{"id":81150,"date":"2012-04-12T23:20:37","date_gmt":"2012-04-12T21:20:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=81150"},"modified":"2012-04-12T23:20:37","modified_gmt":"2012-04-12T21:20:37","slug":"bauk-pobune","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/04\/12\/bauk-pobune\/","title":{"rendered":"Bauk pobune"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Nestankom \u201csolidnog\u201ddru\u0161tva proizvo\u0111a\u010da u punom \u201cteku\u0107em\u201ddru\u0161tvu potro\u0161a\u010da, \u201crastopili\u201dsu se i pokreti osporavanja, kako to pokazuju \u201cdifuzni, konfuzni i dezorijentirani\u201dpokreti indigniranih i Ocupy Wall Street. Analiza jednog od najve\u0107ih suvremenih sociologa.<\/p>\n

Gioliano Battiston:<\/em><\/strong> U va\u0161im tekstovima \u010desto citirate re\u010denicu Corneliusa Castoriadisa \u201cOno \u0161to ne valja u dru\u0161tvu u kojem \u017eivimo jeste \u0161to je ono prestalo da se dovodi u pitanje\u201d, dok\u00a0 u Search for politics i drugdje pripisujete socijologiji zadatak da dovede u pitanje navodnu vje\u010dnost dru\u0161tvenih konstrukata. U svijetu kojeg presjecaju centrifugalni porivi, u kojem nestaju stare koordinate solidnog moderniteta, kako prona\u0107i najpertinentnija pitanja na koja valja najhitnije odgovoriti?<\/em><\/p>\n

Zagmund Bauman:<\/strong> Nedavno sam promi\u0161ljao koliko optu\u017eba Castoriadisa uspieva odraziti ono \u0161to je pogre\u0161no u dru\u0161tvu u kojem \u017eivimo. \u010cini se da smo postigli upravo krajnju suprotnost: ni\u0161ta nije izvan sumnje i kritike, \u010dini se da ni jedna institucija ne vr\u0161i svoju du\u017enost na zadovoljavaju\u0107i na\u010din, svaki politi\u010dki organ je sumnjiv zbog korupcije i nebrige, ismijan ili ga se u potpunosti ignorira. \u017divimo u vremenu (sli\u010dnom \u201cinterregnumu\u201dstarog Rima), koje je Gramsci nazivao \u201cad interim\u201d(u me\u0111uvreme prim vrev.), periodu koji je nemogu\u0107e da se dugo izdr\u017ei, odnosno u vrijeme u kojem stari na\u010dini po kojima su se odvijale stvari vi\u0161e ne funkcioniraju ili se \u010dine neefikasnim, dok nisu jo\u0161 izmi\u0161ljeni, a jo\u0161 manje isku\u0161ani u praksi, novi instrumenti. Sigurno \u017eivimo u periodu promjene koji ne mo\u017eemo definirati periodom tranzicije, jer tranzicija zna\u010di prelazak od \u201covdje\u201dprema nekom \u201ctamo\u201d, pa iako prili\u010dno dobro poznajemo \u201covdje\u201d, odakle nastojimo pobje\u0107i, nemamo nikakvog pojma o onom \u201ctamo\u201d, kamo \u017eelimo sti\u0107i, a da i ne spomenem da bismo tamo mogli biti dovedeni bez na\u0161e volje, kako zbog pogre\u0161nih akcija, tako i zbog pomanjkanja aktivnosti. Tapkamo u mraku. Na\u0161e me pona\u0161anje potsje\u0107a na Diogenov odgovr, kad su ga pitali za\u0161to uo\u010di invazije Perzijanaca nastavlja da valja svoju ba\u010dvu (koja mu je slu\u017eila kao ku\u0107a): \u201cVidim kako moji sugra\u0111ani o\u0161tre ma\u010deve, zabrtvljuju prozore, barikadiraju vrata, pa sam odlu\u010dio da i ja napravim ne\u0161to\u2026\u201d. Kako bismo zaustavili prijete\u0107u ekonomsku i politi\u010dku katastrofu i mi ne \u010dinimo ni\u0161ta efikasnije od zabrtvljivanja prozora i valjanja ba\u010dve za zaustavljanje perzijske vojske.<\/p>\n

Definirati koji su \u201csocijalni problemi\u201du koje treba intervenirati mo\u017ee izgledati kao te\u017eak zadatak, ali mogu\u0107 u vremenima kad su na\u0161i djedovi razgovarali \u0161ta treba u\u010diniti, no oni su tada bili dosta sigurni \u0161to \u0107e u\u010diniti, naravno dr\u017eava, tada sna\u017ena institucija koja je imala sve \u0161to je potrebno da ne\u0161to u\u010dini: imala je mo\u0107 (zna\u010di sposobnost da u\u010dini stvari i politiku, sposobnost da odlu\u010di koje stvari treba \u010diniti, a koje izbjegavati. Danas me\u0111utim sve one mo\u0107i, koje definiraju na\u0161e \u017eivotne uslove \u2013 kao \u0161to su financije, investicije kapitala, trgovina, promet i trgovina oru\u017ejem, kriminalne mafije, \u0161pekulanti \u2013 su globalnog, \u0161to zna\u010di ekstrateritorijalnog karaktera, daleko izvan doma\u0161aja svih postoje\u0107ih politi\u010dkih organizama; istovremeno politika ostaje tvrdoglavo lokalnom, sabijenom u granice pojedine dr\u017eave. Danas je dakle veliko pitanje, vitalno pitanje: \u201cTko \u0107e u\u010diniti?\u201du slu\u010daju da moramo odlu\u010diti ono \u0161to je potrebno uraditi. Ne treba se dakle \u010duditi da je prepoznavanje socijalnih problema pa i izbor jednako besmislen\u00a0 i nimalo efikasniji od onog \u0161to je \u010dinio Diogen kotrljaju\u0107i ba\u010dvu. Stvar nije toliko u \u010dinjenici da je na\u0161e dru\u0161tvo odbilo da se dovodi u pitanje, koliko da ne postoji dru\u0161tvo koje je u stanju da postavi pitanja i da ih upravi onome\u00a0 tko je pravi naslovnik kome ta pitanja moraju biti upu\u0107ena. Ne treba nas \u010duditi da je danas politika \u201crastopljena\u201dna difuzne, konfuzne i dezorijentirane pokrete indigniranih ili na akcije kao \u0161to je Occupy Wall Sreet. \u0160to se ti\u010de tog posljednjeg pokreta u Huffington Postu mo\u017ee se pro\u010ditati sljede\u0107e: \u201cLjudi koji protestiraju \u010dine se zabrinutim za sve, od pohlepnosti corporation do Obame, od kapitalizma do cijena koled\u017ea. Izgleda kao uzrok i stvar bez pravog uzroka i razloga stvari i naravno bez leadera. Postoji neporeciva filozofija u temelju svega \u2013 ideja da u ovoj zemlji ima stvari koje ne funkcioniraju. I u tome manifestanti ne mogu biti nego u pravu, dapa\u010de. Ali protest mora imati specifi\u010dne i realisti\u010dne zahtijeve. Treba da postoji jasan problem, kako bi se za njega na\u0161lo ostvarivo rje\u0161enje. Ako toga nema, \u010demu vodi sve to? A kad se umore, oni koji protestiraju? Ili \u0107e ostati na Wall Streetu sve dok de dobar dio na\u0161eg dru\u0161tva na promijeni?\u201dA da se i ne spomene da su manifestanti podijeljeni na mnogobrojne frakcije i da se najvi\u0161e vremena otimaju oko toga tko \u0107e se dokopati mikrofona i uti\u0161ati razglase ostalih frakcija\u2026<\/p>\n

