{"id":89286,"date":"2012-07-20T10:53:01","date_gmt":"2012-07-20T08:53:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=89286"},"modified":"2012-07-20T10:53:01","modified_gmt":"2012-07-20T08:53:01","slug":"ja-sam-i-dalje-heroj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/07\/20\/ja-sam-i-dalje-heroj\/","title":{"rendered":"Ja sam i dalje heroj"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorka: Anita Strecker & Matthias Arning<\/p>\n

Jedan od najpoznatijih \u0161ezdesetosma\u0161a, \u201ccrveni Dany\u201d govori o svom odnosu prema \u201868., o novoj knjizi G\u00f6tza Alyja, o antagonizmima u suvremenom svijetu i, na kraju, o svojoj vlastitoj ulozi u \u201cgodini koja je uzdrmala svijet\u201d<\/p>\n

Gospodine Cohn-Bendit, \u0161to vam prvo pada na um pri spomenu na 1968.?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Da je sve pro\u0161lo.<\/p>\n

\u010cini li vas to sretnim?<\/strong><\/p>\n

\u2013 To me \u010dini posve zadovoljnim i sretnim. Francuzima je trebalo vi\u0161e od dvjesto godina da zavr\u0161e raspravu o Francuskoj revoluciji. Ja sam odlu\u010dio da za vrijeme moga \u017eivota okon\u010dam raspravu o \u201868. godini.<\/p>\n

MI \u0160EZDESETOSMA\u0160I SMO JAKO TA\u0160TI<\/p>\n

Na kraju rasprave o Revoluciji povjesni\u010dar Fran\u00e7ois Furet je rekao: nakon pada Zida zapravo bismo iznova morali definirati sredi\u0161nje pojmove kao \u0161to je, primjerice, sloboda.<\/strong><\/p>\n

\u2013 To vrijedi i za 1968. Najnezanimljivije je ponovo dobivati nekada\u0161nje bitke. Tome je G\u00f6tz Aly pridao posebnu va\u017enost, iako s jednom neobi\u010dnom tezom.<\/p>\n

S apsurdnom tezom?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Alyjeva teza je besmislena. Trebao je napisati: Memoari jednoga \u0161upka. A o samome sebi je trebao kazati da je tada bio nemogu\u0107, da se danas stidi zbog toga te da \u0107e zbog toga doraditi tekst. S istom radikalno\u0161\u0107u od tada, ali sada usmjerenom protiv sebe. Onda bi ta knjiga bila posve u redu. Pri\u010da s djecom nacista obuhvatila je premali prostor. Kona\u010dno, totalitarni elementi postojali su i drugdje u Europi. Ne mo\u017eemo se uvijek pozivati samo na doba nacista.<\/p>\n

Ali, je li 1968. i u drugim europskim zemljama postojala usporediva fascinacija nasiljem?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Svakako, postojala je usporediva fascinacija. Navest \u0107u primjer. Na sveu\u010dili\u0161tu u Nanterreu nastupio je jedan \u010dlan komunisti\u010dke partije, htio je govoriti, ali su se pojavili maoisti i poku\u0161ali ga potjerati. Tada sam ja stao pred njega i obratio im se rije\u010dima: prijatelji, svaki idiot smije kazati \u0161to \u017eeli. Ne mo\u017eemo govoriti da smo za slobodu i istodobno se slu\u017eiti ovakvim sredstvima; htjeli su ga istu\u0107i. To nisu bila Hitlerova djeca \u2013 to su bila Maova djeca.<\/p>\n

Je li Alyjeva knjiga vi\u0161e od provokacije?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Ne, on to \u010dini u najboljoj maniri \u201868., \u0161to mu je i uspjelo. A to zna\u010di: on se uop\u0107e ne mora distancirati, ostao je \u201868-ma\u0161. U njegovoj knjizi ima zanimljivih stvari. Isto tako je Peteru Schneideru uspjelo ispri\u010dati lijepu pri\u010du, u koju se mogu\u0107e u\u017eivjeti. Ali moram mu svakako re\u0107i: Peter, ti si nepodno\u0161ljivo ta\u0161t, kao mnogi \u0161ezdesetosma\u0161i. Uklju\u010duju\u0107i i mene.<\/p>\n

Sve je to, dakle, precijenjeno?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Oni koji su to napravili konkretni su ljudi. Sa svim svojim emocijama. Kod Rudija ili kod mene. Nezanimljivo u dana\u0161njoj raspravi je to da je u svim zemljama osje\u0107aj nacionalnosti vrlo jak. Kao da se to mo\u017ee promatrati na takav na\u010din. I tako se reduciramo samo na djelomi\u010dan aspekt povijesti. A to smatram dosadnim. Godina 1968. je ustanak generacije ro\u0111ene nakon rata protiv ratne generacije. To vrijedi za Poljake, \u010cehoslova\u010dku, Francusku, Njema\u010dku i SAD.<\/p>\n

