{"id":84430,"date":"2012-05-23T10:57:07","date_gmt":"2012-05-23T08:57:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=84430"},"modified":"2012-05-23T10:57:07","modified_gmt":"2012-05-23T08:57:07","slug":"biseri-pred-svinjama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/05\/23\/biseri-pred-svinjama\/","title":{"rendered":"Biseri pred svinjama"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Tatjana Tagirov<\/p>\n

Da bi bilo jasno: volim politi\u010dki teatar, a o kazali\u0161noj kritici nemam pojma i tome nisam dorasla; moja kazali\u0161na ili teatarska osrednjost u obrazovanju mi diktira da li mi se ne\u0161to na daskama koje \u017eivot zna\u010de svi\u0111a ili ne.<\/p>\n

Na \u017ealost sam i politi\u010dko bi\u0107e i predstava mladog i druga\u010dijeg re\u017eisera Olivera Frlji\u0107a me je pro\u0161loga petka nave\u010der vrlo \u201eudarila\u201c. Taman je ujutro po\u010dela normalnost samom \u010dinjenicom predizborne \u0161utnje (pred drugi krug predsjedni\u010dkih izbora 20. maja), da bi se nave\u010der ton toga dana sasvim obrnuo. Nakon predstave Zoran \u0110in\u0111i\u0107 u Ateljeu 212, u okviru Mucijevih dana, bila sam konsternirana: \u010dak i u odsustvu kazali\u0161no-mra\u010dne-sale (svjetla gore sve vrijeme) prvi dio sam tiho otplakala nastoje\u0107i da sakrijem i suze, papirnatu maramicu u ruci, na sve ostalo sam reagirala gr\u010dem, \u010dak i na onaj zadnji BIA-dio, za kojega nisam vjerovala da \u0107e dokazati tezu, a jest, da gra\u0111ani Srbije \u2013 \u010dak i oni koji svrate ponekad u kazali\u0161te \u2013 vi\u0161e ne razlikuju fikciju od stvarnosti.<\/p>\n

Nisam ja tu va\u017ena, nego onaj dio publike koji je spu\u0161tanje zastora \u2013 kad sjajna i mlada glumica Tamara Krcunovi\u0107 \u2013 povra\u0107a po zastavi (u ovom slu\u010daju, srpskoj, ali to smo ve\u0107 vidjeli i u hrvatskom teatru i sa hrvatskom zastavom koju godinu ranije, pa to nije napravilo frku kakvu pravi sada i o tome srpska javnost ne zna ba\u0161 ni\u0161ta), do\u017eivio kao znak da zgro\u017eeno iza\u0111e iz sale. Oni koji su krenuli vrlo vidljivo pod svjetlima koja su gorjela sve vrijeme, na \u017ealost, nisu uspjeli odmah iza\u0107i \u2013 napravio se \u201e\u010dep\u201c na izlazu jo\u0161 u trenutku kad je zastor bio spu\u0161ten tek ne\u0161to decimetara iznad pozornice. Ina\u010de bi iz sale iza\u0161li puno br\u017ee!<\/p>\n

Oni, ti neki funkcionari Demokratske stranke \u2013 ostali vladaju\u0107i i nisu vi\u0111eni \u2013 koji su se uop\u0107e usudili do\u0107i na premijeru (jest, Frlji\u0107u i Atelje 212, kr\u0161ili ste besmislenu predizbornu \u0161utnju u nadasve pravnoj dr\u017eavi Srbiji!) iza\u0161li su iz sale i tiho, i negoduju\u0107i, \u010dekaju\u0107i da se probiju kroz gu\u017evu. Mi u publici izlazili smo isto tako, neki glasno komentiraju\u0107i da je sve sramota, a neki \u2013 me\u0111u kojima sam ja \u2013 uz pljesak i onaj stra\u0161an gr\u010d koji mi se satima nije smirio u \u017eelucu, jer je predstava uzburkala sva ona osje\u0107anja koja \u201euzgajamo\u201c u sebi svih ovih godina. I ono da nam je, sasvim sebi\u010dno i svakome ponaosob, ubojstvom premijera \u0110in\u0111i\u0107a, ubijena nada u bolju budu\u0107nost, i ono da su demokrati u koje smo se uzdali mimo nas potpisali pomirenje s doju\u010dera\u0161njim vlasnicima rata i na\u0161ih \u017eivota, i ono da se mi danas (a manje nas je) koji smo aplaudirali Oliveru Frlji\u0107u i njegovoj teatarskoj ekipi suo\u010davamo s ponovo istom gadnom pro\u0161lo\u0161\u0107u iz koje nikako da iza\u0111emo.<\/p>\n

U trenutku kad se spustio zastor u Ateljeu 212 i kad su nam se jo\u0161, bar nekima, utrobe gr\u010dile od koli\u010dine zla na\u0161ih pro\u0161lih godina koje su nam glumci bacili u lice, meni je nekako iz pona\u0161anja nekih od vladaju\u0107ih demokrata bilo jasno da predsjedni\u010dki izbori nisu ba\u0161 toliko izvjesni kao \u0161to su nas uvjeravali Razni Oni i razne agencije. Jer, vlastodr\u0161ci nisu u stanju suo\u010diti se s pro\u0161lo\u0161\u0107u, ni ratovima, a jo\u0161 manje s ubojstvom vlastitog premijera Zorana \u0110in\u0111i\u0107a, jer psuju i negoduju na legitimna pitanja koja su \u2013 ne teatar, ne Oliver Frlji\u0107, ne njegovi glumci, ne Atelje 212, ne Mucijevi dani \u2013 trebali postaviti nadle\u017eni organi, uz javnu podr\u0161ku \u010delnika Demokratske stranke i njenog predsjednika i predsjednika dr\u017eave Borisa Tadi\u0107a.<\/p>\n

