{"id":85588,"date":"2012-06-06T10:11:16","date_gmt":"2012-06-06T08:11:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=85588"},"modified":"2012-06-06T10:11:16","modified_gmt":"2012-06-06T08:11:16","slug":"ako-se-ne-lijece-ratne-traume-patnja-je-zarazna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/06\/06\/ako-se-ne-lijece-ratne-traume-patnja-je-zarazna\/","title":{"rendered":"Ako se ne lije\u010de ratne traume, patnja je zarazna"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Rehabilitacijski centar za stres i traumu utemeljen je 1993. godine. IRCT Zagreb je neovisna, humanitarna i apoliti\u010dna organizacija, utemeljena s namjerom da pomogne i za\u0161titi \u017ertve mu\u010denja u Hrvatskoj. Koji su ciljevi ovoga centra, s kojim se problemima susre\u0107u i danas, 20 godina nakon rata, govori psihologinja Zdenka Panti\u0107, predsjednica udruge.<\/p>\n

* Koja je glavna djelatnost Rehabilitacijskog centra za stres i traumu? Za \u0161to je to\u010dno specijaliziran i koji su njegovi ciljevi?<\/em><\/p>\n

– Ovaj centar je nastao kao centar za rehabilitaciju \u017ertava torture\/mu\u010denja (definirano prema Konvenciji UN protiv torture i drugog okrutnog, nehumanog ili degradiraju\u0107eg postupanja ili ka\u017enjavanja od strane slu\u017ebenih osoba \u2013 predstavnika vlasti, iz institucija i dr) i specijaliziran je za rehabilitaciju \u017ertava torture i \u010dlanova njihovih obitelji, tj pomo\u0107i kroz razli\u010dite rehabilitacijske oblike (uklju\u010duju\u0107i suradnju s drugima) ponovnu integraciju osobe u dru\u0161tvo.<\/p>\n

Uz to na\u0161e podru\u010dje interesa je psihosocijalna pomo\u0107 razli\u010ditim populacijama u stresu, traumi (doseljenici, povratnici, dugotrajno nezaposleni, djeca i mladi, \u017eene.) te riziku socijalne isklju\u010denosti posebno u Podru\u010djima od posebne dr\u017eavne skrbi te pomo\u0107i lokalnim zajednicama u socijalnoj rekonstrukciji nakon rata. Ciljevi Centra su prevencija torture, rehabilitacija \u017ertava i \u010dlanova njihovih obitelji, pomo\u0107 i podr\u0161ka drugim populacijama u potrebi, istra\u017eivanje, educiranje i publiciranje o temama stresa, traume, torture, suo\u010davanja i rehabilitacije. Va\u017ena je tako\u0111er suradnja i povezivanje s razli\u010ditim dionicima unutar zemlje te povezivanje na regionalnom i \u0161irem nivou kroz Me\u0111unarodni rehabilitacijski savjet (IRCT) u Kopenhagenu, Danska, koji je centar me\u0111unarodne mre\u017ee kojoj pripadamo (oko 200 centara u svijetu).<\/p>\n

* S kojim stru\u010dnim osobama Centar raspola\u017ee?<\/em><\/p>\n

– Osnovu \u010dine lije\u010dnik, medicinska sestra, psihijatri (2), psiholozi (3), socijalni radnik (1), pravnik (1), ekonomist, administrator, suradnici na terenu – patrona\u017ea, volonteri. Trenutno je stalno zaposleno 6 osoba, a drugi suradnici anga\u017eirani su u sklopu projekata.<\/p>\n

Proaktivni pristup \u017ertvama<\/strong><\/p>\n

* Pro\u0161lo je vi\u0161e od 20 godina od po\u010detka rata i za njih mnoge, njihovog osobnog pakla. Koliko je \u017ertava “pro\u0161lo” kroz RCT?<\/em><\/p>\n

