{"id":86763,"date":"2012-06-20T09:48:10","date_gmt":"2012-06-20T07:48:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=86763"},"modified":"2012-06-20T09:48:10","modified_gmt":"2012-06-20T07:48:10","slug":"propaganda-jos-uvijek-utice-na-formiranje-javnog-mnijenja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/06\/20\/propaganda-jos-uvijek-utice-na-formiranje-javnog-mnijenja\/","title":{"rendered":"Propaganda jo\u0161 uvijek uti\u010de na formiranje javnog mnijenja"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Nerma Jela\u010di\u0107 radi kao \u0161efica Outreach programa pri Me\u0111unarodnog krivi\u010dnom sudu za biv\u0161u Jugoslaviju (MKSJ) od 2008. godine kao prva osoba sa tih prostora na tako visokom mjestu u Tribunalu. Prije odlaska u Haag, Nerma je u Sarajevu osnovala nevladinu organizaciju Balkanske istra\u017eiva\u010dke mre\u017ee\u00a0 (BIM) u sklopu koje je pokrenula web portal Justice Report, specijaliziran za izvje\u0161tavanje o procesima protiv optu\u017eenih za ratne zlo\u010dine pred doma\u0107im sudovima. Do povratka u BiH, 2003. godine, radila je za niz medija u Velikoj Britaniji, gdje \u017eivjela od 1992. godine kada je morala napustiti rodni Vi\u0161egrad. Od njenog dolaska u Tribunal, ova institucija postala je otvorenija za medije, ali i \u0161iroku javnost, te je pokrenut niz programa u regionu koji imaju cilj da pribli\u017ee stanovnicima zemalja nastalih nakon raspada Jugoslavije rad MKSJ i ustanovljene \u010dinjenice.<\/p>\n

Koja je danas uloga Outreach programa, u odnosu na onu 1999. godine kada je osnovan, i koliko se ta uloga mijenjala tokom godina?<\/em><\/p>\n

Danas je uloga Outreacha va\u017enije nego ikada i to zbog toga \u0161to se mandat Tribunala bli\u017ei kraju. Ve\u0107ina su\u0111enja je tako\u0111er pri kraju, a me\u0111u njima su neka od najva\u017enijih od osnivanja institucije jer se desilo da su najva\u017enije osobe, najvi\u0161e rangirane, posljednje uhap\u0161ene i preba\u010dene u Haag. Tako da je manje aktivnosti u sudnicama, ali na\u0161a vizija je da bude vi\u0161e aktivnosti u zemljama biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n

Za razliku od 1999. godine, sada na raspolaganju imamo vi\u0161e \u010dinjenica sa kojima mo\u017eemo i\u0107i u javnost, u zajednice koje su direktno pogo\u0111ene, ili na bilo koji na\u010din bile uklju\u010dene u zlo\u010dine, i obja\u0161njavati \u0161ta se ovdje de\u0161avalo i za\u0161to je to va\u017eno. Samim tim se i mandat Outreach programa promijenio. Uspostavljen je sa zadatkom da objasni mandat Tribunala, ulogu i procedure.\u00a0 Ali, smatram da je vrijeme za to davno pro\u0161lo i sada je trenutak da se govori o \u010dinjenicam, presudama, svjedocima, zlo\u010dinima…<\/p>\n

Outreach nije okrenut samo ka medijima nego ka \u0161irokoj javnosti. Kako se razlikuje va\u0161 rad sa ove dvije katergorije?<\/em><\/p>\n

Outreach i jeste uglavom okrenut prema drugim grupama, ali radimo i sa medijima kroz na\u0161 press ured. Tu radimo na obu\u010davanju novinara da koriste, recimo, bazu podataka koju ha\u0161ki Tribunal ima, a koju jako malo novinara iz zemalja biv\u0161e Jugloslavije koristi.<\/p>\n

No, ve\u0107ina na\u0161ih aktivnosti su sada usmjerene na mlade, \u017ertve, akademske zajednice, i to u mjestima gdje su zlo\u010dini po\u010dinjeni. U su\u0161tini, na\u0161 rad postaje malo vi\u0161e grassroots, uz nove generacije i akademsku zajednicu.<\/p>\n

Na kakve reakcije nailazite u tom dijelu va\u0161eg rada, kakva pitanja dobijate, \u0161ta je ono \u0161to ih interesuje i \u0161to nisu znali o Tribunalu?<\/em><\/p>\n