Battiston:<\/em><\/strong> Indignacija je u prvom redu plod ekonomsko-financijske krize, \u010dije su posljedice jedan od najhitnijih problema s kojim se treba suo\u010diti. U \u017eivotima koje si ne mo\u017eemo dozvoliti vi smatrate da je skora\u0161nji financijski tsunami pokazao da \u201ckapitalizam daje sve od sebe ne onda kad nastoji (ukoliko nastoji) rije\u0161iti probleme, ve\u0107 onda kada ih stvara\u201d i da, kako je kazao Kurt G\u00f6del \u201cne mo\u017ee biti istovremeno i dosljedan i potpun\u201d. Smatrate li da je kapitalizam u svojoj nutrini parazitski sistem, ako bih ponovio naslov jedne va\u0161e skora\u0161nje knjige?<\/em><\/p>\n

Bauman:<\/strong> Prije sto godina Rosa Luxemburg je shvatila tajnu nevjerojatne vje\u0161tine kapitalizma\u00a0 \u2013 sli\u010dnoj arapskom Fenikus \u2013 da se prepora\u0111a, neprestano iz vlastitog pepela; historija kapitalizma ozna\u010dena je grobovima \u017eivih organizama \u010dije je \u017eivotne sokove kapitalizam isisao do njihovog potpunog iscrpljenja. Luxemburgova je ipak smje\u0161tala gamu \u017eivih organizama poredjanih za skori napad parazita u \u201cprekapitalisti\u010dke ekonomije\u201d, \u010diji je broj bio ograni\u010den i progresivno se smanjivao zbog neprestanog udara imperijalisti\u010dke ekspanzije. Prilikom svakog narednog posjeta jo\u0161 jedna od \u201cnetaknutih zemalja\u201dbila je pretvorena u pa\u0161njak za kapitalisti\u010dku eksploataciju i postajala je uskoro neprisvojiva za daljnje potrebe kapitalisti\u010dke reprodukcije. Rezoniraju\u0107i u tim smjerovima (radi se o sasvim razumljivoj te\u017enji, ra\u010dunaju\u0107i najvi\u0161e na teritorijalnu prirodu i ekstenzivnu, umjesto intenzivnu, lateralnu umjesto vertikalnu, kapitalisti\u010dke ekspanzije kakva je bila prije stotinu godina) Luxeburgova nije mogla uraditi ni\u0161ta drugo do li anticipirati prirodne granice i mogu\u0107e trajanje kapitalisti\u010dkog sistema: kad jednom sve \u201cnetaknute zemlje\u201dna globusu budu osvojene i uvu\u010dene u kapitalisti\u010dki ciklus, nepostojanje novih zemalja za eksploataciju najavit \u0107e i\u00a0 dovesti na kraju do kolapsa sam sistem. Parazit \u0107e umrijeti zbog nesta\u0161ice organizama koje jo\u0161 nije napao, da bi se njima prehranio. Danas je kapitalizam ve\u0107 postigao globalnu dimenziju, ili je bar vrlo blizu da to postigne, a to je poduhvat koji se Rosi Luxemburg \u010dinio prili\u010dno dalekom perspektivom. Da li to zna\u010di da \u0107e se proro\u010danstvo Luxemburgove upravo ostvariti? Ne vjerujem.<\/p>\n

Ono \u0161to se dogodilo u zadnjih pola stolje\u0107a i ne\u0161to vi\u0161e jest da je kapitalizam nau\u010dio umje\u0107e, prije nepoznato, da stalno proizvodi nove \u201cnetaknute zemlje\u201dumjesto da ograni\u010di svoju gramzljivost na gamu ve\u0107 postoje\u0107ih zemalja. To novo umje\u0107e \u2013 koje je postalo mogu\u0107im prelaskom od \u201cdru\u0161tva proizvi\u0111a\u010da\u201dna \u201cdru\u0161tvo potro\u0161a\u010da\u201d, te prelaskom susreta kapitala i rada na susret robe i klijenta kao glavnog izvora \u201cdodatne vrijednosti\u201d, odnosno profita i akumulacije-sastoji se u prvom redu\u00a0 od progresivne mercifikacije \u017eivotnih funkcija, u posredovanju tr\u017ei\u0161ta u sukcesivnom zadovoljavanju \u201cpotreba\u201d, a ta je supstitucija postala volan ekonomije okrenute profitiranju na \u017ealjama, a ne na potrebama ljudi.<\/p>\n

Aktualna kriza proiza\u0161la je iz iscrpljenja umjetno stvorene \u201cnetaknute zemlje\u201d, one kulture kreditnih kartica \u010dije je eksploatiranje u glavnoj liniji danas svr\u0161eno, a politi\u010darima je ostavljeno u zadatak da po\u010diste otpatke ostale nakon banketa bankara; taj zadatak je uklonjen iz kraljevtva bankarske odgovornosti i premje\u0161ten u kantu za otpatke \u201cpoliti\u010dkih problema\u201d, prekasno preformuliran od ekonomskog pitanja u pitanje \u201cpoliti\u010dke volje\u201d(da citiram kancelarku Merkel). No je dozvoljeno pretpostaviti da se u uredima za planiranje kapitalizma radi iz petnjih \u017eela, kako bi se stvorile nove \u201cnetaknute zemlje\u201dkoje su osu\u0111ene na dosta ograni\u010denu \u017eivotnu dob, budu\u0107i da je priroda kapitalizma parazitska. Moglo bi se posumnjati da je Evropska Unija sa svojim apsurdnom i samoubila\u010dkom neusugla\u0161eno\u0107u izme\u0111u zajedni\u010dke monete i ekonomskih politika i institucija za planiranje dr\u017eavnih bilanci, koje su sve prije nego zajedni\u010dke, selekcionirana od strane slobodnih kapitala da postane sljede\u0107om \u201cnetaknutom zemljom\u201d; i da je osu\u0111ena da bude li\u0161ena svojih \u017eivotnih sokova, li\u0161ena mo\u0107i i sposobnosti, dok se prepu\u0161taju naporima lokalaca –\u00a0 da ih se spasi ili da ih se otrese \u2013 odgrisci, koji ostaju iza destruktivne orgije \u0161pekulanata monetom ili finacijama .<\/p>\n

Battiston:<\/em><\/strong> Napisali ste da \u201ckreditna kriza\u201dkako tvrdite \u201cnije rezultat bankrota banaka. Upravo suprotno, ona je plod \u2013apsolutno predvidiv \u2013 njihovog izvanrednog uspjeha. Uspha u transformiranju ve\u0107ina \u017eena i mu\u0161karaca , staraca i mladu\u0107a u du\u017enike\u201d. Jedan takav uspjeh povezan je sa preobrazbom modernog dru\u0161tva iz \u201csolidnog\u201ddru\u0161tva prozvo\u0111a\u0107a u \u201cteku\u0107e\u201dpotro\u0161a\u010da. O kakvoj se preobrazbi radi i koje su njezine posljedice?<\/em><\/p>\n

