{"id":82493,"date":"2012-04-28T18:03:41","date_gmt":"2012-04-28T16:03:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=82493"},"modified":"2012-05-02T20:41:00","modified_gmt":"2012-05-02T18:41:00","slug":"salvador-dali-u-nadrealizmu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/04\/28\/salvador-dali-u-nadrealizmu\/","title":{"rendered":"Salvador Dali u nadrealizmu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Bratislav Bato MEDOJEVI\u0106<\/strong><\/p>\n

U Modernoj galeriji Podgorice, Princ Nikola Petrovi\u0107 otvorio je izlo\u017ebu grafika legendarnog \u0161panskog nadrealiste Salvadora Dalija.<\/p>\n

\u201eNeobi\u010dni su putevi Gospodnji.\u201c <\/em>\u00a0Za razliku od Pikasa koji je pobjegao iz fa\u0161isti\u010dke \u0160panije glavom bez obzira, Dali je u njoj bezbri\u017eno u\u017eivao. \u017divio je neometano u svom dvorcu, uz Frankova odlikovanja i pa\u017enju, odvojen od zemljine kugle debelim slojevima neoaristokratskog luksuza. U isto vrijeme u svoj svojoj slavi Pikaso je sasvim skromno \u017eivio u Parizu. Oni su \u0160paniji bili najbolji most sa tada udaljenom Evropom. Sada su njihovi domovi pretvoreni u reprezentativne muzeje, njima posve\u0107ene.<\/p>\n

Dali je u svijetu najbolje popularisao cijeli nadrealizam. Dao mu je posebnu \u010dar i \u0161arm svojom likovno\u0161\u0107u i stilom \u017eivota. Na ovoj izlo\u017ebi predstavljeno je oko 200 njegovih grafika iz dva ciklusa: \u201eBo\u017eanstvena komedija\u201c i \u201eBiblija Sakra\u201c (Sveto Pismo).<\/em> Time je Moderna galerija Podgorice jo\u0161 jednom potvrdila da je pravi lider u kvalitetnim izlo\u017ebenim prezentacijama umjetnosti.<\/p>\n

Salvador Dali je jedan od prvih nadrealisti\u010dkih umjetnika. U\u010destvovao je na prvoj izlo\u017ebi nadrealista 1925. u Parizu zajedno sa drugim velikanima nadrealizma Maks Ernstom, Rene Magritom, Andre Masonom, Huan Miroom, Paul Kleom… Na sve njih uticala je jednostavnost De Kirika. Sa Magritom je dijelio i neke ideje.<\/p>\n

Nadrealizam je nastao iz dadaisti\u010dkog pokreta 1922. godine u Parizu. Za razliku od destruktivnog dadaizma, koji se pojavio prije njega, on u ispitivanju skrivenih tajni ljudske podsvijest veli\u010da pozitivne osobine iracionalnog. Pod velikim uticajem psihoanalize Sigmunda Frojda,\u00a0 javlja se prvo u poeziji a zatim i u likovnoj umjetnosti poslije objavljivanja djela A. Bretona \u201eManifest nadrealizma\u201c 1924., u kome upu\u0107uje na \u201ediktat misli bez ikakve kontrole razuma, izvan svake estetske i moralne preokupacije\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a>Ovako jednostran prvobitni stav kao rezultat pogre\u0161no percipciranog i povr\u0161nog uvida u podsvjesno je eskalirao u op\u0161ti ekstremizam i isklju\u010divost u vi\u0161e pravaca, a nalazio je opravdanje i u Frojdovim vi\u0111enjem Mojsija kao \u00a0ateisti\u010dkog apatrida, njegov monoteizam na \u201eapstraktni moralno-eti\u010dki princip, i gledi\u0161te na Boga kao na nevidljivo za ve\u0107inu i u su\u0161tini bezli\u010dno bi\u0107e\u201c. Ali i Frojdov iskazani revolt jednom svom prijatelju da \u201eu psihoanalizi \u010dovjek mora da bude hulja, kriminalac, izdajnik, da se pona\u0161a kao slikar koji za novac neophodan \u017eeni za doma\u0107instvo kupuje boje ili lo\u017ei namje\u0161taj da njegovom modelu ne bi bilo hladno\u201c. Upravo ove rije\u010di najbolje oslikavaju i razloge nadrealisti\u010dkog izlaska iz gra\u0111anske pristojnosti.<\/p>\n

