{"id":84338,"date":"2012-05-22T10:26:34","date_gmt":"2012-05-22T08:26:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=84338"},"modified":"2012-05-23T00:19:20","modified_gmt":"2012-05-22T22:19:20","slug":"mit-o-ekonomskom-rastu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/05\/22\/mit-o-ekonomskom-rastu\/","title":{"rendered":"Mit o ekonomskom rastu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Marina KELAVA <\/strong><\/p>\n

Na ovogodi\u0161njem Subversive Forumu, odr\u017eanom pro\u0161loga tjedna u Zagrebu, sudjelovao je i indijski aktivist Vinod Raina koji se bavi pitanjem obrazovanja, zajedni\u010dkih dobara i prirode. Raina je ina\u010de fizi\u010dar, ba\u0161 kao i druga poznata indijska aktivistica Vandana Shiva, a \u017eivot mu je obilje\u017eila najve\u0107a industrijska tragedija u povijesti, kada je u gradu Bhopalu u sredi\u0161njoj Indiji curenje toksi\u010dnih kemikalija iz tvornice pesticida u vlasni\u0161tvu ameri\u010dke tvrtke Union Carbide prouzrokovalo smrt 25 000 ljudi te jo\u0161 150 000 oboljelih. Kako djeluje globalni kapitalizam, upravo pokazuje slu\u010daj Bhopala. Dvadeset i osam godina nakon tragedije, lokacija nije o\u010di\u0161\u0107ena od toksina i nastavlja trovati stanovnike toga grada. Druga multinacionalna kompanija, Dow Chemicals, otkupila je tvornicu, odbija priznati odgovornost, a \u0161efovi u SAD-u nisu nikada odgovarali. Profit je nestao negdje u SAD-u, a \u017ertve su prepu\u0161tene same sebi. Dok je okoli\u0161 i dalje zaga\u0111en, multinacionalna korporacija ne samo da ne trpi ni financijsku \u0161tetu niti se poziva na odgovornost, ve\u0107 postaje sponzor ovogodi\u0161njih Olimpijskih igara u Londonu koje se brendiraju kao prve “zelene”\u00a0 igre u povijesti.<\/p>\n

Nalazimo se u Hrvatskoj koja ima \u010detiri puta manje stanovnika nego na primjer, sam New Delhi. Kod nas bi broj oboljelih odgovarao drugom najve\u0107em gradu u zemlji. Osim broja \u017ertva, jo\u0161 jedna je brojka je nevjerojatna. U Bhopalu je 28 godina nakon tragedije i dalje zatrovano tlo. Kako ljudi danas \u017eive u Bhopalu?<\/em><\/strong><\/p>\n

Preselio sam se u Bhopal 1982. godine tako da sam \u017eivio u njemu kada se dogodila ta tragedija koja mi je uistinu promijenila \u017eivot. Te\u0161ko je opisati \u0161to prizor tako masivne smrti u\u010dini \u010dovjeku. Pogotovo je te\u0161ko kada do\u0111e trenutak da ljudi govore kako su mrtvi sretni \u0161to su umrli, a oni koji su pre\u017eivjeli su nesretniji jer moraju \u017eivjeti s posljedicama. Potaknulo nas je to na razmi\u0161ljanje o mnogim pitanjima. Prvo na ideju o visokoj tehnologiji. Govorimo o visoko tehnolo\u0161koj tvornici jedne od velikih multinacionalki. Onda se postavlja pitanje kako su prona\u0161li na\u010din da izgrade tu tvornicu s opasnim otrovima u tako napu\u010denom podru\u010dju bez da ljudi znaju opasnosti koje se kriju iza tvorni\u010dkih zidova. Sada se sva\u0111aju tko \u0107e odnijeti sme\u0107e koje jo\u0161 uvijek tamo le\u017ei i tko \u0107e to platiti. Ne mu\u010di ih \u0161to se sve to slijeva u vodu koju ljudi piju. Tako\u0111er, tvrtku je kupila druga tvrtka koja odbija odgovornost. Dow Chemicals postao je i sponzor Olimpijskih igara, pa tako dobija legitimitet. Indijska vlada ka\u017ee da \u0107e uzeti kredit od Svjetske banke da o\u010disti lokaciju, ali \u010dak i ne znaju treba li otpad spaliti ili zakopiti ili \u0161to u\u010diniti. Rije\u010d je o potpunom neredu, a izme\u0111u tog nereda su ljudski \u017eivoti. Ne znam znate li vi, ljudi, \u0161to tvornice oko Zagreba rade, ili oko bilo kojeg drugog mjesta?<\/p>\n