Indikativno je, ove godine to stvarno mo\u017eemo re\u0107i jer imamo istra\u017eivanje, kako ljudi malo znaju o Tribunalu. \u010cesto i ono \u0161to znaju je pogre\u0161na percepcija u kojoj se oslikava, na neki na\u010din, ono \u0161to se vidi u medijima ili \u010duje od doma\u0107ih politi\u010dara. Zna\u010di mladi uglavnom to ponavljaju jer su tu izvori informisanja, ne samo o Tribunalu, nego i o ratu, kao i o va\u017enosti suo\u010davanja sa pro\u0161lo\u0161\u0107u. Ako uzmem recimo Bosnu za primjer, i\u0161li smo u srednje \u0161kole u Fo\u010di, Prijedoru, Vi\u0161egradu, Br\u010dkom, Travniku…- zna\u010di gradove koji su vezani za na\u0161e sudske predmete. I interesantno je da dosta mladih ljudi sa kojima smo razgovarali, nakon prezentacije i debate, promjene mi\u0161ljenje, ka\u017eu da \u017eele da se nastavi govoriti o zna\u010daju Tribunala. I to je vrlo va\u017ean pokazatelj. Vrlo je va\u017eno da postoji ta volja sa njihove strane. Mnogi nisu znali za zlo\u010dine koje su po\u010dinjeni u njihovoj zajednici, nisu imali priliku da se o tome informi\u0161u, i koriste ovu priliku nakon da postavljaju pitaju.<\/p>\n

Moram da ka\u017eem da je bilo i onih mjesta gdje je reakcija bila prili\u010dno negativna i ostala je takva. Sretali smo se sa djecom od 16, 17, 18 godina koji su na na\u0161e upitnike nakon prezentacije pisali imena optu\u017eenih ratnih zlo\u010dinaca kao svojih heroja.<\/p>\n

Kada su mediji u pitanju, kakva je njihova uloga u suo\u010davanju sa pro\u0161lo\u0161\u0107u i pru\u017eanju informacija o Tribunalu i odlukama koje su done\u0161ene tamo?<\/em><\/p>\n

Razmi\u0161ljamo o va\u017enosit medija i uticaju i mo\u0107i koji imaju u na\u0161im dru\u0161tvima, i to na osnovu onog ne samo \u0161to \u010dujemo od mladih, nego i \u0161to vidimo iz anketa. Jer sve one percepcije,\u00a0 da je Tribunal protiv jednog naroda ili da Tribunal ubija svjedoke ili optu\u017eene, ili koje druge pogre\u0161ne percepcije, su ono \u0161to je do\u0161lo iz medija, i onda se to ponavlja u javnosti. To pokazuje koliko je va\u017ena ta uloga medija i koliko ima prostora za napredak.<\/p>\n

Ne \u017eelim da ka\u017eem da mediji uvijek izvje\u0161tavaju o Tribunalu pristrasno i neprofesionalno, ali sigurno je da neki rade ba\u0161 tako, dok drugi to rade ili sporadi\u010dno ili povr\u0161no i onda se stvara jaz izme\u0111u onog \u0161to se ovdje de\u0161ava i \u0161to gra\u0111ani razumiju.<\/p>\n

Da li se onda, na osnovu ovog \u0161to ste rekli, mo\u017ee zaklju\u010diti da je u region jo\u0161 uvijek prili\u010dno jaka politi\u010dka propaganda u medijima ili je problem neprofesionalnosti?<\/em><\/p>\n

Li\u010dno smatram da je u pitanju propaganda koja i dalje ima veliki uticaj na na\u010din kako se pokriva rad Tribunala. To se mo\u017ee vidjeti nakon svake izre\u010dene presude. Uz to, tu su i\u00a0 tragovi propaganda koja je postojala prije i koja je ostavila neke stavove iza sebe u naslije\u0111e. Zna\u010di na\u010din na koji se intrerpretiraju te presude i na neki na\u010din osu\u0111uju tri minute nakon \u0161to su izre\u010dene, \u0161to je nemogu\u0107e jer novinari nisu stigli ni pro\u010ditati presudu u tom trenutku. Tako da postoji ta propaganda. A to se vidi i iz izjava nekih politi\u010dara koji komentiraju rad Tribunala, i naravno da se njihov glas mnogo dalje \u010duje nego od jednog pravosudnog tijela koje je udaljeno od same zajednice.<\/p>\n

Kada ste po\u010deli raditi u Outreach programu Tribunala, koliko ste mogli nau\u010diti na eventualnim gre\u0161kama koje su u\u010dinjene prije? Mo\u017eete li danas re\u0107i \u0161ta je mo\u017eda moglo, ili trebalo, biti druga\u010dije ura\u0111eno, da bi umanjila ta propaganda?<\/em><\/p>\n

