{"id":89678,"date":"2012-07-24T22:25:16","date_gmt":"2012-07-24T20:25:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=89678"},"modified":"2012-07-24T22:25:16","modified_gmt":"2012-07-24T20:25:16","slug":"nasilje-nije-ono-najgore","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/07\/24\/nasilje-nije-ono-najgore\/","title":{"rendered":"Nasilje nije ono najgore"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>S ciljem bolje i \u0161ire prezentacije voditelja kurseva na ovogodi\u0161njoj Postjugoslavenskoj mirovnoj akademiji, \u0161to bolje i \u0161ire prezentacije problematike kojom \u0107e se polaznici kurseva baviti te, u kona\u010dnici, \u0161to je mogu\u0107e ve\u0107eg plasiranja diskursa izgradnje mira u javni prostor pokrenuli smo seriju intervjua s voditeljima na\u0161ih kurseva. Ovaj put, cijenjeni posjetitelji na\u0161e stranice, dajemo vam na uvid paralelni intervju s Vlastom Jalu\u0161i\u010d i Ton\u010dijem Kuzmani\u0107em, voditeljima kursa Politika, mo\u0107 i nejednakost<\/em><\/p>\n

Razgovarao: Amer Tikve\u0161a<\/strong><\/p>\n

FMA: Ove godine tre\u0107i put ste voditelji kursa na Postjugoslavenskoj mirovnoj akademiji. Kakva su prethodna iskustva i kakva su o\u010dekivanja od ovogodi\u0161nje PJMA?<\/p>\n

JALU\u0160I\u010c: Iskustva su odli\u010dna. Kao prvo, jer ja i Ton\u010di radimo kao tim dvoje predava\u010da i mo\u017eemo se jako dobro dopunjavati, to zna\u010di da mo\u017eemo izvoditi nastavu koja je zapravo dijalog, i to dijalog izme\u0111u nas dvoje a i izme\u0111u nas i polaznika i polaznica. Tako u punom smislu prakticiramo pluralnost i stvaramo prostor gdje je mogu\u0107e kolektivno mi\u0161ljenje.<\/p>\n

Mi smo zajedno predavali i prije ali Mirovna akademija nam je pru\u017eala mogu\u0107nost da postavimo ne\u0161to novo i druga\u010dije \u0161to bi se moglo nazvati kao poseban pristup: to zna\u010di da sa polaznicima uspostavimo poseban zajedni\u010dki prostor za kolektivan proces u kojemu u toku akademija pre\u0111emo odre\u0111eni put koji kako polaznike\/ce tako i nas na neki na\u010din mijenja. Tako da smo od samog po\u010detka imali jako pozitivno iskustvo a i odazive. Jako va\u017eno pri tome je uvijek bilo da smo se jako koncentrirali na razumijevanje pojmova i procesa \u2013 a osnova tome je jako pa\u017eljivo \u010ditanje nekih osnovnih tekstova \u0161to tek otvori mogu\u0107nost za zajednicu mi\u0161ljenja.<\/p>\n

Mi smo do sada nudili kurs o kolektivnom nasilju odnosno procesima razumijevanja kolektivnog nasilja a ove godine smo i\u0161li na drugu temu. Uz to je jako va\u017eno da su polaznici i polaznice izvanredno osobno motivirani \u2013 mi s ljudima koji su dolazili tu imamo jo\u0161 uvijek jako srda\u010dne kontakte, neki su i formalno postali na\u0161i studenti, a neki tvrde da im je kurs promijenio \u017eivotni put, \u0161to nije mala stvar.<\/p>\n

KUZMANI\u0106: Moja iskustva su izuzetno pozitivna i to posebno u smislu polaznika\/ca koji sa nekim izuzetnim zanimanjem, sa motivacijom koja meni nije znana u Sloveniji poku\u0161avaju misliti ono \u0161to je najte\u017ee za misliti. Prve godine kad smo radili taj na\u0161 te\u010daj stvar je bila koncentrirana oko ratova, nasilja, ukratko, meni koji dolazim iz Slovenije, ina\u010de sam Dalmatinac, to je bilo ne\u0161to novo, zato jer populacija ovdje glumi nekakvu evropsku pozu u smislu \u201eono \u0161to se dogodilo na divljem Balkanu nas ne zanima” i taj neki uzvi\u0161eni polo\u017eaj koji je u Sloveniji uobi\u010dajen, to je zapravo polo\u017eaj hipokrizije, \u010dega nije bilo u Sarajevu kod polaznika\/ca iz Makedonije, Srbije, Hrvatske, Bosne, Crne Gore, Kosova i tako dalje i to je bilo izuzetno iskustvo koje je za mene motiviraju\u0107e i dalo mi je neku posebnu snagu zato da ka\u017eem hvala bogovima i boginjama, ipak postoje jo\u0161 uvijek normalni ljudi koji brinu za svijet i za ono \u0161to bi moglo do\u0107i iza njih i koji ne razmi\u0161ljaju na ovaj hipokrizijski na\u010din Zapadnjaka koji \u017eive neke svoje zajednice, zadnje \u017eivote i gledaju samo svoje guzice. Dakle, vrlo pozitivni utisci su moji o tom po\u010detku, odnosno te prve dvije godine.<\/p>\n

A \u0161to o\u010dekujem?! O\u010dekujem da \u0107e se ta stvar nastaviti, da ti rezervoari motivacije mladih ljudi nisu iscrpljeni s tim da \u0107emo poku\u0161ati ove godine stvar s rata i nasilja presumjeriti prema nekoliko op\u0107ijih i za dana\u0161nje vrijeme opasnijih pitanja, kao \u0161to su pitanja mo\u0107i, kao \u0161to je pitanje revolucija, pitanje dr\u017eava i kao \u0161to je pitanje ne\u010dega \u0161to treba nazvati kona\u010dna kriza zapadnog svijeta.<\/p>\n

FMA: PJMA spada u neformalni vid obrazovanja. Da li je izgradnja mira osu\u0111ena ne \u201eneformalnost” te da li bi i koliko bila dru\u0161tveno korisnija i progresivnija kada bi se vi\u0161e uklju\u010dila u formalne obrazovne procese?<\/p>\n