– Nekoliko tisu\u0107a osoba (izme\u0111u 7.000 do 10.000 od samog po\u010detka 1993. godine). Prvih godina bio je to veliki broj osoba koje su imale neposredno iskustvo ratne traume i krupnog kr\u0161enja ljudskih prava, sada su to uglavnom posljedice ranijeg traumatskog iskustva i njegovih dugotrajnih u\u010dinaka kod osoba s ratnom traumom, ali i naknadnih posljedica koje dolaze iz okoline kao nedostatak posla, obe\u0161te\u0107enja, izostanak pravde.<\/p>\n

* Javljaju li Vam se jo\u0161 uvijek nove \u017ertve?<\/em><\/p>\n

– \u017drtve se javljaju i same, neke uputi osoba iz njihove socijalne mre\u017ee. Ali na\u0161a glavna orijentacija je proaktivni pristup i nastojanje da mi njima pristupimo kroz profesionalne kontakte na terenu s razli\u010ditim institucijama i loklanom samoupravom, razli\u010ditim nevladinim organizacijama, Crvenim kri\u017eem, suradnjom s razli\u010ditim me\u0111unarodnim organizacijama (donedavno UNHCR, OSCE). U novije vrijeme to su i tra\u017eitelji azila, kojih \u0107e biti sve vi\u0161e ulaskom u EU, a koji dolaze s neposrednim iskustvom traume.<\/p>\n

Tko su sve \u017ertve?<\/em><\/p>\n

* \u0160to zna\u010di \u017ertva u kontekstu rata na ovim prostorima? Odnosi li se to nu\u017eno na osobu koja je pro\u017eivjela traumu, ru\u017ean doga\u0111aj ili posljedicu koju je rat toj osobi nanio ili i na osobe\/djecu koja se u trenutku kada se rat zbivao na ovim prostorima nisu niti rodila? U kojem trenutku i oni postaju \u017ertve?<\/em><\/p>\n

– U psihologiji \u017ertva je ona osoba koja je do\u017eivjela traumatski doga\u0111aj koji je ostavio odre\u0111ene posljedice, gubitke i sli\u010dno zbog \u010dega se osoba osje\u0107a pogo\u0111enom. Doista, u kontekstu rata i tako krupnih promjena i gubitaka ljudi su do\u017eivjeli konkretne patnje (\u010desto nezamislive i nemogu\u0107e za izraziti se o tom iskustvu), \u017eivotnu opasnost, ranjavanja, progone, gubitke osoba i imetka, ali i\u00a0 gubitak nematerijalnih stvari kao povjerenje u druge ljude, ovaj svijet kao sigurno mjesto, izgubili o\u010dekivani pravac svog \u017eivota, vrijednosti u koje su vjerovali.<\/p>\n

Sljede\u0107i problem je sve ono \u0161to se dogodi nakon prvog naleta traume, kao naknadne nesigurnosti, nedostatak podr\u0161ke u saniranju posljedica, priznanja za patnju i gubitak, pote\u0161ko\u0107e integracije cijelih skupina u novoj sredini, nemogu\u0107nost npr. rehabilitacije kroz rad i drugo. Ove naknadne posljedice produbljuju onu prvotnu traumu.<\/p>\n