Nadrealisti su svoja djela tretirali kao dokument \u010diste podsvijesti, \u0161to govori koliko je kod njih bila va\u017enija psihologija doga\u0111aja od formi likovnih re\u0161enja, odnosno, va\u017enostima vjerno ilustrovanih ideja od koncepcija likovnog\u00a0 sadr\u017eaja. Kod teoreti\u010dara nadrealizam je kvalifikovan tako da on sam po sebi vodi ekscentrizmu i zastranjivanju. Ono \u0161to su analiti\u010dari zaboravljali pomenuti je to da se u kasnijem smirivanju bunta nadrealizam vi\u0161e potvr\u0111ivao u psihoanalizi K.G. Junnga, nego li u teorijama Frojda koje su podstakle njegovu pojavu, naro\u010dito u kasnijim fazama kada se napu\u0161taju teorijski obrasci, sti\u0161ava revolt i javlja potreba za \u010disti stvarala\u010dki izraz. Upravo djela S. Dalija su najbolji primer za to, jer neki motivi i simbolika na njegovim slikama (slika \u201eBahanalija\u201c, 1939.g.) vidno odi\u0161u nadrealno\u0161\u0107u \u201evinjeta\u201c alhemi\u010dara i adepta koje su pratile tekstualne anegdote i recepture. Prije pojave nadrealisti\u010dkih sadr\u017eaja i uticaja Bo\u0161a i \u0160agala, one su kao znanja Kabale i Hermetizma najbolje govorile o \u201epsiholo\u0161koj istini\u201c i \u201eli\u010dnom i kolektivnom nesvjesnom\u201c koje je \u00a0izu\u010davao i obja\u0161njavao Jung, \u00a0a koje su kod Dalija, na njemu svojstven asocijativan na\u010din, jasno i upe\u010datljivo predstavljene sa svojom likovno\u0161\u0107u, anegdotama i simbolikom. Pa i njegova \u201epersona\u201c opsjednuta \u017eivotnom saputnicom (u traganju za \u201eanimom\u201c), \u00a0kao izrazu sna\u017enog arhetipa (\u201einstinkta\u201c u Jungovom smislu) na to upu\u0107uje.<\/p>\n

Dali je cijelo svoje bi\u0107e unio u smisao i duh \u201enadrealizma\u201c dostigav\u0161i punu koherentnost osobnog \u017eivota i stvarala\u010dkog izraza. \u201eArs totum requirit hominem<\/em>!<\/em>\u201c <\/em>(Umjetnost tra\u017ei \u010ditavog \u010dovjeka) – rije\u010di su jednog alhemi\u010dara. Pa se mo\u017ee re\u0107i da je i njegova ekstrovertnost upe\u010datljiva \u201epersona\u201c postala sinonim nadrealizma.<\/p>\n

Svojim senzibilitetom je znao da jasno uo\u010di suprotnosti \u201erazli\u010ditih svjetova\u201c koje je do\u017eivljavao svakim doticajem podsvijesnog zbog \u010dega je bezskrupulozno isticao njenu neobuzdanost, neobi\u010dnost, morbidnost, skrivenu snagu, tajanstvo, psiholo\u0161ku istinitost i prirodanu kreativanost kao neobi\u010dan i va\u017ean segment \u010dudesa ljudske psihe i \u00a0\u017eivota \u010diji je pobornik. Mo\u017eda je i to razlog \u0161to je u toj opsjednutosti vi\u0161e afirmisao njenu idejnu va\u017enost i simboliku od bilo kakve likovnosti koju je posjedovao, zbog \u010dega je i njegov personalni egzibicionizam u medijskom svijetu bio vi\u0161e priklonjen populisti\u010dkom cilju da privu\u010de pa\u017enju na sebe i svoje stvarala\u0161tvo, \u0161to su mediji (zapaljene \u017eirafe), uvijek \u00a0\u017eeljni senzacija, rado \u010dinili, a \u201ecijenio\u201c ih je kao \u017ebire, samo onda kada je on bio u centru pa\u017enje. \u0160to u vrijeme velikih svetskih lomova nije bilo lako.<\/p>\n