JALU\u0160I\u010c: Ja mislim da je PJMA jedinstvena najprije po svojoj lokaciji a uz to po tome \u0161to sakuplja ljude koji imaju jako va\u017eno iskustvo: ne samo rata i poslijeratnih procesa i rasprava te aktivizma u smislu anga\u017emana protiv rata i procesa pomirenja i suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u. Radi se o tome da su pored toga \u0161to takvo iskustvo pru\u017ea iznimnu mogu\u0107nost za promi\u0161ljanje procesa koji su doveli do kolektivnog nasilja po mom mi\u0161ljenju jugoslovenski ratovi – pored doga\u0111aja u sredi\u0161noj Africi – oni bitni doga\u0111aji koji nam otvaraju put ka promi\u0161ljanju nove forme vladavine sa kojom se susre\u0107emo uo\u010di propadanja dosada\u0161njeg najve\u0107eg garanta jednakosti i prava, dr\u017eave \u2013 koja mo\u017ee ako je shva\u0107ena kao puki aparat vlasti funkcionirati i u suprotnom smjeru, naime mo\u017ee postati najve\u0107i kr\u0161itelj prava i jednakosti.<\/p>\n

Ljudi koji su stvorili PJMA su po meni shvatili da se radi o takvom mjestu i trenutku i to im je omogu\u0107ilo stvoriti tako vanrednu \u0161kolu mira \u2013 gdje mogu ljudi stati i u nekom smislu bez presija promi\u0161ljati, reflektirati o onome \u201e\u0161to se nama zapravo dogodilo” i koju odgovornost za pro\u0161lost i budu\u0107nost kao pojedinci i kolektivi na ovim prostorima to mi zapravo nosimo.<\/p>\n

KUZMANI\u0106: Ono \u0161to je za mene bitno je otprilike ovo: kada govorimo o toj krizi, jedna od centralnih karakteristika te krize je kriza obrazovanja. Na koljenima danas stoje osnovna \u0161kola, srednja \u0161kola, fakulteti i mo\u017eda \u010dak posebice svi oblici postdiplomskih studija. Stvar je povezana s op\u0107om krizom uklju\u010duju\u0107i i krizu svih institucija me\u0111u kojima je sistematika obrazovanja ona koja je problemati\u010dna. U tom kontekstu bih rekao ovako: \u0161to se ti\u010de govora, recimo, o pedago\u0161kom radu sa problemom nasilja, mislim da bi to trebalo uvesti u osnovne \u0161kole, tamo negdje iza \u010detvrtog razreda. Kasnije bih bio skepti\u010dan. Mo\u017eda bi se jo\u0161 o tome moglo govoriti u srednjoj \u0161koli. O tome treba govoriti mladim ljudima, njima otvoriti ta pitanja, i uvijek po\u0107i od nasilja u porodici a ne obrnuto.<\/p>\n

Ako mislite na uklju\u010denje Mirovne akademije u neki postdiplomski studij, onda sam protiv toga. Kad formalizira\u0161 taj studij, ti mu oduzme\u0161 onaj osnovni naboj, a to je naboj alternativnosti. Mirovne studije se nikad ne odnose samo na nasilje i nikad se ne odnose samo na rat, nego uvijek govore o nekim institucijama, o problemati\u010dnosti univerziteta, o problemati\u010dnosti sistema \u0161kolovanja, itd. Dakle, u tom smislu bih ja imao jedno shizofreno stajali\u0161te da bih rekao da \u2013 u ni\u017ee stepene obrazovanja, ne \u2013 u vi\u0161e stepene obrazovanja. Mislim da to mora ostati izvaninstitucionalno i da je to ono \u0161to daje mo\u0107 tim na\u010dinima obrazovanja i razmi\u0161ljanja i bojim se da bi institucionalizacija ubila te potencijale.<\/p>\n

FMA: Tema kursa koji \u0107ete voditi je Politika, mo\u0107 i nejednakosti. Problematizirat \u0107ete pitanje da li je nasilje ono najgore \u0161to nam se mo\u017ee dogoditi. Predla\u017eem da s problematizacijom, ukratko, po\u010dnemo sada. Da li je?<\/p>\n

JALU\u0160I\u010c: Nasilje je tek rezultat, ono je odsutnost mo\u0107i i znak da je politi\u010dko djelovanje otkazalo. Nasilje mo\u017ee biti i kontranasilje. Ja sam o tome pisala u svojoj knjizi Zlo nemi\u0161ljenja gdje sam sa oslanjanjem na misao Hannah Arendt i analizu nekih problema u vezi sa nasiljem, vla\u0161\u0107u, rasizmom i pitanjima totalitarizma pokazala da se u na\u0161e doba radi o onome \u0161to sam nagovijestila prije \u2013 o novoj formi vlasti koja postaje globalna i koja zapravo ne treba neposredno nasilne procedure da bi se mogla vr\u0161iti. Nagovje\u0161taji takve forme vlasti su tzv. totalitarni sistemi gdje nasilje nije su\u0161tina problema.<\/p>\n

O posttotalitarnoj formi vlasti kao posebnom sistemu je pored Hannah Arendt pisao i Vaclav Havel jo\u0161 kao disident, i njegov tekst Mo\u0107 nemo\u0107nih \u0107emo \u010ditati ove godine \u2013 on taj sistem nije ograni\u010dio na nacizam ili staljinizam ve\u0107 govori o \u0161irem fenomenu koji zahva\u0107a zapadna dru\u0161tva. Put ka toj formi vlasti je u biti nepo\u0161tivanje temeljne ljudske jednakosti i tzv. \u201eprava imati prava” (Hegel). Nejednakosti, pogotovo ako zahvate cijele grupe, dovode do toga osje\u0107aja nepravde koji se kolektivno mo\u017ee perpetuirati stolje\u0107ima i stvara tzv. reaktivne grupe koje se organiziraju na toj osnovi \u2013 kao identiteti koji mogu postati \u201eubila\u010dki” kao \u0161to ih zove Amin Maloof.<\/p>\n

Mislim da trebamo biti vrlo pa\u017eljivi glede osu\u0111ivanja nasilja uop\u0107e kao ne\u010dega \u0161to je najgore zlo. O tome puno znaju oni koji su pro\u017eivjeli najstra\u0161nije eksperimente zadnjeg stolje\u0107a.<\/p>\n