“Toksi\u010dne” tajne<\/strong><\/p>\n

– Tako \u017ertve ostaju osobe koje su do\u017eivjele neposrednu patnju, ali i njihova okolina. Zato mi i govorimo o osobi koja je stradala i \u010dlanovima njene obitelji kada planiramo rehabilitaciju: ka\u017eemo da je patnja \u201ezarazna\u201c, tj emocije, do\u017eivljavanje i pona\u0161anje \u017ertve utje\u010du na njenu okolinu, a njezin odgovor na to opet povratno utje\u010de na \u017ertvu \u2013 mi u obitelji i zajednici funkcioniramo kao \u017eivi organizam. Na taj na\u010din se i doga\u0111a da \u017ertve postanu i oni koji se nisu rodili u vrijeme rata: traumom promijenjeni roditelji, okolina, posredne emocije prema mla\u0111ima, poruke, atmosferu koja mo\u017ee negativno utjecati na njihov razvoj \u2013 i to podjednako mogu negativno djelovati pre\u0161u\u0107ivanja i tajne oko toga \u0161to su odrasli do\u017eivjeli u ratu (tajna u obitelji i zajednici je \u201etoksi\u010dna\u201c, stvara prostor \u0161utnje koji se osje\u0107a kao neka tjeskoba, praznina, neiskrenost, a djeca to onda popune u svojim glavama mo\u017eda jo\u0161 te\u017eim sadr\u017eajima, strahovima i sl. nego \u0161to je u stvarnosti bilo. Ili se zbog te tajne ne mo\u017ee odvijati iskrena komunikacija i graditi povjerenje me\u0111u najbli\u017eima…). Ovdje je va\u017eno naglasiti da ljudi taje svoja iskustva iz straha kako \u0107e djelovati na mla\u0111e te je to i razumljiva \u017eelja u \u017eelji da ih za\u0161tite; nadalje, priroda traume je da ona stavlja \u017ertvu u ambivalentan polo\u017eaj da \u017eeli, ali i da se boji\/srami iskazati svoje iskustvo \u017ertve. Djeca i drugi \u010dlanovi obitelji \u017eive\u0107i s osobom koja ima npr. PTSP zbog traume, ali i drugih smetnji kao depresija, alkoholizam i drugo, mogu i sami razviti razli\u010dite psihi\u010dke smetnje te i na taj na\u010din postati \u017ertve.<\/p>\n

* S kojom vrstom trauma ste se u Centru najvi\u0161e susretali? Kako se ljudi\/\u017eene\/djeca s njima mogu nositi?<\/em><\/p>\n

– U po\u010detku na\u0161i korisnici bili su u najve\u0107em broju izbjeglice iz BiH koje su stigle u Hrvatsku i bile smje\u0161tene u Zagrebu i drugdje za vrijeme 1993. kada smo po\u010deli kao projekt, a potom i prognanici koji su ve\u0107 bili me\u0111u nama. Najvi\u0161e smo sreli osoba koje su do\u017eivjele opasnost po \u017eivot za vrijeme ratnih doga\u0111anja izlo\u017eenih masovnom progonu i neposrednoj opasnosti za \u017eivot, progonjenim u razdoblju prije izbijanja sukoba u svojim mjestima, boravku naj\u010de\u0161\u0107e \u017eena i djece u zarobljeni\u010dkim kampovima, osobama u logorima gdje su provo\u0111ene masovne torture, radili sa silovanim \u017eenama i mu\u0161karcima. Cijelo vrijeme smo pru\u017eali usluge i prognanicima te osobama koje su do\u017eivjele iskustva razli\u010ditih gubitaka i trauma npr. u logorima u Srbiji. Mi imamo u psihologiji upitnike kojima ispitujemo \u0161to su ljudi do\u017eivjeli, ali nabrajanje traumatskih doga\u0111aja ne mo\u017ee pokazati svu patnju, povredu ali i hrabrost \u017ertava, sposobnost da izdr\u017ee i odr\u017ee smisao \u017eivota. Unato\u010d te\u0161kim iskustvima \u017ertava, oni pokazuju velike sposobnosti za \u017eivot i prevazila\u017eenje uz podr\u0161ku, priznaje za patnje, te po\u0161tivanje dostojanstva.<\/p>\n

