{"id":84677,"date":"2012-05-25T23:34:00","date_gmt":"2012-05-25T21:34:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=84677"},"modified":"2012-05-25T23:34:00","modified_gmt":"2012-05-25T21:34:00","slug":"europa-je-podvrgnuta-sok-terapiji-kao-latinska-amerika-u-80-ima-i-90-ima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/05\/25\/europa-je-podvrgnuta-sok-terapiji-kao-latinska-amerika-u-80-ima-i-90-ima\/","title":{"rendered":"Europa je podvrgnuta \u0161ok terapiji kao Latinska Amerika u 80-ima i 90-ima"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Eric-_Toussaint.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-84678\" title=\"Eric _Toussaint\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Eric-_Toussaint-300x200.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"200\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Eric-_Toussaint-300x200.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Eric-_Toussaint-580x388.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Eric-_Toussaint-450x301.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Eric-_Toussaint-480x321.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Eric-_Toussaint-235x157.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Eric-_Toussaint-75x50.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Eric-_Toussaint-350x234.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Eric-_Toussaint-220x147.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Eric-_Toussaint.jpg 596w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Eric Toussaint, doktor politi\u010dkih znanosti i predsjednik Odbora za aboliciju dugova zemalja Tre\u0107eg svijeta (CADTM), \u010dlan je Komisije za cjelovitu reviziju javnog duga Ekvadora (CAJC) \u010diji su nalazi rezultirali time da Ekvador prestane otpla\u0107ivati dio svog duga. On smatra da Gr\u010dka mora prestati pla\u0107ati dug i ustati protiv Troike (Europska sredi\u0161nja banka, MMF i Europska komisija), u suprotnom \u0107e potonuti u depresiju trajne recesije.<\/p>\n<p><em>Carlos Bedoya: Kako biste definirali te\u0161ko\u0107e EU dr\u017eava koje, kao Gr\u010dka, imaju ogromne javne dugove?\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>Eric Toussaint: Njihova situacija mo\u017ee se usporediti s onom u Latinskoj Americi tijekom kasnih 80-ih.<\/p>\n<p><em>CB: U kojem smislu?\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Du\u017eni\u010dka kriza u Latinskoj Americi eruptirala je 1982. Kriza privatnog bankarskog sektora zapo\u010dela je u SAD-u i Europi u periodu 2007.- 2008. te se do 2010. pretvorila u krizu inozemnog duga (uz ostalo) koja je potaknuta podru\u0161tvljavanjem dugova privatnih banaka (1) i ni\u017eim prihodima od poreza kao posljedicom krize. U Europi, kao i u Latinskoj Americi, nekoliko godina nakon po\u010detka krize privatni kreditori i njihovi predstavnici uspjeli su nametnuti uvjete svim vladama. Tjeraju ih na provedbu brutalnih politika prilagodbe koje rezultiraju rezovima javne potro\u0161nje i padom kupovne mo\u0107i ve\u0107ine stanovnika. To posljedi\u0107no zna\u010di da ekonomija tone u permanentnu recesiju.<\/p>\n<p><em>CB: Pa ipak, \u010dak i u najgorim trenucima krize, Latinska Amerika nikad nije dosegla razinu zadu\u017eenosti usporedivu onome \u0161to sad vidimo u ve\u0107ini zemalja eurozone (preko 100% njihovog BDP-a).