{"id":80435,"date":"2012-04-03T23:04:59","date_gmt":"2012-04-03T21:04:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=80435"},"modified":"2012-04-03T23:04:59","modified_gmt":"2012-04-03T21:04:59","slug":"lomaca-za-snjezanu-kordic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/04\/03\/lomaca-za-snjezanu-kordic\/","title":{"rendered":"Loma\u010da za Snje\u017eanu Kordi\u0107"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Slobodan \u0160NAJDER<\/strong><\/p>\n

Gotovo sve institucije koje su u o\u017eujku 1967. stavile svoj potpis (pe\u010dat?) ispod Deklaracije o polo\u017eaju hrvatskog jezika, na\u0161le su se ponukanima obilje\u017eiti ovaj doga\u0111aj kao svjetsko-povijesni i ovoga o\u017eujka koji upravo hita kraju: tomu je cijelih \u010detrdesetipet godina. Zamislimo li dvadeseto stolje\u0107e okruglim kao tortu, kri\u0161ka od preko dvije petine nije malena; na\u017ealost, primjerenije je predo\u010diti ga kao nagaznu minu, i ta mo\u017ee biti okrugla. Ho\u0107u re\u0107i, svi su dospjeli podsjetiti hrvatsku dr\u017eavu na svoje jezi\u010dno-utemeljuju\u0107e-braniteljske zasluge. I samo zato \u0161to se radi o institucijama koje su po definiciji vje\u010dne nismo svjedo\u010dili kampanji za priznavanje dvostrukog radnog (ratnog?) sta\u017ea. Ne znam jesu li izdane prigodne medalje i zlatnici, i je li objavljen kakav spomen-spis u slavu tih davnih junaka koji su se svi, iza egida svojih institucija, eto hrabro potpisali.<\/p>\n

Ja sam davne 1967. godine ve\u0107 pomalo \u0161krabuckao, budu\u0107i da jabuka, napose trula (kao po mi\u0161ljenju \u00bbkompaktne ve\u0107ine\u00ab ja), ne pada daleko od stabla. No kad se te godine povela rije\u010d o knji\u017eevnosti, pod natuknicom \u00bb\u0160najder\u00ab spadao bi jedan drugi \u0160najder, moj otac, zna\u010dajni hrvatski pjesnik, jedan od prvih modernista, kasnije knji\u017eevni kriti\u010dar, uistinu generacijski (krugova\u0161ki); danas zaboravljen, do ju\u010der u svim antologijama suvremene hrvatske lirike, danas ni u jednoj. Ispra\u0107en u grob od manje nazo\u010dnih no \u0161to je moj otac napisao knjiga.<\/p>\n

No taj je moj otac \u0160najder, a u svjetsko-povijesnoj zgodi potpisivanja Deklaracije o polo\u017eaju hrvatskoga jezika, bio za istim stolom za kojim su sjedile sve one va\u017ene institucije od pre\u010dasne Akademije (tada se jo\u0161 zvala po Strossmayeru Jugoslavenskom) do Dru\u0161tva hrvaskih knji\u017eevnika, koje tada jo\u0161 nije imalo svoj \u00bbdisidentski\u00ab pandan. I on mi je za jednom kavom rekao sljede\u0107e: \u00bbMi smo svi gledali u Krle\u017eu. Krle\u017ea je kimnuo i svi su potpisali.\u00ab O tome da bi to imao biti neki posebno juna\u010dki gest moj je otac uvijek govorio s blagim podsmijehom: \u00bbSvi usta\u0161e i potpisa\u0161e!\u00ab<\/p>\n

Krle\u017ea je odobrio! To je u tom trenutku zna\u010dilo Centralni komitet jedne i jedine partije. Ako su poslije izbile kontroverzije, to su mogle biti kontroverzije izme\u0111u republi\u010dkih rukovodstava, tojest upravo centralnih komiteta te jedne i jedine partije, koju su svi oni intelektualci koji nisu sjedili u komitetima pratili tr\u010de\u0107i uz out-liniju. Krle\u017ea je odobrio! – to je u tom trenutku zna\u010dilo da republi\u010dko rukovodstvo stoji iza Deklaracije, a da se intelektualci imaju svrstati iza toga rukovodstva. Za moj pojam, to je prili\u010dno usporedivo s glavninom doga\u0111aja koji se vodi kao 1971. i \u00bbhrvatsko prolje\u0107e\u00ab, s njegovim smislom i potisnom snagom. Mo\u017eemo se pitati, je li moglo biti druga\u010dije, i za\u0161to mi zapravo i nismo imali pravih disidenata kao jedna Poljska ili \u010cehoslova\u010dka. Deklaracija je dakle bila ne\u0161to kao prolje\u0107e prije prolje\u0107a, jo\u0161 usred zime.<\/p>\n

