{"id":84011,"date":"2012-05-18T11:34:32","date_gmt":"2012-05-18T09:34:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=84011"},"modified":"2012-05-18T11:36:38","modified_gmt":"2012-05-18T09:36:38","slug":"od-slobode-do-ropstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/05\/18\/od-slobode-do-ropstva\/","title":{"rendered":"Od slobode do ropstva"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Nermin \u010cengi\u0107<\/p>\n

Pakovanje novih istina je prihva\u0107ena sada\u0161njost, a dru\u0161tvo, daju\u0107i podr\u0161ku svojoj propasti, metamorfira u \u010disti fa\u0161izam. Najporaznija je \u010dinjenica da se vjeruje i gura one \u010diji taksimetar nije upaljen, jer cijene su fiksne. Obraz nikom ni\u0161ta ne zna\u010di, a jedni \u0107e druge pronosati i opravdati na svakom koraku bez barem osnovne rekonstrukcije smisla \u010dinjenja. Bespogovorno povjerenje je uni\u0161tilo i sna\u017enije, a kamoli ne\u0107e ljigavce. Blesavo neko vrijeme na koje se ili ve\u0107inski navikne\u0161 ili manjinski ostaje\u0161 uporan na strani koja i dalje nastoji razbiti sve gu\u0161\u0107e crne oblake bolesnog prilago\u0111avanja svemu \u0161to je ja\u010de od ti\u0161ine. Priklanjanje je ono \u0161to ova \u201cmoderna vremena\u201d sobom neminovno nose i \u010demu se, sasvim je jasno, nemamo vi\u0161e namjeru odupirati. Samo(za)dovoljna elita (mo\u017ee komotno bez ovog e) upro\u0161\u0107ena u bljuzgi svog postojanja i izraza, uspostavlja \u0161uplje temelje ne prestaju\u0107i da vazi o svojoj neupitnosti.<\/p>\n

To je razumljivo, ne i shvatljivo. Razumljivo jer im se ne ide s pozicija, s tendera, s osiguranih \u0161altera na kojima primaju pozama\u0161ne tantijeme kako bi se okretali u pravcu vragolastog vjetra koji pu\u0161e uvijek gdje mu se pu\u0161e, a ne gdje bi ga se, e da se ho\u0107e, trebalo usmjeriti i izlje\u010diti ovo \u0161to se jo\u0161 drzne nazvati dru\u0161tvom, a ve\u0107 je uveliko post mortem. Ne i shvatljivo jer prostodu\u0161nom nije jasno za\u0161to \u010dovjek ne upravlja, ve\u0107 se \u010dovjekom upravlja dok iz njega jo\u0161 samo isijava jal, dok prihvata sve i tovi se gutaju\u0107i ba\u0161 sve. Ne strahujte, ne\u0107e vam niko re\u0107i istinu. Ako ve\u0107 ne\u0107e lagati, \u0161to je rijetkost, izbjegava\u0107e da se dotaknu istine, su\u0161tine i pravilnosti, izmi\u0161ljaju\u0107i redovno nove teme od kojih vi nemate ni\u0161ta osim eventualnih ujeda za srce i jetru. Optu\u017eiva\u0107e sve druge osim sebe, jer nemaju osje\u0107aj samokritike. Nemaju \u010disto\u0107u svoga izraza ni pred sobom, a kamoli pred ostatkom svijeta.<\/p>\n

