{"id":87265,"date":"2012-06-26T08:39:04","date_gmt":"2012-06-26T06:39:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=87265"},"modified":"2012-06-26T08:39:04","modified_gmt":"2012-06-26T06:39:04","slug":"vratimo-se-nasoj-revolucionarnoj-tradiciji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/06\/26\/vratimo-se-nasoj-revolucionarnoj-tradiciji\/","title":{"rendered":"Vratimo se na\u0161oj revolucionarnoj tradiciji"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Dragan GROZDANI\u0106<\/p>\n

Andreja \u017divkovi\u0107 (1972), sociolog na doktorskim studijima u Cambridgeu, bio je jedan od sudionika konferencije o odnosu izme\u0111u teorijske, strana\u010dke i aktivisti\u010dke ljevice u zemljama biv\u0161e Jugoslavije, koja je pod nazivom \u201cMi\u0161ljenje revolucije nakon izdane revolucije\u201d nedavno odr\u017eana u Radni\u010dkom domu u Zagrebu. Polja njegova interesa su politi\u010dka ekonomija tranzicije u jugoisto\u010dnoj Europi i povijest socijalisti\u010dke misli na Balkanu, \u0161to je bila dobra prilika da popri\u010damo o krizi demokracije i Europske unije, usponu nove ljevice i netom zavr\u0161enim, vrlo va\u017enim, gr\u010dkim izborima.<\/p>\n

Govore\u0107i o odnosu izme\u0111u teorije i prakse u lijevoj misli, mo\u017eemo li se slo\u017eiti da je alternativni model nu\u017ean, iako je na terenu mo\u017eda nikad te\u017ee ostvariv?<\/em><\/p>\n

Francis Fukuyama je 1989. proglasio kraj povijesti i krah komunisti\u010dkog i socijaldemokratskog pokreta; time smo vidjeli neku vrstu marginalizacije socijalisti\u010dkog pokreta i misli. On je prije nekog vremena objavio \u010dlanak u vanjskopoliti\u010dkom \u010dasopisu ameri\u010dkog establi\u0161menta \u201cForeign Affairs\u201d, gdje pi\u0161e da je savr\u0161ena tragedija ljevice ta da nije sposobna izmisliti alternativu kapitalisti\u010dkoj krizi i anarhiji financiranoga kapitalizma. To se najvi\u0161e vidi kroz raspr\u0161ene \u0161trajkove, okupacije, proteste u cijelom svijetu. Po njemu, postoji kriza alternative, jer ljevica nije uspjela spojiti i artikulirati te pokrete u jedan koji bi mogao transformirati dru\u0161tvo. U pravu je, ovo jest i kriza marksizma, koja ve\u0107 dulje traje, od sedamdesetih.\u00a0 Intenzivirala se nakon 1989., ali sada imamo i kapitalisti\u010dku krizu. Dvije krize su se spojile: kriza ljevice i alternative. Mislim da je ono \u0161to nedostaje da bi se na krizu konkretno odgovorilo na\u010din spajanja slobodarskih pokreta s idejom ljevice. Kriza u eurozoni nije samo ekonomska kriza, nije dosta da se ka\u017ee ni da je to sistemska kriza, moramo znati kakvu politi\u010dku formu ima ta kriza \u2013 to je kriza demokracije uop\u0107e. Mo\u017ee se re\u0107i da na ljevici postoji neki raskid izme\u0111u teorije i prakse, ali to nije dosta konkretno.<\/p>\n

Reakcionarni odgovor<\/strong><\/p>\n

Kako bi bilo kad bi ljevica iskoristila krizu demokracije kao dobru podlogu za ujedinjenje?<\/em><\/p>\n

