{"id":84593,"date":"2012-05-25T08:43:20","date_gmt":"2012-05-25T06:43:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=84593"},"modified":"2012-05-25T08:43:20","modified_gmt":"2012-05-25T06:43:20","slug":"beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/05\/25\/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad\/","title":{"rendered":"Beatnici su danas aktualniji nego ikad"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Rade Dragojevi\u0107<\/p>\n

S dubrova\u010dkim pjesnikom Vojom \u0160indoli\u0107em ve\u0107 du\u017ee vrijeme dogovaramo ovaj intervju. Najmanje od po\u010detka ove godine, kada smo na redakcijski stol dobili njegovu knjigu o Milanu Mili\u0161i\u0107u pod nazivom \u201cUlica koja \u0107e se zvati tvojim imenom\u201d. Na\u0161 sugovornik mo\u017eda je najpoznatiji po svojim prijevodima ameri\u010dke poezije, prije svega one koja pripada beat pjesni\u0161tvu. Razgovaramo o tome i o drugim temama vezanim uz umjetnost i politiku.<\/p>\n

Najprije, koji je razlog objavljivanja knjige u spomen na Milana Mili\u0161i\u0107a? Pretpostavljamo da nisu posrijedi samo okrugle godi\u0161njice?<\/em><\/p>\n

Zapravo jesu, budu\u0107i da je knjiga \u201cUlica koja \u0107e se zvati tvojim imenom, u spomen na Milana Mili\u0161i\u0107a\u201d objavljena u listopadu 2011, dakle za dvadesetu godi\u0161njicu pogibije Milana Mili\u0161i\u0107a. O\u010dito je da prije desetak godina nije postojala ni politi\u010dka a ni kulturna volja da se takva knjiga objavi, recimo u ogranku Matice hrvatske u Dubrovniku. Tek nakon \u0161to je prije dvije godine osnovano Dru\u0161tvo dubrova\u010dkih pisaca, ukazala se prilika za objavljivanje te knjige. Kako smo Milan i ja bili nerazdvojni prijatelji od jeseni 1973, izbor je pao na mene. Naravno, da je netko drugi priredio tu knjigu ona bi, sasvim izvjesno, bila druga\u010dija.<\/p>\n

Protiv malogra\u0111an\u0161tine<\/strong><\/p>\n

Mili\u0161i\u0107 je tokom osamdesetih imao problema s vlastima. Manje-vi\u0161e se zna faktografija doga\u0111aja. Me\u0111utim, koji je bio stvarni uzrok tog sukoba? S dana\u0161nje distance, povod (objavljena pri\u010da) \u010dini se nekako benignim. Mo\u017eda je njegov stil \u017eivota izazivao malogra\u0111ane?<\/em><\/p>\n

Istina je, Milan se \u010ditavog \u017eivota borio protiv malogra\u0111an\u0161tine. Jo\u0161 je davne 1974. zamalo zavr\u0161io u zatvoru jer je naslovnicu albuma rock grupe Blind Faith \u2013 djevojku duge kose boje meda i obna\u017eenih prsiju i s metalnim avionom igra\u010dkom koji dr\u017ei pred dojkama \u2013 pretisnuo na naslovnu stranu omladinskog \u010dasopisa \u201cLaus\u201d \u010diji je tada bio urednik. Situacija s Milanovom pri\u010dom, zapravo esejom \u201c\u017divot za slobodu\u201d, sasvim je druga\u010dija. Prava je istina da je Milan Mili\u0161i\u0107 bio pjesnik i pisac koji je savr\u0161eno vladao knji\u017eevnim umije\u0107em ne samo u poeziji nego i u proznim tekstovima, esejima, putopisima, reporta\u017eama itd. Zbog teksta \u201c\u017divot za slobodu\u201d Mili\u0161i\u0107 je krajem velja\u010de 1983. bio uvjetno osu\u0111en na sedam mjeseci zatvora bez prava putovanja u inozemstvo. I kasnije, recimo 3. svibnja 1988, odlukom Radni\u010dkog savjeta Kazali\u0161ta Marina Dr\u017ei\u0107a Milanu je izre\u010dena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa u RO Festival Dubrovnik (Iz odluke: \u2026\u201dzbog zloupotrebe povjerenja i sredstava RO Festival Dubrovnik jer je u Katalog \u2013 ve\u010dernji program predstave \u201cKlaustrofobi\u010dna komedija\u201d unio odre\u0111ene tekstove antisocijalisti\u010dkog i antikomunisti\u010dkog sadr\u017eaja u poku\u0161aju da od Kataloga napravi politi\u010dki pamflet\u201d.)<\/p>\n

