{"id":82159,"date":"2012-04-25T14:42:54","date_gmt":"2012-04-25T12:42:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=82159"},"modified":"2012-04-25T14:42:54","modified_gmt":"2012-04-25T12:42:54","slug":"montiranjedemontiranje-tendi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/04\/25\/montiranjedemontiranje-tendi\/","title":{"rendered":"Montiranje\/demontiranje tendi…"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>(Obecani nastavak)<\/p>\n

4. dan-<\/strong> ostajemo pokraj jezera, nismo htjeli da napustimo to bozanstveno mjesto. Kazu u Raju je divno ( mada ne znam nikog ko je bio tamo i vratio se), e pa ako takvo mjesto postoji, jezero Turkana se moze uvrstiti u tu kategoriju. Svima nam se dopao taj osjecaj tisine, mirnoce i niko nije htio da propusti jos neko kupanje ( uz sopstveni rizik od krokodila). Tokom svih ovih noci, osim zvijezda nismo vidjeli ni jedno svijetlo.<\/p>\n

Cetvrtu\u00a0 noc smo imali posjetioca. Ribara. Scena je bila ko iz filmova bez zvuka. Sjedio je covjek ama cipan cijelu noc da se skoro nije ni pomjerio a glasa nije ni pustio. A mi smo nastavili sa gitarom i pjesmom. Bit ce da je ribolovac kad se vratio u selo pricao \u201ce sto vidjeh sinoc… muzungu koji pjevaju i piju citavu noc \ud83d\ude42<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

5. dan.<\/strong> Pakovanje, demoniranje tendi. Ne ide nam se sa jezera ali ceka nas pustinja. Sad nesto razmisljam: niko se u sustini nije oprostio od jezera. Znate ono kad u putopisima kazu: i oprastamo se od…i idemo dalje. To nije bio nas slucaj. Jer smo vjerovatno znali da ce jezero kao i citav nas put ostati sa nama i u nama sigurno jos dugo vremena.<\/p>\n

Prolazimo pored vjeceg \u201egrada\u201c u toj oblasti, Loiyangalani. <\/strong>Ime Lojangalani na izvornom samburu jeziku znaci “mjesto sa mnogo drveca”. Nazalost, to vise nije slucaj. Javljamo se sefu policije, cisto da se zna da smo tu. Odlazimo u \u201cOasis Lodge\u201d.\u00a0 Inace, ovaj gradic je mjesto desavanja romana\u00a0 i istoimenog filma John le Carr\u00e9's, The Constant Gardener.<\/p>\n

Zastajemo da pozdravimo majku naseg kuvara.<\/p>\n

Tuga.<\/p>\n

Ulazimo u tu malu kucicu napravljenu od pruca. U jednom uglu je osoba. Stara, jadna, mrsava, slijepa. Boze, dusa me zaboljela. Sjedi na madracu, pojedenom od vremena. U kuci imaju samo jednu casu, jedan tanir i staru metalnu kutiju od Lumbaia ( naseg cuvara) kada je isao u skolu.<\/p>\n

Izlazimo iz kuce.<\/p>\n

\"\"<\/a>Placem….<\/p>\n

Montiramo tendu.<\/p>\n

Demoniramo tendu.<\/p>\n

6.dan<\/strong> krecemo ka pistinji. Na putu nailazimo na oazu. E to je stvarno da covjek ne povejeruje. Odjednom, iz nicega pojavljuje se zelena boja, plame, kamile.<\/p>\n

Raspitujemo se kod lokalnog stanovnista za put kroz pustinju. Hrabro krecemo. U pocerku se i vide neki targovi, ali vec posle 45 minuta nismo vise sigurni kuda idemo. Pustinja je \u201cslana\u201dbijeli se od soli. Vlazna je , pada la je kisa. Zaglavljumeo se. Ne moze dalje.\"\"<\/a><\/p>\n