Ponekad saznamo. Tako je nedavno otkriven slu\u010daj da je tvornica lijekova ispu\u0161tala kemikalije u potol u blizini Zagreba.<\/em><\/strong><\/p>\n

Ja sam zapravo jo\u0161 prije Bhopala bio u japanskoj Minamati gdje se 1956. godine dogodilo masovno trovanje \u017eivom. Kasnije je uspostavljena suradnja izme\u0111u Minamate i Bhopala. Potrebna nam je takva vrsta solidarnosti me\u0111u ljudima. Zato smo jo\u0161 1999. godine napravili jednu studiju o \u017ertvama razvoja u Aziji (The Disposessed: Victims of Development in Asia). Zanimalo nas je li Bhopal izdvojeni incident ili se sli\u010dne stvari doga\u0111aju i u drugim zemljama. <\/em><\/strong><\/p>\n

Koji je utjecaj industrije na okoli\u0161 i o kojem stupnju okoli\u0161ne degradacije govorimo u Aziji?<\/em><\/strong><\/p>\n

Mislili smo da \u0107emo to napraviti u \u0161est ili osam mjeseci, a trajalo je pet godina. Na kraju smo pokrili slu\u010dajeve iz 11 zemalja. Knjiga je rasprodana u dva izdanja. Volio bih pro\u010ditati knjigu o \u017ertvama razvoja u va\u0161oj regiji. Za\u0161to ju ne napi\u0161ete?<\/p>\n

Dodirne su to\u010dke vjerojatno naj\u010de\u0161\u0107e multinacionalne kompanije i vlade?<\/em><\/strong><\/p>\n

Da, ali i otpori imaju u sebi zajedni\u010dke elemente. Ispitivali smo i kako ljudi odgovaraju na takav razvoj. Prona\u0161li smo slu\u010dajeve izgradnje aerodroma, oduzimanja zemlje za golf terene, brane i rijeke, oduzimanje zajedni\u010dkih dobara, preseljenje populacije i pitanja vode. Ta su pitanja sada zajedni\u010dka diljem svijeta. Neoliberalna ekonomija \u017eeli se pro\u0161iriti, \u017eeli resurse, a resursi su tamo gdje i ljudi.<\/p>\n

Tijekom panela o zajedni\u010dkim dobrima na Subversive Forumu, aktivisti iz Hrvatske prezentirali su neke na\u0161e lokalne borbe, kao \u0161to su kampanja Pravo na grad, Sr\u0111 je na\u0161, Za Muzil. Vidite li tu povezanosti s borbama u Aziji?<\/em><\/strong><\/p>\n

Razgovarao sam dosta i s ljudima neformalno, i \u010duo sam sli\u010dne pri\u010de kao \u0161to su azijske, ali postoji mala razlika. Ovdje je vi\u0161e rije\u010d o urbanim problemima, a na\u0161i problemi su naj\u010de\u0161\u0107e locirani u siroma\u0161nim ruralnim zajednicama, daleko od urbanih sredi\u0161ta.<\/p>\n

Rekli ste tako\u0111er da je kriza globalna, a ne samo europska. Na koji se na\u010din kriza manifestira izvan Europe?<\/em><\/strong><\/p>\n

Sve je ve\u0107a koncentracija kapitala u sve manjem broju industrija. Ve\u0107ina ameri\u010dkih i europskih kompanija sada operira iz Latinske Amerike i Azije, vlasnik ide tamo eksploatirati rad da izvu\u010de vi\u0161e kapitala. Kapital \u017eeli transcendirati suverene granice kako bi po\u017eeo vi\u0161e profita. Ve\u0107ina borbi u Indiji koje se vode oko otimanja resursa uklju\u010duju tvrtke iz drugih dr\u017eava, primjerice Ju\u017ene Koreje. Ili je rije\u010d o indijskoj tvrtki koja otima resurse iz Banglade\u0161a ili Afrike. Indija i Kina kupuju i zemlju po Africi. Globalizacija kapitala u\u010dinila je probleme globalnim.<\/p>\n