Posebna je ironija sudbine da je pjesnik stradao od granate JNA, a sam se \u010ditavog \u017eivota deklarirao Jugoslavenom. Kao da su ga \u010ditavog \u017eivota pratili apsurdi!<\/em><\/p>\n

Ba\u0161 kao i Danilo Ki\u0161 ili Predrag Matvejevi\u0107, i Milan Mili\u0161i\u0107 bio je kozmopolita i uvjereni Jugoslaven, ali i Dubrov\u010danin. Bez obzira da li u beogradskom Klubu knji\u017eevnika, ili u dru\u0161tvu Ivana Slamniga u Zagrebu, ili u prijateljskoj diskusiji sa Stevanom Tonti\u0107em u Sarajevu, govore\u0107i i pi\u0161u\u0107i i na ekavskom i ijekavskom, Milan je uvijek bio veliko i razigrano dijete. Valjda je tome krivo i Mili\u0161i\u0107evo \u201cdvojno dr\u017eavljanstvo\u201d \u2013 jer kao pjesnik, Milan je istodobno pripadao dvjema knji\u017eevnostima, i srpskoj i hrvatskoj. Ponekad se zapitam kako bi Milan vidio ovaj svijet danas. I da je ostao \u017eiv, kako bi uop\u0107e pro\u0161ao kroz strahote rata i one jednako ru\u017ene, poslijeratne. Jer Milan nije nikad niti pomislio, nije htio, nije \u017eelio mijenjati svoj na\u010din \u017eivota.<\/p>\n

Za\u0161to je promijenio, vi ka\u017eete u uvodu knjige \u2013 do neprepoznatljivosti, zbirku \u201cVolele su me dve sestre, skupa\u201d? Promijenio ju je \u010dak i jezi\u010dno.<\/em><\/p>\n

Koliko je meni poznato, Milan je samo prve dvije zbirke napisao na ekavskom, vjerojatno je to bila posljedica toga \u0161to je studirao u Beogradu. Kasnije je sve svoje zbirke i tekstove pisao na dubrova\u010dkom ijekavskom. Milan je imao krajnje istan\u010danu i profinjenu svijest o jezi\u010dnim mogu\u0107nostima poezije, zbog toga se \u010desto vra\u0107ao svojim ranim pjesmama i prepravljao ih. Ponekad ih je ustrajno, godinama dora\u0111ivao i mijenjao, pa mu je jednom zgodom Danilo Ki\u0161 zamjerio da je dobar dio svojih pjesama pokvario pretjeranim i nepotrebnim doradama.<\/p>\n

S Hankom u L.A.-ju<\/strong><\/p>\n

Bili ste u U\u017eicu i govorili o pjesnicima beat generacije. \u0160to nam ta poezija mo\u017ee danas re\u0107i?<\/em><\/p>\n

U U\u017eicu se od 23. do 27. travnja po sedmi put odr\u017eao festival Na pola puta, koji organiziraju profesorica Ru\u017eica Marjanovi\u0107 i gimnazija iz U\u017eica i pisac Nenad Veli\u010dkovi\u0107 iz Sarajeva. Tokom dan\u00e2 gosti i pjesnici iz biv\u0161e SFRJ dr\u017ee odre\u0111ena tematska predavanja gimnazijalcima, a uve\u010der su pjesni\u010dki nastupi. Moje predavanje bilo je o knji\u017eevnicima beat generacije, zapravo o starim prijateljima koje ve\u0107 vi\u0161e od trideset godina sustavno prevodim (Allen Ginsberg, Lawrence Ferlinghetti, Gregory Corso, Gary Snyder, Michael McClure, William S. Burroughs, Robert Creeley i mnogi drugi). Kao \u0161to su Milan Mili\u0161i\u0107 i Danilo Ki\u0161 odigrali presudnu ulogu da se opredijelim za studiranje komparativne knji\u017eevnosti, tako su nekoliko godina kasnije pjesnici beat generacije svojim knjigama, ali i temama anarhizma, antifa\u0161izma, pacifizma, antirasizma, ru\u0161enja seksualnih tabua kao i interesom za budizam i isto\u010dne religije, uobli\u010dili moje vlastite poglede na svijet i na tome sam im neizmjerno zahvalan. S druge strane, \u010dini mi se da djela knji\u017eevnika beat generacije nikad nisu bila aktualnija nego danas, i to kao \u201cantiameri\u010dki element\u201d, jer oni su se drznuli dirnuti u ono \u0161to je u samim temeljima tamo\u0161njeg dru\u0161tva, kao i u ono \u0161to omogu\u0107uje ostvarenje ameri\u010dkog sna: kapitalizam, privatno vlasni\u0161tvo, profit. Naravno, i moja poezija je po\u010detkom osamdesetih godina bila pod dubokim utjecajem kratkog i dugog stiha Williama Carlosa Williamsa, Allena Ginsberga i Roberta Creeleyja. Zapravo, pjesnici beat generacije su (uz pari\u0161ke nadrealiste) nedvojbeno najzna\u010dajnija pojava u svjetskoj knji\u017eevnosti dvadesetog stolje\u0107a.<\/p>\n

