{"id":81932,"date":"2012-04-21T22:32:08","date_gmt":"2012-04-21T20:32:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=81932"},"modified":"2012-04-21T22:32:08","modified_gmt":"2012-04-21T20:32:08","slug":"mediji-i-univerzitet-%e2%80%93-jedna-borba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/04\/21\/mediji-i-univerzitet-%e2%80%93-jedna-borba\/","title":{"rendered":"Mediji i univerzitet \u2013 jedna borba"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Sre\u0107ko PULIG<\/strong><\/p>\n

U organizaciji saveza udruga Operacija grad, u klubu Mama odr\u017eana je tribina naslovljena \u201cPotro\u0161ena budu\u0107nost? Politike \u0161tednje, komercijalizacija javnog sektora i privatizacija dobara\u201d. Na njoj su, uz moderiranje Tomislava Medaka, govorili Merijn Oudenampsen iz Nizozemske, Stipe \u0106urkovi\u0107 i Vladimir Cvijanovi\u0107 iz Zagreba, te na\u0161 sugovornik Des Freedman iz Londona.<\/p>\n

Des Freedman predaje na odsjeku za Medije i komunikacije na Sveu\u010dili\u0161tu Goldsmiths. Priredio je (zajedno s Michaelom Baileyjom) zbornik \u201cNasrtaj na univerzitete: Manifest otpora\u201d (\u201cThe Assault on Universities: A Manifesto for Resistance\u201d). Tajnik je sindikata nastavnika na Goldsmithsu i \u010dlan Nacionalnog vije\u0107a Kampanje za slobodu tiskanih i elektroni\u010dkih medija. Razgovor smo centrirali oko dvije teme kojima se Freedman intenzivno bavi. Kao predava\u010d i publicist objavio je niz \u010dlanaka iz podru\u010dja odnosa medija i mo\u0107i u Britaniji. A kao univerzitetski radnik aktivno je uklju\u010den u otpor neoliberalnim \u201creformama\u201d na univerzitetu. O\u010dito je da te dvije borbe imaju mnogo dodirnih to\u010daka. Dovoljno je uvodno primijetiti da novi studentski pokret u nas, koji se subjektivirao blokadama fakulteta, utjecao i jo\u0161 uvijek utje\u010de i na na\u0161u znanstvenu, sindikalnu, a posredno i medijsku scenu.<\/p>\n

Mediji i mo\u0107<\/strong><\/p>\n

Koliko je pro\u0161logodi\u0161nja afera prislu\u0161kivanja mobitela javnih i anonimnih osoba otvorila polje za kriti\u010dku diskusiju o stanju medija u Britaniji? Traje li jo\u0161 ta otvorenost?<\/em><\/p>\n

Skandal oko prislu\u0161kivanja mobitela i javna istraga koja je nakon toga uslijedila, pod predsjedanjem suca Briana Levesona, osvijetlili su medijske zakutke koji su dotad bili zamra\u010deni. Otad mo\u017eemo slu\u0161ati o kulturi korupcije koja vlada u svijetu novina i \u010dasopisa te londonske policije, o svoj sili ilegalnih radnji, uklju\u010duju\u0107i neovla\u0161teni pristup privatnim podacima i \u201cprovalu\u201d informacija. Tek \u0107emo \u010duti dokaze o slizanosti politi\u010dara i medijskih izvr\u0161itelja. Ortakluk izme\u0111u \u0161tampe, policije i politi\u010dara razotkriven je tako da ga svi mogu vidjeti. No, po\u0161to nema nikakve garancije da \u0107e istraga dovesti do trenutne i bitne promjene, sve ovisi o tome koliko \u0107e se uspjeti nametnuti promjene u vlasni\u0161tvu nad medijima, u transparentnosti i eti\u010dnosti postupanja. Lako je zaklju\u010diti da se ni\u0161ta ne\u0107e promijeniti, ali ba\u0161 bi vlada i vlasnici medija voljeli da tako mislimo. Ovo je bitka za demokraciju, zato moramo postavljati na\u0161e zahtjeve i zvati ostale u zajedni\u010dku borbu.<\/p>\n

