{"id":85296,"date":"2012-06-02T23:27:51","date_gmt":"2012-06-02T21:27:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=85296"},"modified":"2012-06-02T23:27:51","modified_gmt":"2012-06-02T21:27:51","slug":"budimo-manje-produktivni","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/06\/02\/budimo-manje-produktivni\/","title":{"rendered":"Budimo manje produktivni"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Tim JACKSON<\/p>\n

Da li je potraga za produktivno\u0161\u0107u rada dosegla svoju granicu?<\/p>\n

Produktivnost \u2013 u ekonomiji izlazna koli\u010dina proizvoda ili usluga (output) proizvedenih u jedinici radnog vremena \u2013 \u010desto se vidi kao generator napretka u modernim kapitalisti\u010dkim ekonomijama. Output je sve. Vrijeme je novac. Potraga za pove\u0107anom produktivno\u0161\u0107u okupira hrpe akademske literature i kao duh progoni budne sate izvr\u0161nih direktora i ministara financija. Mo\u017eda se to mo\u017ee oprostiti: na\u0161a sposobnost generiranja ve\u0107eg outputa uz manje ljudi izdignula nas je iz napornog rada i donijela nam je materijalno bogatstvo.<\/p>\n

Ali uporno traganje za produktivno\u0161\u0107u mo\u017eda ima i prirodna ograni\u010denja. Produktivnost koja stalno raste zna\u010di da, ukoliko se na\u0161e ekonomije ne nastave \u0161iriti, riskiramo pove\u0107anu nezaposlenost. Ako je mogu\u0107e svake godine uz isti broj radnih sati posti\u0107i vi\u0161e, onda se ili output mora pove\u0107ati ili \u0107e naprosto biti manje posla. Svi\u0111alo nam se to ili ne, na\u0161li smo se ovisni o rastu.<\/p>\n

\u0160to se onda dakle treba dogoditi kad, iz sezone u sezonu, rast vi\u0161e nije mogu\u0107? Mo\u017eda je financijska kriza. Ili pove\u0107anje cijena resursa kao \u0161to je nafta. Ili je potreba za obuzdavanjem rasta zbog \u0161tete koju nanosi planeti: klimatske promjene, sje\u010da \u0161uma, gubitak bio raznolikosti. Mo\u017eda je bilo koji od razloga zbog kojih se rast u dana\u0161njim ekonomijama vi\u0161e ne mo\u017ee sigurno i jednostavno pretpostaviti. Rezultat je isti. Pove\u0107anje produktivnosti ugro\u017eava punu zaposlenost.<\/p>\n

Jedno rje\u0161enje bilo bi prihvatiti pove\u0107anje produktivnosti, skratiti radni tjedan i podijeliti ostatak radnog vremena. Takvi prijedlozi – poznati jo\u0161 od 1930. \u2013 ponovo se o\u017eivljavaju u vrijeme kontinuirane recesije. Britanski think tank New Economics Foundation predla\u017ee 21-satni radni tjedan. To mo\u017eda ne bi bio izbor za radoholi\u010dare. Ali je sigurno strategija o kojoj vrijedi razmisliti.<\/p>\n

Ali postoji i druga strategija odr\u017eavanja zaposlenosti u vrijeme kad potra\u017enja stagnira. Mo\u017eda je to dugoro\u010dno \u010dak i jednostavnije i privla\u010dnije rje\u0161enje: olabaviti nemilosrdan pritisak na pove\u0107anje produktivnosti. Otpu\u0161tanje papu\u010dice gasa efikasnosti i stvaranje poslova u sektorima koji se tradicionalno smatraju nisko produktivnim, sredstva su kojima mo\u017eemo odr\u017eati ili pove\u0107ati zaposlenost, \u010dak i kad ekonomija stagnira.<\/p>\n

Na prvu ruku ovo mo\u017ee zvu\u010dati ludo; toliko smo uvjetovani jezikom efikasnosti. Ali postoje ekonomski sektori u kojima jurnjava za produktivno\u0161\u0107u uop\u0107e nema smisla. Neki poslovi uklju\u010duju alokaciju vremena i pa\u017enje. Dobar su primjer profesije u kojima se skrbi za druge: medicina, socijalni rad, obrazovanje. \u0160irenje ekonomije u tim pravcima ima razne prednosti.<\/p>\n

Prije svega, vrijeme koje zaposleni u tim profesijama potro\u0161e direktno unaprije\u0111uje na\u0161u kvalitetu \u017eivota. Tjerati ih da budu \u0161to efikasniji, u nekoj to\u010dci, vi\u0161e nije po\u017eeljno. Kakvog smisla ima tra\u017eiti da u\u010ditelji podu\u010davaju sve ve\u0107e razrede? Ili da lije\u010dnici pregledavaju sve vi\u0161e pacijenata po satu? Britanski Royal College of Nursing (\u0161kola za medicinske sestre, n.p.) nedavno je upozorio da su zaposlenici u javnom zdravstvu koji rade direktno s pacijentima “napregnuti do krajnjih granica”, do \u010dega je do\u0161lo zbog smanjenja broja zaposlenih, dok je ranija studija objavljena u Journal of Professional Nursing razotkrila zabrinjavaju\u0107i pad empatije medicinskih sestara koje su jedva izlazile na kraj s pritiskom ve\u0107e efikasnosti. Umjesto nametanja besmislenih ciljnih veli\u010dina produktivnosti, trebali bismo nastojati unaprijediti i za\u0161tititi ne samo vrijednost skrbi za druge ve\u0107 i emotivni do\u017eivljaj osobe koja radi u toj profesiji.<\/p>\n

