{"id":86157,"date":"2012-06-13T10:15:17","date_gmt":"2012-06-13T08:15:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=86157"},"modified":"2012-06-13T10:16:08","modified_gmt":"2012-06-13T08:16:08","slug":"raspad-eu-i-sovjetski-kolaps","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/06\/13\/raspad-eu-i-sovjetski-kolaps\/","title":{"rendered":"Raspad EU i sovjetski kolaps"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/06\/eurevomag.png\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-86158\" title=\"eurevomag\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/06\/eurevomag-300x168.png\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"168\" \/><\/a>Pi\u0161e: Ivan KRASTEV<\/p>\n<p>Godine 1992. svet se probudio bez SSSR na svojoj mapi. Jedna od dve svetske supersile se uru\u0161ila, ne zbog rata, invazije niti sli\u010dnog katastrofi\u010dnog razvoja doga\u0111aja. Iako je to uru\u0161avanje po\u010delo jo\u0161 sedamdesetih godina pro\u0161log veka, niko nije mogao da zamisli sam raspad krajem tog stole\u0107a. I 1985, i 1986, kao i 1989. godine dezintegracija Sovjetskog saveza je bila nezamisliva u analizama tada\u0161njih eksperata, kao \u0161to je to dezintegracija EU u analizama dana\u0161njih. Sovjetsko carstvo je bilo preveliko kako bi palo, previ\u0161e stabilno da bi se uru\u0161ilo i ve\u0107 je pro\u0161lo toliko turbulencija. Ali koliko samo promene mo\u017ee nastati u jednoj dekadi. Ono \u0161to je smatrano nezamislivim u 1985. progla\u0161eno je neizbe\u017enim u 1995. godini. I upravo je taj okret sudbine, taj skok izme\u0111u \u201cnezamislivog\u201d i \u201cneizbe\u017enog\u201d ona fusnota koja je korisna u trenutnim diskusijama o krizi Evrope i izborima pred kojima se evropski lideri nalaze.<\/p>\n<p><strong>Mete\u017e u politici<\/strong><\/p>\n<p>Nakon svega, trenutna kriza je sna\u017eno demonstrirala da rizik raspada EU nije samo retori\u010dko sredstvo kojim bi upla\u0161eni politi\u010dari nametnuli disciplinu \u0161tednje svojim nezadovoljnim glasa\u010dima. Nije samo evropska ekonomija u krizi, ve\u0107 i evropska politika. Finansijska kriza je o\u0161tro skratila o\u010dekivani \u017eivot vladaju\u0107ih partija, nezavisno od njihovih politi\u010dkih boja, i napravila mesta za bunt i populizam.<\/p>\n<p>Javno raspolo\u017eenje bi najbolje moglo biti opisano kao me\u0161avina pesimizma i besa. Nedavno razmatranje budu\u0107nosti Evrope u istoimenom radu, koji je finansirala Evropska komisija i koji je objavljen u aprilu ove godine, pokazuje da dok se ve\u0107ina Evropljana sla\u017ee da je EU dobro mesto za \u017eivot, opada njihovo poverenje u ekonomske mo\u0107i Unije i njen kapacitet da igra veliku ulogu u globalnoj politici. \u0160est od deset Evropljana je ube\u0111eno da \u0107e \u017eivoti ljudi koji su sada u de\u010djem uzrastu biti te\u017ei nego dana\u0161njim generacijama. Jo\u0161 vi\u0161e zabrinjavaju\u0107e, skoro 90 odsto Evropljana vidi veliku prazninu izme\u0111u onoga \u0161to javnost ho\u0107e i onoga \u0161ta njihove vlade rade. Samo tre\u0107ina Evropljana ose\u0107a da je njihov glas bitan u EU i samo 18 odsto Italijana, kao i 15 odsto Grka, smatra da je njihov glas bitan u sopstvenim dr\u017eavama. Tako da, koliko je nezamisliv raspad? Zar nije ta\u010dno da pre\u017eivljavanje EU zavisi od sposobnosti njenih lidera da se izbore sa politi\u010dkim, ekonomskim i psiholo\u0161kim faktorima, koji su ina\u010de bili u igri i prilikom pada Sovjetskog saveza?