KUZMANI\u0106: Problem nasilja je prili\u010dno zapletena stvar, posebice u tom smislu \u0161to smo mi obrazovani, \u0161to smo mi socijalizirani na prili\u010dno pogre\u0161ne na\u010dine koji se uglavnom ve\u017eu na neke religiozne i postreligiozne sisteme unutar kojih jedne stvari vidimo a za druge smo potpuno slijepi. Taj sistem obrazovanja koji imamo napravi nam u glavi ne\u0161to takvo da jedno vidimo a drugo apsolutno ne vidimo. Ono \u0161to vidimo je nasilje pri \u010demu ga vidimo kao fizi\u010dko nasilje. Mi kao djeca postmoderne \u017eivimo na zapadu, pogotovo u nekim dru\u0161tvima koja brojne stvari vi\u0161e ne rje\u0161avaju na na\u010dine fizi\u010dkog nasilja nego na na\u010dine drugih formi nasilja koji su puno opasniji i puno gori, koji nam djeluju iza le\u0111a i koje, na\u017ealost, ne mo\u017eemo vidjeti, misliti, tematizirati te ih uop\u0107e ne mo\u017eemo blokirati.<\/p>\n

U tom smislu bi se dalo na va\u0161e pitanje odgovoriti: da, puno, puno gore nam se stvari mogu dogoditi nego \u0161to je fizi\u010dko nasilje i to\u010dno to \u0161to je vi\u0161e nego fizi\u010dko nasilje nam se upravo i doga\u0111a. Klju\u010dna to\u010dka gdje se to pitanje mo\u017ee otvarati kao problem je pitanje jednakosti. Dakle, mi \u017eivimo u dru\u0161tvima u kojima je samorazumljivo da ljudi nisu jednaki i unutar tog konteksta striktno osu\u0111ujemo samo fizi\u010dke oblike nasilja. E, sad ono \u0161to treba otvoriti je sasvim novi kontinent koji ide preko fizi\u010dkog nasilja i koji je ugra\u0111en u samim temeljima zapada, u samim temeljima dru\u0161tava u kojima \u017eivimo a to je problem nejednakosti.<\/p>\n

FMA: \u0160ta je nenasilje i \u0161ta bi trebalo biti: dogma ili taktika, kako je pitanje 1961. formulisao Peter Sedgwick?<\/p>\n

JALU\u0160I\u010c: Sedgwick je bio toga svjestan, kada je polemizirao kako sa anarho-pacifistima tako i sa njihovim protivnicima. Jako je va\u017eno to \u0161to je rekao da bi trebali nepacifisti\u010dki demonstranti sjesti skupa sa pacifistima i ustanoviti da mogu oni sami imati dosta manje nasilnu argumentaciju od samih anarho-pacifista.<\/p>\n

Nenasilje, ponavljam, nije suprotnost nasilja. Nasilje je instrumentalno \u2013 to je njegova bit \u2013 ono je uvijek sredstvo koje treba opravdanje, i nikada ne mo\u017ee biti legitimno po sebi. Nasuprot nasilja je politika, politi\u010dko djelovanje i mo\u0107, a one ne trebaju opravdavanja ve\u0107 legitimnost. Samo nenasilje, pogotovo kada zna\u010di izmicanje djelovanju i neaktivnost, mo\u017ee biti vrlo nemo\u0107no a ponekad \u2013 kada bi trebalo zaustaviti neke procese (koji mogu biti bilo nasilni bilo nenasilni i koji potpuno devastiraju bilo kakvu mogu\u0107nost za budu\u0107u politi\u010dku zajedni\u010dku egzistenciju nekih grupa ili \u010dak vode ka njihovom uni\u0161tenju) \u010dak i sudbonosno. To je pokazao i slu\u010daj biv\u0161e Jugoslavije \u2013 i Bosne posebno. To mo\u017ee naravno i biti druga\u010dije ako se radi o \u201eaktivnoj pasivnosti”, ali o tome ne mo\u017eemo raspravljati generalizirano, ve\u0107 povodom konkretnih situacija.<\/p>\n

KUZMANI\u0106: Mi Zapadnjaci smo prili\u010dno udobno naseljeni u distinkciju nasilje \u2013 nenasilje i onda nasilje vidimo kao ne\u0161to aktivno a nenasilje kao ne\u0161to pasivno. Kad ja i Vlasta govorimo o nenasilju, onda mi ne govorimo ni o kakvoj pasivnosti, ni o kakvom nedjelovanju, upravo suprotno, mi govorimo o politi\u010dkom djelovanju. Problem je u tome da zapadni diskursi, svi po redu, i tu nema iznimke, to je pokazala Hanah Arendt jako jasno, bilo kakvo govorenje o politici i samo pominjanje rije\u010di politika, vezuju uz nasilje.<\/p>\n

Dakle, rije\u010di politika i politi\u010dko djelovanje zna\u010de ne\u0161to nasilno zato \u0161to su sve revolucije bile nasilne itd. Treba iza\u0107i iz tog tipa diskursa i re\u0107i da je politi\u010dko djelovanje politi\u010dko samo do onog momenta dokle je nenasilno, a to da je nenasilno ne zna\u010di da je pasivno i da je nedjelovanje. Izme\u0111u toga stoji jo\u0161 jedna dublja razlika a to je razlika izme\u0111u rada i izme\u0111u djelovanja. Razlika izme\u0111u onoga \u0161to je poiesis i ponos i onoga \u0161to je praxis, to razlikovanje je ono koje nam omogu\u0107ava da ka\u017eemo otprilike te re\u010denice koje su ugrubo re\u010dene: prva je ta da nenasilje nije nikakva pasivnost, nikakvo \u010dekanje, nego otvaranje mogu\u0107nosti nenasilnog djelovanja, mijenjanja, oblikovanja, blokiranja… jer u trenutkku kad se prepustimo logici sile, logika sile je ono \u0161to stoji iza nasilja, onda nismo vi\u0161e u politi\u010dkom djelovanju nego smo u ne\u010demu \u0161to je poiesis, \u0161to je rad, ili \u0161to je zlo. Pitanje rada, pitanje nasilja, nije ne\u0161to \u0161to bi se moglo na bilo koji na\u010din tako jednostavno izjedna\u010davati ili distingvirati. Radi se o jako zapletenoj stvari a najvi\u0161e je problemati\u010dno to \u0161to mi moramo na neki na\u010din iza\u0107i iz uobi\u010dajenih zapadnih na\u010dina razumijevanja te problematike.<\/p>\n