Skrb i briga jednog ljudskog bi\u0107a za drugo je posebna “roba”. Ne mo\u017ee biti uskladi\u0161tena. Propada ako se njome trguje. Ne isporu\u010duju ju ma\u0161ine. Njezina vrijednost temelji se na pa\u017enji koju jedna osoba poklanja drugoj. Govoriti o reduciranju potrebnog vremena zna\u010di ne razumjeti vrijednost skrbi.<\/p>\n

Skrb nije jedina profesija koja kao izvor ekonomskog zapo\u0161ljavanja zaslu\u017euje ponovnu pa\u017enju. Obrtni\u0161tvo je druga. Preciznost i detalj inherentni ru\u010dno proizvedenim proizvodima daju im trajnu vrijednost. Vrijeme i pa\u017enja koju su utro\u0161ili tesar, \u0161velja i kroja\u010d omogu\u0107ili su tu razinu detaljnosti. To vrijedi i za sektor kulture: to je vrijeme utro\u0161eno na vje\u017ebanje, probe i izvedbu koja glazbu \u010dini trajno privla\u010dnom. \u0160to bismo \u2013 osim besmislene buke \u2013 dobili inzistiranjem da Njujor\u0161ka filharmonija svake godine Beethovenovu Sedmu simfoniju izvodi sve br\u017ee i br\u017ee?<\/p>\n

Endemska moderna tendencija racionalizaciji ili ga\u0161enju tih profesija ukazuje na ludost u sr\u017ei potro\u0161a\u010dke ekonomije opsjednute rastom i intenzivnim kori\u0161tenjem resursa. Niska produktivnost shva\u0107a se kao bolest. Cijeli niz aktivnosti koje mogu omogu\u0107iti smislen rad i pru\u017eiti vrijedne usluge zajednici do\u0161li su na lo\u0161 glas jer uklju\u010duju zapo\u0161ljavanje ljudi na poslovima koji zahtjevaju posve\u0107enost, strpljenje i pa\u017enju.<\/p>\n

No ljudi \u010desto posti\u017eu ve\u0107i osje\u0107aj dobrostanja i ispunjenosti, i kao isporu\u010ditelji i kao konzumenti tih aktivnosti, nego \u0161to bi ikad mogli u materijalisti\u010dkoj ekonomiji supermarketa u kojoj uvijek nedostaje vremena za bilo \u0161to. A najzna\u010dajnija stvar u tome je slijede\u0107a: s obzirom da se te aktivnosti temelje na vrijednosti humane usluge radije nego na nemilosrdnom tro\u0161enju materijalnih stvari, one \u010desto nude i prili\u010dno dobru mogu\u0107nost da ekonomija postane ekolo\u0161ki odr\u017eiva.<\/p>\n

Naravno, tranzicija ka ekonomiji niske produktivnosti ne\u0107e se dogoditi ako samo o tome razmi\u0161ljamo. Ona zahtjeva posve\u0107ivanje pa\u017enje poticajima \u2013 ni\u017eim porezima na rad i vi\u0161im porezima na potro\u0161nju resursa i zaga\u0111enje, za primjer. Ona poziva na vi\u0161e od pukih govorancija o lije\u010denju usmjerenom na pacijenta i podu\u010davanju usmjerenom na studenta. Ona zahtjeva odbacivanje perverznih ciljeva produktivnosti i ozbiljno ulaganje u vje\u0161tine i obuku. Ukratko, izbjegavanje kri\u017ea nezaposlenosti mo\u017eda ima manje veze s jurcanjem za rastom, a vi\u0161e s izgradnjom ekonomije skrbi, obrtni\u0161tva i kulture. I uz to, obnavljanjem vrijednosti dostojanstvenog rada i njegovim postavljanjem na njegovo pravo mjesto, u srce dru\u0161tva.<\/p>\n

Tim Jackson je profesor odr\u017eivog razvoja na Sveu\u010dili\u0161tu Surrey i autor \u201cProsperity Without Growth: Economics for a Finite Planet.\u201d<\/p>\n

\u010clanak je originalno objavljen 30. svibnja 2012 u New York Timesu<\/p>\n

ZaMirZINE<\/a>\/stwr.org<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako mo\u017eemo okon\u010dati svoju ovisnost o ekonomskom rastu te pove\u0107ati zaposlenost \u010dak i kad ekonomija stagnira? <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":85297,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-85296","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/85296","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=85296"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/85296\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/85297"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=85296"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=85296"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=85296"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}