{"id":88347,"date":"2012-07-09T09:31:43","date_gmt":"2012-07-09T07:31:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=88347"},"modified":"2012-07-09T09:31:43","modified_gmt":"2012-07-09T07:31:43","slug":"pelisterska-opozicija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/07\/09\/pelisterska-opozicija\/","title":{"rendered":"Pelister(s)ka opozicija"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana VANKOVSKA
\n<\/strong><\/p>\n

Kad ne bih dobro poznavala politi\u010dku situaciju, mogla bih pomisliti da je usred ljetnih vru\u0107ina do\u0161lo makedonsko prolje\u0107e. Ne\u0161to manje od godinu dana prije izbora na sve strane se vide rastr\u010dani politi\u010dari, krenuli karavani, formiraju se koalicije, pokreti, pa \u010dak je i gazda Trifun (biv\u0161i gradona\u010dalnik Skopja) ponovo do\u0161ao na ideju da formira partiju intelektualaca. Ipak, najpateti\u010dnija je slika ljutih neprijatelja kako se mire i kre\u0107u u Drugi svjetski rat, pretstavljaju\u0107i sebe kao Staljina i \u010cer\u010dila (samo nisam dobro shvatila ko je ko u ovoj dramoletki, ali sve mi se \u010dini da se Crvenkovski prihvatio uloge Staljina, a Ljub\u010do Georgievski postao \u010cer\u010dil). Zajedni\u010dka opasnost zbog koje su se udru\u017eili je makedonska verzija Hitlera, Nikola Gruevski! I sve ovo u susret LOKALNIH izbora! Kakvu \u0107e retoriku i \u201eartiljeriju \u201c onda upotrijebiti kada do\u0111e vrijeme parlamentarnih izbora?<\/p>\n

Da nije tragi\u010dno bilo bi smije\u0161no kako samo fingiraju politi\u010dki \u017eivot, i jedni i drugi. Zabrinuli se ovi iz vlasti \u0161to je opozicija tako slaba, bizarna, nije imala plan ni viziju, pa su, \u010dak, organizovali javnu tribinu da im uka\u017eu gdje su im gre\u0161ke. Onako usred pauze izme\u0111u presijecanja crvenih lenti i otvaranju seoskih puteva i javnih toaleta…<\/p>\n

Gleda \u010dovjek i po\u010dinje da se krsti, \u010dak i ako nije vjernik! Izgleda da je Makedonija jedina zemlja u kojoj vlast brine o opoziciji i poku\u0161ava da je \u201ep\u043ebolj\u0161a\u201c. Ovi iz opozicije, opet, pravi nezahvalnici! Umjesto da ka\u017eu hvala za besplatnu reklamu u prime-time, oni odgovaraju \u017eestoko u\u010desnicima tribine preko pres-konferencije i ka\u017eu da ovi t.z. intelektualci samo odra\u0111uju svoje ambasadorske i druge fotelje.<\/p>\n

Ipak, veliku reklamu za ovu novu Pelistersku opoziciju je napravio i Ljub\u010do Georgievski, koji je ni manje ni vi\u0161e nego promovisao memoarsku knji\u017eicu o jednom od svojih likova, pod naslovom \u201eTo sam ja\u201c. Poznavaju\u0107i njegovu prevrtljivu prirodu, pa \u010dak i promjenu etni\u010dkog identiteta, ostaje da vidimo koje svoje \u201eja\u201c nam je prikazao ovog puta. Uzdr\u017eavam se da ne primijetim s ironijom da je lako mogao knji\u017eicu izdati i u originalu (na bugarskom) s naslovom \u201e \u0422\u043e\u0432\u0430 \u0441\u044a\u043c \u0430\u0437\u201c, jer daleko zna\u010dajnije je \u0161to je ovo prikaz o tome ko je i kako vodio ovu \u017ealosnu zemlju i koliko novca nam ko\u0161taju narodni poslanici, koji su prelazili iz jednog kluba u drugi, ko fudbalske zvijezde. Ne vjerujem da \u0107emo nau\u010diti ne\u0161to, ali je ve\u0107 sigurno da je autor dao lijep materijal susjednim zemljama koje to ve\u0107 odavno tvrde, izjavom da su Makedonci najve\u0107i falsifikatori povjesti. Alas!<\/p>\n

