{"id":89359,"date":"2012-07-21T08:00:58","date_gmt":"2012-07-21T06:00:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=89359"},"modified":"2012-07-20T22:52:58","modified_gmt":"2012-07-20T20:52:58","slug":"animalizirane-zene-i-feminizirane-zivotinje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/07\/21\/animalizirane-zene-i-feminizirane-zivotinje\/","title":{"rendered":"Animalizirane \u017eene i feminizirane \u017eivotinje"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Studiju The Sexual Politics of Meat: A Feminist-Vegetarian Critical Theory<\/em> (Seksualna politika mesa: feministi\u010dko-vegetarijanska kriti\u010dka teorija, 1990.*) autorice Carol J. Adams mnogi slave kao vegansku bibliju i jedan od klju\u010dnih tekstova ekofeminizma. Uspostavljaju\u0107i vezu izme\u0111u “ubijanja\/jedenja \u017eivotinja i silovanja\/ubijanja \u017eena u patrijarhalnim dru\u0161tvima”, Adams razvija feministi\u010dko-vegetarijansku kriti\u010dku teoriju koja se bazira na sljede\u0107im pretpostavkama:<\/p>\n

1. U zapadnim zemljama postoji \u010dvrsta veza izme\u0111u jedenja mesa i ideja maskuliniteta i virilnosti. \u00b4Aktivnom\u00b4 mesu suprotstavljeno je \u00b4pasivno\u00b4 povr\u0107e koje se, posljedi\u010dno, vezuje uz \u017eene. Na vegetarijanstvo se stoga gleda kao na izbor (uglavnom) prihvatljiv kad su u pitanju \u017eene.<\/p>\n

2. Same \u017eivotinje postaju odsutni referenti u konzumaciji mesa. U pozadini svakog mesnog obroka krije se odsutnost: smrt \u017eivotinje \u010dije mjesto zauzima \u00b4meso\u00b4. Meso krave nazivamo govedinom, a ne kravom, \u010dime se slika same krave trenuta\u010dno bri\u0161e iz na\u0161eg uma. U tom smislu odsutni referent otvara prostor za moralno opravdanje, istovremeno uklanjaju\u0107i prizvuke nasilja iz jezika.<\/p>\n

3. Nasilje nad \u017eivotinjama nemogu\u0107e je u potpunosti shvatiti bez feministi\u010dke analize, budu\u0107i da je rije\u010d o nasilju koje je upisano u same temelje kulture patrijarhata. Procesi objektivizacije, fragmentacije i konzumacije povezuju \u017eene i \u017eivotinje unutar patrijarhata.<\/p>\n

Kakva je situacija danas, vi\u0161e od dva desetlje\u0107a nakon prvog izdanja Seksualne politike mesa (2010. godine na tr\u017ei\u0161tu se pojavilo novo, prera\u0111eno i pro\u0161ireno izdanje), pitali smo autoricu Carol J. Adams.<\/p>\n

\u0160to Vas je najvi\u0161e iznenadilo u samom procesu pisanja “Seksualne politike mesa”?<\/em><\/strong><\/p>\n

Kad sam prvi puta po\u010dela s drugima razgovarati o mogu\u0107nosti veze izme\u0111u patrijarhata i jedenja mesa (tamo negdje 70.-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a), malo je ljudi doista shva\u0107alo o \u010demu govorim. Ve\u0107ina mi se smijala. Bila sam vrlo usamljena, no onda sam se odlu\u010dila preseliti u zapadni New York i postati aktivisticom. Pridru\u017eila sam se \u017eenskom pokretu, radila sam sa \u017ertvama nasilja u ku\u0107i i doseljenicima\/cama \u2013 ta su mi iskustva pomogla da prona\u0111em vlastiti glas. No nije bilo dovoljno shvatiti \u0161to \u017eelim re\u0107i; morala sam otkriti i kako to re\u0107i. Morala sam osmisliti kako da se suprotstavim dominantnoj kulturi na razumljiv na\u010din. Tek sam krajem 80.-ih shvatila koliko sam zapravo ljuta. Morala sam se najprije rije\u0161iti te ljutnje, ina\u010de nitko ne bi \u017eelio (niti mogao!) \u010ditati moje tekstove. Kome se \u010ditaju ne\u010dije \u017ealopojke i bijesne tirade? Na kraju krajeva, moja je knjiga o konzumaciji \u2013 pa ne mogu valjda na silu hraniti vlastitu publiku! \u010cim je knjiga objavljena, po\u010dela su pristizati pisma, posljednjih godina i elektroni\u010dke poruke, poruke na Facebooku, sve o tome kako je toj-i-toj osobi moja knjiga “promijenila \u017eivot”. Samo dva tjedna nakon objavljivanja, jedna mi je \u010ditateljica poslala sliku za koju je smatrala da dobro ilustrira moju teoriju. Uslijedile su stotine slika, ilustracija, crte\u017ea, fotografija. Reakcije su stizale (i nastavljaju stizati) iz svih krajeva svijeta: iz Rumunjske, Kanade, Australije… O tako \u010demu nisam mogla niti sanjati!<\/p>\n

