{"id":84736,"date":"2012-05-26T23:45:54","date_gmt":"2012-05-26T21:45:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=84736"},"modified":"2012-05-26T23:45:54","modified_gmt":"2012-05-26T21:45:54","slug":"ideologija-stranih-investicija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/05\/26\/ideologija-stranih-investicija\/","title":{"rendered":"Ideologija stranih investicija"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/investicije.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-84737\" title=\"piggy bank and cash leaves\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/investicije.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"199\" \/><\/a>Pi\u0161e: Milo\u0161 OBRADOVI\u0106<\/p>\n<p>Ekonomska politika Srbije, ali i velikog broja drugih zemalja u razvoju, u prethodnoj deceniji zasnivala se na privla\u010denju stranih investicija po cenu ustupaka svih vrsta prema stranim, pre svega zapadnim kompanijama.<\/p>\n<p>Investicije su, bez sumnje, od velikog zna\u010daja za svaku privredu kao generatori privrednog rasta i zaposlenosti, ali za ove zemlje karakteristi\u010dno je fokusiranje pre svega na strane investicije, pa \u010dak i po cenu suzbijanja razvoja doma\u0107ih kompanija.<\/p>\n<p>Od po\u010detka svetske ekonomske krize 2008. godine konkurencija me\u0111u zemljama u razvoju za stranim investitorima se zao\u0161trila, vlasti su se trudile da ponude \u0161to povoljniji ambijent, besplatno zemlji\u0161te, osloba\u0111anje od poreza, pa \u010dak i direktno pla\u0107anje stranim kompanijama iz dr\u017eavnih bud\u017eeta.<\/p>\n<p><strong>Stranim investitorima ispla\u0107eno 224 miliona evra<\/strong><\/p>\n<p>U predizbornoj kampanji biv\u0161i predsednik Srbije Boris Tadi\u0107 izjavio je ne\u0161to \u0161to dobro predstavlja ovu politiku.<\/p>\n<p>\u201cDovo\u0111enje investitora je rezultiralo otvaranjem 200.000 novih radnih mesta, koje je na\u017ealost pratio gubitak 400.000 radnih mesta usled krize, \u0161to je veliki problem sa kojim se suo\u010davamo danas\u201d, kazao je Tadi\u0107 na TV Prva 16. aprila ove godine.<\/p>\n<p>Tako se u Srbiji, uporedo sa smanjenjem industrijske proizvodnje, pove\u0107anjem nezaposlenosti i sve ve\u0107im bud\u017eetskim deficitima, stranim investitorima pla\u0107a od 4.000 do 10.000 evra po zaposlenom, pa u nekim slu\u010dajevima te kompanije fakti\u010dki dobijaju besplatnu radnu snagu u narednih \u010detiri, pet godina.<\/p>\n<p>Prema podacima SIEPA-e do sada je ispla\u0107eno stranim investitorima 224 miliona evra ili u proseku 4.265 evra po novootvorenom radnom mestu.<\/p>\n<p>Iako strane direktne investicije imaju dobre strane, poput doprinosa rastu BDP-a, dolaska novih tehnologija i ja\u010danja konkurencije na lokalnom tr\u017ei\u0161tu, mane stranog kapitala se zanemaruju, pa \u010dak ni ne spominju u javnosti. A ba\u0161 otkako je po\u010dela kriza te mane se pokazuju, naj\u010de\u0161\u0107e kroz izvla\u010denje kapitala u maticu, odnosno repatrijaciju profita. Tako je, prema podacima NBS, u prva tri meseca ove godine neto odliv po osnovu investicija iz Srbije iznosio 275,5 miliona evra. U zemlju je u\u0161lo 119 miliona evra, a iza\u0161lo \u010dak 495 miliona za samo tri meseca. Najve\u0107i odliv zabele\u017een je u Gr\u010dku 361,5 miliona i u Dansku 122 miliona evra.