{"id":80724,"date":"2012-04-07T16:17:44","date_gmt":"2012-04-07T14:17:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=80724"},"modified":"2012-04-07T16:17:44","modified_gmt":"2012-04-07T14:17:44","slug":"globalno-zatupljenje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/04\/07\/globalno-zatupljenje\/","title":{"rendered":"Globalno zatupljenje"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Kako bi odgovorio na sve prisutniji skepticizam oko globalnog zatopljenja me\u0111u znanstvenicima, ponajprije u SAD-u, ameri\u010dki profesor ekonomije odlu\u010dio je dekonstruirati naju\u010destalije zablude zbog kojih dio znanstvenika i dalje gorljivo odbacuje dokaze o opasnim klimatskim promjenama.<\/p>\n

William D. Nordhaus, profesor ekonomije na sveu\u010dili\u0161tu Yale, u tekstu za The New York Review of Books opovrgava glavne argumente skeptika koji ne vjeruju u klimatske promjene. Rade\u0107i na knjizi u kojoj laicima nastoji pribli\u017eiti problem globalne promjene klime s ekonomskog, tr\u017ei\u0161no orijentiranog gledi\u0161ta, Nordhaus je isprva imao problema u istra\u017eivanju mi\u0161ljenja skeptika zbog njihove prevelike raspr\u0161enosti po raznim medijima. No, tada je naletio na komentatorski \u010dlanak u The Wall Street Journalu od 27. sije\u010dnja 2012. naslovljen “Ne treba pani\u010dariti oko globalnog zatopljenja” koji potpisuje skupina od 16 znanstvenika. U \u010dlanku su sa\u017eeti brojni standardni prigovori skeptika koji su se u svojoj argumentaciji znali poslu\u017eiti i Nordhausovim radovima. Kako bi ispravio njihova pogre\u0161na tuma\u010denja vlastitog rada, ali i osujetio poku\u0161aje diskreditacije drugih znanstvenika koji se bave istra\u017eivanjima klimatskih promjena, Nordhaus nabraja \u0161est glavnih pitanja koje \u010dlanak postavlja i odgovara na njih jedno po jedno:<\/p>\n

“Zagrijava li se planet uistinu?<\/em><\/strong><\/p>\n

Jesu li ljudski utjecaji va\u017ean doprinos zatopljenju?<\/em><\/strong><\/p>\n

Je li uglji\u010dni dioksid zaga\u0111iva\u010d?<\/em><\/strong><\/p>\n

Postoji li re\u017eim straha za skepti\u010dne klimatske znanstvenike?<\/em><\/strong><\/p>\n

Jesu li stajali\u0161ta srednjostruja\u0161kih klimatskih znanstvenika prvensteno motivirana \u017eeljom za financijskom dobiti?<\/em><\/strong><\/p>\n

Je li istina da \u0107e ve\u0107a koli\u010dina uglji\u010dnog dioksida i dodatno zagrijavanje biti korisni?”<\/em><\/strong><\/p>\n

Nordhausova je teza da 16 znanstvenika na sva ta pitanja nude neto\u010dne odgovore te time dovode javnost u zabunu oko “znanosti i ekonomije klimatskih promjena”.<\/p>\n

Zagrijavanje<\/strong><\/p>\n

1. Prva tvrdnja glasi da planet Zemlja ne samo da se ne zagrijava, ve\u0107 je pravi problem “manjak globalnog zagrijavanja u vi\u0161e od 10 posljednjih godina”. Nordhaus na to odgovara dijagramom koji pokazuje podatke o prosje\u010dnoj globalnoj temperaturi od 1880. do 2011. godine preuzete iz triju razli\u010ditih izvora: britanskog Centra Hadley za klimatske promjene i istra\u017eivanja, Goddardova instituta za svemirska prou\u010davanja pri NASA-i i ameri\u010dkog Nacionalnog centra za klimatske podatke. Kako bi to potkrijepio, Nordhaus je s kolegom Xi Chenom izradio vlastiti “indeks prosje\u010dne globalne temperature” u kojem su se “povijesni temperaturni nizovi koje smo konstruirali pona\u0161ali vrlo sli\u010dno onima” prikazanima u dijagramu. Na prvi je pogled o\u010dito da temperature rastu i da se tempo tog rasta pove\u0107ava, a i statisti\u010dka analiza pokazala je da je prosje\u010dna globalna temperatura u posljednjih 30 godina rasla mnogo br\u017ee nego u prethodnim razdobljima.<\/p>\n