\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Razina koju je dosegao europski dug je zaista impresivna. U Gr\u010dkoj ona iznosi 160% njezinog BDP-a, a nekoliko drugih dr\u017eava Europske unije suo\u010dene su s javnim dugom koji iznosi ili prelazi 100% njihove produktivnosti. Jasno, postoje razlike izme\u0111u te dvije krize ali one nisu fundamentalne za ovu usporedbu.<\/p>\n<p><em>CB: \u017delite re\u0107i da je va\u0161a usporedba usmjerena na politi\u010dke posljedice tih dvaju kriza?<\/em><\/p>\n<p>ET: Da, svakako. Kad uspore\u0111ujem trenuta\u010dnu situaciju u Europi sa situacijom u Latinskoj Americi u drugom dijelu 80-ih, \u017eelim istaknuti da kreditori \u2013 u slu\u010daju Europe to su Europske banke i Troika \u2013 name\u0107u mjere Gr\u010dkoj (i bez sumnje, uskoro i drugim dr\u017eavama) koje sna\u017eno podsje\u0107aju na Bradyjev plan u Latinskoj Americi krajem 80-ih.<\/p>\n<p><em>CB: Mo\u017eete li to detaljnije objasniti?\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Krajem 80-ih kreditori Latinske Amerike npr. Svjetska banka, MMF i Pari\u0161ki klub kao i Dr\u017eavna riznica SAD-a i Londonski klub za bankare, uspjeli su nametnuti svoje planove i svoje uvjete. Privatni kreditori transferirali su dio svojih kredita multilateralnim institucijama i dr\u017eavama preko vrijednosnica odnosno pretvaranja bankovnih kredita u vrijednosne papire. Ostalim bankovnim kreditima su smanjili vrijednost i pretvorili ih u nove obveznice s fiksnom ratom. Dakle Bradyjev plan imao je va\u017enu ulogu i u obrani bankarskih interesa i u nametanju trajne \u0161tednje. Plan spasa za Gr\u010dku ista je stvar: reducira vrijednost ukupnog duga koji se tada trampi za nove obveznice kao u Bradyjevom planu. Privatne banke stoga smanjuju svoju izlo\u017eenost Gr\u010dkoj (Portugalu, Irskoj&#8230;) kao \u0161to su to u\u010dinile i u Latinskoj Americi. Postepeno ali masovno, javni kreditori preuzimaju kontrolu i provode sna\u017ean pritisak kako bi osigurali da se nove obveznice u vlasni\u0161tvu banaka potpuno otpla\u0107uju (glavnica i kamate). Svaki cent kredita Gr\u010dkoj bit \u0107e iskori\u0161ten za otpla\u0107ivanje njezinog duga. U me\u0111uvremenu javni kreditori (Troika) zahtjevaju permanentnu \u0161tednju u smislu rezova dru\u0161tvenih rashoda, \u0161iroke privatizacije, regresije u smislu ekonomskih i socijalnih prava, a ni\u0161ta sli\u010dno nije se moglo vidjeti od kraja II svjetskog rata, prije 65 godina, uz znatno predavanje suvereniteta tih nesretnih dr\u017eava koje su morale tra\u017eiti pomo\u0107. U Latinskoj Americi taj se period zvao &#8220;duga neoliberalna no\u0107&#8221;.<\/p>\n<p><em>CB: Kreditori su dakle tjerali dr\u017eave Latinske Amerike da smanje pla\u0107e, penzije i socijalna davanja i da se povinuju apsolutnom zahtjevu da se dug mora otplatiti.\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Zato ka\u017eem da smo u sli\u010dnoj situaciji. Jo\u0161 nisu zahva\u0107ene sve europske zemlje ve\u0107 samo slabije karike kao \u0161to su Gr\u010dka, Portugal, Irska, Italija, \u0160panjolska, Ma\u0111arska, Rumunjska, balti\u010dke dr\u017eave i Bugarska. Me\u0111utim ove dr\u017eave zajedno imaju oko 170 milijuna stanovnika od ukupnih 500 stanovnika EU. Ve\u0107ina ostalih europskih dr\u017eava tako\u0111er provodi konzervativne socijalne politike, iako manje brutalno: Ujedinjeno Kraljevstvo (62 milijuna stanovnika), Njema\u010dka (82 milijuna stanovnika), Belgija (10 milijuna stanovnika) i Francuska (65 milijuna stanovnika) za primjer.