Bauman:<\/strong> Posljedice i nepredvi\u0111eni kolateralni efekti su brojni i duboki. Rekao bih da su u dru\u0161tvu proizvo\u0111a\u010da profiti bili generirani susretom kapitala i rada i u izvjesnom smislu kapitalizam je bio faktor kolektivnog negodovanja i otpora koji su pru\u017eali eksploatirani.\u00a0 U dru\u0161tvu potro\u0161a\u010da profiti su generirani susretom robe i klijent; radi\u00a0 se o\u010dito usamljenom \u010dinu, koji \u010dini potro\u0161a\u010dku ekonomiju industrijom koja promovira li\u010dni interes daleko vi\u0161e nego solidarnost i zajedni\u0161tvo. Osim toga, budu\u0107i da smo socijalno stvoreni u prvom redu kao potro\u0161a\u010di, istrenirani smo da me\u0111uljudske veze stvaramo po modelu\u00a0 odnosa potro\u0161a\u010da i potro\u0161a\u010dkih dobara. To neizbje\u017eno dovodi do krhosti i do privremenosti me\u0111uljdskih veza i do rasta grozne aveti samo\u0107e i isklju\u010denja, koji vi\u0161e ne mu\u010de \u017eivote samo\u201dekspoloatisanih radnika\u201di prekarnost tako postaje daleko ra\u0161irenijim proizvodom no \u0161to je to ikada bio \u201cproletarijat\u201d. \u201cOkupatori Wall Sreata\u201dmogu biti u pravu kad se predstavljaju kao 99 posto Amerikanaca koji pate zbog grabe\u017eljivosti 1%). Osim toga da bi se postiglo rang potro\u0161a\u010da svatko od nas mora tretirati samog sebe ili samu sebe kao robu za prodaju: kao i sve ostale robe na tr\u017ei\u0161tu, moramo \u201cstvoriti potrebu za nama samima\u201dreklamiraju\u0107i vlastite zasluge u neprestanom rivalitetu sa drugima, koji nastoje da nas \u201cpreteknu\u201d, \u0161to jo\u0161 vi\u0161e poja\u010dava neprestanu fragmentaciju i atomizaciju dru\u0161tva i stavlja prepreke na put zajedni\u010dke akcije. Na kraju dolazi o\u010daravanje BDP-om (koji mjeri u prvom redu akcije potro\u0161nje): potro\u0161a\u010dko dru\u0161tvo ne poznaje ni\u0161ta drugo u \u201crje\u0161avanju problema\u201di op\u0107enitije u su\u010deljavanju sa socijalnim problemima nego poticati \u201cekonomski rast\u201d, beskrajno pove\u0107avaju\u0107i lepinju koju treba dijeliti rezati na kri\u0161ke, umjesto da pravedno i dijeli na jednake dijelove. Jedna od posljedica je veliki pritisak na izdr\u017eljivost planete. Drugi je marginalizacija svih potreba i svih sposobnosti ljudi koje se odnose na \u201cne pravljene profita\u201d, koji se odupiru mercifikaciji\u00a0 i koje nisu vrijedne da ih se kapitalizira. Ukratko, u potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu te\u017eimo privatizirati profite i nacionalizirati gubitke.<\/p>\n

Battiston:<\/em><\/strong> Kad je rije\u010d o ekonomskom rastu: \u201c\u010dvrsto\u201ddru\u0161tvo proizvo\u0111a\u010da baziralo se na uvjerenju da \u0107e pove\u0107anje snage (proizvodne, vojne, industrijske) dovesti do pove\u0107anja sre\u0107e i cijelo je XX stolje\u0107e bilo \u010dvrsto uslovljeno idejom\u00a0 \u2013 koja je prevladavala i na ljevici- da postoji jednad\u017eba izme\u0111u ekonomskog rasta i dru\u0161tvene pravde, kao da \u201cprogres\u201di \u201crazvoj\u201dmogu automatski da rije\u0161e dru\u0161tvene nejednakosti. Kriza mo\u017ee biti prilika da se napusti ideja rasta, koji je sam sebi svrhom, u korist nove politi\u010dke paradigme, ili jo\u0161 prije, kulturne paradigme, koja bi povezivala pravdu sa postoje\u0107im prirodnim granicama?<\/em><\/p>\n

Bauman:<\/strong> Porast nivoa blagostanja prevodi se u porast nivoa potro\u0161nje: na kraju krajeva bogatstvo je vrijednost koja zaslu\u017euje da bude \u017eeljena sve dok poma\u017ee pobolj\u0161anju kvaliteta \u017eivota , ali \u201cu\u010diniti \u017eivot boljim\u201dili samo u\u010diniti ga na neki na\u010din manje nezadovoljavaju\u0107im zna\u010di \u201ckonzumirati vi\u0161e\u201du narje\u010dju planetarne kongregacije Crkve ekonomskog rasta. Prema vjeri te fundamentalisti\u010dke Crkve svi putevi iskupljenja, spasenja i bo\u017eje milosti kao i svjetovne milosti, kakva je neposredna i vje\u010dna sre\u0107a, prolaze kroz du\u0107ane. Koliko su vi\u0161e natrpane robom police du\u0107ana u o\u010dekivanju traga\u010da za sre\u0107om, toliko je vi\u0161e \u0161uplja zemlja, jedini sadr\u017eavalac\/davalac sredstava \u2013 sirovina i energije \u2013 koje su potrebne da se napune du\u0107ani: to je istina koju svaki svakcijati dan potvr\u0111uje nauka i koju ipak stalno omalova\u017eavaju; dosta je pomisliti da prema jednom skora\u0161njem istra\u017eivanju tu istinu negira 53 % prostora, koje ameri\u010dka \u0161tampa posve\u0107uje pitanju \u201codr\u017eivosti\u201d, dok je drugi novinarski sektori zaobilaze ili pre\u0107utkuju. Ono \u0161to je pro\u0161lo s najdubljim, najindiferentnijim i naj\u017ealosnijim pre\u0107utkivanjem je upozorenje Tima Jacksona iz njegove knjige iza\u0161le prije dvije godine, Napredak bez rasta (Edizioni Ambiente 2011), koji je o zavr\u0161etku stolje\u0107a napisao: \u201cna\u0161i sinovi i unuci imat \u0107e posla sa neprijateljskom klimom, iscrpljenim sirovinama, uni\u0161tenim habitatom, decimiranim vrstama, oskudno\u0161\u0107u hrane, masovnim migracijama i sa gotovo neizbje\u017enim ratom\u201d. Na\u0161 dug, koji smo u\u010dinili i favorizirali ga, vrijedno asistirali, i jo\u0161 ga i poticali\u00a0 putem mo\u0107i , koju predstavlja potro\u0161nja je \u201cekolo\u0161ki neodr\u017eiv, socijalno problemati\u010dan i ekonomski nestabilan\u201d. Ali ima jo\u0161 jedna opservacija Jacksona \u201dda se sledi\u0161\u201d, a koja je gotovo univerzalno ignorirana od strane najpopularnijih (i najefikasnijih) komunikacijskih kanala, koja je u najboljem slu\u010daju bila gurnuta na one stranice ili u one sate koji su predvi\u0111eni za mu\u010dnu egzistenciju propovjednika u pustinji: \u010dinjenica je da u dru\u0161tvenom sistemu poput na\u0161eg\u00a0 \u2013 u kojem jedna petina najbogatijih na svijetu dr\u017ei 74% godi\u0161njeg prihoda planete, dok se jedna petina najsiroma\u0161nijih mora zadovoljiti sa 2%\u00a0 \u2013 uobi\u010dajeni poku\u0161aj da se opravda neprekidno uni\u0161tavanje od strane politika koje samo misle na ekonomski rast, plemenitim ciljem da se izlije\u010di siroma\u0161tvo, ne mo\u017ee biti ni\u0161ta drugo do li gola hipokrizija i uvreda zdravom razumu.<\/p>\n

