{"id":81681,"date":"2012-04-18T23:19:13","date_gmt":"2012-04-18T21:19:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=81681"},"modified":"2012-04-18T23:19:13","modified_gmt":"2012-04-18T21:19:13","slug":"sta-si-radio-u-ratu-tata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/04\/18\/sta-si-radio-u-ratu-tata\/","title":{"rendered":"\u0160ta si radio u ratu tata?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, \u017darko Puhovski, na tribini \u201eSuo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u\u201c govorio je o cijeni istine u poratnim okolnostima. Banjalu\u010dku tribinu iz ovog ciklusa organizovali su Centar za demokratiju i tranziciono pravdu i Fondacija Fridrih Ebert.<\/em><\/p>\n

Kao \u0161to smo najavili putem Tvitera, ovo predavanje profesora Puhovskog prenosimo u cjelini.<\/em><\/p>\n

\u017delio bih \u010dinjenicu \u0161to sam ovdje da iskoristim da upuzorim na to – \u0161to sve, po mojem sudu, doista zna\u010di naizgled sasvim jednostavna formula ili ako ho\u0107ete fraza suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u. Kakva je cijena, to je ono o \u010demu \u0107emo govoriti, koja se za to nu\u017eno mora platiti.<\/p>\n

Dru\u0161tvo \u017eivi u \u010ditavom nizu korisnih la\u017ei<\/strong><\/p>\n

Ponajprije po\u010dinjem sa jednim jednostavnim citatom jednog velikog irskog pjesnika, D\u017eord\u017e Bernard \u0160o, koji je rekao \u201esvako pristojno dru\u0161tvo po\u010diva na la\u017ei zato \u0161to je pristojno dru\u0161tvo\u201c. La\u017e je ono u \u010demu dru\u0161tvo svakida\u0161nje \u017eivi. I dobro se snalazi. Kad samo zamislite \u010dovjeka koji bi zaista govorio istinu, samo istinu i ni\u0161ta osim istine, lako je doku\u010diti da bi tog \u010dovjeka rodbina, prijatelji, kolege i susjedi zajedno otjerali u ludnicu. I nerijetko me hvata tuga pri pomisli koliko takvih zaista sjedi u ludnici. Jer istinu izbjegavamo zato da bismo se manje sukobljavali. Smisao istine je dakle u tomu da ka\u017ee\u0161 stvari koje neki ne \u017eele da \u010duju.\u00a0 Dobar dan kolegice, katastrofalno izgledate danas.\u00a0 Dobar dan prijatelju, vidio sam tvoju \u017eenu sa na\u0161im zajedni\u010dkim prijateljem u malom hotelu blizu na\u0161eg grada… Sve stvari koje mi ljudima govorimo iza njihovih le\u0111a. Poku\u0161ajte zamisliti \u010dovjeka koji bi to svaki dan, \u010ditav dan svima govorio. To niko ne bi izdr\u017eao.<\/p>\n

Dru\u0161tvo, da bi mu bilo lak\u0161e, da bi spre\u010davlao sukobe ili ih ubla\u017eavlo, \u017eivi u \u010ditavom nizu korisnih la\u017ei.<\/p>\n

Npr. Jugoslavija nekad, Hrvatska danas, \u017eivi u fantaziji o tome da je Jadransko more najljep\u0161e na svijetu. To je ne\u0161to u \u010demu se \u017eivi i puno je lak\u0161e ostati s time, nego li to dovesti u pitanje. U svim dru\u0161tvima.<\/p>\n

U situaciji u kojoj govorimo o poratnom dru\u0161tvu, to se jo\u0161 onda vi\u0161estruko komplicira.<\/p>\n

Jer su puno ve\u0107i osje\u0107aji, puno ve\u0107i broj ljudi s povrije\u0111enim osje\u0107ajima itd. I onda se vrlo kristalno pojavljuje jednonostavno pitanje \u2013 dobro, a za\u0161to je naprosto nama va\u017eno okretati se untarag pro\u0161losti. Najbolje bi bilo zaboraviti. Puj pike ne va\u017ei. To\u010dka, nula, idemo od po\u010detka.<\/p>\n