<\/p>\n<p><em>CB: Politi\u010dke posljedice du\u017eni\u010dke krize u Latinskoj Americi je bila stvaranje neoliberalne dr\u017eave. Da li je to pravac u kojem ide i Europa?<\/em><\/p>\n<p>ET: To nije ni\u0161ta novo. Neoliberalne politike se provode u Europi zadnjih trideset godina. O\u010dito je da se odgovor na krizu formuliran od MMF-a, vlada koje brane interese vladaju\u0107ih klasa, velikih banaka i korporacija, sastoji od provedbe \u0161ok terapije one vrste koju je opisala Naomi Klein. Njihov cilj je finalizirati neoliberalni projekt koji je lansirala Margaret Thatcher u Ujedinjenom Kraljevstvu u periodu 1979.- 1980. i koji se pro\u0161irio na ostatak Eruope u 80-ima. Za dr\u017eave sredi\u0161nje i isto\u010dne Euroope koje su bile dio sovjetskog bloka, to je zapravo druga \u0161ok terapija u 25 godina.<\/p>\n<p><em>CB: Ali u Europi socijalna skrb jo\u0161 postoji. \u00a0<\/em><\/p>\n<p>ET: Kao \u0161to sam kazao, vlade su po\u010dele uni\u0161tavati socijalni pakt i socijalna prava ste\u010dena u periodu 1945 i 1970. To je zapo\u010dela Thatcher. Nakon II svjetskog rata i tijekom trideset do trideset i pet godina, narodi su postigli mnoge pobjede i ostvarili prili\u010dno solidan sustav socijalne za\u0161tite: kolektivne sporazume, zakone o radu itd. koji su \u0161titili radnike i spre\u010davali iskori\u0161tavanje povremenog rada. Thatcher je \u017eeljela sve to eliminirati ali nakon trideset godina neoliberalnih politika jo\u0161 uvijek nisu zavr\u0161ili svoj destruktivni posao; jo\u0161 su neke stvari preostale.<\/p>\n<p><em>CB: A du\u017eni\u010dka kriza pru\u017ea mogu\u0107nost za konsolidaciju onog \u0161to je Thatcher zapo\u010dela.\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Kriza omogu\u0107uje \u0161ok terapiju one vrste koju su kreditori i vladaju\u0107e klase proveli u Latinskoj Americi 80-ih i 90-ih godina.<\/p>\n<p><em>CB: U Peruu se provodila u kolovozu 1990.\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: U\u0161li smo u fazu nove privatizacije javnih tvrtki. U Europi namjeravaju privatizirati znatan broj javnih tvrtki koje jo\u0161 postoje.<\/p>\n<p><em>CB: Da li \u0107e se Europa tako\u0111er morati suo\u010diti sa sigurnosnom doktrinom koja je bila provedena u Latinskoj Americi i gdje su sindikati bili ozna\u010deni kao teroristi?\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Trend prema sve autoritarnijim oblicima mo\u0107i je o\u010dito prisutan u Europi. Tijekom pro\u0161log desetlje\u0107a, izglasani su antiteroristi\u010dki zakoni koji kriminaliziraju dru\u0161tvene pokrete. Represija je u porastu ali ne uklju\u010duju fizi\u010dku eliminaciju aktivista kao \u0161to je bio slu\u010daj u Latinskoj Americi krajem 1970. i po\u010detkom 1980. Europska situacija je sli\u010dna onoj u zemljama Latinske Amerike. Nakon krvavih diktatura (Argentina, \u010cile, Urugvaj, Brazil) postavljeni su tranzicijski re\u017eimi (\u010cile, Brazil) ili demokracije koje su provodile stroge neoliberalne politike. U Europi prolazimo kroz period kada je zakonodavna vlast gurnuta u stranu, poslovni ljudi su postali vo\u0111e dr\u017eava kao u Italiji, socijalni dijalog je napu\u0161ten, pravo na \u0161trajk je ograni\u010deno, radni\u010dka okupljanja zabranjena, a demonstracije suzbijene.<\/p>\n<p><em>CB: Kako europski nacionalni parlamenti reagiraju na mjere \u0161tednje?