<\/p>\n<p>Sovjetski poredak se \u201csru\u0161io poput kule od karata\u201d, napisao je istaknuti istori\u010dar Martin Malia, \u201cjer je oduvek i bio kula od karata.\u201d Evropska unija nije kula od karata. Kako bi izvukli lekciju iz sovjetskog kolapsa, trebalo bi da imamo na umu kako su dramati\u010dno razli\u010diti sovjetski i evropski projekat. Iako komunizam i centralno upravljanje nikada nisu zaveli EU, ona ipak nije odolela poroku kompleksnosti. Evropska unija je najsofisticiranija politi\u010dka slagalica u dosada\u0161njoj istoriji. Volter Bed\u017eet (Walter Bagehot) prime\u0107uje da \u201csnaga monarhijske vladavine le\u017ei u jasnosti, razumljivosti\u201d. Zna\u010di, mase treba da razumeju. EU je, me\u0111utim, sasvim suprotno, najnerazumljivija vlast \u0161irem stanovni\u0161tvu Evrope. Oni ne shvataju kako Unija funkcioni\u0161e, a jo\u0161 te\u017ee im je da shvate \u0161ta bi njen raspad mogao da zna\u010di. U slu\u010daju Sovjetskog saveza raspad je zna\u010dio nestanak jedne dr\u017eave sa karte i nastanak mnogo novih na njenom mestu, kao i kraj komunisti\u010dkog sistema. Ali EU nije dr\u017eava. \u010cak i ako projekat propadne, ni\u0161ta se ne\u0107e promeniti na kartama. \u010cak i ako se EU dezintegri\u0161e, ve\u0107ina, ako ne i sve dr\u017eave \u010dlanice \u0107e zadr\u017eati demokratsko tr\u017ei\u0161te. Kako onda definisati dezintegraciju? Kako je zamisliti? Mo\u017eemo li pri\u010dati o njoj ako jedna ili dve dr\u017eave napuste evrozonu, ili \u010dak i samu Uniju? Da li bi kraj evra zna\u010dio i kraj EU? Da li je poraz uticaja EU na globalnom planu poraz i samog projekta? Da li bi ukidanje nekih od najve\u0107ih dostignu\u0107a evrointegracija, poput slobode kretanja ili Evropskog suda za ljudska prava, bilo dovoljno za progla\u0161avanje EU istorijom?<\/p>\n<p><strong>Sovjetske lekcije<\/strong><\/p>\n<p>Sovjetsko iskustvo nudi korisne pokazatelje u kom pravcu treba i\u0107i kad odgovaramo na ova pitanja.<\/p>\n<p>Kada govorimo o tome koliko je stvarno mogu\u0107 raspad, ekonomistima ne treba verovati previ\u0161e. Postoje dobri razlozi za\u0161to ekonomska predvi\u0111anja imaju jak uticaj na dana\u0161nje donosioce odluka i nema sumnje da mogu da ponude savet na \u010dijoj osnovi \u0107e politi\u010dari doneti odluku. Ali u slu\u010daju raspada, ekonomisti nisu u stanju da situaciju sagledaju iz dobrog ugla. Kolaps Sovjetskog saveza nas u\u010di da samo zato \u0161to je ekonomska cena dezintegracije previsoka, to ne zna\u010di da se zbog toga ona ne\u0107e desiti. Verovati da se EU ne mo\u017ee raspasti samo zato \u0161to bi taj proces bio previ\u0161e skup, slab je argument za ube\u0111enje da \u0107e Unija biti stabilna. Paradoksalno, uverenje da se ona ne mo\u017ee raspasti, podr\u017eano od ekonomista i \u0161ireno kroz evropske politi\u010dke krugove, jedan je od rizika raspada. Poslednja godina Sovjetskog saveza je klasi\u010dna manifestacija ovakve dinamike. Percepcija dezintegracije kao \u201cnezamislive\u201d bi mogla da ohrabri politi\u010dare da preduzmu opasne korake, iz ube\u0111enja da se \u201cono stra\u0161no ne mo\u017ee dogoditi\u201d na du\u017ee staze, kao i da ohrabre ideje da bi antievropska politika i retorika na kratki rok mogle biti \u010dak i korisne. Sovjetski pad je najsna\u017eniji pokazatelj da raspad EU ne sme biti rezultat pobede antievropskih nad proevropskim snagama. Verovatno \u0107e to i biti ne\u017eeljena posledica rastu\u0107e disfunkcionalnosti sistema i nesposobnosti elita da razumeju politi\u010dku dinamiku u svojim dru\u0161tvima. Istaknuti istori\u010dar Stiven Kotkin je ube\u0111en da bi, promi\u0161ljaju\u0107i sovjetski pad, pravo pitanje bilo: \u201cZa\u0161to su sovjetske elite uni\u0161tile sopstveni sistem?