Jedna od mogu\u0107nosti je ono \u0161to je radio, na nivou primjera dakako, Gandi, a unutar zapadnih teorija, me\u0111u kojima ste neke i vi pominjali, zapravo tu nema pravog izlaza. Mi se zapravo nalazimo u dobu, u epohi, kada \u0107emo morati pokazati da postoje i drugi putevi. Na nivou trenutnog doga\u0111anja je, recimo, revolucija u Egiptu, na trgu Tahrir jasno pokazalo da je ono \u0161to je politi\u010dko jako produktivno upravo nenasilno politi\u010dko djelovanje. Ono \u0161to se dogodilo na Tahriru je zapravo dokaz da teorija Hane Arendt jako dobro funkcionira<\/p>\n

FMA: Nasilna (re)akcija, govorim iz konteksta kojeg poznajem, to je bh. pa i ex-yu kontekst, u javnom mi\u0161ljenju djeluje razumljivija od nenasilne. Nenasilje je ono u vezi s \u010dim se pokre\u0107u razni edukacijski programi, treninzi i sl. U tom smislu o nasilju bi njegov pobornik mogao re\u0107i da je ono oprirodnjen, instinktivan proces, dok pobornik nenasilnog djelovanja to za proces koji promovira te\u0161ko da mo\u017ee re\u0107i. To je ono \u0161to se u\u010di. Je li ta teza po vama ispravna i kako je komentirate?<\/p>\n

JALU\u0160I\u010c: Mislim da ni\u0161ta nije prirodno u nasilju, ni u nenasilju. Nasilna re-akcija je ne\u0161to spontano, ali to ne zna\u010di \u201eprirodno” u smislu biologije. Mislim da je problem s edukacijom o \u201enenasilju” da se kod govorenja o tematici \u201enenasilja” zapravo radi o reaktivnom konceptu (reakcija na nasilje), koje aludira na neaktivnost \u2013 a da bi se odgoj za mir i nenasilje zapravo trebao zvati edukacija za politiku i politi\u010dko djelovanje – aktivnost. Razlozi su po meni dublji i trebalo bi ih staviti u samu zapadnu tradiciju razumijevanja politike kao manifestacije volje pojedinaca i grupa a ne kao zajedni\u010dkog djelovanja. Ali tu nemamo dovoljno mjesta za razradu tog pitanja.<\/p>\n

KUZMANI\u0106: Poku\u0161at \u0107u to odgovoriti na jedan neobi\u010dan na\u010din uz pomo\u0107 \u010dovjeka kojeg vrlo cijenim, to je Ludwig Witgenstein. Te na\u0161e zapadnja\u010dke jezikovne igre se naj\u010de\u0161\u0107e utemeljuju upravo u prirodi. Ta na\u0161a konstrukcija prirode je tako stra\u0161na da je to jedan od glavnih problema s kojim imamo posla. Uz sve ono, kad nemamo vi\u0161e dobrih argumenata, uvijek u pomo\u0107 na ovaj ili onaj na\u010din, kao zeca iz \u010darobnjakovog \u0161e\u0161ira povu\u010demo prirodu i ka\u017eemo \u201eto je prirodno!” i onda bi se moralo \u010diniti da tamo vi\u0161e nema nikakve argumentacije. Me\u0111utim, to jednostavno ne dr\u017ei vodu.<\/p>\n

Kad bi bilo, poku\u0161at \u0107u na osnovu jednog hipoteti\u010dkog izvo\u0111enja re\u0107i, kad bi to bilo tako da je rat, da je nasilje ne\u0161to \u0161to je prirodno, onda bi nam ti koji takve stvari govore morali re\u0107i kada je bio zadnji rat izme\u0111u slonova i lavova? Kad govorimo o ratu, ne mo\u017eemo govoriti o prirodi, moramo govoriti o \u010dovjeku. E, sad, ako \u0107emo se vrtiti oko \u010dovjeka i re\u0107i da je on prirodno bi\u0107e, vjerovatno mo\u017eemo odgovoriti samo to: da, u jednom dijelu je prirodno bi\u0107e! U kojem dijelu? U tome da se rodi i da umre. Po ne\u010demu drugom, vjerovatno ne. Dakle, argument prirode tu jednostavno ne stoji i u tom smislu mislim da ga nije problemati\u010dno odbaciti.<\/p>\n

S druge strane, nenasilje je ne\u0161to \u0161to se unutar \u010dovjekovog postojanja ve\u017ee na obrazovanje. Me\u0111utim, to ne zna\u010di da i druge \u017eivotinje nemaju procese obrazovanja u kojima se isto tako vrte oko problema nenasilnosti. Bilo koja \u017eivotinja koja \u017eivi u nekom zajedni\u0161tvu mora nau\u010diti svoje mlade kako se to \u017eivi u zajedni\u0161tvu. Kad govorimo o obrazovanju na ljudskoj strani, nikako ne bih rekao da je to samo ljudska karakteristika. Pitanje socijalizacije je ono \u0161to jest ljudska karakteristika, ali je onda ono \u0161to je jako va\u017eno razumjeti kod problema nasilja da je nasilje ono \u0161to je ljudska i samo ljudska karakteristika.<\/p>\n

Ne mo\u017ee se na isti na\u010din govoriti o ljudskom nasilju kao \u0161to je recimo nasilje lava nad antilopom. Nasilje lava nad antilopom nije ono \u0161to je nasilje, radi se o drugim stvarima. Kad \u010dovjek ide u procedure nasilja, onda on ne ubija, ako govorimo o nasilju kao ubijanju, nekog drugog \u010dovjeka zato da bi ga, recimo, pojeo. \u010covjek ima tu dimenziju, i ta dimenzija je ono gdje prava debata po\u010dne, da \u010dovjek naj\u010de\u0161\u0107e ubija iz u\u017eitka, iz zadovoljstva, to je ona to\u010dka koju niti jedna druga \u017eivotinja nema, ne poznaje ju. Dakle, kad taj problem poku\u0161avamo rije\u0161iti, to nikako ne mo\u017eemo na osnovu razlikovanja izme\u0111u prirodnog i neprirodnog.<\/p>\n