<\/em><\/p>\n<p>ET: Oni su gurnuti u stranu jer Troika govori vladama: &#8220;Ako \u017eelite dobiti kredite morate provoditi mjere prilagodbe, a za parlamentarnu debatu nema vremena&#8221;. Neki su se planovi morali usvojiti u roku od par dana, ponekad \u010dak unutar 24 sata.<\/p>\n<p><em>CB: Kao \u0161to mo\u017eemo vidjeti u Gr\u010dkoj.\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Da, to je ono \u0161to se upravo dogodilo u Gr\u010dkoj. Troika je zahtjevala novi plan. On je kona\u010dno dobio suglasnost parlamenta u nedjelju 12. velja\u010de kasno u no\u0107i. Ali idu\u0107i dan Europski povjerenik za ekonomska pitanja rekao je da su potrebni rezovi od jo\u0161 325 milijuna eura o \u010demu gr\u010dka vlada mora odlu\u010diti u idu\u0107ih 48 sati. To pokazuje da gr\u010dki parlament nema mo\u0107 odlu\u010divanja, a vladu zapravo vodi Troika.<\/p>\n<p><em>CB: To je dovelo do masovnih demonstracija.<\/em><\/p>\n<p>ET: Zapravo ne samo u Gr\u010dkoj ve\u0107 i u Portugalu, \u0160panjolskoj, Francuskoj i Italiji, za sada ne\u0161to manjeg intenziteta, ali \u0107e sigurno postati masovnije. Doga\u0111aju se mobilizacije u nekoliko europskih dr\u017eava, uklju\u010duju\u0107i UK. U Belgiji se krajem 2012. dogodio prvi generalni \u0161trajk u 18 godina. Paralizirao je belgijsku ekonomiju i transport na 24 sata.<\/p>\n<p><em>CB: \u0160to bi Gr\u010dka trebala u\u010diniti da se izvu\u010de iz ove neprilike?\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Gr\u010dka mora prestati slu\u0161ati diktat Troike i unilateralno suspendirati pla\u0107anje svojih dugova te natjerati svoje kreditore na pregovore o povoljnijim uvjetima. Ako Gr\u010dka prestane pla\u0107ati kao \u0161to je Ekvador u\u010dinio u studenom 2008., svi vlasnici obveznica \u0107e ih prodati za 30% (najvi\u0161e) nominalne vrijednosti. Ovo \u0107e ugroziti poziciju vlasnika vrijednosnica i dati ve\u0107u kupovnu mo\u0107 gr\u010dkoj vladi, \u010dak i u ovim te\u0161ko\u0107ama.<\/p>\n<p><em>CB: Ekvador je prestao pla\u0107ati vrijednosnice u studenom 2008., nakon revizije svojih dugova, iako nije bio u tako te\u0161koj situaciji kao \u0161to je Gr\u010dka danas, Argentina je prestala pla\u0107ati 2001., u situaciji koja je sli\u010dna Gr\u010dkoj.<\/em><\/p>\n<p>ET: Naravno bolja je usporedba s Argentinom koja nije imala novaca za pla\u0107anje. Ona je suspendirala pla\u0107anje i nije ga nastavila tijekom tri godine (od prosinca 2001. do o\u017eujka 2005.) \u0161to se ti\u010de financijskog tr\u017ei\u0161ta, a \u0161to se ti\u010de Pari\u0161kog kluba (npr. preko 10 godina) jo\u0161 uvijek nije po\u010dela pla\u0107ati. Kad je to napravila potaknula je ekonomski rast i kreditorima nametnula restrukturiranje duga na 60% ispod njegove inicijalne vrijednosti.<\/p>\n<p><em>CB: Posljedica je ta da je Argentina i danas isklju\u010dena sa financijskih tr\u017ei\u0161ta.<\/em><\/p>\n<p>ET: To je to\u010dno ali Argentina ima, iako je isklju\u010dena sa financijskih tr\u017ei\u0161ta ve\u0107 deset godina i ne pla\u0107a ni\u0161ta Pari\u0161kom klubu tijekom istog perioda, prosje\u010dan godi\u0161nji rast od 8%. To pokazuje da dr\u017eava mo\u017ee na\u0107i alternativne financijske izvore izvan financijskih tr\u017ei\u0161ta. Ekvador tako\u0111er ne pu\u0161ta nikakve nove vrijednosnice na tr\u017ei\u0161ta, a stopa rata mu je 2011. bila 6% dok je gr\u010dki BDP pao za 7%.<\/p>\n<p><em>CB: Ali Ekvador posu\u0111uje od Kine i to po vrlo visokoj stopi.