Za\u0161to je pro\u0161lost va\u017ena?<\/strong><\/p>\n

Ali imamo prvo jedana paradoks antropologijske naravi. Veliki gr\u010dki sljepac od kojeg po\u010dinje na\u0161a kultura koji se zvao Homer ima prekrasnu sliku koju gleda ovako \u2013 pro\u0161lost je ispred nas jer je vidimo, a budu\u0107nost je iza nas jer ju ne vidimo. To zna\u010di mi idemo natra\u0161ke u budu\u0107nost ne znaju\u0107i kamo idemo. Jedini na\u010din da se orijentiramo u tom hodanju natra\u0161ke jeste da vidimo pro\u0161lost. I zato je pro\u0161lost va\u017ena.<\/p>\n

Ali, da bi pro\u0161lost bila prihvatljiva moderne nacije, moderna ideologije, moderne religije, ali i stare tako\u0111e prihva\u0107aju pro\u0161lost po na\u010delu samoposlu\u017eivanja. Uzmem ono \u0161to mi se svi\u0111a, ostalo ostavim tamo. Mi smo Hrvati tu bili \u017ertve pa \u0107emo o tomu pri\u010dati, ovo drugo ne\u0107emo pri\u010dati. Recimo, jedna od najljep\u0161ih ulica u Zagrebu zove se Baruna Trenka. Vjerovatno prvog modernog ratnog zlo\u010dinca u Evropi. Koji u ratu za austrijsko naslje\u0111e, takve zlo\u010dine \u010dinio u dana\u0161njoj Bavarskoj da jo\u0161 uvijek imate sela, ja sam to provjerio, u kojima bake ka\u017eu unucima ako ne budu spavali do\u0107i \u0107e crni Hrvati, zakla\u0107e te. Ali je on prvi metnuo neku maramu oko vrata od koje je nastala kravata, a kravata je simbol Hrvata. I mi smo izabrali baruna Trenka za na\u0161eg velikana iz pro\u0161losti, jer je po svmu sude\u0107i doista imao tu maramu oko vrata, usput je malo i klao, ali to smo zaboravili nakon nekog vremena.<\/p>\n

To je taj princip samoposlo\u017eivanja. Uzmemo na\u0161e dobre Hrvate i Srbe i tako dalje, ono \u0161to je bilo fino, ovo drugo \u0107emo poku\u0161ati zaboraviti i o tome ne\u0107emo govoriti.<\/p>\n

I onda kada se neko javi ka\u017ee oprosti ali nije ba\u0161 bilo tako.<\/p>\n

Ko je vikao \u201eCar je go\u201c?<\/strong><\/p>\n

Onda se nalazi u poziciji koju najbolje opisuje Andersenova znakovita bajka o Carevom novom ruhu. Ne smije se nikada zaboraviti ko je vikao Car je go. Malo dijete! Jer malo dijete je autsajder. Malo dijete nije u igri. Nije prihvatilo obrazovanje, nije prihvatilo pravila, nije prihvatilo obrasce pona\u0161anja. I mo\u017ee re\u0107i \u0161ta misli. Moderna dru\u0161tva to posti\u017eu tako \u0161to teroriziraju djecu \u0161kolstvom. \u0160kolstvo ima zada\u0107u formirati ljude \u0161to je mogu\u0107e sli\u010dnije nekom idealu koje dru\u0161tvo nametne.<\/p>\n

Pa to negdje izgleda ovako \u2013 negdje oko 3 godine dijete nau\u010di govoriti jezikom, a kako su djeca mlada i glupa, a glupi ljudi govore jedino ono \u0161to znaju, a to je istina. I onda jednog dana do\u0111e susjeda tati i mami u posjet, a dijete bi se igralo s tatom i mamom i ka\u017ee<\/p>\n