DRUK\u010cIJI SVIJET JE MOGU\u0106<\/p>\n

Dakle, rije\u010d je o me\u0111unarodnoj solidarnosti poslijeratne generacije?<\/strong><\/p>\n

\u2013 U sredi\u0161tu se nalazi antiautoritarni ustanak. Mladi su kazali: autoritarno dru\u0161tvo kojemu ste se prilagodili izaziva na\u0161 otpor. To je jednim dijelom posve sumanuto; primjerice, zauzimanje za Maovu kulturnu revoluciju. Pa to je bilo blesavo. Kao i \u010de\u017enja za slobodom na Kubi ili u Albaniji. Ili Sjeverna Koreja. Sve su to potpune besmislice. Mora se znati razlu\u010diti \u0161to pojedina generacija formulira kao svoje emancipatorske \u017eelje i kako je to ona nespretno politi\u010dki artikulirala. To je zanimljiva rasprava.<\/p>\n

Mo\u017ee li se, u analogiji s dana\u0161njom kritikom globalizacije, o\u010dekivati da se iz toga formira jedan opse\u017eniji pokret?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Strukturalna analogija, koju treba napraviti, jest sljede\u0107a: kriti\u010dari globalizacije slo\u017eni su u zajedni\u010dkome osje\u0107aju da je svijetom zavladao kaos, stoga njihova izreka glasi: mogu\u0107 je druk\u010diji svijet. Ali sad vi\u0161e ne mogu govoriti: mogu\u0107 je druk\u010diji svijet, Mao Ce Tung, to vi\u0161e ne vrijedi. Pritom su kriti\u010dari antiglobalizacije zapeli u pojmovima osamdesetih godina. Jo\u0161 nisu uspjeli sti\u0107i dalje od toga. Mi anarhisti uvijek smo bili na konju jer smo se orijentirali prema luzerima iz povijesti. Ali zato nije bilo velikih perspektiva.<\/p>\n

Ali doktrinarci su imali slijepe pjege?<\/strong><\/p>\n

\u2013 U Francuskoj su studenti kao protivnike imali De Gaullea i komuniste. U Njema\u010dkoj su pali u zamku Springerovih tiskovina. Sje\u0107am se jednog od prvih prosvjeda protiv Vijetnamskoga rata. Tada su nam predbacivali: ako niste zadovoljni, oti\u0111ite onamo. A ja sam im uzvra\u0107ao: ako niste zadovoljni da ovdje prosvjedujemo, onda vi oti\u0111ite onamo, ondje nema prosvjeda. Svi su me iznena\u0111eno gledali. Meni je bilo posve jasno: bolja njema\u010dka dr\u017eava je Savezna Republika Njema\u010dka, ovo drugo je totalitaran sistem. To je za Socijalisti\u010dki njema\u010dki savez studenata nepodno\u0161ljivo.<\/p>\n

Kakva je bila razlika izme\u0111u Pariza i Frankfurta 1968.?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Pariz je glavni grad, a Frankfurt provincija. Na ovda\u0161njem skupu mnogo se raspravljalo o emancipaciji radni\u010dke klase i Adornovoj prosvjetiteljskoj dijalektici, to je bila nadogradnja. U sustanarskim zajednicama govorilo se o Ja i Ti, kako je bilo s roditeljima. Nadogradnja je ponekad odlazila onkraj emancipatorskih potencijala.<\/p>\n

Po \u010demu je Frankfurt bio specifi\u010dan?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Frankfurt je bio pod utjecajem kriti\u010dke teorije. I imao je vrlo sna\u017enu nadogradnju. Stoga su se gra\u0111ani Frankfurta uvijek smatrali stvarnim teoreti\u010darima antiautoritarnoga pokreta. Berlin\u010dani su, naprotiv, bili prolupali akcionisti. Negdje izme\u0111u toga bio je Rudi Dutschke.<\/p>\n

PROTIV NOSTALGIJE<\/p>\n

Molim vas da usporedite: prije deset godina mnogi \u0161ezdesetosma\u0161i imali su ne\u0161to herojsko, a sada smo mnoge od njih izvukli iz groba.<\/strong><\/p>\n

\u2013 A tko su to \u0161ezdesetosma\u0161i? Koga smo izvukli…<\/p>\n

Mo\u017eemo li danas sa \u0161ezdesetosma\u0161ima napredovati u pitanju slobode i participacije?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Sve su to velike rije\u010di, ali tko su heroji? Novinari se danas slu\u017ee istim forama kao i prije deset godina: pa vi ste svi nostalgi\u010dni, ne mo\u017eete iza\u0107i iz va\u0161ega vremena. Ja nisam nostalgi\u010dan.<\/p>\n

