{"id":87355,"date":"2012-06-27T09:39:18","date_gmt":"2012-06-27T07:39:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=87355"},"modified":"2012-06-27T09:39:18","modified_gmt":"2012-06-27T07:39:18","slug":"vlade-su-odustale-od-planeta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/06\/27\/vlade-su-odustale-od-planeta\/","title":{"rendered":"Vlade su odustale od planeta"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: George MONBIOT<\/p>\n

Neuspjeh konferencije Rio +20 ozna\u010dava, manje ili vi\u0161e, kraj multilateralnih napora za za\u0161titu biosfere. Sada je o\u010dito da smo propustili priliku zaustaviti globalno zagrijavanje na dva stupnja i da \u0107e ve\u0107ina drugih planetarnih granica tako\u0111er biti prekora\u010dene. I \u0161to \u0107emo sad?<\/p>\n

Mo\u017eda je rije\u010d o najve\u0107em neuspjehu kolektivnog vodstva jo\u0161 od vremena Prvog svjetskog rata. Ekosustav Zemlje se uru\u0161ava, a \u010delnici nekih od najmo\u0107nijih zemalja – Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, Velike Britanije, Njema\u010dke, Rusije – nisu se udostojili ni pojaviti i razgovarati o tome. Oni koji su prisustvovali Summitu o planetu Zemlji u Riju pro\u0161loga tjedna sve\u010dano su dogovorili da nastave poticati razorne po\u017eare: \u0161esnaest je puta u njihovom tekstu obe\u0107ano da \u0107e nastaviti poticati “odr\u017eivi rast”, primarni uzrok gubitka biosfere.<\/p>\n

Napori vlada nisu usmjereni na obranu \u017eivu\u0107e Zemlje od uni\u0161tenja, ve\u0107 na obranu stroja koji ju uni\u0161tava. Kada se god potro\u0161a\u010dki kapitalizam zamrsi u vlastitim proturje\u010djima, vlade se po\u017eure popraviti stroj kako bi se osiguralo da radi br\u017ee nego ikada prije – iako tro\u0161i preduvjete koji odr\u017eavaju na\u0161 \u017eivot.<\/p>\n

Misao da bi to mogao biti krivi stroj uposlen na krivom zadatku ne mo\u017ee se uop\u0107e \u010duti u mainstream politici. Taj stroj uvelike oboga\u0107uje ekonomsku elitu, istodobno izoliraju\u0107i politi\u010dku elitu od masovnih pokreta s kojima bi se ina\u010de morali suo\u010diti. Mi sada lutamo za\u010darani u ma\u0161ti, vrtimo se u krugovima.<\/p>\n

Koristili smo na\u0161e nevi\u0111ene slobode – koje su na\u0161i predaci skupo platili – ne kako bismo agitirali za pravdu, za preraspodjelu, za obranu zajedni\u010dkih dobara, ve\u0107 kako bismo tr\u010dali za dozama dopamina koje dobivamo kupnjom proizvoda koje ne trebamo. Najinovativniji umovi svijeta uposleni su ne da pobolj\u0161aju \u017eivot \u010dovje\u010danstva, ve\u0107 da osmi\u0161ljavanju uvijek nova i sve djelotvornija sredstva za stimulaciju, kako bi umanjili slabljenje zadovoljstva koje dolazi s potro\u0161njom. Uzajamne ovisnosti potro\u0161a\u010dkog kapitalizma osiguravaju da svi nesvjesno sudjelujemo u uroti odbacivanja mo\u017eda jedinog \u017eivog planeta. Neuspjeh u Rio de Janeiru pripada svima nama.<\/p>\n

Rio ozna\u010dava, manje ili vi\u0161e, kraj multilateralnih napora za za\u0161titu biosfere. Jedini uspje\u0161ni globalni instrument, Protokol iz Montreala o spojevima koji uni\u0161tavaju ozonski sloj, dogovoren je i primijenjen godinama prije prvog summita u Riju 1992. Bio je to jedan od zadnjih plodova druga\u010dije politi\u010dke ere, u kojem intervencija u tr\u017ei\u0161te u svrhu za\u0161tite ve\u0107eg dobra nije smatrana anatemom, \u010dak ni od strane vlada Margaret Thatcher i Ronalda Reagana. Sve vrijedno o \u010demu se poslije toga razgovaralo vodilo je u slabe, neobvezuju\u0107e ili nikakve dogovore.<\/p>\n

Ne \u017eelim sugerirati da \u0107e globalni sustav ili njegovi rastu\u0107e besmisleni godi\u0161nji skupovi nestati ili se promijeniti. Vlade koje su dopustile da Earth Summit i svi takvi sastanci propadnu, ne pokazuju nikakav osje\u0107aj odgovornosti za takav ishod, a ne \u010dini se ni da ih mu\u010di pomisao da ne\u0161to nije u redu sa sustavom koji ne funkcionira ve\u0107 20 godina. Oni do\u0111u i odu, svjesni da nema politi\u010dke kazne, da su mediji jednako zaokupljeni konzumeristi\u010dkim trivijalnostima kao i svi mi ostali, da \u0107e njihov doprinos ve\u0107 biti zaboravljen, kada \u0107e se budu\u0107e generacije morati boriti s neredom koje su oni ostavili iza sebe. (A nama ostalima propovijedaju o odgovornosti.)<\/p>\n