\u0160to se onda mo\u017ee o\u010dekivati od politi\u010dkog, a \u0161to od civilnog pritiska? Jesu li se dogodile ikakve promjene u zakonodavstvu o medijima?<\/em><\/p>\n

Mnogi novinski urednici i posjednici (ali i neki politi\u010dari i komentatori) govore o tome da Levesonova istraga, kao i bilo kakav iz toga proiza\u0161ao poku\u0161aj da se \u0161tampa regulira u javnom interesu, predstavlja direktan napad na slobodu medija, te da \u0107e nas vratiti u situaciju kakva vlada u Zimbabveu ili Sjevernoj Koreji. Njih brine da se s prljavom vodom ne baci i dijete. Mi tvrdimo da sloboda medija nije ne\u0161to \u0161to treba biti reducirano na dozvolu medijskim barunima da rade \u0161to ho\u0107e. Sloboda medija zna\u010di dozvoliti novinarima da rade svoj posao. A to zna\u010di da budu neovisni, pristojno pla\u0107eni, da ih ne proganja dr\u017eavna cenzura s jedne, ali ni pritisak poslodavaca na bezobzirnu komercijalnost s druge strane. Jo\u0161 ne znamo \u0161to \u0107e predlo\u017eiti Leveson. Mogu\u0107e je da bude usvojen sna\u017eniji sistem regulacije medija, koji dozvoljava pojedincima da osporavaju neto\u010dno izvje\u0161tavanje i da se stvori pogodnija klima za eti\u010dno novinarstvo. No, potrebne su nam i promjene pravila o vlasni\u010dkoj strukturi medija. Nije slu\u010dajno da su u sredi\u0161tu skandala velike i neura\u010dunljive korporacije. Kako to da im je dozvoljeno da narastu do te mjere i utjecaja? Sve je to ova istraga pomogla razjasniti. Sada znamo da politi\u010dare, iz svih stranaka, nije samo podr\u017eala problemati\u010dna medijska mo\u0107, ve\u0107 i da su presretni \u0161to ona buja, sve dok misle da bi od toga mogli imati koristi. Uskoro o\u010dekujemo green paper o komunikacijama, koji \u0107e gotovo sigurno preporu\u010diti jo\u0161 vi\u0161e liberalizacije. Moramo zajedno s ostalima u\u0107i u kampanju koja \u0107e nagla\u0161avati da mo\u0107 medija treba obuzdati, a ne pove\u0107ati.<\/p>\n

Mi smo u socijalizmu imali instituciju odgovornosti medija spram \u0161ire dru\u0161tvene zajednice. Je li to mogu\u0107e vratiti dok su mediji na\u0161iroko u privatnom vlasni\u0161tvu?<\/em><\/p>\n

Slobodni mediji trebaju se osloboditi i dr\u017eave i tr\u017ei\u0161ta. Imamo li medije u privatnom vlasni\u0161tvu, tada moramo imati stroga pravila o tome koliki dio tr\u017ei\u0161ta pojedina\u010dna kompanija mo\u017ee zauzimati. Trebamo i zahtijevati da velike kompanije imaju niz obaveza spram javnog interesa, a to zna\u010di da podupiru manje i nekomercijalne medijske pothvate. Sistem privatnih medija mora biti zauzdan i prisiljen da u potpunosti sura\u0111uje s medijima u cjelini. Bilo kako bilo, privatna mo\u0107 vjerojatno \u0107e uvijek htjeti rasti, dosizati vi\u0161e utjecaja, kapitala, izvora, vi\u0161e prijatelja na visokim polo\u017eajima. Tako da postoji potreba zami\u0161ljanja i stvaranja uvjeta za druga\u010dije medije. One koji \u2013 kao \u0161to sam rekao \u2013 ne\u0107e biti ovisni ni o dr\u017eavi ni o tr\u017ei\u0161noj sili. No, zasad se slo\u017eimo barem oko niza reformi od kojih \u0107e javnost imati koristi: za raspisivanje poreza na profite medijskih giganata, za vi\u0161e javne potpore koja \u0107e garantirati budu\u0107nost javnih medijskih servisa itd.<\/p>\n

