{"id":80901,"date":"2012-04-09T16:57:20","date_gmt":"2012-04-09T14:57:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=80901"},"modified":"2012-04-09T16:58:56","modified_gmt":"2012-04-09T14:58:56","slug":"okruzenje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/04\/09\/okruzenje\/","title":{"rendered":"Okru\u017eenje"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana VANKOVSKA<\/strong><\/p>\n

Ovu kolumnu pi\u0161em u sobi beogradskog hotela \u201eBalkan\u201c. \u010cak i ime hotela ima simboliku vezanu za razlog zbog koga sam do\u0161la u ovaj grad. Sada, po zavr\u0161etku snimanja regionalne debatne emisijie, dok sam jo\u0161 puna utisaka, kao najodgovaraju\u0107a tema mi se name\u0107e upravo koncept ovog interesantnog TV projekta, ali i sama tema na koju smo razgovarali (Velike sile i mi).<\/p>\n

Unikatni projekat, koji ve\u0107 u svojoj elaboraciji eksplicitno nagla\u0161ava da mu nije namjera stvarati t.z. jugosferu (termin koji je promovisao britanski novinar Tim Judah), nastoji da uspostavi nove standarde, koji prevazilaze ono na \u0161to smo navikli posljednjih 20 godina, a to je da se debatuje samo izme\u0111u sebe, odnosno na lokalnom\/nacionalnom nivou, i to na takav na\u010din da niko nikoga, u stvari, i ne slu\u0161a istinski.<\/p>\n

Medijska scena (za sada samo) pet dr\u017eava koje emituju jednom nedeljno emisiju pod generalnim naslovom \u201eOkru\u017eenje\u201c, oboga\u0107uje se tako \u0161to se u istom studiju suo\u010davaju stavovi i mi\u0161ljenja u\u010desnika iz razli\u010ditih dr\u017eava regiona biv\u0161e Jugoslavije. U eri totalne krize povjerenja u nacionalne medije, ovo bi trebalo biti osvje\u017eenje. Umjesto lokalnih debata sa odve\u0107 poznatim i prepoznatljivim likovima, ovdje se mogu \u010duti\/vidjeti relativno nepoznati likovi iz susjedstva, t.j. sagovornici koji se ili uop\u0161te ne poznaju ili koji se mo\u017eda znaju, ali koji nijesu \u201eodmjeravali snage\u201c na ovakvom terenu. Svakako, nije rije\u010d o bukvalnom odmjeravanju (intelektualnih) snaga, nego o stvaranju foruma za razgovor izme\u0111u ljudi za koje ne mo\u017eete unaprijed znati \u0161to \u0107e re\u0107i, a \u0161to svakoga navodi na posebnu pa\u017enju i artikulaciju vlastitih stavova.<\/p>\n

Ovo govorm s pozicije nekoga ko je (pre)\u010desto u\u010desnik nacionalnih debata, na kojima se mo\u017ee unaprijed pretpostaviti \u0161ta \u0107e ko re\u0107i, jo\u0161 prije i nego \u0161to zausti. A da ne pominjem na\u0161 \u201eprirodni\u201c instinkt da diskvalifikujemo i otkrivamo ko je na \u010dijoj strani (bila ona politi\u010dka, etni\u010dka ili neka druga).<\/p>\n