U svom komformizmu i spektakularnoj opsjednutosti sobom, (odnosno bezgre\u0161nom centru univerzuma koji je nalazio u svojoj podsvijesti,)\u00a0 uspio je svojom domi\u0161ljatom intelektualnom neobi\u010dno\u0161\u0107u i \u0161armom da privu\u010de i zainteresuje mnoge, pa se mo\u017ee re\u0107i da je bio i najpopularniji \u201eklovn\u201c svoga vijeka, uvijek interesantan a nikada do kraja ozbiljno shva\u0107en. Ali i u tome je pomogao svijetu progla\u0161avaju\u0107i sebe genijem. A to svakako jeste, jer je vanvremenski i kao li\u010dnost. A sti\u010de se i utisak da ovakav svijet kakav jeste za njega nije imao poseban zna\u010daj.\u00a0 Pa konstatacije koje ga karakteri\u0161u da\u00a0 je gra\u0111anska kukavica, nesolidaran i epikurejac, nemaju te\u017einu jer nije bio ni re\u017eimski promoter.\"\"<\/a><\/p>\n

Njegove lucidne izjave za medije sa te\u017einom ironije stvarnosti \u017eivota se i danas pamte, kao i slikarski motivi poput slonova sa nogama komaraca, \u017eirafa u plamenu, satova kao pala\u010dinki preba\u010denih preko sasu\u0161enih grana drve\u0107a, ili \u017eenskih aktova poput komada namje\u0161taja sa\u010dinjenih od mnogobrojnih fioka. \u0160to je za mnoge samo lijepa igra ma\u0161te. Ipak, iz srca same umjetnosti on je stvarao mogu\u0107nost za bolje razumijevanje postoje\u0107eg.<\/p>\n

Pored slikarstva ilustrovao je knjige, radio grafike, dizajnirao, modelovao, u\u010destvovao u filmskim ostvarenjima Bunjuela. Najve\u0107u slobodu, likovnost i u njoj studioznost, istra\u017eiva\u010dki rad i ekspresivnost pokazao je rade\u0107i crte\u017ee i grafike za literalne ilustracije.<\/p>\n

Njegovo poniranje u podsvjesno stvaralo je \u201epsiholo\u0161ke istine\u201c\u00a0 metafizi\u010dkog svijeta koji je ubjedljivo predstavljao kao stvarnu i jedinu istinu svijeta. Ipak, posmatrano kroz semanti\u010dku prirodu njegovog stvarala\u0161tva jasna je te\u017enja ka univerzalnom. Ona je o\u010digledna, jer i literarno te\u017ei ka univerzalnom kao \u0161to svojom sudbonosnom prirodom izrasta iz nje. To je i razlog \u0161to ga stvarna te\u017eina literarnosti nije zatvorila imitatorskom ilustracijom doga\u0111aja, ve\u0107 podstakla za \u0161ire vidike, otkrila novu vizualnu simboliku i put ka potpunijem sagledavanju stvarne, kompletne istine. \u00a0Upravo traganje za njom, \u0161to pokazuje i ova izlo\u017eba,\u00a0 govori da je ona bila i jedna od njegovih glavnih preokupacija i cilj, jer \u201etotalna\u201c svijesnost podrazumijeva spoznaju podsvjesnog.<\/p>\n

U ciklusu \u201eBo\u017eanstvena komedija\u201c je vidna i karikaturalnost doga\u0111aja koji nose nadrealisti\u010dke elemente, ali koja kao oma\u017ei tako\u0111e nose univerzalnost u sebi, jer je primjenjiva na svako dru\u0161tvo u bilo kom vremenu, pa i na ovo na\u0161e, jer ona se ti\u010de ortodoksnog psiholo\u0161kog odnosa \u00a0kolektiviteta naspram individualiteta u vi\u0161e nivoa. Kao \u0161to sve analogije nose podsvjesnu sofistiku tako i vizuelno ve\u0107a figuracija na slikama predstavlja neke od segmenata dru\u0161tveno nesvjesnog nasuprot male figuralnosti predstavljenih individualiteta.<\/p>\n