Problem u dono\u0161enju op\u0107enitih zaklju\u010daka, nagla\u0161ava Nordhaus, velika su kolebanja u kratkoro\u010dnim temperaturnim nizovima, no zato je potrebno promatrati dugoro\u010dne trendove, koji jasno daju do znanja da su “globalne temperature narasle tijekom posljednjih stotinu i vi\u0161e godina”, \u0161to je “jedno od najzna\u010dajnijih otkri\u0107a klimatologije i statistike”.<\/p>\n

Ljudski faktor<\/strong><\/p>\n

2. Druga je tvrdnja da je globalno zagrijavanje u posljednje 22 godine – otkako je UN-ov Me\u0111uvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) po\u010deo objavljivati svoje prognoze – bilo slabije od predvi\u0111anja ra\u010dunalno generiranih modela te da je zna\u010daj uloge CO2 u pove\u0107avanju globalne temperature znatno precijenjen. Nordhaus opisuje uobi\u010dajeni na\u010din na koji statisti\u010dari testiraju pouzdanost klimatskih modela: “ubacuju promjene u koncentracijama CO2 i druge klimatske utjecaje u klimatski model i procjenjuju rezultiraju\u0107u krivulju temperature”, a zatim “izra\u010dunaju \u0161to bi se dogodilo u obrnutom slu\u010daju gdje su jedine promjene rezultat prirodnih uzroka” bez ikakva ljudskog utjecaja. Kona\u010dno se rezultati obaju modela uspore\u0111uju sa stvarnim temperaturnim podacima. Jedan takav pokus opisan je u \u010cetvrtom izvje\u0161\u0107u o procjeni IPCC-a, a uklju\u010dio je 14 razli\u010ditih klimatskih modela. Stru\u010dnjaci su napravili izra\u010dune temperaturnih kretanja u razdoblju od 1900. do 2005. godine sa i bez ljudskih \u010dimbenika. Rezultat su dva dijagrama od kojih prvi prikazuje procjenu prosje\u010dnog porasta globalne temperature uzev\u0161i u obzir i prirodne \u010dimbenike i emisiju stakleni\u010dkih plinova (GHG), a drugi procjenu utemeljenu isklju\u010divo na prirodnim utjecajima. Crna linija predstavlja stvarne podatke o temperaturi. Pokus je “pokazao da se klimatski modeli poklapaju sa zabilje\u017eenim temperaturnim trendovima” samo kada je uklju\u010den i ljudski utjecaj – emisije CO2 i drugih stakleni\u010dkih plinova. Razlike izme\u0111u dvaju modela osobito su izrazite nakon 1980., dok su za 2005. godinu prora\u010duni utemeljeni isklju\u010divo na prirodnim \u010dimbenicima podcijenili stvaran porast temperature za otprilike 0,7 stupnjeva Celzija.<\/p>\n

CO2<\/strong><\/p>\n

3. Tre\u0107a tvrdnja pori\u010de da CO2 zaga\u0111uje zrak. Nordhaus citira Zakon o \u010distom zraku u kojem se zaga\u0111iva\u010d zraka definira kao “bilo koji \u010dimbenik zaga\u0111enja zraka ili kombinacija takvih \u010dimbenika, uklju\u010duju\u0107i sve fizi\u010dke, kemijske, biolo\u0161ke, radioaktivne … supstance ili tvari koje se ispu\u0161taju ili na drugi na\u010din dolaze u okolni zrak”. Citira i odluku Vrhovnog suda iz 2007. u kojoj je uglji\u010dni dioksid (i ostali stakleni\u010dki plinovi) izri\u010dito naveden kao zaga\u0111iva\u010d koji se uklapa u definiciju iz Zakona o \u010distom zraku. Slu\u017ee\u0107i se ekonomskom definicijom zaga\u0111iva\u010da kao negativne nuspojave – “nusproizvoda ekonomske aktivnosti koji \u0161teti nevinim promatra\u010dima”, pita se ho\u0107e li emisije stakleni\u010dkih plinova prouzro\u010diti takve \u0161tete. Kao odgovor nudi studiju Richarda Tola “Ekonomski u\u010dinci klimatskih promjena” iz 2009. u kojoj je ustanovljeno da, osobito u slu\u010daju zatopljenja ve\u0107eg od 2 stupnja Celzija, dolazi do \u0161irokog spektra o\u0161te\u0107enja me\u0111u kojima su najozbiljnija “podizanje razine mora, intenzivniji orkani, nestanci vrsta i ekosustava, kiseljenje oceana, kao i prijetnje prirodnom i kulturnom naslje\u0111u planeta”.<\/p>\n