– Ja bih se igrao<\/p>\n

a roditelji ka\u017eu<\/p>\n

– Ne, vidi\u0161 da je teta tu.<\/p>\n

– Ja bih se igrao.<\/p>\n

– Ne<\/p>\n

– Ja bih se igrao.<\/p>\n

– Ne!<\/p>\n

– Ja bih se igrao.<\/p>\n

– Ne!<\/p>\n

Dijete izgubi \u017eivce i ka\u017ee<\/p>\n

– Pusti debelu kravu tata, igraj se sa mnom.<\/p>\n

Tata ka\u017ee<\/p>\n

– Kako mo\u017ee\u0161 dragu tetu nazvati debelom kravom?<\/p>\n

Dijete ka\u017ee:<\/p>\n

– Tata, ti si ju\u010de rekao da je debela krava.<\/p>\n

Na to\u00a0 \u201edebela krava\u201c uvrije\u0111eno ode iz ku\u0107e, dijete dobije batine da nau\u010di da se neke stvari ne govore. I tu je po\u010detak tog procesa. To obi\u010dno zovemo socijalizacijom, u kojima se navikavamo da neke stvari pred drugima, pred svima itd, ne govore. Formula je prljavo rublje prati u javnosti.<\/p>\n

Heroji ili zlo\u010dinci?<\/strong><\/p>\n

Nacije to jo\u0161 puno ozbiljnije shva\u0107aju. One imaju svoje junake. Koji su na konjima na glavnim trgovima. Veliki srpski pjesnik Miljkovi\u0107, koji je izvr\u0161io samoubojstvo u Zagrebu, napisao je jedan divan stih kad bi narodi znali \u0161ta je trebalo da se njihovi junaci popnu na konje, sru\u0161ili bi njihove spomenike.<\/p>\n

Jer, da presko\u010dimo puno vremena, onda danas imate raspravu o tome je li netko bio heroj ili zlo\u010dinac. A naj\u010de\u0161\u0107e je bio i jedno i drugo. Gotovo svi heroji su bili zlo\u010dinci, a i neki zlo\u010dinci su bili heroji. Navodno za dobro svih. A kad la\u017e zahvati ubijanje ljudi u vremenu kojeg se ve\u0107ina dru\u0161tva tog jo\u0161 sje\u0107a, to je na\u0161a situacija 20 – ak godina od po\u010detka rata, onda se stvari jo\u0161 dodatno zao\u0161travaju. A pogotovo zato \u0161to imamo katastrofalno naslije\u0111e biv\u0161e Jugoslavije koje je po\u010divalo na organiziranoj la\u017ei o pro\u0161losti.<\/p>\n

Svi koji su ovdje stariji dobro se sje\u0107aju kako su nas gnjavili sa prvom, drugom, tre\u0107om, \u010detvrtom, petom, \u0161estom i sedmom ofanzivom, a ni\u0161ta drugo nismo smjeli u\u010diti u \u0161koli. A kod ku\u0107e su se slu\u0161ale druge stvari. Kod ku\u0107e su bile familija \u010detni\u010dka, usta\u0161ka, domobranska, familija hand\u017ear divizije, ne znam kako sve ne, i onda su kraj osamdesetih pokazale da su ljudi radije vjerovali la\u017eima koje su slu\u0161ali kod ku\u0107e nego la\u017eima u \u0161koli. I jedno i drugo su bile la\u017ei. Ali lak\u0161e je bilo vjerovati la\u017eima mog djeda, nego li profesoru u \u0161koli.<\/p>\n

Raspadom jugoslovenske partije do\u0161lo je do liberalizacije javnih medija, ne zato \u0161to je to neko htio nego \u0161to se to nije moglo sprije\u010diti. I onda je 40 godina mr\u017enje u ti\u0161ini izletjelo u javnost, preto\u010dilo se u govor mr\u017enje i zapravo predstavljalo uvod u rat. Ako se i\u0161ta iz Jugoslavije mo\u017ee nau\u010diti onda je to koliko je katastrofalno lagati o pro\u0161losti. U kojoj mjeri je Jugosalavija zapravo propala zato \u0161to je sustavno 45 godina lagala o svojoj pro\u0161losti. Pa onda kada je istina iza\u0161la na vidjelo ostalo je premalo ljudi koji bi takve stvari htjeli podr\u017eati ili za nju se zalagati.<\/p>\n

Kad je ta situacija s optere\u0107enjima iz ranijih razdoblja zao\u0161trena ratom eksplodirala, onda se nakon 20 godina, kada se eksplozija malo smirila vidi kakvu katastrofalnu ostav\u0161tinu imamo. Na primjer. Ne znamo elementarne \u010dinjenice o Drugom svjetskom ratu, a kamoli o ratu u devedesetim godinama.<\/p>\n