Okretna vrata<\/strong><\/p>\n

Kako, bez obzira na vlasni\u0161tvo u medijima, razbiti danas vladaju\u0107i trokut politi\u010dari \u2013 represivni aparati dr\u017eave \u2013 medijski funkcionari, koji opisujete? Kako sprije\u010diti tu koncentraciju mo\u0107i, \u010desto bez dru\u0161tvene odgovornosti?<\/em><\/p>\n

Kako zaustaviti bilo koju koncentraciju mo\u0107i? Trebate masovnu mobilizaciju i narodne proteste da biste prisilili bilo koju neura\u010dunljivu formaciju mo\u0107i da se po\u010dne otvarati i postane odgovorna javnosti. Idealno govore\u0107i, ono \u0161to mi ho\u0107emo jest druga\u010diji na\u010din obavljanja poslova: da obi\u010dni ljudi postanu regulatori, da se odluke u sredi\u0161tima medijskih organizacija donose demokratski, da se strogo ograni\u010di veli\u010dina kompanija koje imaju tako klju\u010dnu ulogu u javnom \u017eivotu i demokratskom diskursu. Moramo slomiti zamisao kako je u redu biti poput \u201cokretnih vrata\u201d, koja okre\u0107u visoka politika, mediji i policija. To treba raskrinkati kao korupciju, a ne u tome sudjelovati!<\/p>\n

\u0160to mislite o staroj marksisti\u010dkoj ideji stvaranja protujavnosti u kojoj bi mogli djelovati oslobo\u0111eni dru\u0161tveni mediji? Danas kao da svi bje\u017ee od ideje ja\u010danja institucionalizirane alternative \u201cslobodnotr\u017ei\u0161nom\u201d kolanju informacija?<\/em><\/p>\n

Nisam siguran da bismo trebali govoriti o protujavnosti sve dok postoje\u0107a javnost u\u010dvr\u0161\u0107uje svoju kontrolu nad distribucijom informacija. Za\u0161to bismo uvijek mi trebali biti opozicija? Mislim da trebamo oboje. I zasnovati vlastite izvore informiranja, na\u0161e neovisne medijske izlaze, koji izvje\u0161tavaju o svijetu na na\u010din za koji komercijalizirani mediji nemaju afiniteta, ali i zadr\u017eati pritisak na komercijalne medije, dokazuju\u0107i da oni upropa\u0161tavaju demokraciju. \u0160to je vi\u0161e kapitalizam nesposoban da odgovori na pitanja koja postavlja i da razrije\u0161i ekonomsku krizu koju je uzrokovao, to vi\u0161e moramo iznuditi prostor u medijima da se adresiraju ta pitanja. Moramo zahtijevati ve\u0107u demokratsku zastupljenost u medijima (vi\u0161e sindikalnih prava, vi\u0161e demokratskog upravljanja medijskim institucijama), dok istovremeno gradimo pokrete za socijalnu pravdu, koji \u0107e op\u0107enitije dovesti u pitanje mo\u0107 medija.<\/p>\n

\u0160to se sve doga\u0111a pod egidom komercijalizacije univerziteta u Britaniji? Kad jednom komercijalno poslovanje visoko\u0161kolskih ustanova postane va\u017enije od studenata, mo\u017ee li se taj zloduh vratiti u bocu?<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Javna institucija je ba\u010dena na tr\u017ei\u0161te. Logika podu\u010davanja i u\u010denja kao samosvrhe marginalizirana je u korist vi\u0111enja studenata kao \u201cmu\u0161terija\u201d, a osoblja kao dobavlja\u010da robe koja treba priskrbiti vi\u0161e zaposlivost negoli znanje. Ne znamo kako brzo \u0107emo vidjeti uspon potpuno privatnih univerziteta u Ujedinjenom Kraljevstvu (u ovom trenutku takvih je samo nekoliko), no ve\u0107 vidimo kompetitivniji, instrumentalni i financijama pokretani re\u017eim, koji mijenja atmosferu za sve. Jednom kad se potpuno etablira, tu \u0107e logiku biti te\u0161ko mijenjati. Zato je od \u017eivotne va\u017enosti da se osoblje, studenti i \u0161iroki slojevi dru\u0161tva odupru daljem nametanju tr\u017ei\u0161ta. To zna\u010di da treba dovoditi u pitanje svako ukidanje pojedinih predmeta za koje se tvrdi da nisu ekonomski odr\u017eivi, pa da ne doprinose \u017eivotu univerziteta (za koji vrijedi logika \u201czavr\u0161nog ra\u010duna\u201d). Treba dovoditi u pitanje svaki budu\u0107i poku\u0161aj privatizacije sistema, opirati se logici koja stavlja cijenu na svaki pojedini predmet, kroz pribavljanje podataka o nepla\u0107anju zajmova.<\/p>\n