Nakon \u0161to se Seksualna politika mesa pojavila na policama knji\u017eara, vjerovala sam da sam s tom pri\u010dom zavr\u0161ila, da sam o tome rekla sve \u0161to sam imala za re\u0107i. No moji\/e \u010ditatelji\/ce pokazali\/e su mi da je to tek vrh ledenjaka. Slike koji se mi slali bile su popra\u0107ene brojnim pitanjima: “Za\u0161to su svinje na reklamnim plakatima bijele? \u0160to je s rasizmom? A s klasnim razlikama?” Moj se susjed pretplatio na pornografski \u010dasopis i jednoga sam dana u njegovom sandu\u010di\u0107u opazila pornografski letak. Fotografija je prikazivala \u017eenu na sve \u010detiri, uzdignute stra\u017enjice, kako gleda preko ramena. Idu\u0107eg dana, na moju je adresu stigla fotografija reklamnog plakata iz Atlante za svinjetinu: pozicija svinje na fotografiji bila je identi\u010dna poziciji \u017eene s pornografskog letka. Ta i sli\u010dne fotografije dovele su do stvaranja Slideshowa seksualne politike mesa (The Sexual Politics of Meat Slideshow). Slideshow neprestano raste: i dalje prikupljam slike i pratim trendove. Do sada sam ga prikazala na vi\u0161e od 120 kampusa \u0161irom svijeta, a poslu\u017eio mi je i kao nadahnu\u0107e za jo\u0161 jednu knjigu, The Pornography of Meat (Pornografija mesa, 2004.).<\/p>\n

Koje koncepte ili ideje iz Va\u0161e knjige se naj\u010de\u0161\u0107e pogre\u0161no tuma\u010di?<\/em><\/strong><\/p>\n

Dvije su stvari koje ljudi \u010desto pogre\u0161no shva\u0107aju. Nakon prvog objavljivanja Seksualne politike \u010desto sam gostovala na televiziji, a jedno od pitanja koje su mi voditelji redovito postavljali (naro\u010dito u Texasu!) je: “\u017delite re\u0107i da \u0107u, ako pojedem hamburger, prebiti svoju \u017eenu?” Kao da A nu\u017eno vodi u B, kao da je rije\u010d o uzroku i posljedici. Ono \u0161to zapravo \u017eelim re\u0107i jest da su u svijetu patrijarhata \u017eene animalizirane, a \u017eivotinje seksualizirane\/feminizirane. Ta dva fenomena me\u0111usobno su povezana. Nikada nisam tvrdila, niti vjerujem, da jedenje hamburgera vodi u zlostavljanje. No vjerujem da mnogi na jedenje hamburgera i sli\u010dne \u00b4maskuline\u00b4 hrane gledaju kao na ne\u0161to \u0161to ja\u010da njihov osje\u0107aj mu\u0161kosti. Tako\u0111er vjerujem da nam to govori mnogo o na\u010dinu na koji na\u0161a kultura definira maskulinitet i virilnost.<\/p>\n

Druga stvar koja se pogre\u0161no tuma\u010di jest ideja da je u redu da \u017eena-vegetarijanka i dalje priprema meso za svog partnera. Da mi je dolar za svaku \u017eenu koja mi je rekla: “Pre\u0161la bih na vegetarijansku prehranu, no moram svom mu\u017eu pripremati meso”, sada bih bila bogata! Kad je rije\u010d o pripremi hrane, \u017eene se u\u010di da zanemaruju vlastite \u017eelje nau\u0161trb partnerovih \u017eelja i potreba. \u017dene moraju shvatiti da trebaju po\u0161tivati vlastite \u017eelje, te objasniti mu\u0161karcima u njihovim \u017eivotima da to zna\u010di da se i oni moraju promijeniti. Pada mi na pamet prekrasna pri\u010da o mladoj \u017eeni iz Michigana koja je mu\u0161karcu koji ju zaprosio kao uvjet za pristanak postavila \u010ditanje Seksualne politike mesa. Smatrala je da \u0107e mu to pomo\u0107i da bolje razumije nju i njen pogled na svijet. Nakon \u0161to je pro\u010ditao knjigu, njen prosac je i sam postao vegan!<\/p>\n

Koje pomake uo\u010davate kad je rije\u010d o prihva\u0107anju Va\u0161e teorije? \u0160to se promijenilo u dvadeset godina od objavljivanja knjige? \u0160to je ostalo isto?<\/em><\/strong><\/p>\n