\u201eOkru\u017eenje\u201c je projekat Centra za demokratizaciju i rekoncilijaciju sa sjedi\u0161tem u Solunu i Evropskog fonda za Balkan. Prema autorima, centralna pitanja na koje se ova emisija posebno osvr\u0107e jesu: ko smo, gdje smo, kakvi smo, i \u0161ta nas \u010deka u budu\u0107nosti? Prema njima, u\u010desnici debata se odabiraju izme\u0111u pretstavnika demokratske i slobodne javnosti zemalja u regionu biv\u0161e Jugoslavije. U ve\u0107 snimljenim emisijama su zaista prodefilovali vrsni intelektualci i analiti\u010dari. Ja li\u010dno pri\u017eeljkujem da se ovakvi TV mostovi i dalje grade i odr\u017eavaju, zato \u0161to informacije o zbivanjima i aktuelnim debatama u susjednim dr\u017eavama (do kojih dolazimo preko kablovskih operatora) su, ipak, nedovoljne i otkrivaju jednostranu sliku. Sasvim je druga situacija u kojoj, govore\u0107i jedni s drugima, upore\u0111ujemo i otkrivamo i koliko smo sli\u010dni i koliko se razlikujemo. (Usput re\u010deno, nedavno je urednik \u201ePe\u0161\u010danika\u201c, preuzimaju\u0107i moj tekst, na svoju ruku \u201epojasnio\u201c da se Okvirni sporazum odnosi na pristupanje zemlje u EU!? Jednostavno, toliko neznanja, a samo nas jedna granica dijeli!) \u201eOkru\u017eenje\u201c, i preko izbora tema (me\u0111usebni stereotipi, siroma\u0161tvo, uloga medija, mladi na Balkanu) pokazuje da je ovdje svako svakome okru\u017eenje, a da svi mi, na jedan ili drugi na\u010din, sa\u010dinjavamo region (ma koliko se htjeli \u201erazvesti\u201c od njega, hrle\u0107i ka EU).<\/p>\n

Danas sam bila u\u010desnik u pretposlednjoj emisiji prvog ciklusa na temu \u201eVelike sile i Balkan\u201c. Posebno mi je pao u o\u010di spontan na\u010din \u201eprepoznavanja\u201c na istoj talasnoj du\u017eini, pa sam tako, ja i mladi Sre\u0107ko Horvat iz Hvratske bili pravi tandem, mada smo se prvi put sreli sat vremena prije po\u010detka emisije.<\/p>\n

Snimanje se poklopilo s jo\u0161 jednim 20-godi\u0161njim jubilejom, onim s po\u010detka najkrvavijeg rata, onog u BiH (i Sarajevu). Vjerovatno ta \u010dinjenica, kao i sje\u0107anje na taj urbicid u kome je poginulo vi\u0161e od 11 hiljada ljudi, su bili u podsvijesti dok sam razmi\u0161ljala o konceptu \u201eOkru\u017eenja\u201c, koji tra\u017ei odgovore na pitanja \u201eko smo, kakvi smo, gdje smo\u201c. Iskreno, te\u0161ko podnosim ovaj beskrajni niz tu\u017enih jubileja. Dolaze u talasima, jedan za drugim. Prvo su se slavile godi\u0161njice stvaranja postjugoslovenskih dr\u017eava, a onda i obilje\u017eavanje raznih datuma i mjesta\/gradova (Vukovar, Mostar, Sarajevo, Pri\u0161tina), a sve to u nizu nije ni\u0161ta drugo do pretstava o cijenu u ljudskim \u017eivotima koja je pla\u0107ena za ove dr\u017eave. Mnogu misle da je taj ceh bio nu\u017ean, da se bez prolivene krvi ne mogu graditi istinske dr\u017eave, da se radilo o svetoj borbi za svoju slobodu i nezavisnost. Sada kada su dr\u017eave tu, \u010dini se kao da je krug zatvtoven. No, da li je? \u010cako i ako jeste, da li se krv lila upravo za ovakve dr\u017eave? Kakva je ova osvojena sloboda?<\/p>\n

Tema na\u0161e debate je bila o ulozi velikih sila u zbivanjima ne samo od pro\u0161log vijeka, nego i ranija, ali i u sada\u0161njosti i odre\u0111ivanju budu\u0107nosti. Opet jedan krug. Nimalo slu\u010dajno jedan od voditelja je otvorio emisiju citatom iz poznate knjige srpskog velikana Borislava Peki\u0107a: \u201eNama Srbima je uvek neko drugi kriv. Ako ve\u0107 ne mo\u017eemo da se na neku istori\u010desku zaferu izvadimo, \u0107e izmislimo i ne\u010dastifu ujdurmu samo da se opravdamo.\u201d Otuda i prvo pitanje, ali ono \u0161to je trebala biti nit \u010ditavog razgovora: kolik je (bio) udio velikih sila (danas nazvanih \u201cme\u0111unarodna zajednica\u201d) u onome \u0161to nam se de\u0161ava, da li oni kroje sudbine, i da li treba njih optu\u017eivati za stanje u kome \u017eivimo, u nedovr\u0161enim dr\u017eavama i tranzicijama.<\/p>\n