Tajac. Pokrivamo se maramama da ne bi izgorjeli od sunca. Guramo kola.<\/p>\n

Uspjeli smo . Kola su opet na suvom. Vracamo se nazad. Ovoga puta je pobjedila pustinja. Tako I treba da bude.<\/p>\n

Vracamo se nazad u potrazi za mjestom za kampovanjem.<\/p>\n

Puce guma! Koja sreca. Sta da se desilo u sred pustinje? Mijenjaj. Dobro je. Krece se.<\/p>\n

Teren krsovit. Tesko nalazimo mjesto za kampovanje. Nalazim jedno. Skrecemo sa\u00a0 puta sa velikom mjerom predostroznosti\u00a0 jer se krecemo po krsovitom predjelu.<\/p>\n

Postavljanje satora. I ovdje se osjeca vjetar. Montiramo tende tako da vazduh moze da struju kroz njih.<\/p>\n

Noc prolazi mirno.<\/p>\n

7.noc.<\/strong> Krecemo ka Marsabitu i eto ti de… puce osovina na prikolici. Odlazim sa vodicem do prvog naselja.\u00a0 Ostali ostaju kod kola. I ovdje nas je sreca pratila: zavarili smo osovinu, pojacali li i eto nas nazad. Sve je upjesno monirano i krecemo dalje. Odlucujemo da vozimo, da ne stajemo da kampujemo vec da idemo do privatne farme koja nudi i smjestaj. Voziti nocu nije preporucljivo u Keniji, posebno u ovom dijelu zemlje. Ali smjele sreca prati!!! Stizemo na farmu malo prije pola noci. I wow.. koja ljepota… krevet, kada, topla voda, ..!!!! Farma je sagradjena 40-tih godina . Sadasnji vlasnik je naslijedio od svog djeda, Irca koji je dobio parce zemlje , (cini me se 5000 akra, nisam siguran bolje da ostane pod znakom pitanja) od svoje zemlje kao zasluge u II svjestkom ratu. Zemlja nije plodna, savana je sa malom sumom. Kad je djed od vlasnika dosao i video sta je dobio imao se rasta zamislit. Njegove \u201dkomsije \u201c su odmah stavile zemlju na prodaju. Tako da je djede kupio jos par parcele, ogradio sve najedno i reko: pa ja bih mogo ovce odje da gajim ( ukupna povrsina je 49 000 acra) . I tako je poceo sa ovcama, dosle su i krave na red, ali je zadrzao i sve divlje zivotinje. Na farmi se mogu vidjeti skoro sve divlje zivotinje od lava, preko slona do atilope, \u00a0dik-dika i brojnih vrsta ptica.\"\"<\/a><\/p>\n

Noc je protekla mirno.<\/p>\n

Sledeceg dana idemo u \u201cgame drave\u201d, obilazak farme, pozdrav domacinu.<\/p>\n

O nasem safariju, sada, \u00a0ne bih detaljnije pisala jer bi mi oduzelo puno vremena. Mozda drugom prilikom jer moram ovaj tekst privodit kraju.<\/p>\n

8.noc.<\/strong> Nakon vecere i case vina uz kamin odlazimo na pocinak.<\/p>\n

Budim se. Cujem korake, disanje, sum. Ne kontaktiram \u00a0ostale jer ne znam da li su budni… Odlucujem da ostenem u krevetu i da se ne pomjeram. Dolaze mi svakakve misli, od toga da su lopovi ( jednom mi se desilo da su me lopovi opljackali dok sam spavala) , do toga da su, mozda, divlje zivotinje. I da, odgovor sam dobila ujutro.<\/p>\n

Slon je bio na nasoj terasi i balkoni. I kao svuda kuda prodje slon sve je bilo unisteno\u2026<\/p>\n

I was so happy and still I am.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sjedio je covjek ama cipan cijelu noc da se skoro nije ni pomjerio a glasa nije ni pustio. A mi smo nastavili sa gitarom i pjesmom.<\/p>\n","protected":false},"author":1455,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-82159","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/82159","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1455"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=82159"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/82159\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=82159"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=82159"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=82159"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}