<\/p>\n<p><strong>Opasnosti od stranih investicija<\/strong><\/p>\n<p>Ipak, ovo nije ni\u0161ta novo i ve\u0107 se doga\u0111alo u zemljama Isto\u010dne Evrope koje su u\u0161le u EU 2004. godine. Jo\u017ee Mancinger, \u010duveni slovena\u010dki ekonomista i kreator slovena\u010dke postepene tranzicije, jo\u0161 2008. godine napisao je rad Zavisnost od SDI i bilans teku\u0107eg ra\u010duna u kom je ukazao na sve opasnosti koje sa sobom nosi oslanjanje isklju\u010divo na strane investicije.<\/p>\n<p>\u201cKapitalni odlivi kroz ra\u010dun investicija u novoprimeljnim \u010dlanicama EU su rapidno porasli. Stope povra\u0107aja na SDI su dva puta ve\u0107e od stopa povrata na portfolio investicije i tri puta ve\u0107e od povra\u0107aja kredita. Posredni efekti imaju umereno jake direktne efekte ali ne mogu da prema\u0161e strukturne deficite teku\u0107eg ra\u010duna uzrokovanih tranzicijom. Glavni problem mo\u017ee se pojaviti kao posledica zavisnosti od SDI. Prvo, odlivi kapitala ubrzani \u0161ansama multinacionlanih kompanija da premeste proizvodnju u zemlje sa jo\u0161 jeftinijom radnom snagom, mogu postati ve\u0107i od priliva. Drugo, iznenadni prekid priliva SDI mo\u017ee rezultovati u krizi valutnog kursa\u201d, navodi Mencinger u svom radu stavove koji mogu da se primene na slu\u010daj Srbije nekoliko godina kasnije.<\/p>\n<p>U 2011. godini odliv SDI iz zemalja u tranziciji Jugoisto\u010dne Evrope i Zajednice nezavisnih dr\u017eava pove\u0107an je za 19 odsto i dostigao je istorijski rekord od 73 milijarde dolara.<\/p>\n<p>Mencinger ukazuje da je veliki deo stranih direktnih investicija u evropskim zemljama u tranziciji u stvari predstavljao bagatelnu kupovinu imovine u privatizaciji, a ta sredstva nisu oti\u0161la u fiksne investicije ve\u0107 u potro\u0161nju i uvoz. Upravo to predstavlja jaku vezu izme\u0111u priliva SDI i ogromnih deficita teku\u0107eg ra\u010duna.<\/p>\n<p>Podse\u0107anja radi, deficit teku\u0107eg ra\u010duna u Srbiji u predkriznoj 2008. godini iznosio je 24 odsto BDP-a, \u0161to zna\u010di da smo tro\u0161ili za \u010detvrtinu vi\u0161e nego \u0161to smo proizvodili.<\/p>\n<p><strong>Slepa ulica<\/strong><\/p>\n<p>Problem sa SDI je i \u0161to je njihov najve\u0107i deo zavr\u0161io u privrednim sektorima koji ne stvaraju razmenljiva dobra ve\u0107 su usmereni na osvajanje lokalnih tr\u017ei\u0161ta. To su finansijski sektor, maloprodajni trgovinski lanci i telekomunikacije.<\/p>\n<p>\u201cNema sumnje da akvizicija lokalne kompanije od strane multinacionalke pove\u0107ava njenu efikasnost, ali \u010desto koristi od ve\u0107e produktivnosti nema za zemlju doma\u0107ina, ve\u0107 samo za multinacionalnu kompaniju. Uz to, kroz transferne cene MNK izbegavaju ili smanjuju pla\u0107anje poreza u toj zemlji\u201d, obja\u0161njava Mencinger.<\/p>\n<p>On dovodi u sumnju i jednu od najve\u0107ih prednosti SDI prema uvre\u017eenom mi\u0161ljenju ekonomista. Naime smatra se da strane kompanije donose ve\u0107u konkurenciju u zemlju, ali slovena\u010dki stru\u010dnjak tvrdi da SDI isto tako \u201cmogu i da smanje konkurenciju i u slabim tranzicionim zemljama uspostave jak monopolski polo\u017eaj koji spre\u010dava pojavu doma\u0107ih kompanija\u201d.