\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: To\u010dno. Morat \u0107e na\u0107i na\u010din za\u0161tite svog suvereniteta, \u0161to se ti\u010de tih novih financijskih izvora. I zato je zaista hitno da profunkcionira Bank of the South.<\/p>\n<p><em>CB: Vratimo se Gr\u010dkoj. Mnogi analiti\u010dari, uklju\u010duju\u0107i i vas, tvrde da je ve\u0107i dio gr\u010dkog duga nelegitiman.\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Naravno.<\/p>\n<p><em>CB: Ali to sa sigurno\u0161\u0107u mogu utvrditi samo revizori.\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Dio europskog socijalnog pokreta je nau\u010dio lekcije iz primjera Latinske Amerike. Na\u0161 prijedlog da se uspostavi revizija duga vo\u0111ena od strane gra\u0111ana je \u0161iroko prihva\u0107ena. Revizije koje provode gra\u0111ani su u tijeku, ili samo \u0161to nisu zapo\u010dele, u sedam europskih dr\u017eava (Gr\u010dkoj, Francuskoj, Portugalu, \u0160panjolskoj, Irskoj, Italiji i Belgiji) i to bez podr\u0161ke od strane vlada.<\/p>\n<p><em>CB: Da li smatrate da \u0107e to dovesti do slu\u017ebene revizije duga, posebice u Gr\u010dkoj?\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Vidjet \u0107emo. To bi zahtjevalo promjenu vlasti \u0161to zna\u010di da socijalni pokret mora biti dovoljno sna\u017ean da okon\u010da vladina rje\u0161enja koja idu u prilog kreditorima i dovede na vlast alternativnu vladu. Latinskoj Americi je trebalo 20 godina da to po\u010dne ostvarivati.<\/p>\n<p><em>CB: Dakle, jo\u0161 se mnogo ima za u\u010diniti prije nego \u0161to se dogodi promjena orijentacije europskih vlada kao i Gr\u010dke.\u00a0 <\/em><\/p>\n<p>ET: Naravno da bi ova kriza mogla potrajati deset do petnaest godina. Ovo je tek prva faza otpora. Bit \u0107e to duga i te\u0161ka borba. Od krajnje je va\u017enosti da europski socijalni pokret udru\u017ei snage i iska\u017ee aktivnu solidarnost sa gr\u010dkim narodom i uspostavi zajedni\u010dku europsku platformu otpora mjerama \u0161tednje kako bi se poni\u0161tili nelegitimni dugovi.<\/p>\n<p>Carlos Bedoya<\/p>\n<p>Intervju je objavljen u peruanskom novinama La Primera<\/p>\n<p><em>[1] Tro\u0161ak spa\u0161avanja banaka su preuzele europske vlade. Dr\u017eave u kojima je utjecaj duga najakutniji su Irska, UK, \u0160panjolska, Belgija i Nizozemska. Na vidiku su i neke druge.<br \/>\n<\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0 Prijevod sa \u0161panjolskog na francuski Virginie de Romanet i Eric Toussaint, sa francuskog na engleski Christine Pagnoulle Vicki Briault. Prijevod s engleskog na hrvatski <a href=\"http:\/\/www.zamirzine.net\">www.zamirzine.net<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Trend prema sve autoritarnijim oblicima mo\u0107i je o\u010dito prisutan u Europi, ka\u017ee Eric Toussaint, doktor politi\u010dkih znanosti i predsjednik Odbora za aboliciju dugova zemalja Tre\u0107eg svijeta,<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":84678,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-84677","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84677","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=84677"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84677\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/84678"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=84677"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=84677"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=84677"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}