Pratimo i djecu \u017ertava<\/strong><\/p>\n

– U odnosu na djecu kao \u017ertve traume (sada su to odrasli ljudi a bili su djeca iz RH i BiH kada su sa svojim majkama bili kod nas u rehabilitaciji; sada i sami imaju djecu koje nastojimo pratiti koliko nam mogu\u0107nosti dopu\u0161taju kako bismo vidjeli kakve posljedice njihovo iskustvo ostavlja odraslo doba i uloge. Sada imamo priliku pratiti mlade na izlasku iz djetinjstva koji su ro\u0111eni ili bili mala djeca za vrijeme\u201cOluje\u201c, koja su uz roditelje do\u017eivjela niz promjena okoline i vi\u0161ekratnih prilagodbi na novu sredinu), osim njihove traumatizacije, iznimno je va\u017ena neposredna okolina i njena mogu\u0107nost da im pru\u017ei adekvatnu podr\u0161ku za vrijeme i nakon traume. Mi smo u Centru radili na na\u010din da smo paralelno radili s traumatiziranom djecom i njihovim majkama\/okolinom na strukturiran na\u010din. Mnoga djeca su u vrijeme rata bila stavljena u situaciju da se brinu o odraslima koji se nisu snalazili te je i to jedna od posljedica – da dijete preuzme roditeljsku ulogu \u0161to nije u interesu njegova razvoja. Za odrasle i djecu, ukoliko je posttraumatska okolina podr\u017eavaju\u0107a, rane \u0107e slabije djelovati. Svakao, neke posljedice \u0107e ostati pa i utjecati na mla\u0111e generacije. Ali, sada s odmakom, jer mi govorimo o doga\u0111ajima od prije dvadesetak godina, vidimo i svaki dan u\u010dimo kako se treba baviti ovim populacijama ne na na\u010din da ka\u017eemo \u201edosta je o ratu\u201c, ili da se \u0161uti i negira nepravda, da se manipulira \u017ertvama, nego da se kreiraju razli\u010diti na\u010dini odavanja priznanja (obe\u0161te\u0107enjem, provo\u0111enjem pravde, simboli\u010dkim gestama…), i posebno mogu\u0107nosti integracije nasuprot izolaciji.<\/p>\n

* Koja je uloga njihove okoline u rehabilitaciji? Mo\u017ee li njihov problem ikada biti valjano shva\u0107en i prihva\u0107en?<\/em><\/p>\n

– Te\u0161ko je re\u0107i mo\u017ee li problem biti potpuno shva\u0107en. Za to je potrebno da \u017ertva mo\u017ee iskazati ono najte\u017ee \u010dega se i sama stidi, da ima rije\u010di za svoje neiskazivo iskustvo. Potrebno je da onaj tko slu\u0161a bude na to spreman jer \u017ertva ne\u0107e kazivati ako nije sigurna da to okolina (bra\u010dni drug, obitelj, terapeut) mo\u017ee\u00a0 \u010duti. U nekom filozofskom smislu \u010dovjek je sam sa svojim iskustvom. Nau\u010dili smo od na\u0161ih korisnika da neke tajne ne\u0107e biti kazane iz razli\u010ditih razloga i ne treba na tome inzistitrati, nego kreirati mogu\u0107nost otvaranja do mjere koja je za tu osobu prihvatljiva. Nedavno sam razgovarala s mu\u0161karcem, do sada bez pomo\u0107i, koji mi je govorio o svom boravku u logoru. Nije sve rekao supruzi, ne mo\u017ee, ali je razumio da ja znam \u0161to se tamo doga\u0111alo, pa smo postigli pre\u0161utno razumijevanje. Ve\u0107 sam naglasila kako je va\u017ena okolina i njeno razumjevanje patnje i prikladna podr\u0161ka, a njoj treba pomo\u0107i da shvati traumu, njenu dinamiku i kako postupati.<\/p>\n

Silovanje je osjetljiva tema<\/strong><\/p>\n

* Jedna od najve\u0107ih trauma koje su \u017ertve rata na ovim prostorima pro\u017eivjele jest silovanje. Prema \u017ertvama s kojima radite na njihovoj rehabilitaciji, u kojem vremenu i prostoru se ta vrsta zlo\u010dina najvi\u0161e doga\u0111ala?<\/em><\/p>\n

– Na\u0161e je najve\u0107e iskustvo sa \u017eenama iz BiH. U manjoj mjeri smo sretali \u017eene iz Hrvatske s tim iskustvom. To je kod nas nekako ostalo skriveno, negirano.<\/p>\n

* Koliki je stvaran broj \u017ertava silovanja? Koliko ih je registrirano, a za koliko smatrate da jo\u0161 uvijek nisu nikome otkrile svoje traume?<\/em><\/p>\n