Niti \u017eelim sugerirati da multilateralizam treba biti napu\u0161ten. Sporazumi o biolo\u0161koj raznolikosti, oceanima i trgovini ugro\u017eenim vrstama mogu posti\u0107i neko ograni\u010deno ubla\u017eavanje napada punog spektra na biosferu koji je pokrenuo stroj potro\u0161nje. No, to je otprilike to.<\/p>\n

Djelovanje – ako \u0107e ga biti – uglavnom \u0107e se doga\u0111ati negdje drugdje. One vlade koje su zadr\u017eale interes za planet Zemlju, morat \u0107e raditi same ili u dogovoru s istomi\u0161ljenicima. Ne\u0107e imati sredstva za obuzdavanje slobodnih jaha\u010da, ne\u0107e imati sredstva kojima bi uvjerili svoje glasa\u010de da \u0107e druge zemlje slijediti njihove postupke.<\/p>\n

Sada je o\u010dito da smo propustili priliku zaustaviti globalno zagrijavanje na dva stupnja. Da \u0107e ve\u0107ina drugih planetarnih granica tako\u0111er biti prekora\u010dene. I \u0161to \u0107emo sad?<\/p>\n

Neki \u0107e ljudi odgovoriti odustajanjem ili barem povla\u010denjem iz politi\u010dkog djelovanja. Pitaju se \u010demu se gnjaviti, ako je na kraju ionako neizbje\u017ean gubitak toliko toga \u0161to nam je drago: \u0161uma, potoka, mo\u010dvarnih stani\u0161ta, koraljnih grebena, morskog leda, ledenjaka, pti\u010djeg pjeva i no\u0107nog zbora, blage i umjerene klime koja je s nama tako dugo ljubazno postupala? \u010cini mi se da postoje barem tri razloga.<\/p>\n

Prvi je razvu\u0107i gubitke na razdoblje \u0161to du\u017ee mogu\u0107e, kako bismo omogu\u0107ili na\u0161oj djeci i unucima da do\u017eive ne\u0161to od \u010duda i odu\u0161evljenja prirodnim svijetom te mirnog, neoplja\u010dkanog \u017eivota kojim smo mi bili blagoslovljeni. Nije li to vrijedan cilj, \u010dak i kada ne bi bilo nijednog drugog?<\/p>\n

Drugi je o\u010duvanje onoga \u0161to mo\u017eemo u nadi da se uvjeti mogu promijeniti. Ne vjerujem da \u0107e se stroj koji \u017edere planet, odr\u017eavan vojskom mehani\u010dara, podmazan stalnim injekcijama javnih sredstava, sru\u0161iti prije \u017eivu\u0107ih sustava kojima se hrani. Ali mo\u017eda sam u krivu. Ne bi li bila stra\u0161na \u0161teta dopustiti da tiger, nosorog i plavorepa tuna nestanu bez borbe, ako se poka\u017ee da je razdoblje intenzivne eksploatacije bilo ograni\u010denog vijeka?<\/p>\n

Tre\u0107i je taj da, iako ne mo\u017eemo utjecati na odluke drugdje, mnogo toga mo\u017eemo napraviti u okviru na\u0161ih vlastitih granica. Ponovno stvaranje divljine – masovna obnova ekosustava – pru\u017ea najbolju nadu koju imamo za stvaranje uto\u010di\u0161ta prirodnom svijetu, \u0161to je razlog za\u0161to sam odlu\u010dio posvetiti ve\u0107inu vremena u narednih nekoliko godina promicanju te ideje ovdje i u inozemstvu.<\/p>\n

Odustajanje od globalnih sporazuma ili, to\u010dnije, od izgleda da \u0107e oni znatno promijeniti na\u0161 odnos prema prirodnom svijetu, gotovo donosi olak\u0161anje. To zna\u010di napustiti desetlje\u0107a bijesa i frustracija, zna\u010di okrenuti se od mjesta u kojem nemamo zastupnika prema onome u kojem imamo barem priliku biti saslu\u0161ani. Me\u0111utim, tako\u0111er izaziva i veliku tugu, jer zna\u010di odustajanje od mnogo\u010dega.<\/p>\n

Je li bilo previ\u0161e tra\u017eiti od svjetskih vlada, koje su izvele \u010duda poput konstruiranja nevidljivih bombardera i ratovanja bespilotnim letjelicama, globalnih tr\u017ei\u0161ta i spa\u0161avanja te\u0161kih trilijune dolara, da potro\u0161e desetinu energije i resursa koje posve\u0107uju tim projektima na obranu na\u0161eg \u017eivu\u0107eg planeta? \u010cini se, na\u017ealost, da je.<\/p>\n

Prijevod: Marina Kelava<\/p>\n

H-alter<\/a>\/Guardian<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ekosustav Zemlje se uru\u0161ava, a \u010delnici nekih od najmo\u0107nijih zemalja nisu se udostojili ni pojaviti i razgovarati o tome. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-87355","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/87355","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=87355"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/87355\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=87355"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=87355"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=87355"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}