“Izlo\u017eenost napadima”<\/strong><\/p>\n

4. \u010cetvrta je tvrdnja da su znanstvenici koji ne vjeruju u klimatske promjene izlo\u017eeni teroru i da \u017eive u stalnom strahu za svoju karijeru, imovinu, pa i egzistenciju. Mnogi mla\u0111i znanstvenici, uvjeravaju autori \u010dlanka, “boje se progovoriti iz straha da ne\u0107e biti promaknuti – ili ne\u0161to jo\u0161 gore…”. Svoju situaciju uspore\u0111uju s razdobljem kada je Trofim Lisenko u Sovjetskom Savezu proganjao biologe koji su izra\u017eavali vjerovanje u postojanje gena te su zbog toga ostajali bez posla, zavr\u0161avali u gulazima i bivali osu\u0111eni na smrt. Nordhaus donosi kratku povijest zloglasnog sovjetskog pseudoznanstvenika koji je pod Staljinovim okriljem zabranio genetska istra\u017eivanja kao “neznanstvena”, onemogu\u0107io rad tisu\u0107ama geneti\u010dara i nanio sovjetskoj biologiji katastrofalnu \u0161tetu od koje se ova oporavljala godinama. No, posve odbacuje ideju da se dana\u0161nji ameri\u010dki klimatski skeptici nalaze u sli\u010dnom polo\u017eaju. Ne samo da nitko od njih nije izba\u010den s Nacionalne akademije znanosti, ve\u0107 mnogi pripadaju najuglednijim svjetskim sveu\u010dili\u0161tima,”uklju\u010duju\u0107i Princeton, MIT, Rockefeller, Cambridge i Sveu\u010dili\u0161te u Parizu”. S obzirom da se oko klimatskih promjena jo\u0161 uvijek vrte brojne kontroverze i vode \u017eu\u010dne debate, Nordhaus smatra da je istina upravo obrnuta od onoga \u0161to tvrdi 16 znanstvenika: da su “disidentski glasovi i nove teorije dobrodo\u0161le jer su kriti\u010dne za izo\u0161travanje na\u0161e analize”.<\/p>\n

Glad za profitom<\/strong><\/p>\n

5. Peta tvrdnja optu\u017euje srednjostruja\u0161ke znanstvenike da se teorije o klimatskim promjenama dr\u017ee radi vlastite materijalne koristi, izvla\u010de\u0107i novac od vlade i raznih zaklada za svoja akademska istra\u017eivanja pod egidom spa\u0161avanja planeta. Nordhaus taj argument naziva u potpunosti neutemeljenim. Podsje\u0107a da je “prve precizne izra\u010dune utjecaja pove\u0107anih koncentracija CO2 na temperaturu Zemljine povr\u0161ine na\u010dinio Svante Arrhenius 1896.”, davno prije nastanka Nacionalne zaklade za znanost \u010diji novac znanstvenici navodno \u017eele izvu\u0107i izmi\u0161ljanjem teorije klimatskih promjena. Tako\u0111er, Nordhaus napominje da autori IPCC-a nisu pla\u0107eni za svoj rad, kao ni sudionici panela na Nacionalnoj akademiji znanosti. Dapa\u010de, \u010desto su izlo\u017eeni strogim provjerama zbog mogu\u0107eg sukoba interesa, kao i “grubim politi\u010dkim napadima kada se njihovi stavovi sukobe s trenutnim politi\u010dkim i religijskim nau\u010davanjima”. S jednakim se problemima susre\u0107u i ekonomisti Keynesove \u0161kole zbog svojih prijedloga izlaska iz recesije i evolucijski biolozi zbog “ateisti\u010dkih” spoznaja o stvarnoj starosti Zemlje. Nordhaus povezuje napade na klimatologes bogatim i mo\u0107nim pojedincima i industrijama kojima nije u interesu usporavanje klimatskih promjena te ih uspore\u0111uje s duhanskim korporacijama koje su se svojedobno svim silama opirale znanstvenim dokazima o \u0161tetnosti pu\u0161enja. 1953. godine pokrenule su kampanju kojom bi se “javnost i vlada uvjerile da nema \u010dvrstih znanstvenih dokaza” da je pu\u0161enje opasno po zdravlje te su \u010dak nudile sponzorstvo znanstvenicima koji podupru njihove objave. Situacija s negiranjem klimatskih promjena jo\u0161 je ozbiljnija jer je u igri daleko ve\u0107i novac. Ameri\u010dka duhanska industrija danas ubire profit manji od 100 milijardi dolara, dok “izdaci na sva energetska dobra i usluge iznose blizu 1000 milijardi dolara”. Radikalno ograni\u010denje emisije CO2 potrebno da se uspori rast temperature imalo bi velike ekonomske posljedice te \u0107e “trgovci sumnjom” i dalje \u010diniti sve da ospore znanstvena dostignu\u0107a.<\/p>\n