– Ne mogu se izjasniti o tome. Te\u0161ko je to procijeniti. Za potrebe jednog projekta tra\u017eila sam slu\u017ebene podatke, ali nisam na\u0161la jasan odgovor. Silovanja se doga\u0111aju masovno u ratu, ovdje govorimo o organiziranim silovanjima i kori\u0161tenju \u017eena na taj na\u010din. Ovo je osjetljiva tema i veliko je pitanje kako joj sada pristupiti. Radila sam sa \u017ertvom silovanja kao krivi\u010dnog djela i potvrdila kako dolazak pravde nakon 8 godina\u00a0 mo\u017ee biti konradproduktivno sa stanovi\u0161ta stabilnosti \u017ertve koja je do tada na\u0161la neki mir. S druge strane potrebno je barem nastojati procesuirati sve zlo\u010dine, pri tome je za mene od najve\u0107e va\u017enosti da \u017ertva ne bude ponovo \u017ertva kroz pravosudnu proceduru, ponovo ogoljena, osramo\u0107ena, ispitivana. Mene zanima koje su sada njezine potrebe, treba li konkretnoj \u017ertvi sada pravda. Netko \u0107e se na to odlu\u010diti, nekome to ne bi sada vi\u0161e odgovaralo.<\/p>\n

* Prema zakonu, silovanje jest ratni zlo\u010din. Koliko je osoba zaista osu\u0111eno za taj zlo\u010din, koliko ih je izbjeglo ruku pravde i \u0161to uop\u0107e \u017ertvama zna\u010di kada zlo\u010din koji je u\u010dinjen nad njima nije dokazan niti sudski procesuiran?<\/em><\/p>\n

– Vjerujem da je ve\u0107ina izbjegla ruku pravde, pravda kod nas nije se time bavila, kao da to nije blo va\u017eno, za razliku od BIH gdje se s tim i\u0161lo otvoreno. Tako \u017ertve bivaju ponovno izdane od nekoga tko treba brinuti o njima i pravdi. Ipak, sreli smo osobe s tim iskustvom, naj\u010de\u0161\u0107e su to osobe iz logora. Zna\u010di da je bila prevelika psiholo\u0161ka povreda iza\u0107i s time javno, ili to nije shva\u0107eno kao ne\u0161to va\u017eno.<\/p>\n

Negiranje \u017ertava srpske nacionalnosti<\/strong><\/p>\n

* Mnoge \u017ertve s kojima radite u RCT-u su srpske nacionalnosti. Kako se oni koji \u017eive u Hrvatskoj, ali i oni koji su morali oti\u0107i nose s traumama koje su do\u017eivjeli?<\/em><\/p>\n

– Trauma ima neka zajedni\u010dka, univerzalna obilje\u017eja. Ipak, iznimno je va\u017eno kontekstualizirati patnju. Niz godina u javnosti nije bilo govora o mogu\u0107oj patnji ove skupine. Rekla bih da je vladala zavjera \u0161utnje, negiranje. Mada je, primjerice, u nekim gradovima traumatizacija imala zastra\u0161uju\u0107e razmjere po na\u010dinu djelovanja.<\/p>\n

Na\u0161e je iskustvo s terena da \u017ertve \u017eive izolirano, \u010desto po udaljenim selima, mnogi u potrebi za lije\u010denjem i drugim vrstama pomo\u0107i, nepovjerljive prema sustavu i onima koji puno ispituju. Imamo suradnika u jednom podru\u010dju treniranom za rad s traumom, a koji je i sam \u017ertva progona, imaju\u0107i dvostruki identitet, progonjen od obiju strana u sukobu zbog \u010dega njemu vjeruju.<\/p>\n

Ovo negiranje zlo\u010dina i nepravdi nije fenomen samo kod nas, znamo to iz drugih iskustava, stoga \u0161to saznanje o ne\u010demu negativnom zna\u010di da bismo ne\u0161to trebali poduzet; ili je strah, represija, nemogu\u0107nost piuhva\u0107anja da i \u201ena\u0161a strana\u201c mo\u017ee \u010diniti nedjela, prevelika.<\/p>\n