U tekstu o ekolo\u0161kom dugu napisali ste da je okoli\u0161na destrukcija Juga kojoj danas svjedo\u010dimo samo nastavak nasljedstva koje se\u017ee 500 godina u pro\u0161lost, karakterizirana ekolo\u0161kom plja\u010dkom tijekom kolonizacije. Plja\u010dkani su za\u010dini, biljke, \u017eivotinje, ljudi kao robovska radna snaga, zemlja, zlato i drugi minerali, fosilna goriva. Jesu li tr\u017ei\u0161ni mehanizmi ono \u0161to danas \u010dini kolonizaciju?<\/em><\/strong><\/p>\n

Slobodna trgovina je sigurno takav mehanizam. Trenutni sustav neoliberalne globalne tr\u017ei\u0161ne ekonomije odr\u017eava ekolo\u0161ki dug putem mehanizama kao \u0161to su programi strukturne prilagodbe, strane investicije, nejednaki uvjeti trgovine. Radio sam s organizacijom Jubilee South koja se bavi pitanjem financijskog duga takozvanih zemalja u razvoju. Govorimo o globalnim financijama, ali \u0161to je sa sirovinama? Pokazalo se da ako im \u017eelite stvarno dati monetarnu vrijednost, tada protok sirovina ima ve\u0107u monetarnu vrijednost od protoka kapitala. Me\u0111utim, danas ako uvozite drvo, platite drvo, ali ne i ekolo\u0161ku vrijendost stabla. Ako izra\u010dunate potro\u0161nju drva, vode, minerala, one\u010di\u0161\u0107enje zraka, tijekom 500 godina dobijete ogroman ekolo\u0161ki dug. Totalni financijski dug koji nerazvijene zemlje duguju razvijenim zemljama, MMF-u i Svjetskoj banci iznosi 2,4 trilijuna dolara. Ekolo\u0161ki dug samo jedne zemlje je 13 trilijuna dolara. Pitanje ekolo\u0161kog duga nije samo financijsko, to je poku\u0161aj postavljanja eti\u010dkih, moralnih i politi\u010dkih pitanja o trenutnom svjetskom poretku. Okoli\u0161 nije odvojen od razvoja, okoli\u0161 je u srcu razvoja.<\/p>\n

Na klimatskim pregovorima u Kopenhagenu 2009. godine razvijeni su inzistirali da se novac koji je namijenjen manje razvijen zemljama naziva novcem za prilagodbu klimatskim promjenama, a ne povijesnim dugom razvijenih prema nerazvijenima.<\/p>\n

Prepoznaju oni o \u010demu je rije\u010d, ali ne \u017eele prihvatiti. U Kopenhagenu su, naravno, rekli da je povijesni dug glupost, jer tko \u0107e prihvatiti odgovornost za toliki novac. Kada bi se pravilno ra\u010dunalo, mogli bismo spoznati da su bogati siroma\u0161ni, a siroma\u0161ni bogati.<\/p>\n

Kakav razvoj doga\u0111aja o\u010dekujete u Riju, gdje \u0107e se u lipnju odr\u017eati svjetski summit na temu odr\u017eivog razvoja?<\/em><\/strong><\/p>\n

Nemam nikakva o\u010dekivanja. Mislim da je ideja zelene ekonomije koja \u0107e se tamo propagirati potpuna glupost, kreirana da se proda jo\u0161 tr\u017ei\u0161ta pod okriljem zelenog. U Riju ne\u0107e do\u0107i do nikakvog napretka za okoli\u0161, samo \u0107e pro\u0161iriti podru\u010dje tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Onda vjerojatno mislite da je i model tr\u017ei\u0161ta ugljika, koji je navodno zami\u0161ljen da smanji emisije \u0161tetnih plinova i rije\u0161i problem klimatskih promjena, potpuni proma\u0161aj?<\/em><\/strong><\/p>\n