U Guardianu od 23 januara 2010 Jeremy Leggett slijedi Jacsonove sugestije i\u00a0 sugerira da trajni napredak (ne osu\u0111en i potpuno samoubila\u010dki) mora da se tra\u017ei izvan \u201cuobi\u010dajenih zamki obilja\u201d(i dopustite mi da to dodam: izvan za\u010daranog kruga upotrebe\/zloupotrebe\/lo\u0161e upotrebe materijala kao i energije) : u odnosima, u porodicama, u susjedstvu, u zajednici, u smislu \u017eivota, u zoni koja je javno nazvana konfuznom i zatamnjenom od \u201czova i poziva za funkcionalnim dru\u0161tvom, koje vrednuje budu\u0107nost\u201d. S druge strane i sam Jacson polazi od skru\u0161enog dopu\u0161tenja, da je dovesti u pitanje ekonomski rast vi\u0111eno kao \u010din \u201chirovitih ljudi, idealista i revolucionara\u201di da onaj tko to \u010dini mora (se pla\u0161iti) o\u010dekivati da bude uvr\u0161ten u jednu od ove tri nabrojene kategorije od strane apostola drogiranih ideologijom: ili rasti ili krepaj. Knjiga Elinor Olstrom, Governare i beni collettivi- Upravljati kolektivnim dobrima- prev. (Marsiglia 2005) je deset puta starija od Jacsonove knjige, ali u njoj mo\u017eemo pro\u010ditati da uporno branjeno stanovi\u0161te prema kojem su ljudi skloni po prirodi pona\u0161iati se tako kako bi ostvarili\u00a0 profit u \u0161to kra\u0107em roku te slijede princip \u201csvatko za sebe, a bog za sve\u201d, ne odgovara pravom stanju stvari. Iz svojih prou\u010davanja ekonomskih aktivnosti niskog stupnja, lokalno aktivnih, Olstrom izvla\u010di prili\u010dno druga\u010diji zaklju\u010dak: \u201cLjudi koji \u017eive u zajednici\u201dskloni su donositi zaklju\u010dke \u201ckoji ne gledaju isklju\u010divo na profit\u201d. U razgovoru koji sam imao sa Eranom Kotenom proteklog marta mjeseca, on je mislio na me\u0111ukomunalnu po\u0161tenu i iskrenu komunikaciju, kad se radi o zajedni\u010dkim pa\u0161njacima pod vedrim nebom ili o drugim lukavstvima, koja virtualno ne tro\u0161e energiju i nisu nagr\u0111ena rasipanjem i smatra da to mogu biti vjerojatni odgovori, gotovo instinktivni, izazovima \u017eivota. Nijedan od tih odgovora nije naro\u010dito pogodan za ekonomski rast, ali su svi upravljeni ka odr\u017eivosti planete i njenih stanovnika. Dakle jeli do\u0161lo vrijeme da se upitamo: da li ti oblici \u017eivota, koje najve\u0107i dio nas poznaje iz etnografskih izvje\u0161taja poslanih iz preostlih tragova \u201cdrevnih pro\u0161lih vremena\u201dpredstavljaju stvari koje zauvjek pripadaju pro\u0161losti? Ili se mo\u017eda javlja istina o alternativnoj viziji historije (pa dakle i o alternativnoj interpretaciji napretka) u \u010dinjenici, da umjesto stalne i nepovratne jurnjave napred, koja ne predvi\u0111a povla\u010denje, i juri za sre\u0107om kroz du\u0107ane, da se napokon poka\u017ee, kako je ona samo izuzetna devijacija, unutarnja i neizbje\u017eno privremena? Kako se ka\u017ee, \u017eiri jo\u0161 nije donio odluku. A vrijeme je da donese pravorijek. \u0160to vi\u0161e bude odugovla\u010dio s odlu\u010divanjem, bit \u0107e vjerojatnije da \u0107e morati da izjuri iz sale za vije\u0107anje. Zbog ponestajanja hrane.<\/p>\n

Battiston<\/em><\/strong>: Procesi globalizacije preraspore\u0111uju institucionalno-politi\u010dki prostor i dovode u pitanje princip teritorijalnosti kao jedini i najglavniji kriterij politi\u010dke organizacije i uspostavljanja autoriteta, destabiliziraju\u0107i na taj na\u010din ono\u00a0 \u0161to je predstavljalo osnovnu\u00a0 karakteristiku korespondencije izme\u0111u politi\u010dkog autoriteta, pravnog suvereniteta i nacionalnog teritorija. Mislite li da moramo prerezati ono \u0161to politolog Seyla Benhabib definira \u201cgordijskim \u010dvorom, koji povezuje teritorij, njegovo predstavljanje i njegov demokratski glas\u201d? Ili pak, kako dr\u017ei sama Benhabib, postoji nerazoriva veza izme\u0111u demokratske \u201cself-governance i teritorijalnog predstavni\u0161tva\u201d? Drugim rije\u010dima, za\u0161to ne zamislit novi politi\u010dki proizvod, manje vezan za teritorijalnu demokraciju u odnosu na Nacionalne dr\u017eave, ali u svakom slu\u010daju demokratski?<\/em><\/p>\n