\u0160okirana sam \u010dinjenicom da se toliko ljudi pla\u0161i rije\u010di \u00b4feminizam\u00b4. Jedna \u017eena mi je rekla kako isprva nije \u017eeljela pro\u010ditati moju knjigu jer je u naslovu zapazila rije\u010d \u00b4feminizam\u00b4. Kako je mogu\u0107e da osje\u0107amo toliki otpor prema rije\u010di koja obuhva\u0107a toliko pozitivnih promjena? Bolja zdravstvena za\u0161tita za \u017eene, prihvatili\u0161ta i krizni centri za \u017ertve silovanja i zlostavljanja, zakoni protiv seksualnog zlostavljanja, reproduktivna prava \u2013 sve to dugujemo feminizmu. S druge strane, veganstvo je in. To me istovremeno i iznena\u0111uje i odu\u0161evljava. Turneje su mi postale mnogo ugodnije budu\u0107i da posvuda po svijetu postoje veganski restorani. To je pozitivna strana. No mnogi vegani\/ke i dalje ne prepoznaju seksualnu politiku mesa koja je upisana u temelje na\u0161e kulture. Oni\/e vjeruju da je mogu\u0107e iskorijeniti jedenje mesa, a tradicionalno poimanje mu\u0161kosti ostaviti netaknutim. Ne\u0107e i\u0107i! Mnoge vegane\/ke ne uznemiruje seksualizacija \u017eena. Vi\u0161e puta sam \u010dula komentare poput: “Pa \u0161to ako je tip previ\u0161e macho, glavno da je vegan”. Takav na\u010din razmi\u0161ljanja vrlo je opasan. Neki vegani sebe nazivaju heganima (kombinacija rije\u010di he, “on” i vegan), kao da je sama rije\u010d \u00b4vegan\u00b4 na neki na\u010din okaljana kroz asocijaciju sa \u017eenama. Budu\u0107i da se mu\u0161karcima-mesojedima tradicionalno suprotstavljaju \u017eene koje se hrane povr\u0107em, \u010dini se da neki vegani imaju potrebu naglasiti i ponovno osmisliti vlastitu mu\u0161kost za koju osje\u0107aju da je ugro\u017eena.<\/p>\n

\u0160to se najvi\u0161e promijenilo? Seksualizacija \u017eivotinja je u neprestanom porastu. Ono \u0161to je \u010dasopis Hustler \u010dinio \u017eenama 80.-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, reklame za mesne proizvode \u010dine \u017eivotinjama u 21. stolje\u0107u. U Seksualnoj politici mesa tvrdim da se u na\u0161oj kulturi svim \u017eivotinjama simboli\u010dki pridaje uloga \u017eene. No nisam mogla ni sumnjati u koliko mjeri ta metafora doista pro\u017eima slikovne prikaze. Tako\u0111er nisam o\u010dekivala da \u0107e aktivisti\/ce za prava \u017eivotinja i sami\/e propagirati seksisti\u010dke stavove.<\/p>\n

Kako to mislite?<\/em><\/strong><\/p>\n

Najuo\u010dljivije su svakako seksisti\u010dke kampanje PETA-e (Udruga za eti\u010dno postupanje prema \u017eivotinjama, People for the Ethical Treatment of Animals) koje su vjerojatno odbile vi\u0161e feministica od borbe za prava \u017eivotinja od bilo koje druge organizacije. U sije\u010dnju 2007.-e godine pojavio se propagandni video za PETA-u (dostupan na YouTube-u samo starijima od 18 godina!) u kojem se mlada bijela \u017eena obra\u0107a ameri\u010dkom Kongresu. Dok progovara o eksploataciji \u017eivotinja, polako sa sebe skida odje\u0107u. Nakon \u0161to je Obama izabran za predsjednika, napravili su istu stvar, ovoga puta s Afro-Amerikankom. Ono \u0161to se (barem implicitno) poru\u010duje kroz ovakve spotove jest: “Da, od vas tra\u017eimo da se odreknete \u017eivotinja kao objekata, no i dalje vam ostaje objektivizacija \u017eena! Tra\u017eimo od vas da postanete osjetljiviji za prava \u017eivotinja, no ne i da se odreknete pornografije!” No problem seksizma u udrugama i pokretima za prava \u017eivotinja ne svode se samo na PETA-inu predanost kori\u0161tenju \u017eenskih tijela da bi \u00b4prodali\u00b4 prava \u017eivotinja. U spomenutim udrugama i pokretima glavnu rije\u010d i dalje imaju mu\u0161karci: oni su ti koji su vo\u0111e i glasnogovornici, dok se \u017eenama uglavnom povjeravaju konkretni, svakodnevni, i \u2013 \u0161to je jo\u0161 va\u017enije – nepla\u0107eni poslovi. Dok aktivizam za prava \u017eivotinja ovisi o \u017eenskom radu, istovremena ga se odri\u010de! U posljednjih je dvadeset godina zabilje\u017een velik broj slu\u010dajeva u kojima mu\u0161ki vo\u0111e pokreta za prava \u017eivotinja govore stvari poput: “Mi nismo hrpa starih baba u tenisicama”. Mene takvo poricanje \u017eenskog doprinosa borbi za prava \u017eivotinja osobno vrije\u0111a. \u017dalosti me i \u010dinjenica da pokret za prava \u017eivotinja nije sposoban priznati vlastiti dug feminizmu i feministi\u010dkoj teoriji.<\/p>\n

