{"id":83657,"date":"2012-05-14T11:57:24","date_gmt":"2012-05-14T09:57:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=83657"},"modified":"2012-05-14T11:57:24","modified_gmt":"2012-05-14T09:57:24","slug":"subverzivne-misli","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/05\/14\/subverzivne-misli\/","title":{"rendered":"Subverzivne misli"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana VANKOVSKA<\/strong><\/p>\n

Ovo mi se de\u0161ava po prvi put u \u017eivotu: sat otkucava, redakcija \u010deka kolumnu, a ja sjedim ispred kompjutera kao paralizirana. Mogu tje\u0161iti sebe i pravdati se da sam zaista premorena: u samo nekoliko dana sam, izme\u0111u ostalog, u\u010destvovala na dve me\u0111unarodne konferencije – jedna posve\u0107ena EU, druga NATO-u (s ove sam se vratila sino\u0107). Ali, daleko od toga da je umor fizi\u010dki ili \u010dak i umstveni. Fajter u meni je rijetko kada u\u0161utkan, ali sada pitam sebe da li postoji ne\u0161to novo \u0161to bih jo\u0161 mogla napisati? Iznova i iznova pre\u017evakavamo iste ve\u0107 istro\u0161ene teme (EU-NATO, EU-NATO), a tamo napolju, stvarnost uzima svoj ceh: na\u0161a su djeca otkrila \u201eneposrednu demokratiju\u201c, s kamenjem u ruci obra\u010dunavaju\u0107i se sa vlastitom dr\u017eavom, i sa jo\u0161 po kojim novinarem koji je ostao le\u017eati sa krvavom glavom.<\/p>\n

I \u0161ta sada? Ponovo \u0107emo analizirati gdje smo to pogrije\u0161ili, za\u0161to nam se ovo de\u0161ava? Umorna sam od svega! Umorna od besmisenih konferencija, od mla\u0107enja prazne slame, umorna od komentiranja djeli\u0107a mozaika, u stanju u kome nitko ne\u0107e da vidi veliku sliku. Umorna sam \u010dak i od toga da budem jedini prisutni party-breaker, koji se usu\u0111uje izre\u0107i glasno poneku \u201esubverzivnu\u201c misao.<\/p>\n

Na prvoj od dvije konferencije, povodom Dana Evrope, uz lijepe manire i politi\u010dki korektnu retoriku, uglavnom se pri\u010dalo o razlikama izme\u0111u maratona i sprinta do krajnjeg cilja t.j. punopravnog \u010dlanstva (a da se, pri tome, nisu ni pomenule Tantalove muke koje Makedonija pro\u017eivljava ve\u0107 \u0161est godina, kao dr\u017eava kandidat a bez datuma za po\u010detak pregovora). No, centralna je tema bila sasvim prigodna: EU kao projekat mira i demokratije. Dok sam slu\u0161ala, pitala sam se u sebi – koji mir, kakav mir? Sigurno ne onaj zasnovan na socijalnoj pravdi i na ljudskom dostojanstvu. EU polako tro\u0161i kapital \u201emirovnog projekta\u201c stvorenog nakon Drugog svetskog rata, a sada se suo\u010dava sa iznevjerenom mirovnom pri\u010dom o Veneri nasuprot Marsu, posebno nakon slika iz Avganistana i Libije.<\/p>\n

Temelji EU potresaju klasna borba izme\u0111u radnika i sve ve\u0107eg broja nezaposlenih i vlasnika kapitala s druge strane, koji su pretstavljeni politi\u010dkim preduzetnicima. Politi\u010dari su oni koji obezbje\u0111uju pretstavljanje, manje interesa dru\u0161tvenih slojeva i gra\u0111ana, a sve vi\u0161e korporacija. Ni na nacionalnom, ni na nadnacionalnom nivou, demokratija nije ono \u0161to je trebala biti, t.j. okvir za suo\u010davanje vizija o politi\u010dkoj zajednici koja \u0107e u svom centru imati ljudsku sigurnost i prosperitet.<\/p>\n