\u201d Sovjetski raspad dobro pokazuje da rast anti-integracijskih snaga mo\u017ee biti produkt, pre nego uzrok raspada.<\/p>\n<p>Sovjetsko iskustvo je tako\u0111e jak pokazatelj da put ka kolapsu jo\u0161 vi\u0161e ubrzava nedostatak reformi i njihovo lo\u0161e sprovo\u0111enje. U vremenima krize, politi\u010dari tra\u017ee \u201csrebrni metak\u201d i \u010desto on postaje uzrok smrti. Sam koren raspada Sovjetskog saveza bili su Gorba\u010dovljev neuspeh da osmisli prirodu sovjetskog sistema \u2013 on je mogao biti sa\u010duvan, ali ne reformisan \u2013 i njegova tvrdoglava vera u superiornost socijalisti\u010dkog sistema. Evropska unija ima sopstvenu istoriju poku\u0161aja da osmisli hrabru politiku kojom bi re\u0161ila sve svoje probleme. Ideja o odr\u017eavanju referenduma, koja joj se obila o glavu tako spektakularno u Francuskoj i Holandiji, ilustruje opasnosti od takvih odluka.<\/p>\n<p>Druga lekcija iz analize sovjetskog iskustva dezintegracije jeste da u odsustvu rata ili sli\u010dne ekstremne okolnosti, najve\u0107i rizik za projekat nije destabilizacija na periferiji, ve\u0107 revolt u centru. To ne zna\u010di da periferna kriza ne mo\u017ee biti zarazna, ve\u0107 da \u0107e sudbina projekta biti odlu\u010dena u njegovom centru. Uni\u0161tavanju Saveza doprinela je odluka koja je do\u0161la iz Rusije, a ne stalno prisutna \u017eelja balti\u010dkih republika da pobegnu iz njega. Isto tako \u0107e na budu\u0107nost evropskog projekta uticati nema\u010dki pogled na trenutno stanje u Uniji, a ne muke gr\u010dkih ili \u0161panskih ekonomija. Kada pobednici integracija po\u010dnu da sebe do\u017eivljavaju kao glavne \u017ertve, onda politi\u010dari mogu biti sigurni da nevolja vreba iza ugla. Trenutno Evropljani nemaju razloga da sumnjaju u posve\u0107enost Nema\u010dke Uniji, ali su istovremeno svedoci stra\u0161ne nemogu\u0107nosti ju\u017enih zemalja pokidanih dugovima da \u201cprevedu\u201d svoje brige na nema\u010dki, kao i rastu\u0107eg neuspeha Nema\u010dke da \u201cprevede\u201d predlo\u017eena re\u0161enja u lokalne jezike ve\u0107ine ostalih \u010dlanica. Tu bi najvi\u0161e trebalo da nas brine ne sukob mi\u0161ljenja, ve\u0107 nedostatak empatije.<\/p>\n<p>Tre\u0107a lekcija nam govori da ako dinamika dezintegracije nadvlada, kolaps Unije \u0107e vi\u0161e li\u010diti na plja\u010dku banke nego na revoluciju. Paradoksalno, sama su\u0161tina onoga \u0161to je EU bila i onoga \u0161to u velikoj meri jo\u0161 uvek jeste, jedan elitni projekat, zna\u010di da realni rizik po njeno pre\u017eivljavanje ne dolazi toliko od besa gra\u0111ana, koliko od pogre\u0161nih ra\u010dunica elita. Kotkin u svom prigodnom opa\u017eanju o slu\u010daju Sovjetskog saveza ka\u017ee da su \u201ccentralne elite, pre nego nezavisni pokreti na periferiji, degradirale Savez\u201d. Postoji rizik da \u0107e nacionalne elite napustiti Uniju usled straha od gubitka kontrole, dok \u0107e joj ve\u0107ina gra\u0111ana ostati lojalna. Onog trenutka kada nacionalne elite po\u010dnu da preispituju vizije Unije, po\u010de\u0107e da deluju u onom pravcu koji \u0107e ubrzati kolaps. Najva\u017eniji faktor koji ugro\u017eava pre\u017eivljavanje Unije ne\u0107e biti razo\u010darano stanovni\u0161tvo, ve\u0107 nesigurnost elita u re\u0161avanju problema.