Za uskrsnu\u0107e Georgievskog nije zaslu\u017ean on sam, nego mediji koji su ga vadili iz naftalina, a sada i Crvenskovski koji mora da je o\u010dajan kada je njega na\u0161ao za svog saveznika.<\/p>\n

Sje\u0107am se kako smo prije par godina zajedno u\u010destvovali u jednoj TV debati, pa dok smo mi mudrovali, njegov je telohranitelj sjedio u samom studiju. Prije po\u010detka emisija, Georgievski se enigmati\u010dno osmjehivao kada ga je urednik pitao da li \u0107e se rekativirati u politici. Odgovor koji mi je izazvao mu\u010dninu je glasio: Ja sam sretan \u010dovjek, ne treba mi politika vi\u0161e!<\/p>\n

Eto, mora da je do\u0161ao no\u017e do kostiju kada je ovaj sre\u0107ni \u010dovjek odlu\u010dio da \u017ertvuje li\u010dnu nirvanu i krene u rat protiv Hitlera. Onomad sam, u \u0161ali, rekla novinarima da \u0107e me natjerati da razmislim o svojoj stranci, ukoliko i dalje forsiraju ovog \u010dovjeka. To nisam uradila i ne namjeravam ikada uraditi (obajsnit \u0107u zo\u0161to), ali odva\u017eili su se i takav korak preduzeli neki od mojih kolega, profesora, i ljudi iz nevladinog (i vjerskog) \u017eivota. Pozdravila bih njihovo nastojanje da udare klinom u ovu ma\u0161ineriju (jedan od ovih novih subjekata se upravo zove \u201eKlin\u201c), da sam samo vidjela ne\u0161to kvalitativno novo u njihovim nastojanjima. Ali, kada sam shvatila da je rije\u010d o \u201egra\u0111ansko-etni\u010dkoj-vjerskoj\u201c viziji, entuzijazam je splasnuo: daleko je 21 stolje\u0107e!<\/p>\n

Da ne bude zabune, mora se re\u0107i da je identi\u010dno i u \u201egra\u0111ansko-makedonskom\u201c bloku. Jo\u0161 gore, pogled na me\u0111usobne obra\u010dune unutar t.z. makedonskog korpusa odaje tu\u017ean utisak: 100 godina kasnije, Makedonci su jo\u0161 uvijek u Balkanskom ratu sami sa sobom. Jedina razlika je \u0161to danas imaju dr\u017eavu, ali ne znaju \u0161to \u0107e s njom, i jedino \u0161to su u me\u0111uvremenu nau\u010dili je da je vlast slast.<\/p>\n

Sada da objasnim za\u0161to na sva ova politi\u010dka de\u0161avanja gledam kao na ne\u0161to neva\u017eno… Ovo nije odraz obi\u010dnog kritizerstva ili \u201ehvatanje seira\u201c, nego gledanje iza fasade, u su\u0161tinu stvari. Pitaju me novinari za\u0161to nemamo zdravu opoziciju, za\u0161to smo taoci poznatih i potro\u0161enih likova, i kako dalje. Odgovor mo\u017ee zvu\u010dati previ\u0161e apstraktno, ali najjednostavnije re\u010deno ne vjerujem vi\u0161e ni u ono \u0161to se prodaje kao demokratija i u razvijenim zemljama, a da i ne govorim o ovoj kriptodemokratiji koja \u017eivotari ovdje posljednjih 20 godina.<\/p>\n

Kriza demokratije je evidentna i daleko prema\u0161uje Balkan. Neoliberalni kapitalizam je u\u010dinio nerelevantnom klasi\u010dnu podjelu na ljevicu i desnicu. Svjedoci smo krize koja nije politi\u010dka, ili je najmanje politi\u010dka… Politi\u010dke stranke su odavno napustile tradicionalne ideolo\u0161ka-politi\u010dka upori\u0161ta i postale t.z. catch-all parties (\u0442.j. obra\u0107aju se \u010ditavom elektoratu i nude sve i sva\u0161ta, samo da bi osvojili vlast). \u041etuda i bizarne koalicije me\u0111u strankama koje nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko ili pojava tehni\u010dkih vlada (ili \u0161iroke koalicije, vlade nacionalnog spasa, i sl.). Gra\u0111ani postaju sve vi\u0161e razo\u010darani jer vide da ni \u201cjedni\u201d ni \u201cdruge\u201d nijesu sposobni da rije\u0161e krizu koja je su\u0161tinski ekonomska, socijalna, moralna i duhovna.<\/p>\n