O kakvoj demokratiji govore evro-elite, kada ultradesni\u010dari i populisti sve \u010de\u0161\u0107e izrastaju u drugu ili tre\u0107u politi\u010dku snagu u nacionalnim dr\u017eavama? Ova tendencija nije od ju\u010de; ona traje godinama, a njihovi pretstavnici sjede legitimno i u Evropskom parlamentu, a poneko se pojavi i u Evropskom savjetu. U Nizozemskoj i Italiji od ovih stranaka zavisi formiranje ili opstanak vlade; u Velikoj Britaniji stranka Nigela Farage-a je nedavno postigla odli\u010dne rezultate na lokalnim izborima. Pora\u017eenom Sarkoziju, koji je u borbi za vlast posegao i koristio \u201emuniciju\u201c krajnje desnice, nedostajalo je samo 2-3% da dobije jo\u0161 jedan mandat, \u0161to je pobjedu Hollanda napravilo manje sjajnom i uvjerljivom. U Ma\u0111arskoj odavno \u0161etaju crnoko\u0161ulja\u0161i Jobika, koji sjede i u Evropskom parlamentu, a moji gr\u010dki prijatelji su o\u010dajni \u0161to je prava neo-nacisti\u010dka stranka ve\u0107 na pragu parlamenta u koji \u0107e ulaziti s pozdravom Sieg He\u00adil.<\/p>\n

Mi na Balkanu ostajemo poslednji Mohikanci, poslednji optimisti da je EU zaista ona sigurna obala demokratije i ekonomskog progresa, a netko je na konferenciji govorio o \u201esnazi pozitivnog primjera\u201c, kao o faktoru koji i nas vodi u dobrom pravcu. Opet sam se pitala: a \u0161to sa sve ve\u0107im brojem negativnih primjera? Kroz glavu su mi prolazile scene fenomenalnog Bergmanovog \u201eZmiskog jajeta\u201c. Pla\u0161im se da su obrisi nero\u0111enog reptila vidljivi kroz lju\u0161turu jajeta, mada ga mnogi ne \u017eele vidjeti. Kakva je ta demokratija kada elite vode ljubav sa narodom (ili bar poku\u0161avaju da ga zavedu la\u017enim obe\u0107anjima i propagandom), a ostaju vjerni korporacijama, pa \u010dak i diktatorima koji im finansiraju kampanje (kao u slu\u010daju Sarkozija i Gadafija)?<\/p>\n

Krajem pro\u0161le godine, Merkel\/Merkozi se \u00a0upla\u0161ila ideje o referendumu koju je predlo\u017eio Papandreu, pa su po\u017eurili da suverenoj dr\u017eavi nametnu\u00a0 premijera-tehnokrata (sa dobro uprljanim rukama u Goldman Sachsu i u Narodnoj banci Gr\u010dke). Kupljeno je malo vremena, ali gr\u010dki izbori su ipak dobili oblik referenduma. Razo\u010darani od svih politi\u010dkih dinastija odgovornih za sada\u0161nje stanje, gra\u0111ani su im dali crveni karton, ali i Brisel je o\u010dito primio poruku jer je ve\u0107ina glasova oti\u0161la razli\u010ditim strankama, koje povezuje samo neslaganje sa kaznenim mjerama Brisela.<\/p>\n