Postoje li jo\u0161 neka iskustva ili doga\u0111aji iz proteklih dvadesetih godina koje biste \u017eeljeli izdvojiti?<\/em><\/strong><\/p>\n

Doista se nadam da su moje ideje i dalje aktualne, jer je toliko stvari koje bih \u017eeljela promijeniti. Ljudi koji jedu mesu, bez obzira na njihovu ideologiju, vjeruju da je vrlo te\u0161ko promijeniti se. Me\u0111utim, ja sam nau\u010dila da je mnogo te\u017ee ne promijeniti se. Ljudi se toliko trude ostati istima da ne shva\u0107aju koliko promjena mo\u017ee biti jednostavna. Mesojedi misle da su vegani optere\u0107eni, da sa sobom nose razne pravilnike o tome \u0161to smiju jesti, da \u017eive u neprestanom stanju uskrate i odricanja. U vlastitom domu, okru\u017eena drugim veganima, ne osje\u0107am da sama sebi ne\u0161to uskra\u0107ujem. Negdje sam pro\u010ditala da prosje\u010dna osoba priprema svega deset razli\u010ditih obroka. Vjerujem da ti obroci laku mogu postati veganski. Patti Breitman i ja napisale smo How to Eat Like a Vegetarian Even If You Never Want to Be One: More Than 250 Shortcuts, Strategies, and Simple Solutions (Kako prije\u0107i na vegetarijansku prehranu, \u010dak i ako ne \u017eelite biti vegetarijanac\/ka: vi\u0161e od 250 pre\u010dica, strategija i jednostavnih rje\u0161enja, 2008.) kako bismo pokazale ljudima koliko je jednostavno biti vegetarijanac\/vegan.<\/p>\n

Kad se Seksualna politika mesa prvi puta pojavila, doznala sam da su ju mnoge feministice odbijale pro\u010ditati jer su se bojale da \u0107e se morati odre\u0107i mesa. Ne \u017eelim da ljudi misle da je to ne\u0161to najgore \u0161to im se uop\u0107e mo\u017ee dogoditi! Eti\u010dki gledano, jedenje mesa kr\u0161i svaki aspekt progresivne feministi\u010dke misli, jer se time drugi pretvara u sredstvo za postizanje cilja. A tome drugome se \u010dak ne daje prilika da ka\u017ee: “Ne, hvala, doista ne \u017eelim biti tvoja ve\u010dera”. Ako doista \u017eelimo biti anga\u017eirani i aktivni, najprije moramo pro\u0161iriti vlastiti pogled na svijet i obratiti pa\u017enju na sve \u0161to \u017eivi u njemu. Sedamdesetih sam godina napisala: “Svi \u017eelimo \u017eivjeti u svijetu bez ugnjetavanja \u2013 kako se jedenje mesa uklapa u tu jednad\u017ebu?”. Sjajna francuska spisateljica Simone Weil definira pa\u017enju kao sposobnost da drugoga pitamo kroz \u0161to prolazi, kao i sposobnost da \u010dujemo odgovor na to pitanje. Ono \u0161to ja kao feministica poku\u0161avam re\u0107i jest to da to pitanje moramo uputiti ne samo ljudima, ve\u0107 i \u017eivotinjama.<\/p>\n

* Djela Carol J. Adams, na\u017ealost, jo\u0161 uvijek nisu dostupna u hrvatskom prijevodu, no skra\u0107eni prijevodi dvaju poglavlja iz Pornografije mesa dostupni su na: http:\/\/www.zarez.hr\/202\/z_socijalna.htm . Tako\u0111er upu\u0107ujemo na srodan \u010dlanak Snje\u017eane Klopotan “Nijedna od nas nije meso”, dostupan na: http:\/\/www.zarez.hr\/138\/animal1.htm.<\/em><\/p>\n

Ann Dunnewold (cchronicle.com)<\/p>\n

Prevela i prilagodila: Nada Kujund\u017ei\u0107<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vi\u0161e od dva desetlje\u0107a pro\u0161lo je od objavljivanja “Seksualne politike mesa” Carol J. Adams<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":89360,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-89359","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/89359","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=89359"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/89359\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/89360"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=89359"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=89359"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=89359"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}