Imamo razli\u010dite snage u nekim europskim zemljama, kao \u0161to su Die Linke, Syriza, Front de Gauche, ali u drugima je radikalna ljevica mnogo slabija. Iako postoji nekakvo jedinstvo razli\u010ditih ljevi\u010darskih struja u anarhisti\u010dkim i antikapitalisti\u010dkim pokretima i marksisti\u010dkoj filozofiji, odnosi izme\u0111u teorije i prakse su apoliti\u010dni, tra\u017ei se nekakva demokracija izvan sistema, dakle izvan politike. Tada politika ostavlja sistemske faktore koji daju svoj kapitalisti\u010dki odgovor, brutalni reakcionarni odgovor koji ugro\u017eava su\u0161tinska ljudska prava. Neokonzervativni mislilac Ortega y Gasset proglasio je pobunu masa, ja sada ka\u017eem da je na snazi pobuna elita. I kao u tridesetima, kad smo vidjeli uspon fa\u0161izma, dana\u0161nja borba za novi svijet je borba protiv reakcije, mi moramo podi\u0107i narodnu snagu, narodno samopouzdanje i slobodarske \u017eelje u narodu, kroz parolu \u201cNarodni pokret za narodnu demokraciju\u201d.<\/p>\n

Spominjete Syrizu, stranku radikalne ljevice koja je do\u017eivjela politi\u010dki procvat u posljednje dvije godine i koja odbacuje mjere \u0161tednje nametnute Gr\u010dkoj. Je li nam primjer gr\u010dke krize dao nadu u kona\u010dno bu\u0111enje ljevice kao zaloga za druga\u010diju europsku budu\u0107nost?<\/em><\/p>\n

Vidi se da je Syriza na\u0161la politi\u010dki oblik alternative. Nije samo rije\u010d o ukidanju memoranduma s MMF-om i Europskom unijom, tu je pitanje pobune protiv neokolonijalnog tutorstva nad gr\u010dkim narodom! Ona je dala odgovor na ono \u0161to se osje\u0107a u narodu, a to je jedinstvo protiv mjera \u0161tednje. Spojila je ideju slobode s otporom neoliberalizmu, otvoriv\u0161i \u0161iroke horizonte socijalnih pokreta. Ve\u0107 smo vidjeli pokrete Occupy i Indignados, a Syriza je tim dru\u0161tvenim pokretima dala politi\u010dki oblik. Nije da ti pokreti nisu politi\u010dki, ali njihova forma je bila tzv. direktna demokracija, gdje je svatko imao pravo izraziti svoje mi\u0161ljenje. To su dobri slobodarski pokreti, ali sada nam je najva\u017eniji politi\u010dki odgovor na krizu politi\u010dkog sistema. To zna\u010di internacionalisti\u010dka borba protiv neokolonijalizma, ugro\u017eenosti demokracije i mjera \u0161tednje. Mi branimo gr\u010dki narod protiv vanjskih pritisaka, branimo njihovo pravo na samoopredjeljenje u odnosu na izbore i njihov demokratski sistem. Razumjeti da je Gr\u010dka klju\u010dna karika u politici eurozone zna\u010di razumjeti da sada\u0161nja situacija ne mo\u017ee opstati. Eurokriza je neka vrsta bombe koja prijeti politi\u010dkom sistemu i ako ne na\u0111emo na\u010din da utje\u010demo na politi\u010dke borbe, vladaju\u0107a klasa \u0107e rije\u0161iti krizu u svoju korist. Tutorstvo koje vi\u0111amo u Gr\u010dkoj prisutno je desetlje\u0107ima na Balkanu. Imamo na\u0161 sistem neokolonijalizma, protektorate u Bosni, na Kosovu i, na neki na\u010din, u Makedoniji. Imamo sistem du\u017eni\u010dkog ropstva, ekonomsku ovisnost Hrvatske i Srbije, \u0161to zna\u010di da je privreda propala, a tajkuni se obogatili. To je lanac novca, to je na\u0161 udjel u sistemu financijalizacije i na\u0161 doprinos Balkanu, za koji mislimo da nema ni\u010dega modernoga.<\/p>\n

To se sve doga\u0111a pod krinkom obe\u0107anoga slobodnog tr\u017ei\u0161ta i tranzicije. Jesmo li jo\u0161 u toj tranziciji o kojoj se neprekidno govori i koja je stalni izgovor za sve anomalije sistema?<\/em><\/p>\n