Bauman:<\/strong> J\u00fcrgen Habermas je u svakom slu\u010daju najdosljedniji i najautoritativniji me\u0111u onima koji se protive skepticizmu oko perspektive prekidanja sada\u0161nje veze teritorijalnosti i nacionalne suverenosti te nagla\u0161ava kako \u201cdemokratski poredak ne predvi\u0111a za neophodno mentalnu ukotvljenost u \u201cnaciji\u201d, shva\u0107enoj kao pretpoliti\u010dka zajednica onih \u0161to dijele zajedni\u010dku sudbinu. Snaga konstitucionalne demokratske dr\u017eave le\u017ei upravo u mogu\u0107nosti \u0161to mo\u017ee ispuniti praznine dru\u0161tvene integracije putem politi\u010dkog u\u010de\u0161\u0107a svojih gra\u0111ana.\u201dKako bi svaki pristalica \u201cnacionalne ideje\u201dodu\u0161evljeno priznao, nacija\u00a0 je ranjiva i krhka bez za\u0161tite suverene dr\u017eave (koja osigurava njenu m\u00eamt\u00e9, njen trajni identitet) isto toliko koliko bi bila dr\u017eava bez nacije, koja opravdava i \u010dini legitimnima zahtjeve za poslu\u0161no\u0161\u0107u i disciplinom. Nacija i dr\u017eava su blizanci nastali iz iste historijske konstelacije. Jedna bi mogla \u201cprethoditi\u201ddrugoj u kratkom razdoblju, dok neizostavno nastoji u\u010diniti to razdoblje \u0161to je mogu\u0107e kra\u0107im, ispunjavaju\u0107i ga neprestanim naporima da se prioritet\u00a0 zamijeni sa simultanitetom \u2013 u naporu da se u\u010dine jednakima dva naizgled autonomna partnera. Francukoj dr\u017eavi \u201cprethodile su\u201d provansalske i bretonske dr\u017eave, njema\u010dkoj\u00a0 dr\u017eave bavarske, saksonske i pruske, a ne njema\u010dke. Provansalci i Bretonci te\u0161ko da bi postali Francuzi, a Bavarci i Prusi Nijemci, da se njihova \u201creinkarnacija\u201dnije dogodila uz \u201casistiranje\u201ds potpunim povjerenjem od strane francuske i njema\u010dke dr\u017eave, koje su se na njih odnosile. A ovim \u017eelim kazati da, kada se upu\u0161tamo u strastvenu debatu o ostvarivosti zajedni\u010dkog identiteta etnija koje su vrlo razli\u010dite, nastojimo preletjeti historijsku \u010dinjenicu da je u najve\u0107em dijelu vlastite historije i na najve\u0107em broju kontinenata \u010dovje\u010danstvo uspjelo pre\u017eivjeti bez pojma \u201cnacije\u201d, i jo\u0161 vi\u0161e, bez ikakvog pojma o \u201cdr\u017eavi-naciji\u201d. Nacije i nacionalne dr\u017eave su potpuno nove tvorevine i izri\u010dito evropske; njihova pojava nije \u201codre\u0111ena\u201dod nepromjenjivih \u201chistorijskih zakona\u201d, ve\u0107 od \u010distog historijskog razvoja; retrospektivno mo\u017ee ih se gledati kao kolateralne ishode, \u010dak neo\u010dekivane, o\u010dajni\u010dkog traganja za prestankom pokolja i razaranja, \u0161to su se neprekidno ponavljala u stogodi\u0161njem ratu, jednako okrutnom, koliko i besmislenom, izme\u0111u Reformacije i Kontrareformacije (koja je i sama bila improvizirana reakcija na dotada bezprimjernu \u201cprenapu\u010denost\u201d\u2013 \u010ditaj: preobilje ljudi- koju je proizvela \u201cmodernizacija\u201dna pomolu i koja se i danas ponavlja u beskona\u010dnim gra\u0111anskim ratovima izme\u0111u raznih klanova i bandi, \u0161to se me\u0111usobno bore na zemlji, koja ujedinjuje porodice u stalnoj ekspanziji i \u201cmodernizaciji\u201d\u2026). U stvari Vestfalski mir iz 1648 je promovirao \u201crje\u0161enje\u201dodre\u0111eno da predodredi i dade prednacrt profila, kojeg \u0107e kasnije dobiti stvari. To \u201crje\u0161enje\u201d\u2013 da se zajedno prikuju politi\u010dki suverenitet, teritorij i vjera \u2013 dao je formulu za bude\u0107e nacionalne dr\u017eave: otisak bez kojeg bi njihovo kasnije modeliranje bilo sve prije nego nezamislivo. U formuli \u201cUne foi, un loi, un Roi\u201d, nalazili su sadr\u017eani koraci koji su izgledali \u201cprirodni\u201d, \u201cnotorni\u201di \u201cautoevidentni\u201d, to jest da se supstituira \u201cune nation\u201dsa \u201cun foi\u201d, ili \u201cnatio\u201dsa \u201creligio\u201d, u latinskoj verziji \u201ccuius religio eius natio\u201d.<\/p>\n

