{"id":88773,"date":"2012-07-14T10:20:57","date_gmt":"2012-07-14T08:20:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=88773"},"modified":"2012-07-14T10:21:29","modified_gmt":"2012-07-14T08:21:29","slug":"mrznja-prema-knjizi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/07\/14\/mrznja-prema-knjizi\/","title":{"rendered":"Mr\u017enja prema knjizi"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e:Viktor Ivan\u010di\u0107<\/p>\n

Tko zna kako se osje\u0107ao akademik Dalibor Brozovi\u0107 kada je devedesetih, kao \u0161ef nacionalne leksikografske institucije, poslao u rezali\u0161te 40.000 primjeraka Enciklopedije Jugoslavije. Postoji velika mogu\u0107nost da je akademik Brozovi\u0107 strasno vjerovao kako, uni\u0161tavaju\u0107i enciklopediju u 40.000 kopija, uni\u0161tava samu Jugoslaviju. Ali Jugoslavija je u tom trenutku ve\u0107 bila temeljito uni\u0161tena; ve\u0107 je bila sitno nasjeckana u stroju koji je radio na krvni pogon.<\/p>\n

Za\u0161to je akademik Brozovi\u0107 imao potrebu usmr\u0107ivati ve\u0107 usmr\u0107enu Jugoslaviju? Otkud \u017eelja za tim magijskim obredom? \u0160to je motiviralo barda hrvatske kulture da poduzme tu akademsku gestu, dohvati glogov kolac i krene u obra\u010dun s le\u0161om?<\/p>\n

Jedan od odgovora koji se nudi skoro da je banalan: dok god kucaju srca naj\u017eu\u010dljivijih hrvatskih nacionalista Jugoslavija \u0107e biti neuni\u0161tiva! Dr\u017eavotvorna ideja koja je zasijana na ovome izda\u0161nom tlu pou\u010dava da nacionalna sloboda vrijedi samo kao nali\u010dje latentne prijetnje, a u drugim okolnostima gubi svaki smisao. Hrvatska, elem, \u017eivi vje\u010dno utoliko \u0161to je Jugoslavija besmrtna.<\/p>\n

Va\u017enije od toga, akademik Brozovi\u0107 svojim je postupkom demonstrirao koncept novoga utemeljenja nacionalne kulture, takvoga gdje je uni\u0161tavanje zadobilo status sredi\u0161njega stvarala\u010dkog \u010dina. Dok god ima onoga \u0161to mora biti odstranjeno, zatrto, zabranjeno, narezano ili spaljeno, bujanje nacionalne kulture je zajam\u010deno. Sakralna tekovina dr\u017eavnosti \u2013 nacionalna kultura \u2013 gradi se planskom razgradnjom.<\/p>\n

Avantura nije li\u0161ena rizika: ponestane li prijete\u0107ega Drugog \u2013 odnosno njegove Knjige, koja ga presudno definira \u2013 prelazi se na uni\u0161tenje samoga sebe, \u0161to je zapravo i bio zatajeni po\u010detni poriv. \u0160tovi\u0161e, misionarski antagonizam prema Drugome nije ni\u0161ta drugo nego manifestacija prikrivenog samoprezira. Akademik Brozovi\u0107, na primjer, bio je u nekada\u0161njoj Jugoslaviji suradnik tajne policije, dakle vrlo aktivan u opslu\u017eivanju omra\u017eenog re\u017eima, i jedva mo\u017ee biti sumnje u to da je on u devedesetima, vjeruju\u0107i kako uni\u0161tava Jugoslaviju, slao u rezali\u0161te vlastitu biografiju sa svim njenim dotada\u0161njim kopijama.<\/p>\n

Knjiga Ante Le\u0161aje \u201eUni\u0161tavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih\u201c, u izdanju SNV-a, po mnogo \u010demu je herojsko djelo. U njoj su sabrani svi dosad raspolo\u017eivi podaci o opse\u017enoj operaciji koja je trebala biti obavljena u tajnosti \u2013 o knjigocidu, masovnome \u010di\u0161\u0107enju hrvatskih biblioteka od nepo\u017eeljnih knjiga, provedenom prema striktnome kriteriju: zato jer su one tiskane na srpskome jeziku i(li) \u0107irilici, ili zato jer su ih objavili srpski izdava\u010di, ili zato jer su im autori Srbi ili ideolo\u0161ki nepo\u0107udni pisci. Sve \u0161to je u zadnja dva desetlje\u0107a napisano ili re\u010deno o tom fenomenu zastupljeno je u Le\u0161ajinoj knjizi, pa \u0107e ona za budu\u0107e istra\u017eiva\u010de \u2013 ako ih bude! \u2013 predstavljati nezaobilazno gradivo, a sam autor u uvodu veli kako je \u017eelio ostaviti \u201esvojevrsni memento generacijama koje dolaze\u201c.<\/p>\n