Niko ne zna kada je po\u010deo rat?<\/strong><\/p>\n

Veliki francuski filzof Volter je napisao u jednom tekstu veoma interesantnu re\u010denicu koja glasi\u00a0 \u201ebudale i prostaci raspravljaju o \u010dinjenicama, pristojin ljudi raspravljaju o interpretacijama\u201c, jer se o \u010dinjenicama ne raspravlja. Me\u0111utim, mi do \u010dinjenica nismo do\u0161li. U takozvanoj stru\u010dnoj literaturi, dakle u \u010dasopisima, je objavljeno da je broj \u017ertava u logoru Jasenovac izme\u0111u 20.000 i 1.200.000. Dakle 1: 60! Dakle, u stru\u010dnim \u010dasopisima, ne u petpara\u010dkim \u017eutim medijima. To su sve neki prof. dr objavljivali. I jedno i drugo. I sada je sutacija do\u0161la do toga da je `94. godine kad je jedna komisija koju vodi Zulfikarpa\u0161i\u0107 ustanovila da je u Jasenovcu ubijeno 80.000 ljudi, zagreba\u010dki Vijesnik na prvoj stranici napisao naslov Istina je kona\u010dno poznata, u Jasenovcu ubijeno samo 80.000 ljudi.<\/p>\n

Osobno sam u \u017eivotu vidio 17 le\u0161eva najvi\u0161e. I to ne\u0107u zaboravit. Kad pomislim da bi 6 puta vi\u0161e bilo 100 le\u0161eva, a 60 puta vi\u0161e bilo 1000 le\u0161eva itd, onda mi ova navijanja sa nekoliko tisu\u0107a le\u0161eva gore dole izazivaju zaista neugodne asocijacije. Me\u0111utim, \u010dinjenica je da mi te istine nemamo, jer nemamo ono \u0161to je uvjet za istinu, a to su elementarne \u010dinjenice, elementarne brojke.<\/p>\n

Recimo, nitko od nas ne zna kada je po\u010deo rat u devedesetim godinama. Mi znamo kada je po\u010deo Drugi svjetski rat, mi znamo kada je po\u010deo Drugi svjetski rat u Jugoslaviji. Mi znamo, ako malo bolje poznajemo povijest, kada je po\u010deo 1618. godine Tridesetogodi\u0161nji rat tzv Pra\u0161ka defenestracija, ali ja ne znam kada je po\u010deo rat u Hrvatskoj.<\/p>\n

Postoji barem pet datuma koji se u raznim varijantama pojavljuju. \u0160to to dakle zna\u010di? Da su osnovne \u010dinjenice ostale otovrene, ne za interpretaciju, nego za fantaziranje. Onda neki ka\u017eu da je rat po\u010deo `90. a neki ka\u017eu da je po\u010deo `91. godine. Niko ne zna to\u010dno kad! U me\u0111uvremenu Hrvatska 22. decemra ili prosinca `90. godine je donijela svoj Ustav. Dvadesetdrugi decembar, to ovi malo stariji znaju, je bio Dan Armije i Hrvatska je bila jo\u0161 u Jugosalviji i Dan armije je bio neradni dan. Me\u0111utim slu\u017eebno se hrvatski ustav zove Bo\u017ei\u0107ni ustav, jer je valjda te godine Bo\u017ei\u0107 tri dana ranije do\u0161ao. Bilo je nelagodno re\u0107i da je prvi ustav neovisne Hrvatske done\u0161en na Dan armije, ali je to \u010dinjenica. Koja je nestala. Kao \u0161to je nestalo pitanje tomu kad je po\u010deo rat. Kao \u0161to je nestalo pitanje tomu kako su svi ti tenkovi do\u0161li u Vukovar ili u Srebrenicu ili u neka mjesta oko Banjaluke, npr Mrkonji\u0107 Grad `95. godine. Ali su le\u0161evi ostali.<\/p>\n

Onda imate dvije mogu\u0107nosti. Jedna je da naprosto ka\u017eete dogodio se rat. Zaratilo.<\/p>\n