\u010cisto onako kao sitni tra\u010d, dru\u017eili ste se s Lawrenceom Ferlinghettijem, Garyjem Snyderom i Charlesom Bukowskim. Pa da nam ka\u017eete kakvi su bili?<\/em><\/p>\n

U svijet ameri\u010dke beat generacije uveo me je moj veliki prijatelj i planetarno poznati pjesnik Allen Ginsberg, za kojeg bi se s pravom moglo re\u0107i da je cijeloga \u017eivota predstavljao glasnogovornika te generacije i njihova ambasadora dobre volje. S Ginsbergom sam se sreo sredinom sedamdesetih godina i on me je ubrzo upoznao sa svima ostalim najpoznatijim predstavnicima beat generacije, ali i Bobom Dylanom, Andyjem Warholom itd. S Lawrenceom Ferlinghettijem, Garyjem Snyderom i Michaelom McClureom i dan-danas sam veliki prijatelj. Ferlinghetti danas ima 93 godine i jo\u0161 uvijek pi\u0161e sjajnu poeziju, bavi se slikarstvom i vodi nakladni\u010dku ku\u0107u i knji\u017earu City Lights u San Franciscu. Ove jeseni izlazi mu nova knjiga poezije \u201cTime of Useless Consciousness\u201d. Gary Snyder, dobitnik Pulitzerove nagrade za knji\u017eevnost (za 1974. godinu), danas ima 82 godine i \u017eivi na svom imanju u blizini Nevada Cityja u Kaliforniji. Doktorirao je antropologiju i sinologiju i on je duboko utjecao na to da se prije dvadesetak i vi\u0161e godina po\u010dnem zanimati za klasi\u010dnu kinesku poeziju tj. za kineski i japanski jezik. Charles Bukowski bio je iznimna li\u010dnost \u2013 i kao \u010dovjek i kao knji\u017eevnik. Njegove pjesme svojom jednostavno\u0161\u0107u i gotovo ubita\u010dnom precizno\u0161\u0107u tako\u0111er su izvr\u0161ile veliki utjecaj na moje pjesni\u010dko razmi\u0161ljanje. Bilo je lijepo sjediti uz starog Hanka u njegovom stanu u Los Angelesu ili kasnije u San Pedru i uz ture pi\u0107a \u010davrljati o \u017eenama, konjima, lo\u0161im pjesnicima, filozofima, ozbiljnoj glazbi itd.<\/p>\n

Ova knjiga koja je povod intervjuu, kao i svaka dobra knjiga u javnost vrati pokoje zaboravljeno ime. Tako spominjete da ste skupa s Mili\u0161i\u0107em cijenili mladog pjesnika Dubravka \u0160kurlu. Kakvu ste, dakle, poeziju voljeli?<\/em><\/p>\n