Omogu\u0107iti prostor za javno priznanje<\/strong><\/p>\n

– Ponovo je va\u017eno ono \u0161to sam ve\u0107 spomenula, a to je ima li prostora da se javno prizna patnja \u017ertava i da do\u017eive priznanje da se dogodila nepravda (to nam oni iznose kao svoju potrebu \u2013 \u201esaslu\u0161ao me sudac; ja sam svoje rekla, dalje je na njemu; s po\u0161tovanjem me je slu\u0161ao i zabilje\u017eio; nitko vi\u0161e ne\u0107e mo\u0107i re\u0107i da sam luda i da izmi\u0161ljam\u201c).<\/p>\n

Bojim se da nije tako ni u sredinam gdje su srpske \u017ertve izbjegle, kao ni kod nas da mogu do\u017eivjeti priznanje, mada znam da je bilo puno projekata psihosocijalne podr\u0161ke izbjeglima. Izbjeglice svugdje ula\u017eu velike napore za svakodnevno pre\u017eivljavanje, ne\u017eeljene od okoline, \u010desto prepoznati kao oni koji su do\u0161li, ne\u0161to oduzimaju doma\u0107inima, donose svoje obi\u010daje. O tim problemima su nam puno govorili povratnici. Ina\u010de, psihosocijalni programi su bili potrebni, ali oni su bili privremeni i nisu dovoljni. Potrebna je organizirana briga oko integracije u novo ili ranije dru\u0161tvo. Bojim se da su \u017ertve bez obzira na nacionalnu pripadnost u velikom riziku da budu kori\u0161tene kao broj za denvnopoliti\u010dke svrhe, nekad imamo puno, nekad malo – najmanje kada je to pravda i pravo na neku formu obe\u0161te\u0107enja potrebna. Ili kada dr\u017eave u potrebnom i va\u017enom cilju pribli\u017eavanja i pomirenja neke stvari \u2013 potrebe \u017ertava ostave po strani. Vidjeli smo koliko je dugo trebalo da se kod nas po\u010dne govoriti o zajedni\u010dkoj listi nestalih me\u0111u Hrvatima, ali i prema Srbima.<\/p>\n

Ovi fenomeni su zanimljivi i znanstvano jer svjedo\u010de o tome kako je dugotrajan proces normaliziranja u poslijeratnom razdoblju, kako sporo te\u010de proces prihva\u0107anja \u010dinjenica o puno ve\u0107oj slo\u017eenosti sukoba nego \u0161to se to \u010dini dok se nalazimo u crno-bijeloj situaciji za pre\u017eivljavanje pa moramo jasno znati tko ne prijatelj, a tko neprijatelj. Nevolja je u tome \u0161to\u00a0 nekim strukturama u dru\u0161tvu odgovara zbog razli\u010ditih razloga te tako ostane \u0161to du\u017ee, a suo\u010davanje je bolno i tra\u017ei da sebe i druge sagledamo na novi, slo\u017eeniji i stvarniji na\u010din.<\/p>\n

* Kako se to odra\u017eava na njihov identitet, boje li se izjasniti tko su?<\/em><\/p>\n

– Vezano uz, primjerice, identitet, op\u0107enito nije dobro kada se identitet formira oko iskustva \u017ertve (pojedinca, naroda) jer to ne poma\u017ee razvoju, naprotiv. To \u0161to pitate je poznato. Mogla bih navesti vi\u0161estruko mijenjanje imena jedne \u017eene koja je htjela izbje\u0107i neugodnosti kod kazivanja svog imena koje je upu\u0107ivalo na to da je Srpkinja. Primjer je malo i komi\u010dan ako tako smijem kazati: recimo da se zvala Dara kada smo se srele. Potom dolazi ista \u017eena, sada pi\u0161e Dora. Je pitam za\u0161to je to u\u010dinila, ona mi objasni da \u017eeli za\u0161tititi sebe i djecu (suprug, Hrvat koji je bio i hrvatski vojnik) budu\u0107i da je u njenoj sredini \u0161ikaniraju zbog nacionalne pripadnosti. Nisam se izjasnila, rat je bio i mislila sam da ona smatra da je to za nju najbolje. Nakon nekog vremena opet dolazi, ali sada je opet Dara. Pitam \u0161to je sada? \u017dena zaklju\u010di: \u201eZnate, mene u mom mjestu svi znaju. Pa sada mi je jo\u0161 gore. Ako me ho\u0107e prihvatiti, neka me prihvate tko god da jesam, ne mogu se ja sebe odre\u0107i i vratila sam svoje ime\u201c.<\/p>\n