Kao da je to neka vrsta elementarne nepogode kao \u0161to su potres, cunami, poplave itd kao da to nisu ljudi napravili, nego, nekako se ne\u0161to sru\u010dilo na nas. Vi \u0107ete i danas \u010duti, prije svega u BiH tisu\u0107e ljudi koji govore tako smo fino, dobro prijateljski \u017eivjeli u kom\u0161iluku i onda je zaratilo. Neko iz vana je pokvario na\u0161e. Kadkad je to istina, kadkad ba\u0161 i nije. Pitanje je koliko je tko sudjelovao u tom… Gdje su svi ti ljudi bili `80. `88. `90. `92. Itd itd. Kako je funkcionirala solidarnost sa \u017ertvom.<\/p>\n

Imamo dobar primjer sa tri grada. Kada je Vukovar napadnut u kolovozu, avgustu `91. godine, u Dubrovniku se kupali i u\u017eivali. Veoma lijepo mjesto. Kada je Dubrovnik napadnut u Sarajevu su pili kafu. A kada je svaki od ta tri grada napadnut, rekli su za\u0161to nisu reagirali kad smo mi napadnuti. A oni nisu reagirali osim nekih prinudno, jer su smatrali, i u Sarajevu ve\u0107ina ljudi, to su nekakvi usta\u0161ko – \u010detni\u010dki obra\u010duni, to se nas ne ti\u010de to do nas ne\u0107e do\u0107i.<\/p>\n

U Bosni 85% svih \u017ertava rata iz devedesetih<\/strong><\/p>\n

Bosna je ne\u0161to posebno. Ona je ispala poseban samo po tome \u0161to je u Bosni ubijeno 85% svih \u017ertava ovog rata. Po tome je posebna. U takvom okviru tzv velike slike ne poma\u017eu. Ako ustanovimo da je pobijeno plus minus 125.000 ljudi u tom ratu od `91. do 2000. Ra\u010dunaju\u010di Makedoniju, na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije, onda imamo \u010dinjenicu da je na 255.804 kvadratna kilometra, \u0161to je bila povr\u0161ina biv\u0161e Jugoslavije, ubijeno toliko ljudi, plus minus nekoliko tisu\u0107a. To apsolutno ni\u0161ta ni o \u010demu ne govori. I zato je posao koji se vezuje uz tranzicijsku pravdu u tomu da se ne zabadamo na insistiranje o brojkama, nego da kopamo, doslovce kopamo, od rupe do rupe i pronalazimo ostatke ljudskih sudbina sa imenima i prezimenima i po mogu\u0107nosti, datumima kad su poginuli.<\/p>\n

Jer ono \u0161to nama treba u ime po\u0161tovanja i spram mrtvih ili radi toga da se za budu\u0107nost nekako stvari mogu suvislo orijentirati jesu imena mrtvih. Ne nacionalni postoci, ne ukupni brojevi. To \u0107e sve do\u0107i na to. Ali ne tako da najprije imamo broj, pa onda pronalazimo dovoljan broj \u017ertava da se taj broj opravda. Od pojedine sudbine do pojedine sudbine. I da vidimo tko su ti koji su doista \u017ertve rata.<\/p>\n

To jo\u0161 uvijek ne\u0107e puno pomo\u0107i ljudima koji \u017eive u fantaziji na\u0161i su bili u pravu, njihovi su bili u krivu. Uvijek \u0107e vam re\u0107i, na svim stranama, bilo je kod nas ubojstava i ratnih zlo\u010dina, ali to je kod nas sporedna stvar, a kod njih je to bio sistem ili sustav. A ovi drugi \u0107e za njih to isto re\u0107i. Uvijek je kod nas to bilo sporadi\u010dno, neko je izgubio \u017eivce itd. I to se stalno ponavlja. I to nije bez presedana. Vi imate izjavu Vrhovnog Sovjeta Saveza Sovjetskih Socijalisti\u010dkih Republika iz 1966. godine u kojoj se govori, prvi put kada se govorilo o optu\u017ebama za silovanje Crvene armije u trenutku kada su ulazili u isto\u010dne dijelove njema\u010dke teritorije, da se Vrhovni Sovjet osje\u0107a pogo\u0111enim time \u0161to su pojedina\u010dni slu\u010dajevi neodgovorog pona\u0161anja sovjetskih vojnika uzeti kao opravdanje za napad na Sovjetski savez i njegovu Crvenu armiju. Podatke, koji su danas vi\u0161e manje koncentrirano ustanovljeni govore o 650 do 700 tisu\u0107a ili hiljada silovanih \u017eena.<\/p>\n