Da, pro\u0161iruje tr\u017ei\u0161te i pro\u0161iruje probleme. Ne vidim nadu za Rio +20 na slu\u017ebenoj strani, ali okupljanje ljudi koji se protive pro\u0161irenju tr\u017ei\u0161ta je va\u017eno. Problem sada nisu samo Europa i SAD, ve\u0107 i Kina, Indija, Brazil, Ju\u017ena Afrika. Te rastu\u0107e zemlje postavljaju si za cilj rast od 10 posto, \u0161to zahtijeva ogromne resurse. Indija i Kina su ogromne i imaju resurse, ali ne dovoljne za toliku populaciju, pa i one moraju tra\u017eiti resusrse na drugim stranama. Zato \u0107e krenuti putem Europe i SAD-a i globalizirati svoju potragu za resursima, jer kako druga\u010dije mo\u017eete ostvariti desetpostotni rast? Rije\u010d je o drugoj fazi ekspanzije. Indija i Kina su brojem stanovnika kao pet Europa, i ako se one \u0161ire desetpostotnim rastom, mo\u017eete zamisliti stres za resurse. Ve\u0107 sada 250 milijuna ljudi u Indiji \u017eive kao Amerikanci.<\/p>\n

Aktivni ste i u borbi za pravo na obrazovanje. Spomenuli ste vezu izme\u0111u znanja i prirode.<\/em><\/strong><\/p>\n

Govorio sam o patentima. U \u010dudnoj smo fazi kada istovremeno po\u010dinjemo priznavati da je priroda zajedni\u010dko vlasni\u0161tvo svih ljudi, ali smo od 1995. godine zapo\u010deli i globalni re\u017eim patentiranja sjemena i oblika \u017eivota. Oblici \u017eivota, sjeme i geni, dio su prirode. Znanje o sjemenu i o ljekovitim biljkama je narodno znanje, zajedni\u010dko naslje\u0111e \u010dovje\u010danstva koje je stolje\u0107ima slobodno kori\u0161teno. \u010cak i ako ba\u0161 vi imate neko specijalizirano znanje o sjemenu ili genu, u tome se znanju nalazi utkano zajedni\u010dko znanje o prirodi. Znanje i priroda koegzistiraju oduvijek, a to se sada privatizira. Smatram to izgubljenom bitkom za ograni\u010davanje privatizacije \u010dije \u0107e posljedice biti ogromne. Patit \u0107e i obrazovanje, jer obrazovanje je prijenos znanja. Sustav patentiranja je potpuno neprihvatljiv, me\u0111utim o\u010dekujem otpor. Kod kompjuterskog softvera ve\u0107 imamo bum otvorenog slobodnog softvera. I ja sam koristim Ubuntu, a ne Microsoftove proizvode. Imamo i primjer otpora iz Indije. Indijci proizvode vrlo jeftine lijekove, a europske su kompanije tra\u017eile da im se to ne dopusti. Indijska se vlada, pod jakim pritiskom javnosti, ipak tome oduprla.<\/p>\n

Osim odupiranja pritiscima farmaceutskih korporacija, Indija je donijela i jedan zakon koji ste ocijenili velikim uspjehom, Zakon o ljudima iz \u0161ume (Forrest dwellers act)?<\/em><\/strong><\/p>\n

Sedamdeset posto indijske populacije povezano je sa zemljom, \u017eivi od zemlje. Rije\u010d je o 800 milijuna ljudi. Zato su pitanja zemlje toliko va\u017ena u Indiji. Postojao je veliki problem oko \u0161umske zemlje koja je oduzimana za potrebe eksploatacije drveta, rudarenje ili ne\u0161to tre\u0107e, uro\u0111enicima koju je generacijama koriste. \u0160uma njima pru\u017ea resurse za opstanak, tamo skupljaju hranu, lijekove, drvo. Kada je donesen zakon koji im daje pravo da koriste \u0161umu i to pravo ne mo\u017ee im biti oduzeto, to je bila vrlo va\u017ena pobjeda dru\u0161tvenih pokreta u Indiji.<\/p>\n

Kakva je veza izme\u0111u borbi za zajedni\u010dka dobra i maoisti\u010dkog pokreta? <\/em><\/strong><\/p>\n