Milan i ja \u010desto smo znali sjediti u mojoj ili njegovoj radnoj sobi i jedan drugome naglas \u010ditati pojedine pjesme ili stihove koje smo voljeli. Dubravko \u0160kurla i njegova zbirka \u201cKameni brid\u201d bila nam je jako zanimljiva zbog lokalnog kolorita\u2026 Naravno, \u010ditali smo i Danijela Dragojevi\u0107a i Ivana Slamniga, i Josifa Brodskog i Juana Ramona Jimeneza i Antonia Machada\u2026 Barem tri ili \u010detiri puta smo zajedno odgledali za nas tada kultni film \u201cMacbeth\u201d Romana Polanskog\u2026 isto tako i film \u201cFat City\u201d (kod nas traljavo preveden kao \u201cGrad izobilja\u201d) Johna Hustona. Od svih re\u017eisera najvi\u0161e smo voljeli upravo Hustona i njegove filmove \u2013 od onih ranih kao \u0161to su \u201cBlago Sierra Madre\u201d ili \u201cMalte\u0161ki sokol\u201d do kasnih kao \u0161to su \u201cSudac za vje\u0161anje\u201d (\u201cThe Life and Times of Judge Roy Bean\u201d), \u201c\u010cast Prizzijevih\u201d ili \u201cMrtvi\u201d.<\/p>\n

Preventivno \u0161i\u0161anje hippyja<\/strong><\/p>\n

Kakav je Dubrovnik u kulturnom smislu danas? Pitamo to zato jer, recimo, Crkva odre\u0111uje filmski repertoar, a aktivisti bivaju napadnuti. \u010cini se da ta, kako su Dubrovnik zvali, najljep\u0161a karaula na svijetu ne odmi\u010de daleko od svog provincijalizma koji je, bit \u0107e, vladao i u Mili\u0161i\u0107evo doba?<\/em><\/p>\n

To pitanje provincijalizma doista jest bolno, ne samo zbog brojnih ugostitelja-bandita sada liberalnog kapitalizma. Na\u017ealost, Dubrovnik je sve vi\u0161e i vi\u0161e monoteisti\u010dki monetarni centar nekakve kvazi-kulture. Poku\u0161at \u0107u to objasniti kronolo\u0161ki na nekoliko sasvim razli\u010ditih primjera. Jo\u0161 su po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a Ivo i Lujo Vojnovi\u0107 konstatirali po\u010detak kulturne smrti grada Dubrovnika. Lujo Vojnovi\u0107 je u predgovoru svojih \u201cElegija\u201d zapisao: \u201cOve su Elegije nikle na grobovima. Iz njih viri jedan svijet, neznan i nerazumljiv dana\u0161njemu koljenu i koji je zaspao malo po malo za vazda. Blaga je priroda obavila Grad, koji nekada bje\u0161e naj\u010dudniji pristan Slobode i Civilizacije na svijetu. Opustio je veliki teatar.\u201d<\/p>\n

Kao \u0161to dobro znamo, u svibnju 1933. godine u Dubrovniku je odr\u017ean svjetski kongres PEN centara. Ve\u0107 se prije kongresa govorilo o borbama koje bi mogle nastati povodom zasjedanja svjetskih knji\u017eevnika. Delegati francuskog kluba, na \u010delu s Julesom Romainsom, do\u0161li su u Dubrovnik s namjerom da u potpunosti isklju\u010de Nijemce iz organizacije i to radi poznatog spaljivanja knjiga kao i zbog njihovih stavova prema \u017didovima. Ali zvani\u010dna njema\u010dka delegacija PEN-a bila je ve\u0107im dijelom sastavljena od predstavnika koji su dijelili nacisti\u010dke stavove i svi su se zdu\u0161no usprotivili javnom istupu Ernsta Tollera. Predsjedavaju\u0107i, H. G. Wells, pozvao je prisutne da glasanjem odlu\u010de o tome. Nakon \u0161to je Toller dobio pravo javnog istupa, njema\u010dka delegacija je napustila skup. U svom govoru Toller je pro\u010ditao imena 60 njema\u010dkih autora (uglavnom \u017didova) koji su se na\u0161li na nacisti\u010dkoj crnoj listi. Bio je to dramati\u010dan trenutak u povijesti svjetske knji\u017eevnosti, premda ga onda\u0161nji dubrova\u010dki tisak nije prepoznao u tom smislu i otvoreno se stavio na stranu zvani\u010dne delegacije Nijemaca i njihovog stava. \u201c\u2026 U odsustvu Nijemaca to je jutro govorio \u017didov \u0160alom Asch kao i Toller, tako da se ovaj klub na kraju izrodio u cionisti\u010dku propagandu\u2026 Toller je govorio u obranu slobode misli\u2026 Iza ta dva govora svr\u0161io je ovaj kongres, koji mo\u017ee da se ponosi time \u0161to se je izrodio u apologiju agresivnog \u017eidovskog masonstva. Istina je dodu\u0161e, da svi \u010dlanovi pojedinih centara nijesu \u017eidovsko-masonskog mentaliteta, ali se je na kongresu pokazalo da ovaj mentalitet ima prete\u017enu ve\u0107inu i vode\u0107u ulogu. Ovo mora ozbiljno zabrinuti \u010dlanove PEN klubova kr\u0161\u0107anskog nazora o svijetu.\u201d (\u201cNarodna svijest\u201d, Dubrovnik, 14. lipnja 1933.)<\/p>\n