I ako imate jo\u0161 da to neko zove\u00a0 \u201esporadi\u010dno\u201c, onda \u0107e to neko u hrvatskoj re\u0107i da su\u00a0 \u201esporadi\u010dno\u201c ubili 700 civila nakon akcije Oluja ili da su ubili ne znam koliko u Srebrenici, ili ne znam koliko u Mrkonji\u0107 Gradu \u2013 pokazuje da je to samo opetovanje ne\u010dega \u0161to su drugi ve\u0107 u\u010dinili.<\/p>\n

Iz toga se izlazi: a) \u010dinjenicama b) interpretacijom u smislu istine u cjelini, ali to opet ne\u0107e pomo\u0107i ako se ne dogodi neki psiholo\u0161ki obrt.<\/p>\n

Kad ljudi imaju nacionalisti\u010dku psiholo\u0161ku blokadu ili patriotsku psiholo\u0161ku blokadu na\u0161i su u pravu, onda \u010dinjenice ne poma\u017eu. Protiv emocija \u010dinjenice ne poma\u017eu. \u0160to poma\u017ee? Druge emocije.<\/p>\n

To je ono \u0161to se dogodilo u Njema\u010dkoj 1968. godine, dakle 23 godine nakon rata, uskoro \u0107emo mi do\u0107i u tu fazu, kada je moja generacija, tada\u0161njih \u0161ezdestosma\u0161a, uzdramala njema\u010dko samopouzdanje, i Njema\u010dka je danas evropska nacija sa daleko najmanje nacionalizma. U odnosu na Francuze, \u0160panjolce, Engleze… Koga god ho\u0107ete. Jer je ta generacija protresla svoje roditelje. A povod je bio naslov ina\u010de jednog lo\u0161eg ameri\u010dkog filma, ali naslov je jako dobar koji se zvao\u00a0 \u201e\u0160to si radio u ratu tata\u201c. Onog \u010dasa kada ove na\u0161e lokalne zlo\u010dince njihova djeca budu pitala o tomu, \u0161ta su radili u ratu, oni \u0107e ustanoviti da mo\u017eete lagati policiju, da mo\u017eete lagati istra\u017eiteljima Ha\u0161kog suda, mo\u017eete lagati sud, ali jako te\u0161ko je lagati svoju djecu. I tu \u0107e po\u010deti pucati, ako budemo imali malo sre\u0107e.<\/p>\n

Ova \u010dvrsta ideja mi smo u pravu, mi nismo \u010dinili zlo\u010dine, mi smo se branili… Svi su se branili! Samo su ponekad prealzili u protunapad. Jer ne mogu branitelji napadati, jer ne bi bili branitelji, pa su prelazili u prtunapad da bi ostali u funkciji branitelja. To je jezik poku\u0161ao nespretno sakriti.<\/p>\n

Probiti tu emocionalnu blokadu je te\u0161ko, ali prije toga treba probiti spoznajnu blokadu. Dakle, nepoznavanju \u010dinjenica, ovim te\u0161kim radom na ostacima rata. I nadati se da \u0107e se paralelno s time dogoditi ta pobuna ove generacije. Ne protiv \u0161efa dr\u017eave, nego protiv tate i mame. Puno lak\u0161e se pobuniti protiv \u0161efa dr\u017eave, nego protiv tate i mame i vlastite \u017eene ili vlastiteog mu\u017ea. Ako se to dogodi, dakle, ako se porodice, obitelji, na\u0111u u sukobu zbog zlo\u010dina nekih njihovih \u010dlanova, onda dru\u0161tvo u cjelini, ako se to pro\u0161iri, ima \u0161ansu da do\u0111e do istine. Ako ne, da zavr\u0161im, \u017eivje\u0107emo i dalje sasvim pristojno u svim ovim sredinama, ali u jedno vrsti moralnog idiotizma. Bez istine.<\/p>\n

Hvala.<\/p>\n

Frontal<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gotovo svi heroji su bili zlo\u010dinci, a i neki zlo\u010dinci su bili heroji. Navodno za dobro svih.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-81681","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/81681","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=81681"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/81681\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=81681"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=81681"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=81681"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}