Rekao bih da ste u pravu, ali bih dodao da smo mi u tranziciji bili \u010detrdeset godina. Ne mislim to na na\u010din o kojem neki pri\u010daju kad tvrde da je socijalizam u biv\u0161oj Jugoslaviji bio nekakav eksperiment. Rekao bih da nas je ekonomska ovisnost o svjetskom tr\u017ei\u0161tu primorala\u00a0 da krenemo prema Europi. Trgovinski ugovor s EEZ-om sklopljen je sedamdesetih godina i \u0161to se desilo? Desio se taj isti trgovinski deficit, pa je na\u0161a trgovina opet morala u SEV, Isto\u010dni blok. To je po\u010detak du\u017eni\u010dke krize, koja je kulminirala krajem osamdesetih: nacionalisti\u010dke borbe ne mogu se razumjeti izvan procesa tr\u017ei\u0161ne dezintergracije biv\u0161e dr\u017eave i integracije u EU.<\/p>\n

Pobuna bogatih naroda<\/strong><\/p>\n

Koliko su nacionalisti\u010dke borbe bile uzrokovane tr\u017ei\u0161nim fluktuacijama i koliku je mo\u0107 ideologija imala nad politi\u010dkom ekonomijom?<\/em><\/p>\n

Imali smo na\u0161u pobunu bogatih naroda, ako mogu tako re\u0107i. U Sloveniji, Hrvatskoj, ali i Vojvodini, bio je isti diskurs: ne\u0107emo pla\u0107ati za one lijene, azijatske nacije na jugu, ne\u0107emo pla\u0107ati za vojsku, mi ho\u0107emo u Europu. Istovremeno smo imali velikosrpsku varijantu te pri\u010de, jer je i Milo\u0161evi\u0107 na neki na\u010din bio neoliberal. Kako srpska privreda nije bila konkurentna, on je htio ru\u0161iti pokrajinske tr\u017ei\u0161ne granice, jer su i one bile male ekonomije, ali kako je to tuma\u010dio? Jo\u0161 dok je bio \u0161ef partije u Beogradu, rekao je po prilici ovak \u201cPa \u0161ta je ovaj separatizam u Jugoslaviji, te borbe, \u0161ta je na\u0161a federacija, vidi Europu, ona ide u pravcu ujedinjenja!\u201d On je tuma\u010dio put k Europi kao put velikosrpskog nacionalizma, Serboslavije.<\/p>\n

Kazao bih da je na\u0161a tranzicija uni\u0161tenje naroda i ona nije zavr\u0161ila, ovisnost \u0107e biti jo\u0161 gora zbog du\u017eni\u010dke krize. Nametnuli su neki trgovinski ugovor, CEFTA-u, to je kao ironi\u010dna, obrnuta ex-Yu, to je jednostrana trgovinska organizacija. Bit \u0107emo potro\u0161a\u010dki narod za europsku robu, a na\u0161 izvoz bit \u0107e jeftina radna snaga koja \u0107e nam poslati sna\u017enu valutu, euro, da pokrijemo na\u0161e dugove. Na\u0161a omladina bit \u0107e educirana u korist EU-a. No takvo je tutorstvo, a ne zaboravimo tako\u0111er ni ono intelektualno, koje smatra da se alternativa mo\u017ee na\u0107i samo u Europi ili da je to neoliberalna alternativa. Ako se borimo protiv dr\u017eavnog sistema koji koristi mo\u0107 tr\u017ei\u0161ta protiv dru\u0161tva i onda tom tr\u017ei\u0161tu otvori neki dio privrede a neki ne, onda \u0107emo na\u0107i smjer za novi sistem.<\/p>\n

Na konferenciji smo mogli \u010duti da kriza nije samo ekonomska nego i politi\u010dka, koja kao takva zagovara klasnu aktivaciju, \u0161to je izazov svih lijevih partija i pokreta. Koliko su lijevi pokreti u Hrvatskoj i Srbiji klasno utemeljeni i nije li ozbiljan problem ljevice upravo nemogu\u0107nost komunikacije s klasom?<\/em><\/p>\n