Rezultat otklanja sve dvojbe: \u010di\u0161\u0107enje hrvatskih knji\u017enica od \u201etu\u0111e\u201c literature, pra\u0107eno barbarskim \u010dinovima uni\u0161tavanja, nije bilo ekscesivne prirode, nego se radilo o organiziranome, sveobuhvatnom i temeljito provedenom podvigu. Tako uz ovu knjigu imamo jedinstvenu priliku da projekt (re)definiranja hrvatske nacionalne kulture suo\u010dimo s jednom pogolemom masovnom grobnicom, s tim da mra\u010dna rupa nakrcana ostacima \u0161tetne knji\u017ene gra\u0111e nije locirana negdje na periferiji, nego zauzima sredi\u0161nje mjesto u tom projektu, kao izvori\u0161te njegova vitaliteta, eliminacija kao kreacija.<\/p>\n

(Sasvim sli\u010dno aktivnosti u bibliotekama, uzgred budi re\u010deno, stvarao se nacionalni jezi\u010dni standard: trijebljenjem \u201etu\u0111ica\u201c. Ni\u0161ta ne pridonosi afirmaciji nacionalne kulture koliko odlu\u010dnost policijskog uma.)<\/p>\n

Ukoliko analizu Gerarda Haddada \u2013 koji je napisao fascinantnu knjigu o biblioklastima \u2013 primijenimo na Le\u0161ajine podatke, postaje jasno da je hrvatski dr\u017eavotvorni mar\u0161 s po\u010detka pretpro\u0161loga desetlje\u0107a imao sve osobine mesijanskog pokreta. Haddad tvrdi, i argumentira to mnogim primjerima, da je zajedni\u010dki kriterij i nazivnik mesijanskih ili milenaristi\u010dkih pokreta upravo \u017eelja za uni\u0161tenjem Knjige i zakona koji ona utjelovljuje, a sami ti pokreti uvijek te\u017ee uspostavi totalitaristi\u010dke tiranije.<\/p>\n

\u201eMesijanizam se pokazuje kao kult \u010dija bi sredi\u0161nja \u017ertva bio holokaust Knjige.\u201c Ako je individualna psihoza rezultat prvobitnog odbacivanja, neupisivanja simbola oca koje se vra\u0107a delirijem, obja\u0161njava Haddad, to odbacivanje na razini grupa o\u010dituje se jednim \u010dinom: autodafeom. \u201eNema ni jednog mesijanskog pokreta koji ne sadr\u017ei taj barbarski obred.\u201c Sredi\u0161nja opsesija pripadnika sekte \u2013 hranjena antiintelektualizmom i veli\u010danjem neznanja koje \u0107e ih pribli\u017eiti Bogu ili utopliti u njedrima Nacije \u2013 jest Knjiga kao objekt mr\u017enje.<\/p>\n

Mr\u017enja prema Knjizi, projicirana na drugu grupu \u2013 drugi narod, drugu religiju \u2013 zadobiva pak oblik rasizma. Vi\u0161e od druge boje ko\u017ee ili druk\u010dijeg izgleda rasist se gnu\u0161a Knjige drugoga naroda, odnosno njegove kulture, nesposoban da sam sebi prizna mr\u017enju koju gaji prema vlastitoj Knjizi. Zbog toga se te\u017enja ka uni\u0161tenju \u201etu\u0111e\u201c Knjige naposljetku uvijek manifestira kroz vlastitu kulturnu regresiju.<\/p>\n

No, nasuprot brutalno eksplicitnim primjerima iz devedesetih \u2013 kakvih, dodu\u0161e, i dalje ne manjka \u2013 danas \u010de\u0161\u0107e imamo posla s moderniziranom (ili postmoderniziranom?), gra\u0111anski ulju\u0111enom varijantom rasizma. Za razliku od sirovih eksplikacija mr\u017enje, dana\u0161nji je na\u0161 vladaju\u0107i rasizam ambala\u017eiran najrazli\u010ditijim izrazima razumijevanja i tolerancije prema tzv. drugim i druga\u010dijim. Utoliko je mahom efikasniji od svoga nepriznatog pe\u0107inskog uzora.<\/p>\n

Ako se ispravno \u010dita, knjiga Ante Le\u0161aje, posve\u0107ena zbivanjima od prije dvadesetak godina, vra\u0107a nas u sada\u0161njost, a to onda sluti i na mogu\u0107nost tipi\u010dno hrvatske cini\u010dne recepcije. Moglo bi se, naime, dogoditi da hrvatska kulturna javnost \u2013 barem njezin \u201edemokratski\u201c i \u201eslobodoumni\u201c segment \u2013 ceremonijalnom ozbiljno\u0161\u0107u i zabrinuto\u0161\u0107u pozdravi Le\u0161ajinu knjigu, a istovremeno punim plu\u0107ima u\u017eiva u tekovinama zlo\u010dina o kojem ta knjiga govori. Ne bi, naposljetku, bilo ni\u0161ta novo da se totalitarna pro\u0161lost u aktualnom izdanju regenerira kao liberalno-demokratska travestija.<\/p>\n