FMA: Perspektivu iz prethodnog pitanja mo\u017eemo i obrnuti samo ne kroz opoziciju nasilje \u2013 nenasilje, ve\u0107 kroz opoziciju rat \u2013 mir. Dok je svakom manje-vi\u0161e jasno da je rat ne\u0161to na \u010demu se radi, \u0161to se priprema, \u0161to je skupo, iziskuje sredstva, \u0161to se organizuje, dotle je mir ne\u0161to \u0161to se kao podrazumijeva, neko \u201eprirodno”, \u201enormalno”, \u201eredovno” stanje a rat vanredno. Najbolje se to o\u010dituje kroz lai\u010dku recepciju sintagme \u201eizgradnja mira” gdje se, gotovo obavezno, pita \u201e\u0161ta je to?” Kako to komentirate?<\/p>\n

JALU\u0160I\u010c: Da, \u0161ta je to mir? Mir je odsutnost rata, on je absolut, on se ne mo\u017ee pozitivirati u smislu opisivanja i analiziranja itd. On se manifestira kao jednostavna tautologija. Mir je kad je mir i kad nema rata. U tome smislu je mir \u201eprazan” koncept i nemate \u0161to staviti u njega \u2013 zato ga, ako \u017eelimo stvarno trajni mir, uvijek treba vezati na politi\u010dko djelovanje i pitanje mo\u0107i i demokracije. Mir nije i ne mo\u017ee biti politi\u010dki koncept po sebi. On predstavlja vrijednost za generacije koje su iskusile rat. U podru\u010djima biv\u0161e Jugoslavije su te nedavne ratove vodile generacije koje nisu imale prethodno iskustvo rata, koje su rat zami\u0161ljale kao Rambo iskustvo, ja sam razgovarala sa vi\u0161e veterana koji su u\u0161li u rat kao TV generacija. Oni tek sada znaju istinsku vrijednost mira kao odsustva rata.<\/p>\n

KUZMANI\u0106: Ja mislim da to nije suprotno nego da je to neka druga jezi\u010dka igra. \u0160to se ti\u010de rata i mira mislim da je to dobra ideja, da bi to trebalo govoriti, to je zapravo to da kod ratova se radi o izgradnji, planiranju, itd. me\u0111utim, to su ve\u0107 stolje\u0107a s kojima imamo posla, procedura amnezije ili zaborava. Ja \u0107u samo jednu prigodu spomenuti da bi bilo jasno \u0161ta ovdje mislim: nekada, prije tristo godina, se jasno reklo da je neko ministarstvo, ministarstvo za rat. U nekim dr\u017eavama od apsolutne monarhije do zapadne Evrope se znalo da je neki ministar, ministar za rat, tako se znalo u Gr\u010dkoj, tako se znalo u Rimu, me\u0111utim od Francuske revolucije pa ovamo se sve intenzivnije govor o ratu na na\u010din jasno planiranopg djelovanja tih i tih ministarstava u smjeru rata po\u010delo govoriti o ministarstvima za mir. To je ono \u0161to mi moramo otvoriti, to je ono \u010dime se Orwell bavi i mnogi ljudi koji se bave takvim tipom tematizacije i u tom smisllu mislim da bi trebalo stvar otvoriti, to je jedno.<\/p>\n

Drugo, mislim da je pitanje normalnosti mira fikcija. Mislim da je to prije svega teolo\u0161ka fikcija za koju znamo povijesno gledano da ima korijene u kr\u0161\u0107anstvu i da je to ono \u0161to danas bez bilo kakvih mogu\u0107nosti da napravimo gre\u0161ku mo\u017eemo nazvati ideologijom. To govorenje o miru, a istovremeno neprestano pripremanje za rat je ono \u0161to mi moramo nekako osvijetliti, dovesti do svijesti u tom smislu da pitanje mira nije nikakva normalnost, nego da je sa stanovi\u0161ta bilo kakve vlade zapravo pitanje rata ne\u0161to \u0161to je normalnost i mir je zapravo ne\u0161to \u0161to je nenormalno. Taj okret, ukoliko bi bio samo takav, samo zrcalni preokret, ne bi bio dovoljan, potrebno je upozoriti na jo\u0161 jednu stvar a to se otprilike mo\u017ee ovako re\u0107i: kad mi danas govorimo o ratovima, onda obi\u010dno padnemo na finte oznaka ratova: Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, frontalne borbe i sli\u010dne opasne stvari, ali danas su to pri\u010de za malu djecu.<\/p>\n

Naime, rat u Bosni, ja ga naime ne ozna\u010davam kao rat, ja ono \u0161to se dogodilo u Bosni ozna\u010davam kao vi\u0161e od rata i govorim o radikalnom zlu, dakle, ono \u0161to se dogodilo u Bosni nas je upozorilo otprilike na to da mi vi\u0161e nemamo posla sa vojskama, da mi vi\u0161e nemamo posla sa frontovima, nego da mi imamo posla sa ne\u010dim \u0161to je puno gore od bilo kojeg frontalnog rata gdje se zna ko ima koju uniformu, ko je na jednoj a ko na drugoj strani, itd. Ukratko, ako pojednostavimo, rat vi\u0161e nije odnos izme\u0111u dviju dr\u017eava, nego mogu\u0107e je izme\u0111u jedne dr\u017eave i ne\u010dega \u0161to je nedr\u017eava ili \u010dak, i to je ono \u0161to je najopasnije, to je ono \u0161to mislim da mi moramo danas misliti, da je rat pitanje dru\u0161tvenoga, da se dva dru\u0161tva ili \u010dak dvije zajednice me\u0111usobno udare. Ti ne nastupa\u0161 kao vojnik jedne strane protiv vojnika druge strane, nego je svaki pripadnik druge zajednice tvoj neprijatelj. U tom smislu sam ja zagovornik pozicije da mi vi\u0161e nismo u ratu. Ono \u0161to se dogodilo u Bosni je ne\u0161to puno gore od rata i misliti ono \u0161to se dogodilo u Bosni nije mogu\u0107e uz pomo\u0107 kategorije rat i nije mogu\u0107e uz pomo\u0107 razlikovanja rata i mira.<\/p>\n

FMA: U naslovnoj sintagmi kursa koji \u0107ete voditi: Politika, mo\u0107 i nejednakost, barem kad se gledaju savremena dru\u0161tvena kretanja, odnosno ono \u0161to od njih do nas sti\u017ee posredovano razli\u010ditim komunikacijskim kanalima, naslu\u0107uje se prisustvo i \u010detvrte imenice koja kao da generira spomenute tri. To je kapital. U kojoj mjeri i na koji na\u010din je on podrazumijevan u naslovnoj sintagmi va\u0161eg kursa?<\/p>\n