Mislim da tu ima velikih problema. Radni\u010dka klasa je do\u017eivjela veliku krizu u odnosu na biv\u0161i socijalisti\u010dki sistem, raspr\u0161ena je kroz nacionalisti\u010dke borbe, dezintegrirana pod kolapsom privrede. Imamo sindikate koji su dosta korumpirani, ali su ipak ostali bitan faktor zato \u0161to se dr\u017eave trude imati nekakav sistem inkorporacije sindikalne centrale, jer se pla\u0161e svakog radni\u010dkog pokreta odozdo. Na drugoj strani imamo studentsku omladinu, koja ima nekakvog interesa za ljevi\u010darske ideje, ali jo\u0161 nema poveznice izme\u0111u studentskog pokreta i radni\u010dke klase. U Hrvatskoj su studentski plenumi bili jako interesantni i meni osobno inspirativni. Za\u0161to? Po meni, nije tu glavni faktor direktna demokracija. Kad radni\u010dka klasa i studenti spontano kre\u0107u u borbu protiv dijela sistema, imaju neke konkretne zahtjeve. To je borba protiv dru\u0161tva koje je hijerarhijski uspostavljeno i u kojem je na\u0161a politi\u010dka participacija svedena na glasanje svake \u010detiri godine. Po meni, to je bila borba protiv EU-sistema, ali opet bez politi\u010dke artikulacije. Oni koji danas razumiju da je solidarnost s Gr\u010dkom jedan od klju\u010dnih zahtjeva ljevice, u budu\u0107nosti \u0107e biti osnova novoga slobodarskoga narodnog pokreta. Ne trebamo glumiti i govoriti da je mnogo bolje nego \u0161to jest; u Srbiji se, primjerice, glumi da nema eurokrize.<\/p>\n

Ipak, kakve bi konkretne komunikacijske oblike ljevica danas trebala uspostaviti s klasom i postoji li ona danas zbog sebe ili po sebi?<\/em><\/p>\n

Kao \u0161to sam spomenuo, imamo sindikalni pokret, ali on nije spojen s idejom ljevice. Bilo bi korisno i zdravo da su po\u010detkom devedesetih sindikati lansirali ideju autonomije od politike, ali samo kao autonomiju od stranke i dr\u017eave, od bur\u017eoaske dr\u017eave i partije. Jer, mo\u017eemo imati sindikalni pokret koji pru\u017ea otpor i bavi se radni\u010dkim pitanjima, ali on na kraju ostaje klasni pokret na korporativnoj razini. To zna\u010di da se jednom bore jedni, a drugi put drugi radnici \u2013 i oni imaju solidarnost. Moramo praviti ideju klase, nije to samo i\u0107i u \u0161trajk da se do\u0111e do samosvijesti, mora postojati politi\u010dka artikulacija.<\/p>\n

Za balkansku federaciju<\/strong><\/p>\n

Poznata je va\u0161a ideja o ujedinjenju u balkansku federaciju: ka\u017eete da je to strate\u0161ki va\u017eno za okupljanje narodnih borbi protiv du\u017eni\u010dkog ropstva i neokolonijalne dominacije?<\/em><\/p>\n