Uostalom, postavio ih je advokat Sr\u0111a Popovi\u0107 u vi\u0161e navrata.<\/p>\n

I \u0161to, i ni\u0161ta!<\/p>\n

Zga\u0111enost pitanjima koja su Frlji\u0107 i njegova kazali\u0161na ekipa postavili u kazali\u0161tu, koju su pokazali rijetki slu\u017ebeno-pripadaju\u0107i demokrati na premijeri predstave o ubojstvu njihovog (i na\u0161eg) premijera, pokazala je svu bijedu demokratskog \u017eivota u Srbiji.<\/p>\n

Da, ako ih Frlji\u0107 i glumci tekstom i s pitanjima o tome tko je ubio Zorana \u0110in\u0111i\u0107a, \u0161utnu u glavu, ako im se \u017eeludac bude prevrtao jo\u0161 satima nakon osvijetljene kazali\u0161ne sale, ako se bar ne\u0161to upitaju o savezu \u017ertava i njihovih d\u017eelata, ka\u017eu sebi: jesmo i mi ne\u0161to krivi u cijeloj toj stra\u0161noj srbijanskoj pri\u010di.<\/p>\n

Na primjer, za to da i dalje tu tzv. politi\u010dku pozadinu ubojstva premijera, koji je bio posljednja javna li\u010dnost koja je zra\u010dila nadom za bolju Srbiju, rasvijetlimo. I za to \u0161to nakon njega nitko gra\u0111anima Srbije ni izdaleka nije pru\u017eio.<\/p>\n

Napad na \u201ebijele glasove\u201c svoj odgovor ima u Frlji\u0107evoj predstavi: nisu problem ti o\u010dajni\u010dki poni\u0161teni glasa\u010dki listi\u0107i, niti apstinenti \u2013 premalo ih je i nikome ne zna\u010de ni\u0161ta drugo do tra\u017eenja \u201euzroka toga razloga\u201c vlastitog neuspjeha, problem je u tome \u0161to oni koji su na\u0161e glasove tra\u017eili nisu bili u stanju i\u010d prozboriti o vlastitim gre\u0161kama, arogancijama, nepotizmu, stran\u010darenju, ratovima i \u017ertvama i jo\u0161 koje\u010demu.<\/p>\n

Zato \u0161to oni to nisu bili u stanju, Frlji\u0107evu predstavu nazivaju politi\u010dkim pamfletom. Zato ju \u2013 \u010dak iako su mogli dobiti besplatne karte \u2013 nisu ni do\u0161li pogledati. Zato \u0161to \u0107emo Olivera Frlji\u0107a i njegove glumce mrtvo-hladno proglasiti izdajnicima ne\u010dega, ili \u0107emo \u010dak pre\u0161utjeti da je takva jedna predstava uop\u0107e postavljena i izvedena u prestonici sviju Srba, pa potom mo\u017eda i zaboravljena.<\/p>\n

Umjesto toga, da su pripadnici politi\u010dke i navodno demokratske opcije oti\u0161li pogledati predstavu, morali bi \u2013 makar gastro-neurolo\u0161ki \u2013 pogledati u sebe. Upitati se koliko su sami doprinijeli \u201ebijelim glasovima\u201c i apstinentima, koliko su i sami grije\u0161ili posljednjih godina, koliko su i stra\u0161no doprinijeli partijskom dru\u0161tvu, feudalnim ministarstvima, izmjenama Zakona o informiranju ili skandaloznoj reformi pravosu\u0111a.<\/p>\n

I da, Frlji\u0107 je i meni ne\u0161to kriv: te sam ve\u010deri odlu\u010dila da \u0107u iza\u0107i u drugi krug predsjedni\u010dkih izbora, da \u0107u birati manje zlo od dva zla.<\/p>\n

Ni\u0161ta nije pomoglo. A onaj gr\u010d u \u017eelucu do\u017eivljen na predstavi i nakon nje se mrvicu smirio, ali je i dalje tu.<\/p>\n

Dabogda \u017eivio u zanimljivim vremenima, kleli su Kinezi, kao da su na nas mislili.<\/p>\n

Ali s time Oliver Frlji\u0107 nema nikakve veze: sramota i njeni rezultati samo su na\u0161i i sasvim intimni, sasvim u skladu sa svakim pojedina\u010dnim odgovorom na pitanje na koje \u0107e rijetki gledatelj Frlji\u0107eve predstave odgovoriti svojim \u017eelucem i vlastitim moralom.<\/p>\n

Pe\u0161\u010danik.net<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Da bi bilo jasno: volim politi\u010dki teatar, a o kazali\u0161noj kritici nemam pojma i tome nisam dorasla; moja kazali\u0161na ili teatarska osrednjost u obrazovanju mi diktira da li mi se ne\u0161to na daskama koje \u017eivot zna\u010de svi\u0111a ili ne. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-84430","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84430","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=84430"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84430\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=84430"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=84430"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=84430"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}