<\/p>\n<p>Tako\u0111e, Mencinger tvrdi i da iako SDI doprinose rastu bruto doma\u0107eg proizvoda, to ne zna\u010di da doprinose i rastu bruto nacionalnog proizvoda, ili drugim re\u010dima stvoreno bogatstvo ne ostaje u zemlji i ne koristi njenim gra\u0111anima.<\/p>\n<p>\u201cNema razloga da se SDI smatraju \u201cdarom sa neba\u201d koji je nezamenljiv u doprinosu ekonomskom rastu zemlji doma\u0107inu. Tako mo\u017ee biti, ali i ne mora. Iako SDI doprinose rastu BDP-a, to ne zna\u010di automatski da doprinosi i rastu BNP-a\u201d, zaklju\u010duje Mencinger.<\/p>\n<p>Neki drugi autori upozoravaju i na \u201cklopku srednje razvijenosti\u201d u koju strane investicije vode zemlje u tranziciji. Ekonomista Neboj\u0161a Kati\u0107 (http:\/\/nkatic.wordpress.com\/2012\/04\/24\/strane-investicije-i-klopka-srednje-razvijenosti\/#comments) obja\u0161njava da je \u201cto je model slepe ulice u kome se posle perioda kra\u0107eg i dinami\u010dnog rasta, ulazi u stanje stagnacije iz koga se vi\u0161e ne mo\u017ee ute\u0107i. Zaposlenost je relativno visoka, ali su plate i \u017eivotni standard na trajno niskom nivou\u201d.<\/p>\n<p><strong>Zamke stranih investitora<\/strong><\/p>\n<p>Dva su osnovna razloga za\u0161to investitori ula\u017eu u nerazvijene zemlje, a to je da bi zauzeli novo tr\u017ei\u0161te i zbog jeftine radne snage.<\/p>\n<p>\u201cInvestitori dolaze kako bi uspostavili kontrolu na novom tr\u017ei\u0161tu, uklonili doma\u0107u konkurenciju ili spre\u010dili njen rast i razvoj. Doma\u0107e tr\u017ei\u0161te i njegov profitni potencijal su osnovni motiv ovih investicija. Da bi se tr\u017ei\u0161te eksploatisalo i kontrolisalo, na njemu se mora biti fizi\u010dki prisutan. Banke, pivare, cementare, telefonija, trgovinski prodajni lanci na primer, ilustracija su takvih investicija. One se realizuju jeftinom ili relativno jeftinom kupovinom lokalnih kompanija. Budu\u0107i da je poslovna infrastruktura ve\u0107 tu, dodatna ulaganja nisu previ\u0161e velika. Ove investicije u pravilu ne pove\u0107avaju zaposlenost, naprotiv, ali u prvom koraku podi\u017eu standard i kvalitet proizvoda i usluga. U drugom koraku i postupno, pove\u0107avaju se cene. Kako je tr\u017ei\u0161te kontrolisano, monopolizovano ili kartelizovano, strani investitor mo\u017ee zaposlene dobro platiti, pogotovo u pore\u0111enju sa primanjima u ostatku privrede. Teret dobrih plata se ovde lako prevaljuje na potro\u0161a\u010de, pa solidne plate ne ugro\u017eavaju planirani profit investitora\u201d, opisuje Kati\u0107.<\/p>\n<p>On isti\u010de da je tr\u017ei\u0161te tako trajno osvojeno, a nakon prvih godina u kojima su plate zaposlenih u ovim kompanijama visoke, one po\u010dinju da stagniraju ili opadaju, a sav rast produktivnosti odlazi u profit vlasnika.