U jednom sam trenutku inspiraciju prona\u0161ao u intervjuima s partizanskim prvoborcima Idom Sabo i Jovom Kapi\u010di\u0107em, objavljenima u \u010dasopisu \u201cSolidarnost\u201d, u izdanju Marksa 21, revolucionarne antikapitalisti\u010dka organizacije u Srbiji: \u017eeljeli smo dobiti njihovo iskustvo antifa\u0161isti\u010dke borbe. Oni su pri\u010dali o tridesetima u Jugoslaviji kad je, u velikoj depresiji, demokracija bila ugro\u017eena. Vladala je glad, privreda je propala, a oni su i\u0161li me\u0111u narod, studente, radnike, seljake i \u017eene, govore\u0107i im da imaju veli\u010danstven zadatak, misiju da oslobode radni narod. To je bio veliki pokret za oslobo\u0111enje, spojili su konkretne zahtjeve s idejom slobode. Njihova ideja vodilja bila je da pokrenu narod. Mislim da se moramo vratiti na\u0161oj revolucionarnoj tradiciji. Da ka\u017eemo ljudima da imaju misiju, da je borba te\u0161ka, ali da je ona ne\u0161to najveli\u010danstvenije. Ovaj sistem ne mo\u017ee opstati i moramo re\u0107i da ne\u0107e biti bolje, da \u0107e sva prava biti ugro\u017eena. Ima pokreta u Europi koji idu u dobrom smjeru, ako se spojimo s gr\u010dkim ustankom bit \u0107emo sna\u017eniji, a to je put k balkanskoj federaciji. Zasad to mo\u017ee biti ideja da ne mo\u017ee biti oslobo\u0111enja od neokolonijalnog sistema bez ujedinjenja snaga\u00a0 slobodarskog pokreta. Nu\u017eno je da imamo mogu\u0107nosti, da prosje\u010dan \u010dovjek ima posao, da se \u0161koluje, ima penziju, zdravstveno osiguranje. Moramo imati balkansku federaciju na privrednoj razini. Vidi se da sada imamo samo odnose s EU-om, \u0161to je dezintegracija. Uz neki sistem kojim bi se resursi usmjeravali prema nacionaliziranim industrijama mogli bismo ne\u0161to u\u010diniti. Balkanska federacija je ekonomski, socijalni i politi\u010dki program oslobo\u0111enja na Balkanu. Ako se ujedinimo, pobijedit \u0107emo.<\/p>\n

Zavr\u0161imo sa skora\u0161njim ulaskom Hrvatske u Europsku uniju: ima li jo\u0161 ikakve \u0161anse da formuliramo neku posebnu strategiju u odnosu na EU?<\/em><\/p>\n

Na neki ste na\u010din ve\u0107 u eurozoni, \u0161to zna\u010di da \u0107e proces privredne dezintergracije i\u0107i na gore, du\u017eni\u010dki problem bit \u0107e ve\u0107i i imat \u0107ete tzv. internalnu devalvaciju, zato \u0161to vi\u0161e nemate nacionalnu valutu, ne mo\u017eete bitno mijenjati te\u010daj kune a da u Bruxellesu ne polude; nemate to pravo, kao \u0161to ga ni Grci nemaju. Kao sudionici u fiskalnom paktu, birat \u0107ete predstavnike koji \u0107e u Saboru predstavljati banke, Bruxelles i Berlin, srce ekonomije eurozone. Velik problem za nas na ljevici jest to \u0161to se narod bori samo za pre\u017eivljavanje. Preostaje nam da \u010dekamo povoljan trenutak u kojem \u0107e se di\u0107i pravedan bijes naroda.<\/p>\n

Rekli ste da \u0107e, pobijedi li na gr\u010dkim izborima desni\u010darska Nova demokracija, to zna\u010diti da je u ovom trenutku pobijedio strah?<\/em><\/p>\n

Da, zato \u0161to ostaje problem mo\u017ee li Gr\u010dka otplatiti dug, a jasno je da ne mo\u017ee. Ni\u00a0 \u0161panjolska bankarska kriza nije rije\u0161ena, to su zombi-banke, kao \u0161to je i ovo zombi-dru\u0161tv na\u0161 je \u017eivot prodan njima i gr\u010dki narod ne\u0107e biti sretan s tim, ne \u017eeli mjere \u0161tednje. Pitanje je imaju li u Gr\u010dkoj hrabrosti u\u010diniti ne\u0161to \u0161to nitko u povijesti eurointegracija nije napravio, a to je narodni ustanak za neku druga\u010diju, narodnu demokraciju, druga\u010diji politi\u010dki sistem. Pobjeda Nove demokracije pobjeda je EU-diktature, a ne poraz Syrize.<\/p>\n

Novossti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kazao bih da je na\u0161a tranzicija uni\u0161tenje naroda i ona nije zavr\u0161ila, ovisnost \u0107e biti jo\u0161 gora zbog du\u017eni\u010dke krize. Nametnuli su neki trgovinski ugovor, CEFTA-u, to je kao ironi\u010dna, obrnuta ex-Yu, to je jednostrana trgovinska organizacija.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-87265","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/87265","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=87265"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/87265\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=87265"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=87265"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=87265"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}