Pogre\u0161no tuma\u010denje<\/strong><\/p>\n

6. \u0160esta i kona\u010dna to\u010dka rasprave koristi upravo Nordhausovu studiju kako bi dokazala da bi za ekonomiju bilo najbolje dopustiti jo\u0161 50 godina rasta neometanog ograni\u010davanjem emisije stakleni\u010dkih plinova. “To bi bilo od osobite koristi slabije razvijenim dijelovima svijeta”, a opre\u010dna politika imala bi negativan utjecaj na ulaganja. Tako\u0111er, ve\u0107a koli\u010dina CO2 i “umjereno zatopljenje” imali bi u cjelini pozitivan utjecaj na planet. Nordhaus tvrdi da su njegova istra\u017eivanja posve pogre\u0161no protuma\u010dena, po\u010dev\u0161i od elementarne pogre\u0161ke da se kao kriterij izbora ulaganja uzima omjer tro\u0161kova i dobiti umjesto neto dobiti (razlike tro\u0161kova i dobiti). Tako\u0111er upozorava da su autori \u010dlanka pogre\u0161no i\u0161\u010ditali njegove rezultate koji jasno pokazuju da su neto dobiti od hitnog poduzimanja mjera protiv globalnog zatopljenja ve\u0107e nego u slu\u010daju 50-godi\u0161nje odgode. Prema tablici iz njegove studije “Pitanje ravnote\u017ee: Vaganje opcija u politici globalnog zatopljenja” (2008.), cijena odgode smanjenja emisije CO2 danas bi iznosila 4,1 trilijun dolara. “\u010cekanje nije samo ekonomski skupo, ve\u0107 \u0107e i prijelaz u\u010diniti mnogo skupljim jednom kad do njega do\u0111e”. Kao naju\u010dinkovitiju mjeru predla\u017ee znatno povi\u0161enje tro\u0161kova emisija CO2 koje bi potaklo biznise i ku\u0107anstva na smanjenje \u0161tetnih aktivnosti.<\/p>\n

U zaklju\u010dku teksta Nordhaus priznaje da u istra\u017eivanju klimatskih promjena postoji jo\u0161 mno\u0161tvo zagonetaka i nesigurnosti, kao i brojna neodgovorena pitanja “o budu\u0107nosti velikih ledenih pokrova na Grenlandu i zapadnoj Antarktici; odmrzavanju obilnih zaliha smrznutog metana; promjenama obrazaca cirkulacije sjevernog Atlantika; potencijalu za nekontrolirano zagrijavanje; i utjecajima karbonizacije i kiseljenja oceana”. Te geofizi\u010dke promjene te\u0161ko je uklopiti u ekonomske modele, a trenutne politi\u010dke mjere slu\u017ee prvenstveno kao za\u0161tita od nepredvi\u0111enih opasnosti. No upravo bi zbog tih nesigurnosti, smatra Nordhaus, mjere usporavanja klimatskih promjena trebale biti stro\u017ee i \u0161to hitnije provedene. Problemu treba pristupiti “hladne glave i topla srca. I s po\u0161tovanjem prema zdravoj logici i dobroj znanosti.”<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

William D. Nordhaus, profesor ekonomije na sveu\u010dili\u0161tu Yale, opovrgava glavne argumente skeptika koji ne vjeruju u klimatske promjene.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-80724","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/80724","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=80724"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/80724\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=80724"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=80724"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=80724"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}