JALU\u0160I\u010c: Ne\u0107emo se posebno baviti tim pitanjem – i\u0107i \u0107emo u drugom smjeru. \u010cak mislimo \u2013 a o tome je vi\u0161e od mene pisao i govorio Ton\u010di Kuzmani\u0107 \u2013 da se nalazimo u post-kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu gdje vi\u0161e nema kapitalskog odnosa radnik-kapital \u2013 \u010dak suprotno, po\u0161to ga nema, onda se radnici bore za njega \u2013 za to da bi bili u radnom odnosu, da bi bili prisutni na tzv. \u201etr\u017ei\u0161tu rada”, jer rada u smislu kapitalskog odnosa za radnike nema. Postoje predkapitalski odnosi (u nekim \u201etre\u0107im” zemljama ili segmentima) i postkapitalski \u2013 menad\u017eersko dru\u0161tvo, novi sistem vladavine u svijetu koji step by step nadvla\u0111uje sistem dr\u017eava i kapitala. Ako samo pomenem: danas se ljevica bori za dostup ljudi do \u201etr\u017ei\u0161ta rada” \u2013 nije li to da se treba za kapitalske odnose tek boriti jer ih nema?<\/p>\n

KUZMANI\u0106: Odgovor je ne. Ne stojim na poziciji da je tu kapital najve\u0107i problem. Stvar je puno kompliciranija. Bilo bi jako lijepo kad bi se to moglo uz pomo\u0107 kategorije kapitala rije\u0161iti. Ne radi se o kapitalu i ne radi se o kapitalizmu. Moja pozicija je, i to je ono na \u010demu sam radio intenzivno zadnjih osam godina i knjige su na tu temu objavljene, da onaj problem s kojim mi u tom nekom \u0161irem, globalnom okviru imamo danas posla vi\u0161e nije kapital i nije kapitalizam nego ne\u0161to \u0161to je postkapitalizam. Ja govorim o menad\u017eerskoj revoluciji i bavim se postkapitalizmom. Centralna kategorija vi\u0161e nije kapital u tom smislu jer vi\u0161e nemamo posla s kapitalistima. Kapital ostaje, ali kao ne\u0161to \u0161to je finansijski kapital.<\/p>\n

 <\/p>\n

Mi nemamo posla danas sa sistemom kojeg vode kapitalisti, nego imamo posla sa sistemom kojeg vode menad\u017eeri. Klju\u010dna razlika izme\u0111u toga je \u0161to je kapitalisti u interesu profita i njegovog privatnog kapitala da \u0161to vi\u0161e ljudi zaposli, menad\u017eeru je u interesu privatnog dobitka da \u0161to vi\u0161e ljudi otpusti. U kapitalizmu su ljudi potrebni. Kapitalizam kao i socijalizam, kao djeca industrijeske dobi, rade na tome da im je potrebno \u0161to vi\u0161e ljudi, radne snage. Za psotkapitalizam je karakteristi\u010dno prije svega to da enormne koli\u010dine ljudi, posebice radne snage postanu suvi\u0161ne, to je jedna stvar i jo\u0161 samo jedna pa da razumijete zbog \u010dega sam rekao da se ne radi o kapitalu, zato jer govorenje o kapitalu obi\u010dno vu\u010de na kapitaliste, stvar je da kod kapitalista, u uslovima kapitalizma, imamo situacije u kojima kapitalist sa svojim privatnim kapitalom vodi produkcijski proces.<\/p>\n

U postkapitalizmu imamo posla s menad\u017eerom koji produkcijske procese vodi sa javnim a ne svojim privatnim kapitalom. Kapitalist je odgovorna institucija, u smislu da je barem odgovoran za svoju privatnu svojinu, a menad\u017eer je neodgovoran zato jer ima psola s na\u0161im javnim, op\u0107im sredstvima. Dakle, to \u010dime se ja bavim i za\u0161to je moj odgovor bio \u201ene” kada ste pomenuli rije\u010d kapital, poenta je u tome \u0161to bilo lijepo kada bi bilo tako jednostavno, me\u0111utim, puno, puno gore je nego \u0161to se \u010dini na prvi pogled i ukoliko upotrebljavamo rije\u010d kapital nekriti\u010dno i ne da bismo promislili, mi odmah povu\u010demo u igru kategoriju kapitalist i tada smo izgubljeni jer ne mo\u017eemo razumjeti ni\u0161ta od onoga \u0161to se danas doga\u0111a. I samo jo\u0161 jedna takva sitnica da bi mo\u017eda razumjeli u kom smjeru vodim, za kapitalizam i za socijalizam kao za djecu industrijske dobi je karakteristi\u010dno prije svega to da na neki na\u010din poku\u0161avaju organizirati ne\u0161to takvo kao \u0161to je dru\u0161tvo, kao \u0161to je tehni\u010dki \u017eivot i kao \u0161to je ne\u0161to podno\u0161ljivo, a industrija vi\u0161e ne postoji, ne govori se danas slu\u010dajno o finansijskoj industriji.<\/p>\n

Najte\u017ea to\u010dka pri analizi onoga \u0161to se trenutno doga\u0111a je upravo to: \u0161ta nam zapravo govori sintagma finansijska industrija u uslovima kada industrije na Zapadu vi\u0161e nema. Dakle, imamo puno tih problema kojima se ljudi uop\u0161te ne bave, uzmu zdravo za gotovo kapital i kapitalizam i onda lupaju, a ja mislim, pogotovo nakon osam godina intenzivnog rada na tim problemima, da je tu puno vi\u0161e i iza i ispod nego \u0161to se \u010dini na prvi pogled. Promjene koje \u017eivimo su stra\u0161ne i nije to ba\u0161 mogu\u0107e reducirati na jednostavne kategorije.<\/p>\n

FMA: \u010cini se da rije\u010di kapital, klasa, bur\u017eoazija, revolucija… nakon \u0161to su gotovo dvadeset godina bile protjerane iz javnog prostora, opet ga okupiraju. Koliko diskurs dana\u0161nje ljevice mo\u017eemo shvatiti kao nov i kao rje\u0161enje? Pritom vi\u0161e mislim na intelektualnu ljevicu i ljevicu inicijativa nego na politi\u010dku u smislu lijevo deklariranih politi\u010dkih partija.<\/p>\n