Ti su koraci u\u010dinjeni i institucionalizirana posljedica tih koraka jeste to \u0161to se ovih dana pitamo, da li je dozvoljeno\u00a0 (i da li je mogu\u0107e posti\u0107i) od bo\u017eanskih i prirodnih zakona posti\u0107i \u0161iru identifikaciju od pojedina\u010dne nacije, time \u0161to \u0107e administracija biti provo\u0111ena nad politi\u010dkim tijelom sastavljenim od razli\u010ditih nacionalnih pripadnosti. I moderne nacije i moderne dr\u017eave pojavile su se tokom dva simultana i tijesno isprepletena procesa nation-building-a i state buildinga-a, a bili su to sve prije nego mirni procesi, li\u0161eni trzavica, \u010diji uspjeh uop\u0107e nije bio a priori zajam\u010den. Tvrditi da izvjesan politi\u010dki okvir ne mo\u017ee biti uspostavljen bez nekog etni\u010dko-kulturnog organizma jeste jednako malo uvjerljivo kao tvrditi da nikakav etni\u010dko-kulturni organizam ne mo\u017ee\u00a0 postojano opstati bez odre\u0111enog politi\u010dkog okvira, na koji se referira. Radi se o tipi\u010dnoj dilemi jajeta i koko\u0161i, ukoliko takva dilema uop\u0107e postoji. Ni jaje ni koko\u0161 nisu sami po sebi osigurani od izumiranja, niti posjeduju jamstvo za njihovo vje\u010dno postojanje, oni mogu postojati jedino zajedno, jer bi oboje bilo osu\u0111eno na izumiranje, ukoliko bi jedno od to dvoje nestalo bez potomstva. Zbog isparenja u globalni\u00a0 prostor, koji je Manuel Castells definirao kao \u201cprostor (ljudskih) tokova\u201dvelik dio ovlasti, koje je posjedovao politi\u010dki okvir, naslije\u0111en od nacionalne dr\u017eave, danas je u sve ve\u0107im pote\u0161ko\u0107ama, da sam odr\u017eava \u201cetno-kulturni\u201dorganizam, koji je njegov nu\u017eni pratilac. Simbioza ovo dvoje riskira da se raspadne na komade, a to zna\u010di da je ta simbioza satjerana na razinu nacionalne dr\u017eave. U Evropi, kao i na mnogim drugim kontinentima, mnoge dr\u017eavne jedinice sada raspola\u017eu isuvi\u0161e ograni\u010denom vla\u0161\u0107u, da bi mogle izbje\u0107i sudbinu planktona \u2013 kojeg plima i osjeka bacakaju na razne strane i koji to bacakanje ne mo\u017ee ni uspje\u0161no kontrolirati niti mo\u017ee uspje\u0161no ploviti. Ono \u0161to ne mo\u017eemo uspje\u0161no u\u010diniti sami, mo\u017eda ima ve\u0107u mogu\u0107nost na uspjeh, ako smo u zajednici s ostalima? Dopustite mi da ponovim \u010duvenu izreku Otta von Bismarka: \u201cUvijek sam \u010duo rije\u010d Evropa iz usta onih koji su htjeli ne\u0161to od nekog drugog, a nisu se to usudili tra\u017eiti u ime vlastitih interesa\u201d. Mislim da bi Bismark da je \u017eiv ponovio tu re\u010denicu i bio bi u pravu i danas kao i u ono vrijeme. Samo \u0161to bi se danas, za razliku od vremena kad je ta re\u010denica bila izgovorena prvi put, gotovo svi dr\u017eavni politi\u010dari usudili to tra\u017eiti u ime svojih dr\u017eava. I mislim da i oni malobrojni gaje ipak pokoju sumnju u mogu\u0107nost udovoljavanja tako postavljenjenim zahtjevima, kao da su ti zahtijevi potpuno jednaki zahtjevima postavljenim u ime Evropske Unije u njenoj ukupnosti. Mi (razli\u010dite etnije koje stanuju na evropskom poluotoku) smo svi jednaki u na\u0161oj specifi\u010dnosti, odvojenosti, nedovoljnosti, u na\u0161oj potrebi za za\u0161titom\/poja\u010danjem od strane mo\u0107i, koja je ve\u0107a od one, kojim bi se svaki od nas mogao pohvaliti da je sam posjeduje (iako ostaje \u010dinjenica da su pod tim profilom neki ja\u010di od drugih\u2026). Ukoliko moraju biti oduzete s razine nacionalne dr\u017eave i preorijentirane na ve\u0107u razinu, evropsku, \u0161to mislim da je danas neophodno, su\u0161tinske katakteristike ljudske solidarnosti (kao \u0161to je osje\u0107aj podijeljene pripadnosti i me\u0111usobne odgovornosti za zajedni\u010dku budu\u0107nost, ili disponibilnost, da se brinemo jedni za druge i da vodimo ra\u010duna o dobrobiti drugog\u00a0 te da na\u0111emo trajna i prijateljska rje\u0161enja za sporadi\u010dno izazvane konflikte), iste danas imaju potrebu za \u0161irom slikom institucionalnog referiranja, i u njoj treba stvarati javno mnjenje i zajedni\u010dku volju. Evropska Unija pretendira (kre\u0107u\u0107i se, iako u\u017easno sporo, uz oklijevanje, neki put \u010dine\u0107i korak naprijed i dva koraka nazad) na jednu rudimentalnu ili embrionalnu formu sli\u010dnog institucionalnog okvira, ali susre\u0107e na svom putu, kao najo\u010ditije preprike, politi\u010dke etablismane ve\u0107 postoje\u0107ih nacionalnih dr\u017eava i njihovo opiranje da joj prepuste ono \u0161to je jo\u0161 preostalo od njihovog neko\u0107 potpunog suvereniteta (koji je opstao, neka to bude izri\u010dito re\u010deno, zahvaljuju\u0107i jedino postojanju \u0161tita Evropske Unije). Ono \u0161to prije\u010di to kretanje i prouzokuje obrtanje pravca jeste velika diskrepanca odnosno jaz izme\u0111u raspolo\u017eivih sredstava i zadanih ciljeva. O\u010dekuje se da se jedinstvo pojavi nekom \u010darolijom, zahvaljuju\u0107i akterima koji slijede modele nastale da pospje\u0161uju\u00a0 i \u0161tite razdvajanje! Dok god bude postojala ta diskrepanca, taj jaz, bit \u0107e jako te\u0161ko ta\u010dno zacrtati pravac sada\u0161njeg kretanja Evrope, jo\u0161 je te\u017ee prognozirati njenu budu\u0107nost u skokovima , osim \u0161to je neopravdano, neodgovorno i \u2013dajte mi da to ka\u017eem \u2013 nedovoljno mudro.<\/p>\n

Battiston:<\/em><\/strong> U\u0161li smo dakle u eru u kojoj kolabiraju granice politi\u010dke zajednice, kako je ona bila definirana od strane sistma nacionalne dr\u017eave, u vrijeme tranzicije u kojoj gube centralnost vestfalijanski modeli dr\u017eavnog suvereniteta. Istovremeno, kako smatra ameri\u010dka filozofkinja Nancy Freser, prisustvujemo \u201cdenaturalizaciji keynesijansko-vestvalskog okvira socijalnih zahtjeva za dru\u0161tvenom pravdom\u201di progresivnoj afirmaciji novih pitanja: \u0161ta je to pravda, koji oblici nepravde postoje, tko kome treba da odgovora i iz kojih razloga, i tako dalje. Po nekima skora\u0161nji fenomen indigniranih pokazuje definitivni kolaps tradicionalne ideje politi\u010dke zajednice, teritorijalno odre\u0111ene, sa formalno simetri\u010dnim odnosom izme\u0111u onih koji predstavljaju i onih koji bivaju predstavljani. Da li Indignirani daju tijelo i glas potrebi za prefiguriranjem stanovni\u0161tva prevazila\u017eenjem vestfalskog modela ili su oni efemerni fenomen?\u00a0 <\/em><\/p>\n