Maoisti\u010dka borba se temelji na tome. Oni se bore s ljudima da zadr\u017ee kontrolu nad zajedni\u010dkim dobrima, zato i dobivaju potporu lokalnih ljudi. Socijalni pokreti u Indiji su oosbito sna\u017eni po pitanjima borbi oko zajedni\u010dkih dobara. Mo\u017eda nemaju utjecaja koliko bismo \u017eeljeli, ali je svejedno taj utjecaj zna\u010dajan. Za razliku od maoista, pokreti i sindikati ponekad imaju razli\u010dito gledi\u0161te. Kada se usprotivite radu neke tvrtke, sindikati misle da ugro\u017eavate radna mjesta. Moramo se ujediniti, i to je jedan od na\u0161ih izazova. Ne mo\u017ee biti okoli\u0161 protiv posla, opcija mora biti i posao i okoli\u0161. Mi u dru\u0161tvenim pokretima ne govorimo protiv industrije, ve\u0107 \u017eelimo razgovarati kakva industrija. Na\u017ealost, prevladava ideja da mo\u017eemo imati jedino poslove bazirane na iskori\u0161tavanju resursa. I okoli\u0161 mo\u017ee biti velik posao, ali tu ideju uop\u0107e nemamo. Poljoprivreda tako\u0111er mo\u017ee o\u010duvati posao, ali to danas ne vidimo kao opciju. Tu je razlika izme\u0111u Hrvatske i Indije. Sedamdeset posto Indijaca su poljoprivrednici, pa ideja o poslu u Indiji mo\u017ee biti prili\u010dno razli\u010dita od ideje o poslu u Europi.<\/p>\n

Me\u0111utim, nije lako pre\u017eivjeti ni poljoprivredniku u Indiji. \u0160to se doga\u0111a s epidemijom samoubojstava malih poljoprivrednika koja je dosada rezultirala s tisu\u0107ama izgubljenih \u017eivota? Tu je tako\u0111er rije\u010d o dugovima koje ljudi jednostavno nisu mogli otpla\u0107ivati, uhva\u0107eni u la\u017eana obe\u0107anja tvrtki kao \u0161to je Monsanto.<\/p>\n

To je i dalje jednako veliki problem kao i nezaposlenost, ali Indija mo\u017ee rasti samo ako poljoprivredni sektor ostane netaknut. Jer ako propadne poljoprivreda, kuda \u0107e ljudi oti\u0107i? Ne mo\u017eete smjestiti 800 milijuna ljudi u gradove. Ista je stvar i u Kini.<\/p>\n

Je li put kojim su krenule neke zemlje Ju\u017ene Amerike, kao Bolivija primjerice, put koji bismo trebali slijediti?<\/em><\/strong><\/p>\n

Ne bih rekao da nam daju rje\u0161enja koja mo\u017eemo samo slijediti, jer svi moramo biti dio promjene. Me\u0111utim, daju nam nove uvide u stvaranje puta koji odaberemo. Mislim da \u010dovje\u010danstvo i Zemlja ne\u0107e pre\u017eivjeti s trenutnim \u017eivotnim stilom. Moramo odustati od ovakvog rasta, ali \u017eivot ne\u0107e zato postati gori. U indijskoj dr\u017eavi Kerala, primjerice, imaju vrlo mali rast, ali su im dru\u0161tveni indikatori kao \u0161to su smrtnost novoro\u0111en\u010dadi i pismenost, na razini Europe. Moramo se zapitati koliko je \u010dovje\u010dje dobrobiti ovisno o bogatstvu, o posjedovanju. Novac je neophodan da se do\u0111e na osnovnu razinu obrazovanja, stanovanja i sli\u010dno, ali danas se jako dobra zna da, kada dosegnete odre\u0111enu razinu, vi\u0161e novca ne pridonosi sre\u0107i. Nakon te granice, sre\u0107i pridonose dru\u0161tveni odnosi, obitelj, do\u017eivljaji. Rast nakon neke to\u010dke poma\u017ee samo akumulaciji kapitala. Tako stvorite jednu osobu nasuprot 99, ali to ne zna\u010di da je ona jedna osoba sretna. Danas se ve\u0107 ra\u010duna i indeks sretne planete, koji pokazuje da ljudska sre\u0107a ne ovisi o eksploataciji planeta. Fundamentalna su pitanja koja si moramo postaviti, za \u0161to \u017eelimo toliko rasta te koliko okoli\u0161a je dostupno za svaku osobu.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vinod Raina, indijski fizi\u010dar i aktivist: Okoli\u0161 nije odvojen od razvoja, okoli\u0161 je u srcu razvoja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-84338","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84338","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=84338"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84338\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=84338"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=84338"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=84338"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}