JALU\u0160I\u010c: Ukratko, mislim da su prve tri zastarjele i da vi\u0161e ne mogu opisati na\u0161u situaciju. One su imenice koje nas vode u zastiranje i nerazumijevanje dana\u0161njeg trenutka. A intelektualna ljevica koja tim pojmovima operira kao \u017eetonima snosi odgovornost za to.<\/p>\n

KUZMANI\u0106: Na\u017ealost, moj odgovor je katastrofalan, to je jedan dio problema koji ja imam u svojoj sredini, recimo u Sloveniji… Stvar je paradoksalna, sa desnicom, sa neoliberalnim i neokonzervativcima ti vi\u0161e nema\u0161 \u0161ta pri\u010dati, to je stvar koja funkcionira kao automat, oni jednostavno ponavljaju stalno jedne iste rije\u010di i re\u010denice. Jedino sa \u010dim se mo\u017eda mo\u017ee poku\u0161ati ne\u0161to razgovarati to je ljevica, me\u0111utim, problem ljevice je da je sastavni dio postoje\u0107eg problema, to nije alternativa i to nije odgovor nego je, na\u017ealost, ljevica potpuno izgubljena i postala je sastaavni dio problema i to je tek i glavna stvar na\u0161e generacije. Mi ne\u0107emo smjeti imati posla samo sa desnicom, mi moramo imati snage za to da imamo posla sa desnicom i sa ljevicom istodobno, u tom smislu smo u jako zahtjevnom polo\u017eaju.<\/p>\n

Taj povratak diskursa iz ‘68 je zapravo znak nemi\u0161ljenja, to je zapravo znak da zadnjih pedeset godina ljevica nije ni\u0161ta promi\u0161ljala ozbiljno i da je to zapravo jedan od razloga zbog kojih smo svi mi u krizi a ljevice zapravo vi\u0161e niti nema. Dana\u0161nja ljevica samo ponavlja, kao automat, neke rije\u010di koje su bile aktuelne prije pola stolje\u0107a ili vi\u0161e, i u tom smislu je sastavni dio problema a ne odgovor.<\/p>\n

FMA: Na fonu klasne nejednakosti da li je mogu\u0107e govoriti o nenasilnom rje\u0161enju konflikta?<\/p>\n

JALU\u0160I\u010c: Ako govorimo o konfliktima, da, mogu\u0107e je. Ali mi u slu\u010daju ratova u biv\u0161oj Jugoslaviji nismo imali posla sa \u201ekonfliktima”, ve\u0107 sa situacijama o kojima Ton\u010di, recimo, govori kao o ne\u010demu \u0161to je bilo \u201egore od rata”.<\/p>\n

KUZMANI\u0106: Sad ste me bacili u Marxove jezi\u010dke igre. Sad \u0107u ja braniti Marxa a mislim da je to mogu\u0107e. Jedan tekst \u0107e sad biti objavljen u \u010dasopisu za kritiku znanosti gdje sam to poku\u0161ao re\u0107i. Naime, tu nema nikakve dvojbe, o tome \u0161to vi govorite, pitanje nejednakosti, to je izvan debate. Me\u0111utim, pitanje je \u0161ta se dogodi u trenutku kada ka\u017eemo da je to klasna nejednakost. Onako, iz prve re\u010deno i preko prsta to je Marxova pozicija, pozicija klasnih borbi itd. Mislim da stvari nisu tu tako jednostavne, u tom smislu mislim da Marx govori ne\u0161to drugo i ne\u0161to ja\u010de nego \u0161to je to.<\/p>\n

Naime, postoje brojna njegova pisma uklju\u010duju\u0107i i jedan od predgovora u kapitalu gdje on govori jako eksplicitno da klasne borbe uop\u0107e nisu njegova stvar, da to nije ne\u0161to \u0161to je on prona\u0161ao, da nije ne\u0161to na \u010demu je on radio, ali ono na \u010demu je radio je eksploatacija. Ono \u0161to ja sad ho\u0107u ovdje re\u0107i je otprilikeovo: jedan tip zaklju\u010daka izvla\u010dimo ako interpretiramo Marxa kao da govori o klasnim borbama, drugi tip zaklju\u010daka izvla\u010dimo ako Marxa interpretiramo kao onoga koji govorio eksploataciji, to dvoje nije jedno isto. Ako govorimo o klasnim borbama onda govorimo to \u0161to ste vi rekli, to uostalom govore i Marx i Engels vi\u0161e puta: jedna klasa se prije ili kasnije mora psotaviti nasilno u odnosu na drugu klasu.<\/p>\n

Me\u0111utim, ono \u0161to nam se u tom slu\u010daju dogodi, jer mi moramo paziti, nismo vi\u0161e u Marxovom vremenu, mi imamo iskustvo Oktobarske revolucije, mi imamo iskustva drugih revolucija, mi imamo iskustva staljinizma, svi ti su bili na raznim pozicijama postavljeni a govorilo se stalno o klasnim borbama, ono \u0161to je ovdje zaboravljeno je to da se radi o eksploataciji. Marx je bio ubijen u staljinizmu ne time da se u staljinizmu vi\u0161e nije govorilo o klasnim borbama, ne, u lenjinizmu, staljinizmu, maoizmu, ho\u0161iminizmu se u svim tim izmima se govorilo o klasnim borbama ali ono o \u010demu se tamo ne govori \u2013 o eksploataciji, e to je ta to\u010dka.<\/p>\n

Dakle, ti si u Rusiji za vrijeme Staljina o klasnim borbama mogao govoriti koliko si htio, ali nisi smio govoriti o eksploataciji zato jer proleteri ne mogu sami sebe eksploatirati. To je ta to\u010dka gdje sam ja govorio da poku\u0161avam braniti Marxa. Ono \u0161to je Marxova klju\u010dna ta\u010dka je eksploatacija i ukoliko ustrajemo na eksploataciji mo\u017eemo braniti tu njegovu poziciju bez upotrebe klasnih borbi. Ukoliko ustrajemo na klasnim borbama izgubit \u0107emo eksploataciju, to drugo je iskustvo svih socijalizama. Dakle, na\u0161 problem je dosta kompliciran danas, mi moramo poku\u0161ati misliti to \u0161ta Marx govori, istovremeno ne zaboraviti tih zadnjih stotinjak godina socijalisti\u010dkih revolucija koje su proizvele takve stvari na koje Marx ne bi mogao imati drugog odgovora nego bi se glasio \u2013 to je jo\u0161 uvijek eksploatacija.<\/p>\n