Bauman<\/strong>: Thomas L.Friedman u New York Timesu od 2 augusta 2011 pi\u0161e \u201cArapsko je prolje\u0107e zapalilo po\u010detak u cijelom arapskom svijetu narodnih pobuna protiv autokrata. Izraelsko je ljeto dovelo na cestu 250.000 Izraelaca koji su osporavali nepostojanje smje\u0161taja i zahtijevali pristupa\u010dne cijene i osporavali na\u010din na koji jedan kapitalisti\u010dki oligopol upravlja i vlada njihovom zemljom.\u00a0 Od Atene do Barcelone sve evropske trgove okupirala je mlade\u017e koja se ljuti na nezaposlenost i nepravdu povezanu sa velikim raskorakom u prihodima\u201d. Ljudi su zauzeli ulice i javne trgove. Ve\u0107 se to bilo dogodilo 1989 na trgu Svetog Venceslava u Pragu i odmah u svim ostalim prijestolnicama u zemljama sovjetskog bloka. A zatim, na iznenadni na\u010din, na glavnom trgu Kijeva. Na svim tim mjestima, kao i na drugim, po\u010dele su se isku\u0161avati nove manire: nije to vi\u0161e ni mar\u0161, ni demonstracija, ni neka po\u010detna to\u010dka sa krajnjim ciljem. Ne, to je vi\u0161e bila permanentna okupacija, ili zaposjedanje, koje se produ\u017eava sve dok ne bude udovoljeno zahtjevima. Ono \u0161to je tada bilo eksperiment, nedavno je postalo norma. Ljudi su skloni, da se smjeste na\u00a0 javnim trgovima s jasnom namjerom da se tamo ostane toliko dugo, koliko je potrebno da to\u00a0 postignu ili da im bude kazano da \u0107e sigurno biti udovoljeno njihovim zahtjevima. Nose sa sobom \u0161atore i vre\u0107e za spavanje kako bi pokazali vlastitu odlu\u010dnost. Drugi pak dolaze i odlaze, neprekidno: svakog dana ili svake ve\u010deri, ili pak jednom tjedno. \u0160ta rade kad do\u0111u na trg? Slu\u0161aju govore, plje\u0161\u0107u ili zvi\u017ede, pokazuju parole ili transparente, galame i pjevaju. \u017dele da se ne\u0161to promijeni. U svakom specifi\u010dnom slu\u010daju to \u201cne\u0161to\u201dje razli\u010dito. I niko nezna da li je to ne\u0161to isto to, \u0161to misle njegovi bliski susjedi. Za mnoge je sve to daleko od toga da bude jasno. Ali \u0161ta god bilo to \u201cne\u0161to\u201dosje\u0107aju da je promjena ve\u0107 po\u010dela: ostati danju i no\u0107u na trgu Rothschild ili Tahrir, sinkronizirani s golmilom na istoj valnoj du\u017eini emocija, ve\u0107 predstavlja promjenu, promjenu koja se ve\u0107 dogodila i u kojoj su ve\u0107 u\u017eivali. Po\u0161to su je prvo isprobali na Facebook i na Twitteru, sad je ona isprobana i na \u017eivom mesu. I nije izgubila crte koje je \u010dine toliko dirljivom, kad se prakticira na webu: mogu\u0107nost da se u\u017eiva u sada\u0161njosti bez hipoteke za sutra\u0161njicu, da se u\u017eivaju prava bez obaveza. Izvanredan i zarazan osje\u0107aj zajedni\u0161tva, biti skupa, ne biti vi\u0161e sami. A trebalo je tako malo da se to postigne, samo skinuti jedno \u201ct\u201di zamijeniti ga jednim \u201cd\u201diz rije\u010di \u201csolidarity\u201d. Solidarnost na zahtjev, solidarnost koja traje koliko traje i zahtjev (i ni minute vi\u0161e). Ta se solidarnost ne sastoji toliko u podjeli izbranog zajedni\u010dkog cilja, koliko u tome \u0161to on napokon postoji: ja ti i ostatak nas (\u201cnas\u201d, ljudi na trgu), ljudi koji imaju ciljeve i \u010diji \u017eivot ima nekog zna\u010denja. Prije nekoliko tjedana ljudi koji su okupirali Wall Straet poslali su pismo Lech Walensi, legandarnom lideru jednako legandarnog poljskog pokreta Solidarnos\u0107, \u010duvenom jer je zapo\u010deo razgradnju sovjetskog imperija, zajedno sa radnicima iz brodogradili\u0161nih \u0161kverova, s rudarima i fabri\u010dkim radnicima, koji su tvrdoglavo ostajali u svojim fabrikama, rudnicima ili \u0161kverovima, sve dok nije bilo udovoljeno njihovim zahtjevima. U tom pismu su mladi s Manhattana podvla\u010dili da su studenti ili sindikalisti, sa najrazli\u010ditijim \u017eivotnim putevima, razli\u010ditih rasa i politi\u010dkih ideja, a da ih ujedinjuje samo \u017eelja \u201cza vra\u0107enjem ameri\u010dkoj ekonomiji njene moralne \u010disto\u0107e\u201d; oni dr\u017ee da nemaju nikakvog drugog leadera osim zajedni\u010dkog uvjerenja\u00a0 da 99 posto amerikanaca ne mo\u017ee (i nadaju se da ne\u0107e vi\u0161e htjeti) trpjeti nezaja\u017eljivost i gram\u017eljivost 1 posto stanovni\u0161tva. Autori pisma su tvrdili da je za njih Solidarnos\u0107 primjer kako se zidovi i barijere mogu razoriti i ono \u0161to je nemogu\u0107e mo\u017ee postati mog\u0107e. To je primjer, kojeg namjeravaju slijediti. Iste ili sli\u010dne rije\u010di mogao bi potpisati pokret gomile mladih i manje mladih los Indignadosa iz Madrida, koji se poslije ponovio 15 maja, ali masa, koja je nabujala na trgovima Madrida,\u00a0 kasnije se pojavila u 951 gradu i to u 90 dr\u017eava. Nijedan od tih pokreta nema leadera, svi crpe svoje odu\u0161evljene pristalice iz najraznoraznijih tipova \u017eivota, rasa, religija i politi\u010dkih polja, i ujedinjuje ih samo odbijanje da se ostavi, da stvari i dalje idu kao i dosada. Svaki od njih ima u glavi neku barijeru ili neki zid koji treba sru\u0161iti. Te barijere mogu biti razli\u010dite od zemlje do zemlje, ali za svaku se smatra da ba\u0161 ona spre\u010dava put prema boljem obliku dru\u0161tva, gostoljubivijem prema humanosti i manje tolerantnom prema nehumanom postupanju; svaka je barijera vi\u0111ena kao ona, \u010dije \u0107e obaranje zna\u010diti kraj patnjama, koje su prouzro\u010dile proteste. O obliku koji \u0107e poslije dobiti stvari treba se zapitati samo kad sve ostalo bude ve\u0107 u\u010dinjeno, kad jednom bude o\u010di\u0161\u0107eno mjesto na kojem treba graditi novo i bolje dru\u0161tvo. Kako se engleski veli \u201cpre\u0107i \u0107emo most, kad do njega budemo do\u0161li\u2026\u201d. Kombinirati jedan jedinstveni model ru\u0161enja sa neodre\u0111enom slikom svijeta, koji treba da nastane dan poslije ru\u0161enja, predstavlja snagu ljudi koji su izi\u0161li na cestu, ali i njihovu slabost. Imali smo ve\u0107 mnogo dokaza da su pokreti indigniranih svemo\u0107ni, kad djeluju kao ekipe za razaranje. Ipak, jo\u0161 nemamo dokaza o njihovoj sposobnosti in\u017einjera i graditelja. Prije par mjeseci svi smo prisustvovali, zadr\u017eavaju\u0107i dah, divnom spektaklu arapskog prolje\u0107a. Ali jo\u0161 uvijek \u010dekamo, mo\u017eda uzalud, arapsko ljeto. U svakom slu\u010daju dva mladca iz Rhinelanda, Marx i Engels, kad bi sad sjeli da napi\u0161u svoj gotovo dvjestogodi\u0161nji Manifest mogli bi ga zapo\u010deti opservacijom da \u201cbauk kru\u017ei planetom. Bauk indignacije\u201d. Odakle dolazi taj bauk je pitanje o kojem se debatira i svakako je kontroverzno. U svakom slu\u010daju mogao bi se tako pretpostaviti, da je zajedni\u010dki nazivnik njegovih mnogih izvori\u0161ta poni\u017eavaju\u0107i prdeosje\u0107aj, koji osporava odnosno negira samopo\u0161tovanje i dignitet na\u0161eg neznanja (nikakav nagovje\u0161taj o onom \u0161to \u0107e se dogoditi)\u00a0 i nemo\u0107i (nikakvog na\u010dina da se sprije\u010di ono \u0161to se doga\u0111a).<\/p>\n