Danas, 2012. godine, prakti\u010dki ni u jednoj knji\u017eari u Hrvatskoj ne mo\u017eemo kupiti knjige koje su objavljene u Srbiji ili Bosni i Hercegovini. Blokada je potpuna. Liberalni kulturni poslenici, puni sladunjavih fraza o multikulturalnosti i sli\u010dnim tricama, \u010dak posve\u0107eni kulturnoj razmjeni festivalskog tipa, u tome uop\u0107e ne vide naro\u010diti problem. Ako nam je, me\u0111utim, organiziranim putem uskra\u0107en dodir s \u201etu\u0111im\u201c knjigama \u2013 premda su one na jeziku koji nam je svima savr\u0161eno razumljiv (odnosno ba\u0161 zato!) \u2013 \u0161to je to nego nastavak knjigocida sredstvima kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta?<\/p>\n

Ukoliko dakle Ante Le\u0161aja ra\u010duna da \u0107e svojom knjigom ostaviti \u201esvojevrsni memento generacijama koje dolaze\u201c, bogme ga je ostavio i akademik Brozovi\u0107, svojim rezali\u0161tem. Impresionira temeljitost kojom se danas, i to od strane kulturnih pregalaca iz tobo\u017ee suprotnog ideolo\u0161kog tabora, provodi njegovo na\u010delo kreacije eliminacijom. \u201eKonzorova\u201c knji\u017eara, oaza iz devedesetih gdje smo u najmra\u010dnijim vremenima mogli nabaviti pone\u0161to od \u201eliterature iz susjedstva\u201c, odavno ne postoji. \u201eBooksa\u201c i knji\u017eara \u201eProsvjete\u201c, zadnje koje su povremeno dobavljale izdanja iz Srbije i Bosne i Hercegovine, odnedavno su tako\u0111er zatvorene.<\/p>\n

Pritom \u0107e se ispostaviti da je tzv. slobodno kapitalisti\u010dko tr\u017ei\u0161te ideolo\u0161ki vje\u0161to modeliran pogon. Dr\u017eava vi\u0161e ne pravi formalne zapreke prekograni\u010dnom kolanju literature, knjige su \u010dak oslobo\u0111ene carine, ve\u0107 regulaciju \u201etr\u017ei\u0161ta\u201c prepu\u0161ta nakladnicima i trgovcima, a nakladnici, koji su ujedno i trgovci, jer su preuzeli sve knji\u017eare, \u010duvaju svoje sitne interese i zapi\u0161ane atare, odr\u017eavaju higijenu i intaktnost \u201etr\u017ei\u0161ta\u201c, rukovode\u0107i se \u2013 me\u0111utim \u2013 dr\u017eavnom politikom otkupa knjiga, koja je strogo nacionalizirana. Sistem se tako pokazuje savr\u0161enim \u2013 jer svi akteri imaju priliku slegnuti ramenima i posvjedo\u010diti da su nevini \u2013 a koordinirana kulturna devastacija neizbje\u017enom.<\/p>\n

Svojedobno javno spaljivanje \u201eFeral Tribunea\u201c u Splitu nisam promatrao u\u017eivo, nego na fotografijama, stegnuta srca, s osje\u0107ajem koji uop\u0107e ne bih umio opisati. Buktinja je gorjela na centralnome gradskom trgu, stotine i stotine primjeraka otimane su s okolnih kioska i bacane u vatru. Ritual je trajao punih nekoliko sati. Policajcima \u2013 koja su kroz sve to vrijeme nadzirali doga\u0111anje na trgu \u2013 nije padalo na pamet ometati svetkovinu, niti se itko od gra\u0111ana usudio usprotiviti potpaljiva\u010dima loma\u010de.<\/p>\n

Danas razmi\u0161ljam ovako: ako je \u201eFeral\u201c u svome za\u010detku bio obredno spaljen u centru grada, a zatim punih petnaest godina bivao izlo\u017een bojkotu ogla\u0161iva\u010da usprkos ozbiljnoj tira\u017ei, da bi se naposljetku ugasio s ve\u0107om nakladom nego \u0161to je danas ima ijedan politi\u010dki tjednik u Hrvatskoj \u2013 je li to bilo i\u0161ta drugo nego nastavak autodafea sredstvima kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta?<\/p>\n

Treba dakle obratiti pa\u017enju na totalitarnu jeku aplauza s kojim \u0107e \u2013 mogu\u0107e, nikako sigurno \u2013 biti do\u010dekana knjiga Ante Le\u0161aje, koja je nesumnjivo od epohalnog zna\u010daja. \u010cak se i ti\u0161ina \u010dini boljom od pljeska opranih ruku.<\/p>\n

Pe\u0161\u010danik.net<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mr\u017enja prema Knjizi, projicirana na drugu grupu \u2013 drugi narod, drugu religiju \u2013 zadobiva oblik rasizma. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-88773","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/88773","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=88773"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/88773\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=88773"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=88773"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=88773"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}