<\/p>\n<p>\u201cDrugi razlog za investiranje u tranzicionu zemlju vi\u0161e je vezan za jeftinu radnu snagu, povoljan poreski sistem i povlastice koje dr\u017eava daje strancima \u2013 direktna nov\u010dana davanja, besplatno zemlji\u0161te, povla\u0161\u0107ene cene energenata, slabija ekolo\u0161ka za\u0161tita&#8230; Ukratko, svi direktni i indirektni tro\u0161kovi poslovanja su znatno ni\u017ei nego u razvijenim zemljama, ili u zemljama koje se ubrzano razvijaju, a svojim razvojem same upravljaju. Ova vrsta investicija je naj\u010de\u0161\u0107e okrenuta izvozu i dr\u017eave ih rado stimuli\u0161u. Obi\u010dno je re\u010d o novim pogonima, pa zaposlenost raste i efekti ovakvih investicija su jasno i brzo vidljivi\u201d, isti\u010de ovaj konsultant koi radi u Londonu.<\/p>\n<p>Na ovaj na\u010din, zemlja iz siroma\u0161tva prelazi u srednje razvijenu zemlju, ali tu zauvek ostaje, jer su \u201csvi klju\u010dni segmenti ekonomije su u stranim rukama, a naspram mo\u0107nih stranaca stoji mala, slaba, korumpirana i pasivna dr\u017eava\u201d.<\/p>\n<p>Ovu klopku primetila je i Svetska banka u svom izve\u0161taju Kina 2030. gde je prikazano da je od 1960. do 2008. godine samo 13 zemalja uspelo da izmakne zamci srednje razvijenosti, dok je tri \u010detvrtine i dalje u zoni niske ili srednje razvijenosti i nakon skoro 50 godina.<\/p>\n<p><strong>Reket dobrotvorima<\/strong><\/p>\n<p>Danijel Cvjeti\u0107anin, profesor univerziteta Singidunum tako\u0111e ukazuje na manjkavosti stranih investicija, iako one imaju i svoje prednosti.<\/p>\n<p>\u201eBez investiranja nema razvoja, a bez \u0161tednje, to jest odricanja od potro\u0161nje, nije mogu\u0107e investirati. Siroma\u0161ne zemlje moraju da ra\u010dunaju na tu\u0111u \u0161tednju i investicije, na ulaganja iz inostranstva, po\u0161to same ne mogu da u\u0161tede dovoljno.<\/p>\n<p>Nevolja je \u0161to pod stranim direktnim stranim investicijama statistika podrazumeva ne samo strana ulaganja u nova preduze\u0107a i poslovne poduhvate (nove investicije), nego i kupovinu imovine ve\u0107 postoje\u0107ih preduze\u0107a u na\u0161oj zemlji. Svakome je jasno da izme\u0111u ove dve vrste investicija postoje ogromne razlike. Dok prve pove\u0107avaju proizvodnju i zaposlenost, druge mogu (ali i ne moraju) da uti\u010du na njihovo smanjenje. Na \u017ealost, u Srbiji je mnogo vi\u0161e investicija ove druge vrste. Najbolji na\u010din privla\u010denja investitora u jednu zemlju jeste mogu\u0107nost dobre zarade (profita), kao i dobar ambijent poslovanja \u2013 \u010dvrst pravni poredak i prostorni red.<\/p>\n<p>Investicione nevolje Srbije sastoje se u tome \u0161to i doma\u0107i investitori smatraju da je bolje ako investiraju van granica svoje zemlje. U Srbiji je pravni poredak slab, ugovor i svojina nesigurni, a donekle su za\u0161ti\u0107eni samo oni investitori koje \u0161tite, biraju ili dovode bahati politi\u010dki mo\u0107nici. Pa i takvi investitori \u010desto moraju svojim strana\u010dkim dobrotvorima da pla\u0107aju reket. Ovakav ambijent odbojan je i za doma\u0107e i za strane investitore, po\u0161to ih izla\u017eu velikom riziku, \u010dim izgube za\u0161titu mo\u0107nih lidera (danas Dinki\u0107a, Tadi\u0107a, \u0110ilasa ili \u0160apera&#8230;, a sutra ko zna koga).