\"\"<\/a>U stvarala\u0161tvu Dalija koje je predstavljeno na ovoj izlo\u017ebi jasno se vidi priroda njegove duhovne suptilnosti, nadrealisti\u010dka poetika, istra\u017eiva\u010dki rad, neposredna sloboda izra\u017eavanja, lako\u0107a i virtuoznost gravera, ali i majstora u manervisanju slikarskom \u010detkom i perom za tu\u0161. Pored lazurne jetkosti boja koje sadr\u017ei tinta i gravura, primjetan je manirizam, karikaturalnost i apstraktnost, ali i prirodno naginjanje ekspresija ka fovisti\u010dkim vizurama\u00a0 u materijalizaciji oblika, \u0161to upotpunjuje sliku autorovog rasplamsalog senzibiliteta. Na njima je primjetan i uticaj \u0160agala. Ali, \u0161teta je \u0161to se na ovoj izlo\u017ebi nije na\u0161la nijedna njegova slika na platnu ili kvalitetna reprodukcija, da se Dalijev poeti\u010dni nadrealizam, uzavrelost ideja i kolorit grafika uporedi sa te\u017einom kona\u010dno svedene simbolike i materijalizacije slika i njinom likovno\u0161\u0107u. Posebno zbog uvida u va\u017enost\u00a0 \u017eive \u201evulgarnosti hromo-litografskih boja\u201c koje u njegovo slikarstvo kao likovni aksiom obja\u0161njavaju mnogi poznati teoreti\u010dari onog vremena.<\/p>\n

Razlog vi\u0161e za to je i taj \u0161to poput Rene Magrita, Maks Ernsta i ve\u0107ine nadrealista, na svojim slikama Dali ignori\u0161e slikarsku pikturalnost i primjenjuje \u201efotografski\u201c realizam pun ma\u0161tovite proizvoljnosti.\u00a0 Ipak, zbog dominantne va\u017enosti ideja i simbolike teoreti\u010dari njegovog vremena isti\u010du u tome i uzaludnost detaljnih islikavanja. Ali i to da je, s obzirom na istaknutu agresivnu neobi\u010dnost formi, lako prelazio u njenu monstruoznost. Ipak, njegove grafike to najve\u0107im dijelom osporavaju. Snaga oslonjena na slobodnije likovno izra\u017eavanje mu je u tome pomogla. Njegove grafike vi\u0161e od slika prikazuju Dalijev neobi\u010dan istan\u010dani senzibilitet, poeti\u010dne duhovne i likovne afinitete, dijelom i idejnu orijentaciju.<\/p>\n

Mada je Dali \u00a0osporavao mnoge vrijednosti logike, ona kod njega postoji i na \u201ekonvencionalan\u201c na\u010din. O tome govori i ova izlo\u017eba i simbolika koju nosi. U osnovi skrivenih suprotnosti podsvijesti, posebno pitanje je \u0161ta je ona za njega predstavljala. Ali ona je tu da sa nekim izmijenjenim obrascima forme posmatra\u010da uvu\u010de u \u010dudesa \u201epsiholo\u0161kih istinina\u201c \u00a0svojim tajanstvom i morbidno\u0161\u0107u. \u00a0Njegovo opravdanje i srodnost u poimanju logike treba tra\u017eiti i u literaturi koja opisuje apsurde racionalnog svijeta poput Kamijevog \u00a0\u201eSizifa”, ali i njegovim rije\u010dima da je: \u201ekrajnost logike suprotna njenom po\u010detku\u201c. Metafizi\u010dnost je sadr\u017eaj svakog umjetni\u010dkog djela, pa i onih realisti\u010dkih, ali iz nekih Dalijevih crte\u017ea posve\u0107enih stihovima \u201eBo\u017eanstvene komedije\u201c se jasno vidi njegova specifi\u010dna odre\u0111enost i njena sna\u017ena uvjerljivost prema mnogo \u010demu, pa i poistovje\u0107ivanju logike i kolektivno nesvjesnog sa apsurdom – koji izaziva racionalnost, ili nagonskim i animalnim; neprirodno prakti\u010dnim i funkcionalnim , ali i kao nu\u017enim zlom. Pa se sti\u010de dojam da je \u201epsiholo\u0161ka istina\u201c za njega jedina i kona\u010dna istina.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bratislav Bato MEDOJEVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":82494,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-82493","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/82493","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=82493"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/82493\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/82494"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=82493"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=82493"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=82493"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}