Stari poku\u0161ani na\u010dini da se suo\u010dimo sa izazovima \u017eivota vi\u0161e ne funkcioniraju, dok se na horizontu ne vide, ili su sramno oskudni, novi na\u010dini, koji bi bili efikasni. Kako smo prije vidjeli, na\u0161i su o\u010devi mogli raspravljati o tome \u0161to bi bilo potrebno uraditi, ali svi su bili slo\u017eni u tome, kad je zadatak jednom definiran, da postoji neki sposobni agens koji je delegiran da to uradi, naro\u010dito su to dr\u017eave, koje imaju simultano mo\u0107 (sposobnost da urade stvari) i politiku (sposobnost da urade pravilne stvari). A na\u0161e je vrijeme \u010duveno zbog sve ve\u0107e evidentnosti, da takvi agensi vi\u0161e ne postoje i da ih je nemogu\u0107e prona\u0107i na uobi\u010dajenim mjestima. Mo\u0107 i politika \u017eive i postoje odvojene jedna od druge i njihov razvod \u010deka iza ugla. S jedne strana mo\u0107 skita kao vagabund po globalnim prostranstvima, po ni\u010dijoj zemlji, bez ikakve politi\u010dke kontrole i s punom slobodom da selekcionira vlastiti target; s druge strane je politika rije\u0161ena i razrije\u0161ena sve ili skoro sve svoje mo\u0107i, svojih mi\u0161ica i svojih zubiju. Svi mi, osobe odlukom sudbine, \u010dini se da smo prepu\u0161teni vlastitim individualnim izvorima, zacijelo neadekvatim s obzirom na velike zadatke s kojima se ve\u0107 sad moramo suo\u010davati i sa jo\u0161 vi\u0161e zastra\u0161uju\u0107im zadacima sa kojima nam se \u010dini da \u0107emo se morati suo\u010davati, dok se ne na\u0111e na\u010din da se na njih odgovori. U osnovici svih na\u0161ih kriza je\u00a0 kriza agensa odnoso efikasnih instrumenata akcije.\u00a0 Odtuda poti\u010de intenzivan osje\u0107aj da smo osu\u0111eni na samo\u0107u pred zajedni\u010dkim opasnostima. Budu\u0107i da smo izgubili nadu u spas \u201codozgo\u201d(u parlamente i u ostale vladinne ustanove) u traganju za alternativnim instrumentima kako bi se djelovalo na na\u010din, da se urade prave stvari, ljudi su si\u0161li na ceste kao na neki put otkrivanje i\/ili na put eksperimentiranja.<\/p>\n

Preobrazili su gradske trgove u laboratorije pod otvorenim nebom, da eksperimentiraju ili \u010dak da\u00a0 izlo\u017ee vatrenom kr\u0161tenju one instrumente politi\u010dke akcije za koje se nadaju da su prikladni enormnosti izazova. I to iz cijele serije razloga gradske su ulice prikladna mjesta za\u00a0 smje\u0161tanje takve vrste laboratorija, i iz cijele serije razloga tako smje\u0161teni laboratoriji \u010dini se da pru\u017eaju ono \u0161to je uzaludno tra\u017eeno na drugim stranama. Ali dosad, kakvi su bili odgovori politi\u010dara? Me\u0111u najozbiljnijim poku\u0161ajima, da se shvati ono \u0161to uzrokuje nove i jako brzo ra\u0161irene oblike akcije odozdo nalazi se izjava, koju je prije nekog vremena dao predsjednik Sjedinjenih Dr\u017eava, Obama: \u201cRazumijem frustracije, koje izra\u017eavaju ti protesti. Na neki na\u010din nisu razli\u010dite od onih koje smo vidjeli na Tea Partyjama. Mislim da ljudi, bili oni s ljevice ili desnice, osje\u0107aju da su daleko od vlastite vlade. Osje\u0107aju da institucije ne vode o njima brigu\u201d. I potpredsjednik Joe Biden izrazio je sli\u010dne osje\u0107aje: \u201cBudimo po\u0161teni? Koja je su\u0161tina protesta? Su\u0161tina je: ugovor je nasilno prekr\u0161en. Su\u0161tina je: ameri\u010dki narod misli da sistem nije pravi\u010dan, nije na visini. To je su\u0161tina onog \u0161to vidimo u Wall Straeatu. I vidite, mnogo toga je zajedni\u010dkog sa Tea Partyjima\u201d. S druge strane fronta, gradona\u010delnik New Yorka Bloomberg planira nove drakonske mjere da bi pokazao \u010dvrstu ruku onom \u0161to definira kao \u201csmetnju\u201d,\u00a0 \u0161to su je izazvali manifestanti u Zucotti Parku i navodi pritu\u017ebe ljudi \u0161to stanuju u toj \u010detvrti. Optu\u017ebe na koje oni \u0161to protestiraju odgovaraju, da je miran protest legalan \u2013 i efikasan \u2013 ali je jo\u0161 uvijek \u201csmetnja\u201dza \u201cbusiness as usual\u201d. I eto, ba\u0161 zbog toga je efikasan. Ne mo\u017ee se promijeniti dru\u0161tvo, a da se ne zasmeta bilo kojoj stvari koja izgleda kao \u201cporedak\u201d, ako se na to gleda sa strane onih koji su dobro stabilizirani na nekom mjestu. A promijeniti dru\u0161tvo je namjera toliko njih (neki vele 99 posto) kojima nije ponu\u0111eno nikakvo mjesto, gdje bi bili ili koji ga smatraju isuvi\u0161e klimavim i prekarnim, da bi bilo ugodno. Kako\u00a0 primje\u0107uje Eugen Linden, o\u0161trouman promatra\u010d svega \u0161to se doga\u0111a u Zuccotti Parku: \u201cDuh je iza\u0161ao iz svjetiljke: srednja klasa je sve bli\u017ea zaklju\u010dku da je sistem korumpiran. Nema razloga da se taj bijes raspr\u0161i, pa iako Occupy Wall Street pro\u0111e, jer \u0107e beskrajni ciklus otpu\u0161tanja, rezanja i reduciranja pla\u0107enog osoblja nastavit\u00a0 da potsje\u0107a srednju klasu na njene ekonomske probleme i patnje\u201d. \u0160to se mene ti\u010de dopustite mi da citiram uvodni \u010dlanak koji sam objavio prije nekog vremena na web site-u\u00a0 Social Europe Journal-a: \u201cGlavni proizvodi dru\u0161tvene nejednakosti nisu revolucije: to su minska polja. Minska polja su zone prepune eksploziva nasumce razbacanog\u00a0 unaokolo: mo\u017ee se biti prili\u010dno sigurnim, da \u0107e neko od njih, prije ili kasnije, ekplodirati, ali nikad nije sigurno koje, ni kada. Budu\u0107i da su socijalni zahtijevi odre\u0111ene i precizne stvari, mo\u017ee se eventualno u\u010diniti ne\u0161to da se lokalizira i razminira vrijeme. Ali se to ne mo\u017ee u\u010diniti s minskim poljem.U slu\u010daju da minska polja posije vojska, mogu\u0107e je poslati druge vojnike neke druge vojske, da prona\u0111u mine i da im uklone detonator. To je opasan posao, ako je uop\u0107e ikada bilo sli\u010dnog posla, jer kako ka\u017ee vojna mudrost \u201cin\u017einjerac grije\u0161i samo jedan jedini put\u201d\u2026 Ali u slu\u010daju minskih polja nastalih od socijalne nejednakosti, jednako opasnih, \u010dak je i taj lijek, iako opasan, neupotrebljiv: postaviti mine i prona\u0107i ih mora u\u010diniti ista vojska, koja ne mo\u017ee prekinuti zamjenu novih mina sa starim minama, niti mo\u017ee izbje\u0107i da na njih nagazi, i tako stalno ispo\u010detka. Postavljati mine i postati njihovom \u017ertvom ide u istom paketu.<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zagmund Bauman u razgovoru sa Giulianom Battistonom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-81150","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/81150","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=81150"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/81150\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=81150"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=81150"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=81150"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}