Pa to je pitanje stvaranja neke ravnote\u017ee jer Outreach programi, bilo gdje, su prije svega dio pravosudnog sistema koji su, koliko god su se u ova moderna vremena otvorili sa kamerama u sudnicama koje snimaju, sa internet streamingom, elektronskim dokumentima koji su dostupni i sli\u010dno, i dalje postoji to neko ustru\u010davanje. U su\u0161tini, pravnici smatraju da svako ima pravo da ka\u017ee svoje mi\u0161ljenje. Tako da ako imamo primjere negiranja, revizionizma i sli\u010dno, pravnici su smatrali da svako ima pravo da iznese svoje mi\u0161ljenje, a da je Tribunal sve rekao u dokumentima i presudama. Mi naravno znamo da ne mo\u017eemo o\u010dekivati od obi\u010dnog gra\u0111anina, a ne znam ni mnogo novinara, da \u010ditaju presude koje prelaze nekada i 1000 stranica. Zato je bitno nau\u010diti kako te \u201cporuke\u201d da se uobli\u010de u jezik koji \u0161iroka javnost razumije, ali i da Tribunal mora biti prisutan i kada se kritikuje njegov rad, zaklju\u010dci i presude.<\/p>\n

Me\u0111utim, porede\u0107i sa tim ranim danima, Tribunal je napravio veliki korak shvativ\u0161i da mora goviriti, koristiti moderne na\u010dine komuniciranja: pravljenje filmova, kori\u0161tenje novih medija i platform… I to je gre\u0161ka na kojoj smo nau\u010dili da treba promjeniti svoj pristup, ali se mo\u017ee i\u0107i i dalje.\u00a0 Nau\u010dilo smo i da je\u00a0 va\u017eno ne samo imati outreach nego i inreach, odnosno da pojasnimo osobama koje rade u Tribunalu za\u0161to je va\u017eno komunicirati, \u010dak i kada se ti komentari ne ti\u010du eksplicitno Tribunal. To je ne\u0161to \u0161to svaki outreach program mora imati u svom zadatku da bi reagova kada i kako treba.<\/p>\n

Da li se izgubilo puno u tom periodu od 1993., kada je osnovan Tribunal, do 1999. godine kada je po\u010deo sa radom Outreach program?<\/em><\/p>\n

Pa mislim da je mnogo toga izgubljeno u tih \u0161est godina. Zbog toga je Outreach stavljen u poziciju da nije mogao graditi imid\u017e od po\u010detka u zajednicama biv\u0161e Jugoslavije, nego tek od 1999.. Zbog toga, i tako \u0107e biti do kraja, program \u0107e tr\u010dati da za\u010depi rupe koje su ostale od propaganda koja je bila najja\u010da u tim godinama, prvim nakon osnivanja Tribunala, kada su ratovi jo\u0161 bili u toku, i kada su na snazi bili re\u017eimi kojima se Tribunal kasnije bavio. To su stvari koje su ostavile rupe, to su ljudi koji su uticali na javno mnijenje i mi\u0161ljenja generacija o tome \u0161ta ovaj Tribunal radi, kako to radi, za\u0161to je uspostavljen i \u0161ta je utvrdio. Mi nikada ne\u0107emo mo\u0107i u potpunosti ispraviti te gre\u0161ke jer klju\u010dne godine za svaku instituciju da se radi na izgradnji imid\u017ea su po\u010deci.<\/p>\n

Koliko su lokalni sudovi prihvatili ove va\u0161e lekcije, i koliko su shvatili zna\u010daj komuniciranja sa \u0161irokom javnosti?<\/em><\/p>\n