Kako biste opisali novonastale klasne odnose u tzv. univerzitetskoj zajednici (me\u0111u nastavnicima, me\u0111u studentima)?<\/em><\/p>\n

Te\u0161ko je o tome re\u0107i ne\u0161to op\u0107enito. Bez obzira na to \u0161to tvrde vlade, studenti i dalje \u017eele u\u010diti u svrhu svog individualnog razvoja, a ne jednostavno zato da dobiju dobro pla\u0107ene poslove u Cityju (poslovnoj \u010detvrti Londona). Istra\u017eivanja pokazuju da studenti ne \u017eele biti shva\u0107eni kao mu\u0161terije u robnoj ku\u0107i. Uglavnom, puno je pritisaka, pogotovo na siroma\u0161nije studente, koji se upu\u0161taju u velik rizik samim poha\u0111anjem univerziteta, diplomiraju\u0107i s velikim nov\u010danim dugovima. Tako da je polagana promjena u odnosima izme\u0111u studenata i nastavnika neizbje\u017ena. To je jedna od najtu\u017enijih stvari u \u201creformama\u201d, a nije nu\u017ena jer ne osna\u017euje studente ni na kakav smislen na\u010din.<\/p>\n

Jesu li studentski krediti i \u0161kolarine, koje stalno rastu, najve\u0107i problem za studente? Je li na vidiku, kao \u0161to se pri\u010da, prsnu\u0107e mjehura \u0161pekulativnog trgovanja studentskim kreditima i mjestima na univerzitetima?<\/em><\/p>\n

\u0160kolarine i zajmovi su ogroman problem, jer prosje\u010dan dug kad student diplomira iznos oko 55.000 funti (oko 60.000 eura). No, to je samo jedan dio problema. Drugi je \u0161to \u0107ete raditi kad diplomirate. Ho\u0107e li biti posla? Vlada \u0107e vjerojatno u sljede\u0107ih nekoliko godina razraditi zakonodavstvo koje precizno regulira \u0161to u\u010diniti s kreditnom knji\u017eicom i tko se za to mora pobrinuti. Pritom mo\u017ee u\u010diniti mnogo groznih stvari, u smislu da situaciju iskoristi u \u0161pekulativne svrhe ili da stvori nove financijske instrumente u kojima \u0107e kreditna knji\u017eica biti kolateralna \u017ertva. Cijeli sistem je osmi\u0161ljen tako da sakrije zajmove od javnih financija i da o njima govori kao o imovini u koju se mo\u017ee zahva\u0107ati. Mo\u017eete zamisliti kako se osje\u0107a student kad mu nad glavom vise deseci tisu\u0107a funti duga. Krajnji cilj koji vlada \u017eeli posti\u0107i \u2013 potpuno tr\u017ei\u0161ni sistem univerziteta, s jednom vrstom opskrbe za vi\u0161e, privilegirane slojeve i drugom, ni\u017eom vrstom jeftinijih opskrbljiva\u010da u \u201cdu\u017eni\u010dkom podrumu\u201d \u2013 zna\u010di da cijeli sistem postaje tako volatilan i nesiguran da nitko ne zna na \u0161to \u0107e to iza\u0107i. A to je onda poprili\u010dno katastrofalno mjesto za vladu navodno posve\u0107enu \u201cekonomiji znanja\u201d. Dok druge zemlje tra\u017ee svoj izlaz iz recesije, Ujedinjeno Kraljevstvo odlu\u010dno je u namjeri da smanji javne financije za obrazovanje i za mnoga druga podru\u010dja javnog sektora.<\/p>\n