<\/p>\n<p>Niko ne spori da industrijska politika, odnosno davanje brojnih povlastica pojedinim investitorima iz inostranstva, mo\u017ee za te investitore da bude veoma privla\u010dno. Ali ekonomisti znaju da subvencionisanje i za\u0161tita jednih, mora da zna\u010di \u201eistiskivanje\u201c drugih koji bi, tako\u0111e, mo\u017eda \u017eeleli da investiraju i zapo\u0161ljavaju u Srbiji. Naravno, pod uslovom da njihovi konkurenti na tr\u017ei\u0161tu nisu favorizovani od strane dr\u017eave ili neke partije\u201c, upozorava Cvjeti\u0107anin.<\/p>\n<p>Jo\u0161 jedan mogu\u0107i negativni uticaj stranih investicija na lokalno stanovni\u0161tvo i njegovu kulturu je takozvana Mekdonaldizacija, kako je sociolog D\u017eord\u017e Ricer nazvao proces u kome sve vi\u0161e delova ameri\u010dkog dru\u0161tva, pa i celog sveta dobija karakteristike restorana brze hrane, kao \u0161to su sve ve\u0107a standardizacija i udaljavanje od tradicionalnih poslovnih obi\u010daja.<\/p>\n<p><strong>Potrebni doma\u0107i resursi<\/strong><\/p>\n<p>Sa\u0161a \u0110ogovi\u0107, saradnik Instituta za istra\u017eivanje tr\u017ei\u0161ta napominje da nije sve u stranim direktnim inveticijama, a u Srbiji je u startu napravljena konstrukciona gre\u0161ka u tranziciji i privatizaciji.<\/p>\n<p>\u201eImali smo odsustvo dr\u017eavnih institucija \u0161to je dozvolilo da do\u0111e do neosmi\u0161ljene privatizacije i ga\u0161enja preduze\u0107a koja su imala tr\u017ei\u0161nu perspektivu. Stranih direktnih investicija i nije bilo toliko mnogo i to uglavnom u privatizaciji, a vrlo malo grinfild. Ono \u0161to je potrebno je da dr\u017eava osnuje razvojnu banku koja \u0107e staviti u funkciju kapital \u010detiri velike banke koje su u ste\u010daju i obezbedi sredstva za strate\u0161ke grane kao \u0161to su poljoprivreda i energetika, a zatim i za gra\u0111evinu i prera\u0111iva\u010dku industriju. Strane direktne investicije nisu jedine i nisu svemogu\u0107e. One dolaze da oplode kapital i da ga vrate u maticu ili da ga reinvestiraju i taj uve\u0107ani profit zatim vrate. Ne mo\u017ee se osloniti na SDI, potrebno je potra\u017eiti doma\u0107e resurse. Treba, na primer, u energetici na\u0107i strate\u0161kog partnera za Elektroprivredu kako bi se pove\u0107ali kapaciteti i kako bi postali izvozna sila. Tako\u0111e je neophodno izgraditi irigacione sisteme u poljoprivredi. Srbija se nalazi u recesiji, ali i dru\u0161tvenoj i ekonomskoj krizi. Treba raditi na izgradnji poslovnog okru\u017eenja, efikasnom pravosu\u0111u, javnoj administraciji i reformi poreskog sistema\u201c, isti\u010de \u0110ogovi\u0107.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.balkanmagazin.net\/nauka\/cid144-39074\/ideologija-stranih-investicija\">BalkanMagazin<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Veliki deo stranih direktnih investicija u evropskim zemljama u tranziciji u stvari predstavljao bagatelnu kupovinu imovine u privatizaciji, napisao je Jo\u017ee Mencinger<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-84736","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84736","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=84736"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84736\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=84736"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=84736"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=84736"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}