Prisje\u0107am se Dubrovnika iz ranog djetinjstva, tj. kasnih pedesetih i ranih \u0161ezdesetih. Kad sam imao pet ili \u0161est godina, moja baka Magdalena \u010desto me vodila u neku od dubrova\u010dkih crkava (Malu bra\u0107u, Katedralu, crkvu Sv. Vlaha), a i moj tetak Antun Ton\u010di Capurso (otac poznatog muzi\u010dara Lucijana Lu\u010dija Capursa, \u010dlana Dubrova\u010dkih trubadura) pjevao je u crkvenim zborovima, kako u katoli\u010dkoj tako i u pravoslavnoj crkvi, i jednom ili dvaput tjedno me vodio na probe zbora. Toliko o domoljubima koji uporno urli\u010du kako je u vrijeme mra\u010dnog komunizma bilo zatirano sve hrvatsko i kako se nije moglo slobodno i\u0107i u crkvu.<\/p>\n

Naravno, po\u010detkom sedamdesetih u Dubrovniku su se pojavili i prvi strani turisti hippyji dugih kosa, pa su ih nadasve revni i bogobojazni dubrova\u010dki mladi\u0107i du\u0161obri\u017enici (dakako, gorljivi protivnici nudizma, ali ne i \u0161eve sa zgodnim strankinjama) po kratkom postupku preventivno \u0161i\u0161ali (ispred Orlandovog stupa ili na skalinima crkve Sv. Vlaha) kako svojom vanj\u0161tinom ne bi kvarili tisu\u0107ljetni moral zapadnoeuropskog civilizacijskog kruga, kojemu je Dubrovnik, naravno od pamtivijeka pripadao (da i ne spominjem prodaju robova), a \u010demu smo, na na\u0161u veliku tugu i sramotu, nekoliko puta prisustvovali Milan Mili\u0161i\u0107 i ja.<\/p>\n

Bezakonje i otima\u010dina<\/strong><\/p>\n

Ili slabo znamo prilike u Gradu, pa vjerojatno pretjerujemo?<\/em><\/p>\n

Na kraju, vra\u0107am se na dana\u0161nje stanje politi\u010dke i dru\u0161tvene nekulture i pukog turisti\u010dkog provincijalizma. Mi samo glumimo da \u017eivimo u demokraciji. U kolektivnom nacionalizmu koji \u017eivimo od devedesetih potisnuta je va\u017enost pojedinca. U Dubrovniku ve\u0107 godinama imamo savr\u0161enu simbiozu totalnog bezakonja i krajnje perfidne otima\u010dine, gdje se to\u010dno zna \u0161to komu pripada i gdje se uz podr\u0161ku vlasti ili opozicije svejedno, javno dobro preta\u010de u d\u017eepove pojedinaca. S druge strane, bogato povijesno naslje\u0111e kojim bi se ponosio svaki grad, pretvorili smo u bijedni folklor kineskih suvenira s okusom Mediterana \u201ckakav je nekad bio\u201d, ili u obi\u010dno domoljubno ludilo u kojem se lokal-patrioti nadojeni mr\u017enjom prema \u201csvima onima koji druga\u010dije misle od njih\u201d zdu\u0161no zala\u017eu za referendum na kojem se hrvatski narod mora izjasniti prihva\u0107a li ili ne tekovine antifa\u0161izma. Tako u lokalnom tjedniku \u201cGlas Grada\u201d, u broju 372 od 4. svibnja nalazimo opse\u017ean tekst \u010diji naslov glasi: \u201cAntifa\u0161isti iz Dalmacije i Istre su se priklju\u010dili usta\u0161ama a ne partizanima\u201d. Vjerujem da svakome iole normalnome homo sapiensu daljnji komentar nije potreban.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na\u017ealost, Dubrovnik je sve vi\u0161e i vi\u0161e monoteisti\u010dki monetarni centar nekakve kvazi-kulture. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-84593","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84593","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=84593"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84593\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=84593"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=84593"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=84593"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}