Po\u010dinjemo od sindikata<\/strong><\/p>\n

Navedite ukratko najzna\u010dajnije zahtjeve koje ste u svom manifestu uputili vladi s jedne i organima univerziteta s duge strane. I u nas je sindikat Akademska solidarnost iznio svoje zahtjeve u Deklaraciji o znanost i visokom obrazovanju, pa bi bilo zna\u010dajno usporediti situaciju.<\/em><\/p>\n

Svi su zahtjevi jo\u0161 uvijek aktualni! Na\u0161a je po\u010detna pozicija da se zala\u017eemo za besplatno obrazovanje. Za\u0161to to u jednoj bogatoj zemlji vi\u0161e nije mogu\u0107e? Samo zato \u0161to su neoliberalne vlade odlu\u010dile da je tome tako. Namaknite novac oporezivanjem korporacija i ulo\u017eite ga u javno zasnovano obrazovanje, od koga \u0107e imati koristi zemlja u cjelini. No, i drugi \u201cpodzahtjevi\u201d su isto va\u017eni: za ukidanje provo\u0111enja istra\u017eivanja i anketiranja studenata u terminima menad\u017eerskih mehanizama, za ograni\u010denje prihoda vi\u0161eg menad\u017ementa, za eti\u010dki pristup partnerstvu u istra\u017eivanju, za politike jednakosti u slu\u010daju rodne razlike u pla\u0107ama i za osiguranje vrti\u0107kog boravka djece. Na\u0161i \u0107e manifesti biti razli\u010diti u razli\u010ditim zemljama, no svaki zadr\u017eava kako op\u0107e principe (u obranu javnog visokog \u0161kolstva), tako i specifi\u010dne zahtjeve relevantne u lokalnom kontekstu. Moramo se boriti lokalno, u svjetlu nacionalnog.<\/p>\n

Koliku te\u017einu ima sindikalno organiziranje na univerzitetima, u \u010demu kao sindikalni funkcionar i sami sudjelujete?<\/em><\/p>\n

Organizacija sindikata je od centralnog zna\u010denja. O\u010dito postoje vi\u0161e materijalna pitanja obrane radnih mjesta, pla\u0107a i uvjeta rada za osoblje. No, ne\u0107emo nigdje sti\u0107i gledamo li na te probleme kao na \u010disto ekonomske. Ovo je politi\u010dki i ideolo\u0161ki napad na zna\u010denje javnog univerziteta, tako da sindikat mora razmatrati pitanja vladine politike, ukidanja pojedinih predmeta, pa \u010dak i odsjeka, strate\u0161kog pravca \u017eivota univerziteta, pitanja demokracije i upravljanja u svakoj instituciji. Moramo sklapati savezni\u0161tva sa studentima i njihovim sindikatima, s profesionalnim udru\u017eenjima i svim drugim organizacijama koje su pogo\u0111ene tr\u017ei\u0161nim reformama. Sindikati su odli\u010dno mjesto za zapo\u010deti, no ne nu\u017eno jedini na\u010din organiziranja. Sad kad smo vidjeli cijeli niz druga\u010dijih protesta i oblika otpora, va\u017eno je da se na njih priklju\u010dimo i od njih u\u010dimo. No i da postavljamo na\u0161e vlastite zahtjeve s obzirom na zna\u010denje univerziteta za sve koji ho\u0107e studirati. Tko ima pravo to odbiti?<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Des Freedman: Mi tvrdimo da sloboda medija nije ne\u0161to \u0161to treba biti reducirano na dozvolu medijskim barunima da rade \u0161to ho\u0107e.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":81933,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-81932","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/81932","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=81932"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/81932\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/81933"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=81932"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=81932"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=81932"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}