Ukratko, nije svejedno da li govorimo iz pozicije eksploatacije ili iz pozicije klasne borbe. \u0160to se sad va\u0161eg pitanja u u\u017eem smislu ti\u010de, da li treba o\u010dekivati neke klasne borbe, mislim da borbe treba o\u010dekivati, ali ja im ne bih dao oznaku klasne, ja \u0107u im dati drugu oznaku a to je oznaka politi\u010dke borbe. Mislim da je cijela jedna epoha dru\u0161tvenih borbi prili\u010dno pri kraju i da se otvara neka nova epoha, a to je epoha politi\u010dkih borbi. Dakle, svi oni koji budu politi\u010dki razmi\u0161ljali o eksploataciji, bez obzira da li su bogati, siroma\u0161ni, kapitalisti ili ne, ovi drugi \u0107e i\u0107i na drugu stranu bez obzira na to da li su bogati, kapitalisti ili sli\u010dno.<\/p>\n

U tom smislu ja mislim da imamo posla s novim diobama koje \u0107e se sve vi\u0161e vrtiti ne oko klasnih borbi nego oko eksploatacije i ja na taj na\u010din razumijem ono \u0161to se doga\u0111a zadnjih desetlje\u0107a recimo u Africi, u Ju\u017enoj Americi, itd.<\/p>\n

FMA: Da li je nejednakosti i diskriminaciju mogu\u0107e i da li ih je korisno posmatrati kao identitarno razglobljene ili su nu\u017eno ispresijecane klasna s rodnom i rasnom, vjerska s etni\u010dkom i obratno: razli\u010dite su mogu\u0107nosti presijecanja?<\/p>\n

JALU\u0160I\u010c: Da, tako je. Na prvi pogled duboke etni\u010dke suprotnosti se pokazuju kao godinama socijalno stvorene razlike, koje postaju reaktivne \u2013 i djeluju intersekcionalno, to zna\u010di da djeluju takoreku\u0107 \u201ein concert”, u zboru. Recimo, kada neka grupa ljudi obavlja to\u010dno odre\u0111ene poslove i to postaje dio njihovog identiteta i vrednovanja njih i njihovih navika. O tome je ve\u0107 davno pisao Hechter \u2013 i pokazao kako to djeluje u migrantskim zajednicama. Danas imamo te situacije u svim zemljama, i one se opasno prikazuju kao rasni ili\/i etni\u010dki identitet i na tom osnovu se stvaraju hijerarhije u dru\u0161tvima sa potencijalom nasilnih konflikta. Tako mogu recimo tzv. vidljive manjine (recimo Romi ili Afrikanci u EU dr\u017eavama) biti meta rasisti\u010dkih napada ili \u010dak i GLBT populacija mo\u017ee biti \u017ertva rasnih izgreda.<\/p>\n

FMA: Vratimo se nakratko PJMA, prvenstveno zbog njenog naziva. \u0160ta za vas zna\u010di pridjev \u201epostjugoslovenski”. Pitam to zbog prefiksa \u201epost” kojeg \u010desto mo\u017eemo \u010duti: \u201epostsovjetske dr\u017eave, postsocijalisti\u010dke i sl.” Da li taj prefiks osnovu rije\u010di koju odre\u0111uje \u010dini anahronom ili pak \u017eivom i na neki na\u010din sklopivom, obnovljivom? Da li ima realan konstruktivan potencijal?<\/p>\n

JALU\u0160I\u010c: Taj post- mo\u017ee, dakako, biti anahronisti\u010dki. Ja se puno puta sjetim vrlo duhovite scene iz romana isto\u010dnonjema\u010dkog \u201epostsocijalisti\u010dkog” autora Thomasa Brussiga, Die Helden wie wir \u2013 Junaci kao mi, gdje poku\u0161ava u vrijeme socijalizma protagonist objasniti kolegama \u0161to su to \u201epost-strukturalisti” (Poststrukturalisten) koje treba STASI, tajna policija, progoniti. I govori (na njema\u010dkom), da se kod Poststrukturalisten radi o onima koji napadaju strukturu po\u0161te u socijalizmu (Post na njema\u010dkom zna\u010di po\u0161tu kako instituciju). Da budem ozbiljna, mislim da smo danas \u010desto u stvarnoj nemogu\u0107nosti definiranja pojmova koji poma\u017eu razumjeti procese u kojima se nalazimo. Mi smo u odre\u0111enoj \u201etranziciji” u sistemu koji jo\u0161 nema imena…<\/p>\n

KUZMANI\u0106: I ja isto tako prili\u010dno \u010desto upotreblljavam prefiks post, posebice u vezi s kapitalizmom, govorim i o postreligiji, postrevolucionarnosti, ali kako ja razumijem i gdje ja mislim da je finta sa post? Mislim da moramo biti jako skromni i priznati da prefiks post zapravo prije svega ozna\u010dava na\u0161u nesigurnost, na\u0161u nemogu\u0107nost i na\u0161u svijest o tome da ne znamo gdje smo. Mi nemamo imena za ono u \u010demu smo. Prefiks post je za mene vrhunski simbol, vrhunski simptom, koji nas upozorava na neki sasvim novi kvalitet gdje se pojavljuje na\u0161a skromnost jer mi nismo vi\u0161e u dobu znanosti gdje tako lijevom rukom dajemo imena nekim stvarima nego danas smo uz pomo\u0107 tog prefiksa post priznali da se \u010dak i ne usu\u0111ujemo ozna\u010davati stvari nego ih radikalno neutralno ozna\u010davamo.<\/p>\n

Mirovna akademija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

JALU\u0160I\u010c: Nasilje je tek rezultat, ono je odsutnost mo\u0107i i znak da je politi\u010dko djelovanje otkazalo. Nasilje mo\u017ee biti i kontranasilje… KUZMANI\u0106: Problem nasilja je prili\u010dno zapletena stvar, posebice u tom smislu \u0161to smo mi obrazovani, \u0161to smo mi socijalizirani na prili\u010dno pogre\u0161ne na\u010dine…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":89586,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-89678","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/89678","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=89678"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/89678\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/89586"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=89678"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=89678"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=89678"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}