijeni.<\/p>\n<p>Umjesto da govorimo o teoriji i praksi, za kaj bi trebalo jako puno prostora &#8211; sre\u0107om ti modeli su dobro opisani u brojnoj literaturi, dakle, problem je implementacija.<\/p>\n<p>Polaze\u0107i od primarnog paradoksa &#8211; zakaj sve te nominalno socijalisti\u010dke zemlje nikad nisu uvele radni\u010dko samoupravljanje?<\/p>\n<p>Razlog tome je \u010dinjenica da je &#8211; ne\u0107emo re\u0107i &#8220;nemogu\u0107e&#8221; &#8211; nego jako te\u0161ko o\u010dekivati od dr\u017eave, tj. njene izvr\u0161ne vlasti, da ista samu sebe dezintegrira i svu vlast preda u ruke radnicima tj. narodu i time sebe samu ukine.<\/p>\n<p>Da li bi takva dr\u017eava uop\u0107e vi\u0161e postojala? Mo\u017eda i bi, ali njene funkcije bi se svele samo na protokolarne, ne\u0161to nalik na monarhe koji su davno izgubili konkretnu vlast, ali jo\u0161 uvijek slu\u017ee kao podsjetnik povijesti. Radni\u010dko samoupravljanje, po svemu sude\u0107i, mogu implementirati samo sami radnici, a ne neki otu\u0111eni predstavnici ili politi\u010dke stranke. Ovdje se \u0161pekuliralo da ulogu grobara kapitalizma mo\u017ee ponijeti institut kooperative (primjer Mondragon) me\u0111utim sustav kooperative ne puca na klasni odnos ve\u0107 se zadovoljava na razini participacije profita. Me\u0111utim radni\u010dko samoupravljanje ima kapacitet politi\u010dkog dokidanja kapital odnosa posebice njegovog perveznog oblika u kojem je danas prisutan. Naravno, veliki naslovi poput &#8220;radnici preuzimaju vlast !&#8221; ne\u0107e tak skoro krasiti dominantne svjetske meinstream medije. Ne zato kaj se to ne doga\u0111a, itekako se doga\u0111a &#8211; od Filipina, Indije, Nepala, Meksika i sada Gr\u010dke &#8211; ve\u0107 zbog \u010dinjenice da je radni\u010dko samoupravljanje najve\u0107a mogu\u0107a &#8220;hereza&#8221; po pitanju aktualnog ekonomskog modela \u010diji je primarni cilj isklju\u010divo profit i dominacija (pot\u010dinjavanje ljudi) temeljem istog.<\/p>\n<p>Radni\u010dko samoupravljanje dijametralno je suprotno profitnoj ekonomiji &#8211; gomilanju resursa bez ikakve potrebe, samoupravni model je ujedno i model odr\u017eivosti, solidarnosti, ali va\u017ean \u010dimbenik u samoj jezgri modela je i &#8220;radni\u010dki ponos i dostojanstvo ljuda&#8221;.<\/p>\n<p>Naravno, velike rasprave i lomljenje kopalja o radni\u010dkom samoupravljanju tek slijede u vremenima koja su pred nama.<\/p>\n<p>Ve\u0107 danas se nastoji dokazati kako je ljudsko bi\u0107e &#8220;evolucijski&#8221; sklono materijalizmu i pohlepi &#8211; no dovoljno je samo pogledati iz kojih pravaca se plasiraju takve opskurne izjave.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=TZU3wfjtIJY&amp;feature=player_embedded#!%3Cstrong\">Ameri\u010dki profesor Richard Wolff dao je nadasve intrigantnu opservaciju govore\u0107i o samoupravi i problemu ekologije.<\/a><\/p>\n<p>Hrvatska dru\u0161tvena lomljava mo\u017ee samo pridonijeti br\u017eem sazrijevanju kriti\u010dne svijesti glede istinskog vladanja populusa samim sobom, ako ne milom (imatelji nagomilanih resursa ne\u0107e se dobrovoljno istih odre\u0107i u korist onih koji su u oskudici istima), a ono silom. Kada je revolucija dru\u0161tveno neophodna tada je ista moralno opravdana&#8230;<\/p>\n<p>http:\/\/pollitika.com\/revolucija-je-prirodna-legitimna-opcija<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pollitika.com\/projekt-kapitalisticke-hrvatske-je-propao\">Pollitika<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kada je revolucija dru\u0161tveno neophodna tada je ista moralno opravdana&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-90606","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/90606","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=90606"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/90606\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=90606"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=90606"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=90606"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}