Kod nas je ovo jo\u0161 vidljivije i karikaturalnije, zbog beskrajne i neuspje\u0161ne tranzicije. Problemi su sistemski, a svi akteri koji su proparadirali u poku\u0161ajima da rije\u0161e probleme koji najvi\u0161e poga\u0111aju gra\u0111ane su se ve\u0107 pokazali kao nesposobni i korumpirani. \u041etuda ne treba da nas \u010dudi bezidejnost i nesposobnost stranaka, koje sada svoje spoliti\u010dke bitke prikazuju kao nekakvu mitsku borbu izme\u0111u Dobra i Zla. Umjesto da se natje\u010du u tome ko \u0107e ponuditi bolja rije\u0161enja za problem u javnoj sferi, \u010ditav se politi\u010dki \u017eivot svodi na uzajamnu diskvalifikaciju i otvoreno neprijateljstvo, \u0161to kao kolateralni efekat ima udaljavanje i otu\u0111ivanje gra\u0111ana od politi\u010dke sfere. Zbog toga i netolerancija kod opredeljenih jeste prirodno stanje.<\/p>\n

Generalno, ljevica je svuda u dubljoj krizi nego desnica (koja kora\u010da sve desnije). Ona se te\u0161ko nosi sa kontradikcijom da funkcionira u datom sistemu i da ga mijenja, ali samo kozmeti\u010dki (t.j. da ne ide previ\u0161e lijevo, jer bi to zna\u010dilo njegovu negaciju). Mnogi nalaze rije\u0161enje u unutra\u0161njoj demokratizaciji politi\u010dkih stranaka, u smjeni potor\u0161enih elita i lidera, ili u pojavi novih stranaka, ili \u010dak i pokreta. Takvi koraci mogu pobolj\u0161ati situaciju, ali samo na kra\u0107i rok. Istinski odgovor na krizu nu\u017eno mora biti radikalan, jer ona ne izvire iz politi\u010dke sfere, nego iz ekonomske, a mo\u0107 le\u017ei u korporativnom i finansiskom kapitalu, dok su politi\u010dari samo njihovi \u201cpreduzetnici\u201d. Stanje kod nas je mo\u017eda pateti\u010dnije samo zato \u0161to nikako ne uspijevamo da vidimo \u0161iru sliku, pa se sve svodi na lokalne likove i na strane ambasadore koji kumuju vladaju\u0107im koalicijama.<\/p>\n

Nesumnjivo, opozicija je prijeko potrebna, ali ne kao zamjena za ovu vlast\/stranku\/lidera, nego za sistem kao takav. \u0410 \u0442\u043e je, zar ne, preveliki zalogaj za jedni dr\u017eavu ili dru\u0161tvo. Smjena kapitalizma ovoga puta ne\u0107e po\u010deti od svjetske\/evropske periferije, a mi jesmo to – periferija. \u017dalosna vjest je da \u0107emo morati da se jo\u0161 izvjesno vreme bavimo lokalnim politi\u010dkim folklorom, \u010dak i kada je to \u0161und i turbo-folk.<\/p>\n

Budite spremni za dugo toplo ljeto, kao i za najdu\u017eu prediubornu kampanju. Ovih dana mi je jedan mla\u0111i kolega poru\u010dio da ne voli kolumne koje su \u201eholier-than-thou, u stilu vidi-me-koliko-sam-neopredieljen, ja-ustvari-nisam-za-nikoga i govorim-principijelno-i-eti\u010dki… a u stvari nisu takvi\u201d. Sa rizikom da budem uvr\u0161tena u tu grupu navodnih licemjera, po\u0161to svi od kolumniste o\u010dekuju da se \u201cizjasni\u201d, a neki su to ve\u0107 i uradili za svaki slu\u010daj (da ne bude zabune), ja zaista nemam namjeru da se ozbiljno bavim lokalnim politi\u010dkim toaletom. I daleko od toga sa sam neopredeljena, samo \u0161to mi je ova ljevica jako desno.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kriza demokratije je evidentna i daleko prema\u0161uje Balkan. Neoliberalni kapitalizam je u\u010dinio nerelevantnom klasi\u010dnu podjelu na ljevicu i desnicu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-88347","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/88347","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=88347"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/88347\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=88347"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=88347"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=88347"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}