Upravo \u010dujem da se razmatra stvaranje \u201evlade nacionalnog spasa\u201c koaliciranjem upravo onih koje je narod \u017eeleo da najuri. Jedan je na\u0161 pjesnik napisao: Tko ne slu\u0161a pjesmu, slu\u0161at \u0107e oluju! Oluja donosi pra\u017enjenje frustracija, ali pretstavlja i mogu\u0107nost da zamah uzmu i neki dosada tihi i nevidljivi radikali. Doskora neprikosnoven, neoliberalizam se sada pokazuje kao iscrpljen model interpretacije svijeta. U ovakvim okolnostima, do izraza dolaze radikalne struje, koje u vlastitoj nemo\u0107i i nekreativnosti nude brza i jednostavna rije\u0161enja, koja su naj\u010de\u0161\u0107e legitimiraju na nekakvim nacionalnim vrijednostima, istinama i pravdi (po vlastitoj mjeri). Gledano kroz \u0161iru evropsku prizmu, za sada, ljevica nema velike \u0161anse, zbog toga \u0161to je dugo vremena bila kompromitirana (zbog grijehova drugih) i prozvana kao (navodno, po definiciji) totalitarna, ali i zbog toga \u0161to su se postoje\u0107e lijeve partije trudile da ne idu previ\u0161e lijevo, a da se akomodiraju u dominantnom liberalnom modelu.<\/p>\n

Mo\u017eda ne trenutno, ali na du\u017ei rok, daleko vi\u0161e zabrinjava bu\u0111enje krajnje desnice i neonacisti\u010dke varijacije. Zbog toga su u pravu oni koji potsje\u0107aju na to da demokratija nije oduvijek bila odlika Evrope, a i da su nacizam\/fa\u0161izam podjednako \u201edjeca\u201c ovog kontinenta. U okolnostima i kome raste broj mladih ljudi bez ikakve nade u budu\u0107nost, zaposlenje i socijalnu sigurnost, opasnost je u tome da se iz ove populacije regrutuju prvi i najentuzijasti\u010dni pobornici \u201ebrzih i radikalnih rije\u0161enja\u201c. Kada je nedavno slavni Habermas opominjao i poru\u010divao elitama \u201eDosta je!\u201c, malo njih je tome pridalo zna\u010daja. Evro-elite se i dalje dr\u017ee iste pri\u010de, dok odgovor, mada sa druga\u010dijom konotacijom, sti\u017ee \u201eodozdo\u201c.<\/p>\n

Kod nas jedna od najsubverzivnijih stvari je biti evro-skeptik (i\/ili, anti-NATO). Mo\u017eda zvu\u010di paradoksalno, ali suzbijanje argumentirane i dobronamjerne kritike, kao i portretiranje kriti\u010dara kao retrogradnih i opasnih, nije ni\u0161ta do forma gu\u0161enja slobode misli, nametanje cenzure i promocije jedne i jedine istine. Skepticizam kada je \u201enaoru\u017ean\u201c idejama i kreativno\u0161\u0107u je jedini put da se iza\u0111e iz ove sveevropske krize, da se otvori dijalog, dok se disidenti moraju po\u0161tovati upravo zbog uloge \u0111avoljih advokata.<\/p>\n

Upravo ovih dana se to de\u0161ava u Zagrebu, na Subverzivnom festivalu, koji bi kod nas odmah bio zatvoren, ili bolje re\u010deno – ne bi nikada ni bio otvoren. Ubije\u0111ena sam u to jo\u0161 vi\u0161e otkako sam ju\u010der \u010dula da je odr\u017eavanje godi\u0161nje skup\u0161tine socijalnog pokreta \u201eLenka\u201c bilo prekinuto od strane policije, od one iste policije koja je ovih dana tolerirala opasne i nasilne mlade ljude, koji ili ne znaju kako da artikuliraju svoje nezadovoljstvo ili volontiraju za ne\u010dije tu\u0111e agende. \u010cudno li je onda \u0161to me hvata takav umor i mu\u010dnina?<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O kakvoj demokratiji govore evro-elite, kada ultradesni\u010dari i populisti sve \u010de\u0161\u0107e izrastaju u drugu ili tre\u0107u politi\u010dku snagu u nacionalnim dr\u017eavama? <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-83657","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/83657","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=83657"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/83657\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=83657"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=83657"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=83657"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}