<\/p>\n<p>Poslednja i najalarmantnija lekcija iz analize sovjetskog raspada jeste da, kada preti dezintegracija, politi\u010dari moraju da postani fleksibilni, to jest da ne podle\u017eu prirodnom nagonu ka krutosti i kona\u010dnim re\u0161enjima. Na\u017ealost, ono \u0161to vidimo u Evropi danas je veliko podleganje rigidnosti. Kako bi se iza\u0161lo iz statusa quo politike bez politi\u010dkog kursa u Briselu, i politike bez politi\u010dkog kursa kod \u010dlanica, Nema\u010dka, izme\u0111u ostalih, zagovara politi\u010dku konstelaciju koja bi se mogla opisati kao \u201cdemokratija bez izbora\u201d. Evropski donosioci odluka poku\u0161avaju da sa\u010duvaju Uniju tako \u0161to donose odluke koje vezuju ruke vladama \u010dlanica i radikalno ograni\u010davaju glas javnosti. Glasa\u010di u zemljama poput Italije i Gr\u010dke mogu da promene svoje vlade, ali ne mogu da uti\u010du na sam politi\u010dki kurs: dono\u0161enje odluka u sferi ekonomije je de facto oduzeto bira\u010dima. O\u010dekivanja ka\u017eu da \u0107e nova politika fiskalne discipline smanjiti politi\u010dki pritisak na EU. Ali dok se stru\u010dnjaci sla\u017eu ili ne sla\u017eu sa plusevima i minusima koje donosi paket mera \u0161tednje, va\u017enije je shvatiti da \u0107e propast nefleksibilnog pristupa jo\u0161 vi\u0161e ubrzati krizu, \u010dine\u0107i pre\u017eivljavanje Unije jo\u0161 te\u017eim zadatkom. Pre desetak godina evropski politi\u010dari su odlu\u010dili da ne uvode mehanizme za istupanje iz zone zajedni\u010dke valute, kako bi njen raspad u\u010dinili nemogu\u0107im. Sada vidimo da je takva odluka napravila evrozonu ranjivom.<\/p>\n<p>Pro\u0161lo je ve\u0107 nekoliko decenija od kako je nema\u010dki pesnik i disident Volf Birman napisao: \u201cMogu voleti samo ono \u0161to mogu slobodno da napustim\u201d. Trenutna strategija evropskih politi\u010dara \u2013 favorizovanje politike koja cenu izlaska \u010dini neizdr\u017eivo visokom \u2013 mo\u017ee se okon\u010dati pove\u0107anjem pre nego ograni\u010denjem rizika raspada. Sovjetski slu\u010daj nas u\u010di da u vremenima velikih kriza, popularni odgovor na to da \u201cnema alternative\u201d jeste da je svaka alternativa bolja. Paradoksalno, fleksibilnost je najbolja \u0161ansa za pre\u017eivljavanje.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/2012\/06\/raspad-eu-i-sovjetski-kolaps\/\">Pe\u0161\u010danik<\/a>\/<a href=\"http:\/\/www.diplomaatia.ee\/index.php?id=242&amp;L=1&amp;tx_ttnews[tt_news]=1426&amp;tx_ttnews[backPid]=606&amp;cHash=540e9b202a\">Diplomatija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sovjetski poredak se \u201csru\u0161io poput kule od karata\u201d, napisao je istaknuti istori\u010dar Martin Malia, \u201cjer je oduvek i bio kula od karata.\u201d Evropska unija nije kula od karata.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-86157","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/86157","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=86157"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/86157\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=86157"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=86157"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=86157"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}