Ja ne znam jesu li Srbi u tako malom broju prisutni, ili su jo\u0161 uvijek nevidljivi. U na\u0161em projektu osna\u017eivanja i uklju\u010divanja dugotrajno nezaposlenih na tr\u017ei\u0161te rada (IPA) opazili smo kako je i u situaciji zajedni\u010dkog u\u010denja, organizirano od nevladine organizacije, vrlo izla\u017eu\u0107e i neprijatno nekim sudionicima (a svi su u istoj situaciji da \u017eele posao i dugotrajno su nezaposleni) u grupi govoriti o sebi bilo \u0161to budu\u0107i da to otkriva i porijeklo (primjerice, gdje su ranije \u017eivjeli i sl).<\/p>\n

Posebno smo pratili razvoj identiteta kod mladih iz tzv. mije\u0161anih brakova i pripadnika srpske manjine, a vidimo te probleme i u psihoterapijskom radu. Za ovo je potrebna osjetljivost i poznavanje problematike te osvije\u0161tenost osobna oko vlasitih tema, u suprotnom se mo\u017ee proma\u0161iti u radu i ne pomo\u0107i recimo mladoj osobi ina\u010de u tra\u017eenju identiteta (ne samo nacionalnog) na najbolji na\u010din.<\/p>\n

Za djecu je va\u017ena bliskost s obitelji<\/strong><\/p>\n

* Djeca su posebno osjetljiv dio populacije. Jesu li njihove traume ja\u010de izra\u017eene ili se kroz odrastanje lak\u0161e nose s njima?\u00a0 Koja je uloga obitelji u takvim situacijama?<\/em><\/p>\n

– Nu\u017ena su nam istra\u017eivanja i pra\u0107enje dugortajno nakon do\u017eivljene traume. Mislim da to nedostaje. Znam da su u Osijeku ra\u0111ena istra\u017eivanja o rekcijama djece u ratu (mr. Jasna \u0160poljari\u0107), a bilo je puno tih istra\u017eivanja i drugdje. Bilo bi izninmo va\u017eno vidjeti kako je tekao razvoj dalje, kako se nose s temama razvoja, identieta, ima li znakova psihopatologije, kako sada funkcioniraju kao roditelji i kao odrasle osbe.<\/p>\n

Jako je zna\u010dajno kako se nosila neposredna okolina (nekad su roditelji bili neadekvatni, okupirani svojim problemima i traumatizirani). Osje\u0107aj povezanosti i blisksti u obitelji iznimno je va\u017ean za to kako se djeca nose s traumom. O tome smo puno nau\u010dili u radu s obiteljima. Sada znamo da je za dijete to najva\u017enije, va\u017enije nego da ga izmjestimo u tu\u0111u, ali sigurno okolinu. Izniman doprinos u regiji je dala dr. Anica Kos iz Ljubljane, prije svega osna\u017euju\u0107i kroz edukacije \u0161kole u ratnim podru\u010djima i podru\u010djima prihvata izbjeglica. Taj\u00a0 model nastojimo i mi provoditi u PPDS.<\/p>\n