Ljulju\u0161kaju\u0107i se na lovorikama, proda\u0107e sve \u0161to se prodati da. Tu ve\u0107 nema sumnje \u2013 sve je na prodaju jer nema suda \u010dasti, sve se spustilo tako nisko da je bitno samo kupljenje masti. Sukobljavanje sa normalno\u0161\u0107u \u0107e izbjegavati banalizovanim napadima, ne prate\u0107i zna\u010daj kako svoje tako niti tu\u0111e funkcije. Tek \u0107e zakolutati kamen da odvale stijenu, a stijena \u0107e krckati dok ne tresne. A niko ba\u0161 ne zna gdje bi mogla tresnuti. Sigurno je da \u0107e najvi\u0161e nastradati nevini. Nenadoknadiva je \u0161teta koju \u010dini aktuelni glavni pravac (pod pretpostavkom da takvo \u0161to u ovoj bari uop\u0161te mo\u017ee da postoji jer se u mutnoj vodi sve prepli\u0107e i sinergi\u0161e), iskrivljuju\u0107i\u00a0 sliku i pokazuju\u0107i apsolutnu indolenciju prema smislu, doga\u0111ajima i likovima koji se imaju smatrati neizostavnim komadima \u017eivotnog mozaika, bez kojih bismo zaista svjedo\u010dili siroma\u0161tvu svog ovozemaljskog iskustva. Strah ih je u\u0107i u polemiku jer obi\u010dno argumenata nemaju, argumenti su na drugoj strani njihovog izgubljenog obraza. Ignori\u0161u probleme, ne osje\u0107aju se glupo obra\u0107aju\u0107i pa\u017enju, \u010dak kreiraju\u0107i besmislice u cijelom jednom imaginarnom svijetu stvorenom za zadovoljavanje sujete i ostvarivanje tira\u017ea. Istovremeno, u neposrednoj blizini umire se od gladi, crkava od nepravde i diskrimini\u0161e, poni\u0161tava se ususret neshvatljivo prihva\u0107enoj oskudici. Njih ne zanima opovrgavanje \u010dinjenica po kojima, recimo Bosne i Hercegovine nema ni na mapi, a kamoli da ih brinu sve brojnija opravdavanja uspostave fa\u0161isti\u010dke svijesti, koju i sami podupiru jer u tome pronalaze tal od kojeg sasvim dobro \u017eive.<\/p>\n

\u010cim sebe uspiju \u201cudomiti\u201d njihova, kako ispada, la\u017ena briga i aktivnosti na popravljanju barem pokvarenog prestaje i utapa se u ve\u0107 ponu\u0111eno, pokvareno. O bilo kakvom napretku, u tim uslovima, sasvim je izli\u0161no govoriti, jer se, eto, ne da ni na nivo polazne ta\u010dke. Napravite li incident poput razgovora o\u010di u o\u010di, \u0161to se rijetko de\u0161ava, shvatate da je nacionalizam postao temeljno prihva\u0107eni na\u010din \u017eivota u kojem se odlu\u010dilo plivati bez snage ali niti \u017eelje za promjenom. Isprepadani ga pre\u0161u\u0107uju, \u0161i\u0107arlije ga pravdaju, a sitna burnija guta kao definitivni poredak stvari. Otvorite li bilo koji portal na Balkanu shvati\u0107ete koliko je prevashodno nacionalisti\u010dka politika sve uzela pod svoje i uprostila nas, uljigavila. Ubjedljivo naj\u010de\u0161\u0107e teme o kojima se govori, komentarisane na modernim forumima, jesu nacionalisti\u010dke i jesu banalno prepucavanje poluinformisanih ili neinformisanih, smije\u0161nih provokatora ili brutalnih zlo\u010dinaca, \u017eeljnih pa\u017enje ili bolesnih fanatika\u2026<\/p>\n

A godine prolaze dok se mute lokalne i svjetske brige \u010diji zna\u010daj za u\u010desnike u raspravi prestaje zatvaranjem sesije. Za\u0161to se velika ve\u0107ina uporno dr\u017ei tog nacionalizma, koji najgrlatijima nije ni\u0161ta dobro donio, a smutljivci i dalje sla\u017eu u seharu? Postoji li jo\u0161 ne\u0161to? Ne\u0161to \u0161to bi prevladalo uticaj mrtva\u010dke politike na na\u0161e \u017eivote. Sje\u0107amo se da je nekad bilo. A danas? To je jako va\u017eno pitanje jer, i nakon svog protra\u0107enog vremena i uni\u0161tenih \u017eivota, mogu\u0107e je da negiramo normalnost jer nas je strah, evidentno i razlo\u017ean, da bi se nakon unormaljivanja bili prinu\u0111eni suo\u010diti sa ogromnim prostorom u kojem bi, htjeli to ili ne, morali razmi\u0161ljati. Svojom glavom.<\/p>\n