Nitko to nije rekao. Nismo vas ni nazvali herojem.<\/strong><\/p>\n

\u2013 Znam, ali ja sam i dalje heroj. Ne bih bio rekao ni\u0161ta vi\u0161e o \u201868. godini. Nakladni\u010dke ku\u0107e jo\u0161 su to od mene tra\u017eile prije dvije godine. Ali potom je Sarkozy u posljednjoj fazi svoje predizborne kampanje odr\u017eao govor i kazao: moramo likvidirati naslje\u0111e \u201868. Onda sam ja rekao: to ne mogu prihvatiti. Zato sam se oglasio. Ali jasna je jedna stvar: 1968. je pro\u0161la, sada \u017eivimo u drugom svijetu i imamo druge probleme. Ono \u0161to se promijenilo, danas nam je normalno. Godine 1965. nijedna \u017eena nije mogla otvoriti bankovni ra\u010dun bez pismenog odobrenja svoga supruga.<\/p>\n

To je pro\u0161lost.<\/strong><\/p>\n

\u2013 Ali to ne zna\u010di da \u201868. nije imala u\u010dinka. Imala je tako dobar u\u010dinak da je to sada pro\u0161lost. Danas \u017eivimo u jednom drugom vremenu. Autonomija drugih, njihova predod\u017eba o njima samima, to je danas ne\u0161to posve drugo. Nedavno smo, moji prijatelji i ja, ovdje u Frankfurtu sjedili zajedno i razgovarali o \u201868. Svi su ispri\u010dali kako su kod ku\u0107e dobivali batine. Danas je to nezamislivo. Toga moramo biti svjesni. Danas imamo druge probleme. No, ne \u017eelim re\u0107i da \u017eivimo u slobodnome dru\u0161tvu.<\/p>\n

Kako biste htjeli da se govori o 1968.?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Prepustite to povjesni\u010darima. Ujedno moramo po\u017eeljeti da pisci i filma\u0161i, dakle majstori pri\u010da, prihvate \u201868. Jer mnogo toga nema u dokumentima. Mislim na emociju. To samo mo\u017ee knji\u017eevnost. Premalo umjetnosti nam to \u017eeli prenijeti.<\/p>\n

Do danas je va\u0161a tajna da se, za razliku od maoista i lenjinista, uvijek pojavljujete nabijeni stra\u0161\u0107u?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Ne znam. Pro\u0161li tjedan do\u017eivio sam najdirljiviji trenutak svojeg poku\u0161aja prevladavanja 1968. To je bilo nevjerojatno. Susreo sam se s nekada\u0161njim \u0161efom pari\u0161ke policije, monsieurom Grimaudom, koji danas ima 94 godine. Do\u0161ao sam u njegov stan, a on me zagrlio i rekao: Dany, napokon. Kazao je: moj veliki problem bio je to \u0161to sam bio nasljednik Papina, kolaboracionista, koji je kasnije bio osu\u0111en zbog zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti. Kako sam vam kao ljevi\u010dar mogao objasniti da svi \u0161efovi policije nisu isti, rekao je Grimaud. Tek danas to mo\u017eemo razumjeti.<\/p>\n

Jeste li tada uop\u0107e mogli razumjeti tu diferencijaciju?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Ne, to i spada u prevladavanje. Danas me nervira da se neprekidno pita: jesi li bio za ili protiv toga? To je posve nezanimljivo.<\/p>\n

Ali nije li tada bila potrebna odre\u0111ena neumoljivost?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Mo\u017ee se biti neumoljiv a da se ne bude totalitaran.<\/p>\n

U jednom glosariju situacionista po\u010detkom 1969. okarakterizirani ste ovako: \u201cIstina je da je brat Daniel imao inteligentnih trenutaka, ali, naravno, samo u suprotnosti s birokratskim svinjama u \u010dijoj pratnji je neprekidno nastupao. On je dobar \u0161oumen koji se uvijek doima \u017eivlje, mudrije i ljubaznije od svojih suboraca. Ali inteligencija \u0161oumena je glupost revolucionara\u201d.<\/strong><\/p>\n

\u2013 Vrlo je napeto \u010ditati situacioniste, ali oni su nepodno\u0161ljivi ljudi. Neprestano jedan drugog odbacuju.<\/p>\n

No, je li ta karakterizacija va\u0161e osobe to\u010dna?<\/p>\n

\u2013 Prekrasan opis. Ali oni ne ku\u017ee da se u njihovu djelovanju odrazila cjelokupna dosada revolucionara<\/p>\n

Tekst preuzet iz Zareza<\/p>\n

Buka<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Lider protesta \u201868. Daniel Cohn-Bendit: Danas imamo druge probleme. No, ne \u017eelim re\u0107i da \u017eivimo u slobodnome dru\u0161tvu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":89287,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-89286","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/89286","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=89286"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/89286\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/89287"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=89286"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=89286"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=89286"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}