* \u0160to je s djecom iz mje\u0161ovitih brakova?<\/em><\/p>\n

– Njihova situacija je vrlo slo\u017eena budu\u0107i da su u najosjetljivijem razvojnom dobu suo\u010deni s time da ne pripadaju po\u017eeljnoj i \u010dini se jedino ispravnoj opciji, a njima je potrebno da se razvijaju me\u0111u vr\u0161njacima, da ne odudaraju, da budu prihva\u0107eni, da im se ne smiju ili rugaju, osu\u0111uju. \u010cesto su tajili nacionalnu pripadnost nekog od roditelja, ili imali problem kako da se izjasne, imali konflikt lojalnosti prema roditelju, lutanja koje su i\u0161la u pretjerivanja. Tako, primjerice, mladi de\u010dko ode iznanada u HOS dokazati kako je lojalan svojoj zemlji i sli\u010dno. Imamo i tu razli\u010dita iskustva iz prakse. Ipak, \u010dini se kao uvijek da je najve\u0107a podr\u0161ka bila ako je obitelj slo\u017ena, otvorena za iskazati osje\u0107aje, ako roditelji nemaju problem s identitetima i svojim stavom oko sukoba te da se o svemu mo\u017ee razgovarati, pru\u017eiti podr\u0161ka onome tko je u manjinskoj poziciji. Tada je i djeci lak\u0161e omogu\u0107i svladati probleme. Neki su se roditelji odlu\u010dili biti prakti\u010dni pa se na razne na\u010dine konformirati s dominantnim stavovima i za\u0161tititi djecu promjenom imena, \u010dak razvodom, negiranjem svoje pripadnosti. Svako rje\u0161enje imalo je svoje rezultate i posljedice koje su dugoro\u010dne. Klju\u010dno je bilo ima li dijete dovoljno sposobnosti i vje\u0161tina s vr\u0161njacima, da se ne povu\u010de: \u201eDa mi nije bilo mojih prijateljica u gimnaziji koje su tajile od roditelja da su moji Srbi, ja bih u to doba poludjela.\u201c<\/p>\n

Problemati\u010dno u isto\u010dnoj Slavoniji<\/strong><\/p>\n

* Kakva je situacija u Isto\u010dnoj Slavoniji gdje su u osnovnim i srednjim \u0161kolama podijeljeni etni\u010dki razredi u \u0161koli pod istim krovom? Nazire li se kraj sukobima me\u0111u tom djecom, a potpirivani obiteljskim odgojem ili \u0107e to ostati neizbrisiv trag koji \u0107e pratiti taj dio Hrvatske?<\/em><\/p>\n

– Upu\u0107ujem na istra\u017eivanja profesora Deana Ajdukovi\u0107 te Dinka \u010corkalo – Biru\u0161ki. Ako ovo potraje, bojim se dugoro\u010dnih posljedica. Kome sve zapravo odgovara separacija na nacionalnoj osnovi? M smo dolazili u isto\u010dnu Slavoniju po\u010detkom dvijetisu\u0107itih i vidjeli situaciju. Bila sam impresionirana na jedan neugodan na\u010din \u010dinjenicom kako u jednoj \u0161koli pod istim krovom \u017eive i rade dvije zajednice s posve slabim kontaktom, gdje su se nastavnici jedne nacije ustru\u010davali reagirati na negativni postupak djeteta druge nacije, do\u017eivjeli smo da su se na na\u0161oj radionici prvi puta sreli\/sjeli u krug i zajedno razgovarali. Ravnatelj i vjerou\u010ditelj su pokazali gra\u0111ansku svijest i toleranciju za, ne bih rekla prevazila\u017eenje nego po\u010detak susreta, dijaloga nakon dugog vremena. Nadam se da je do sada bilo jo\u0161 napretka. Identiteti se mogu i trebaju \u010duvati na razli\u010dite na\u010dine, jer nacionalni identitet nije jednina odrednica.<\/p>\n

Maja Celing Celi\u0107
\nCivilno dru\u0161tvo<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Predsjednica Rehabilitacijskog centra za stres i traumu, psihologinja Zdenka Panti\u0107 govori o \u017ertvama ratnih trauma, njihovoj rehabilitaciji i problemima s kojima se susre\u0107u. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-85588","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/85588","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=85588"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/85588\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=85588"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=85588"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=85588"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}