Tako\u0111er, vjerovatno nas je strah \u0161ta \u0107emo na\u0107i tamo gdje smo stali kad smo se uklju\u010dili u masovnu pomamu kurvanjske politikantske diskusije od koje u biti ni\u0161ta nemamo osim stvaranja i osloba\u0111anja stvorenog stresa. A da se kakogod usudimo pomaknuti sa betonirane plemenske pozicije, primjetili bismo ciljanu izmrcvarenost kulture koje se sjetimo samo kad smo toliko pora\u017eeni da dolazi u pitanje \u010duvenje i ugled jer smo u \u201ciznenadnoj\u201d poziciji vra\u0107ati umjetni\u010dka djela renomiranim umjetnicima i time zgaziti mrvice preostale popularnosti koju smo, ne\u010dinjenjem i prepu\u0161tanjem, tako jeftino, papanski potro\u0161ili. Potpuni poraz umjetnosti u kojoj se sve svodi na konstantne incidente i akcije spa\u0161avanja. Koja je stalno, stalno, stalno, stalno ugro\u017eena pa se u o\u010dima \u010dovjeka koji ne shvata zna\u010daj neophodnosti posjedovanja vlastitog kulturnog izraza i ba\u0161tine, postavlja pitanje kome sve to treba.<\/p>\n

Kad se ve\u0107 tako jadno odnosimo prema toj \u201cubleha\u0161koj grani\u201d, pomisli prosje\u010dan, onda to valjda i zaslu\u017euje biti tako. Jer znanje danas ne \u017eivi u knjigama nego u izdvojenim, opetovanim citatima koji mogu, a i ne moraju biti izvu\u010den iz konteksta djela o kojem smo \u010duli, rijetko i \u010ditali. Sasvim je jasno da \u010ditanje poti\u010de svijest o bitnosti kulture i ba\u0161tine. A znamo li svi \u010ditati? Ne mislim na naricanje sms poruka, ve\u0107 na gutanje tvrdog pakovanja fantasti\u010dnog svijeta zasnovanog na iskustvu i talentu pisca. O potpuno pogre\u0161nim percepcijama i bukvalnom shvatanju poruka ne treba ni tro\u0161iti rije\u010di. Ovdje se ni evidentnom, nacrtanom, o\u010dima vidljivom ne vjeruje i ne shvata, a kamoli nekom asocijativnom predlo\u0161ku. Da se maknemo od isklju\u010divosti cjelodnevne nacionalisti\u010dke politike, uo\u010dili bismo poni\u017eeno obrazovanje koje tavori u bud\u017eacima dvostrukih, trostrukih, ma stostrukih programa.<\/p>\n

Nije nimalo neprili\u010dno smatrati da danas svaka \u0161kola na ovom trokutastom prostoru ima svoju verziju onoga \u010demu u\u010di svoje \u0111ake. Da ne ulazim u ve\u0107 toliko puta pomenuti (ne)kvalitet koji opravdava \u201cvuka na grani\u201d u zvani\u010dnom \u0161kolskom ud\u017ebeniku glupog Bosanca, pardon bo\u0161njaka, hrvata, srbina, ostalog. Ne u\u010di se da se zna. Ako se i u\u010di onda je to minimalno, a to rade samo oni koji ba\u0161 nemaju nikog ko bi im gurnuo diplomu koja se kupuje velikom uslugom, novcem ili prostitucijom. Dok su to nekad bili iznimni slu\u010dajevi, danas je, kao \u0161to je i sve ostalo izvrnuto, te\u017ee nai\u0107i na primjer normalnog, odmjerenog, nepotkupljivog u\u010ditelja. Danas je obrazovanje postalo dio cijele te hobotnice organizovanog kriminalnog djelovanja. Pa ekonomija, zdravstvo, sport\u2026 samo su neke od oblasti u kojima nacionalizam direktno uti\u010de i odre\u0111uje \u017eivote ljudi. Podobnost je uslov. Nisu vam tako govorili kad su vam obe\u0107avali kule i gradove, zar ne? Re\u010dena je sloboda, a dobili smo ropstvo. Nadrogirano ropstvo nacionu i novcu. Jedan drugog sjajno hrane ostvaruju\u0107i profite naru\u010diocima radova izgradnje strati\u0161ta i grobalja na\u0161im savremenicima. Uz pre\u0161utnu ili otvorenu saglasnost onih koji bi se trebali \u017eestoko opirati zaglupljivanju i podgorijevanju. Koji bi morali re\u0107i NE, a govore DA ili samo \u0161ute \u0161to opet ispada da odobravaju. Treba putovati.<\/p>\n

www.protest.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Blesavo neko vrijeme na koje se ili ve\u0107inski navikne\u0161 ili manjinski ostaje\u0161 uporan na strani koja i dalje nastoji razbiti sve gu\u0161\u0107e crne oblake bolesnog prilago\u0111avanja svemu \u0161to je ja\u010de od ti\u0161ine.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-84011","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84011","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=84011"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/84011\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=84011"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=84011"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=84011"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}