Mislim da uop\u0107e vi\u0161e nema pitanja da li je bitno ili ne biti otvoren prema javnosti za sudove koji rade sa ratnim zlo\u010dinima – mora se biti otvoren prema javnosti! Naro\u010dito ako je rije\u010d o sudovima koji se bave ratnim zlo\u010dinima. Zato \u0161to su ti zlo\u010dini naslje\u0111e koje \u0107e ostati budu\u0107im generacijama ukoliko se ne rije\u0161e na ispravan na\u010din i ako ljudi ne budu znali da je to rije\u0161eno i da su utvr\u0111ene odre\u0111ene \u010dinjenice, izvan svake razumne sumnje. To se ne mo\u017ee uraditi tako \u0161to se ka\u017ee \u201cimamo dokumente i oni su pristupa\u010dni i ne moramo obja\u0161njavati\u201d; to se ne radi tako \u0161to ka\u017ee\u0161 \u201cimamo svoje partnere pa mogu oni to da rade jer nije do suda ili tu\u017eila\u0161tva\u201d. Naravno da treba korisiti partnerske organizacije, ali one ne mogu ponijeti tu odgovornost nego sama institucija mora biti uklju\u010dena. Zbog toga mislim da je na neki na\u010din propu\u0161tena prilika da doma\u0107i sudovi u region, najvi\u0161e u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj, nau\u010de lekcije na gre\u0161kama ha\u0161kog Tribunala. Jer 2004. ili 2005. godine, kada su osnivani ti sudovi, smo znali \u0161ta se treba raditi. Sada smo u nekoj situaciji da kora\u010damo unazad, jer postoje zabrinjavaju\u0107e tendencije da procesi i presude budu skoro nedostupni za javnost, ili se radi readigovanje odluka,\u00a0 ili se javnosti ne daje uvid u ono \u0161to se de\u0161ava u sudnici putem video snimaka ili stavljanja materijalnih dokaza na uvid javnosti, \u0161to u ovim predmetima od izuzetne va\u017enosti. Koliko god bile va\u017ene presude, mislim da je jo\u0161 va\u017enije \u0161to su svi ti dokumenti koji su uvr\u0161teni u dokaze, dostupni. Na\u017ealost, to nije slu\u010daj ni na jednom sudu u regionu.<\/p>\n

U zemljama kao \u0161to je Njema\u010dka, jo\u0161 uvijek postoje novinari specijalizirani da pi\u0161u o zlo\u010dinima po\u010dinjenim u Drugom svjetskom ratu. Koliko je to bitno, ta specijalizacija, i da li kod nas ima takvih novinara, medija, sada?<\/em><\/p>\n

Od klju\u010dne je va\u017enosti da edukujemo novinare koji su sposobni da prate su\u0111enja. Moraju se obu\u010diti kako da prate su\u0111enja, da poja\u0161njavaju pravne pojmove i sli\u010dno. Isto tako je va\u017eno omogu\u0107iti medijskim ku\u0107ama u region da dozvole novinarima da se bave tom temom, jer to je ono \u0161to nedostaje kod nas danas. Koliko god je organizovano obuka, a bilo ih je puno, ako se to uporedi sa kvalitetom izvje\u0161tavanja na ovu temu, rezultati su katastrofalni. Jedan od razloga je \u0161to se novinarima ne dozvoli da se specijaliziraju kroz praksu. Jer nije mogu\u0107e da novinar jedan dan prati su\u0111enje, a onda neku drugi, pa zatim tre\u0107u temu… Tako da na\u017ealost mislim da ne postoje novinari koji znaju izvje\u0161tavati na ovu temu. Postoje me\u0111unarodne organizaije koje sebi to mogu priu\u0161titi, kao BIRN koji je specijaliziran da se time bavi, ili IWPR… Zna\u010di postoje neke agencije, ali to nije doma\u0107e medijsko nebo, to su nevladine organizacije, i na kraju krajeva to nije ne\u0161to \u0161to \u0107e trajati i ne\u0161to \u0161to doprijeti do \u0161ire javnosti, kao mediji koji bi se time zaista trebali baviti na odgovorniji na\u010din.<\/p>\n

Tu vidimo i va\u017enost uloge javnih servisa. Da li ijedan od postoje\u0107ih u region uspijeva to raditi, redovno pratiti Tribunal i profesionalno izvje\u0161tavati, i da li pokazuju interes uop\u0107e?<\/em><\/p>\n

Koliko ja mogu upratiti, vrlo rijetko prate rad Tribunala. Kao \u0161efica Outreacha mislim da je moja naj\u010de\u0161\u0107a komunikacija sa RTS u Srbiji koji prati odre\u0111ene predmete, ali ne u sr\u017e. HRT prati samo predmet Ante Gotovine, dok nas javni servisi iz BiH kontaktiraju sve rje\u0111e. Znam da\u00a0 pokrivaju ovu temu, ali ni moje kolege ni ja ne dobijamo pozive da pojasnimo, damo izjave ili u\u010dinimo dostupnim neke dokumente.<\/p>\n

Media plan<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Intervju sa Nermom Jela\u010di\u0107, \u0161eficom Outreach programa pri Me\u0111unarodnom krivi\u010dnom sudu za biv\u0161u Jugoslaviju (MKSJ).<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":86764,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-86763","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/86763","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=86763"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/86763\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/86764"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=86763"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=86763"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=86763"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}