Vjerovatno je \u017eelja voditelja bila da poka\u017eu da \u0161irom biv\u0161ih jugoslovenskih prostora dominira stav da su stranci krivi za sve, da oni pale i gase, da su oni rasturili biv\u0161u federaciju, a i sada dr\u017ee konce u svojim rukama bar kod nekih od dr\u017eava. Mada ja nisam Peki\u0107 (a ne mogu ni biti), i ja bih rekla da su i nama, Makedoncima, uvijek drugi krivi. Mi uistinu ne ratujemo i ne pravimo ujdurme s ne\u010dastivim da bismo dokazali da smo u pravu, ali stradamo od duboko usa\u0111enog Kalimero sindroma (onaj animirani lik u obliku malog pili\u0107a), pa vazdan kukamo da nema pravde, da su svi protiv nas, da nemamo velikih saveznika, da smo istorijske \u017ertve tokom vjekova.<\/p>\n

Ta\u010dno, prebacivanje krivice za svaki vlastiti neuspjeh na neke spoljne sile je pre\u010desto samo alibi za prikrivanje unutra\u0161njih dioba, nesposobnosti, pa i pla\u0161ljivosti da sami odlu\u010dujemo o svojoj sudbini\/budu\u0107nosti. No, na\u0161 mladi crnogorski sagovornik je nastupio sa radikalnijom tezom da smo svi mi tokom duge istorije regiona pokazali da jedino \u0161to znamo je da se mrzimo, da ratujemo jedni protiv drugih, ali da su sada sre\u0107om tu EU i drugi me\u0111unarodni faktori koji \u0107e nas civilizirati, upristojiti, i to uglavnom njihovom politikom uslovljavanja i uklju\u010divanja u njihov klub.<\/p>\n

Razo\u010daravaju\u0107e je vidjeti pretstavnika mlade generacije koja je porasla sa tim negativnim stereotipom o Balkanu, kao tamna strana mjeseca sjajne Evrope, pa i o balkanskoj primordijalnoj prirodi, krvolo\u010dnosti i primitivizmu. Ljubav i odanost EU se izgleda danas pokazuje vlastitim prokazivanjem i samooptu\u017eivanjem, a bez imalo hrabrosti da se prstom uka\u017ee na gre\u0161ke koje je uradio (i jo\u0161 radi) taj bajni klub demokrata. Krivi smo (samo) mi, za sve \u0161to nam se de\u0161avalo i \u0161to nam se sada de\u0161ava. Taj (ne sasvim zaslu\u017eeni) kri\u017e ne prihvatam, a kad se centralna tema odnosi na velike sile, red je re\u0107i da ni oni nijesu ni naivni, ni nevini; imaju oni svoje stare grijehove, koje su \u010dudesno izbrisali iz svoje kolektivne memorije u trenutku kada su uzeli masku EU.<\/p>\n

No, zadnjih godina mi smo im svesrdno pomogli da izgrade ovaj sanitarni kordon koji su nazvali Zapadni Balkan, da kreiraju neodr\u017eljive entitete i protektoratne demokratije s oktroisanim ustavima, a zamrznuti konflikti su postali na\u010din upravljanja stanjem. Da, krivi smo mi za puno toga, uklju\u010duju\u0107i i ofanzivne i defanzivne nacionalizme, korupciju, neprepoznavanje javnog dobra, nedemokrati\u010dnost, a posebno za ratne zlo\u010dine koji le\u017ee na du\u0161i svima koji nastoje da ih \u0161to prije zaboraven i amnestiraju, sve u ime mira i stabilnosti.<\/p>\n

Ali, jedan stari mudar Crnogorac (kralj Nikola) je jo\u0161 aktuelan sa izjavom iz 1907. godine: balkanske dr\u017eave su samo sitnji\u0161 za potkusurivanje u transakcijama velikih sila. A mi, kao region, nikako da nau\u010dimo bar jednu va\u017enu istorisku istinu!<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedan stari mudar Crnogorac (kralj Nikola) je jo\u0161 aktuelan sa izjavom iz 1907. godine: balkanske dr\u017eave su samo sitnji\u0161 za potkusurivanje u transakcijama velikih sila.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-80901","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/80901","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=80901"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/80901\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=80901"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=80901"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=80901"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}