Naravno, te\u0161ko je danas shvatiti uzrujanost koju su izazvale njezine, za dana\u0161nja mjerila vrlo benigne formulacije. Ona ne odstupa od Novosadskog dogovora te priznaje \u00bbzajedni\u010dku lingvisti\u010dku osnovu\u00ab hrvatske i srpske varijante. Naravno, ustaje protiv \u00bbjezi\u010dnog unitarizma\u00ab, nasilnog brisanja razlika i favoriziranja jedne varijante na ra\u010dun druge. Neki koji su ovih dana iznova \u010ditali taj dokument, nalaze da je Krle\u017ea, koji je stao iza Deklaracije, time obesna\u017eio svoj stav o tome da Hrvati i Srbi govore jedan jezik, koji jezik Hrvati zovu hrvatskim, Srbi srpskim. U Ve\u010dernjem listu pro\u010ditao sam da je pitanje \u010dak i to je li Krle\u017ea ovako ne\u0161to ikada izrekao, a to ve\u0107 moram smatrati bizarno\u0161\u0107u. Ne moram posebno ukazivati na to da je meni ova formulacija uvijek izgledala prili\u010dno razumna, i da mi se nikako ne \u010dini da je Krle\u017ea, \u010dak i u aspektu Deklaracije, odstupio od nje. Striktno gledano, govoriti hrvatsko-srpski nije mogu\u0107e, tojest mije\u0161anje varijanti izvorni govornici jedne ili druge do\u017eivjeli bi kao smetnju na komunikacijskom kanalu. Ali to nikako ne zna\u010di da se oni ne razumiju.<\/p>\n

Upravo \u010dinjenica \u0161to se tako dobro razumiju (osim, dakako, kad ba\u0161 to ne\u0107e) govori u prilog tome da se radi o jednom jeziku, i to policentri\u010dnom. Uzgred, Deklaracija je, poput neke more, htjela rastjerati sva ona lo\u0161a iskustva s nasilnim lektorima koji su mahali spiskovima zabranjenih rije\u010di jer da su te rije\u010di \u00bbodve\u0107 hrvatske\u00ab, kao da neka rije\u010d to uop\u0107e mo\u017ee biti.<\/p>\n

No nikada se u Hrvatskoj nije toliko mahalo spiskovima rije\u010di-prognanika kao na po\u010detku devedesetih; \u010dak niti 1941. Nikada se nije toliko inzistiralo na tome da se, u slu\u010daju hrvatskog i srpskog, radi o dvama posve razli\u010ditim jezicima, s tim da je \u00bbzajedni\u010dka lingvisti\u010dka osnova\u00ab ili tako duboko zapretana u vremenu da je mo\u017eemo zaboraviti, ili je uop\u0107e nema. U nedavnom intervjuu, iznimno bistrom, Snje\u017eana Kordi\u0107 ustvrdila je jo\u0161 jednom da jezi\u010dna politika devedesetih \u00bbradi na sukobu unutar dru\u0161tva\u00ab.<\/p>\n

U toj je emisiji (III. program) Kordi\u0107 jo\u0161 jednom sa\u017eela glavne tvrdnje svoje knjige, koju ina\u010de smatram jednim od najzna\u010dajnijih naslova u posljednjih deset godina. Knjiga (Durieux, Zagreb 2010.) ima rasprodano drugo izdanje, \u0161to samo po sebi svjedo\u010di o potrebi ljudi da \u010duju \u00bbdrugo mi\u0161ljenje\u00ab, kako se to ka\u017ee naro\u010dito u kontekstu neke te\u0161ke bolesti. Uistinu, slu\u017ebena hrvatska lingvistika, koja danas uzdi\u017ee Deklaraciju kao kanon otaca, kao Magnu Chartu (jezi\u010dnih) sloboda, zapravo je te\u0161ko bolesna. Ona je te\u0161ko oboljela od ideologije, umjesto da znanstvenim sredstvima ideologiju lije\u010di, jo\u0161 bolje odstrani iz dr\u017eave i znanosti.<\/p>\n

Knjigu Jezik i nacionalizam i njezinu autoricu Snje\u017eanu Kordi\u0107 slu\u017ebeni lingvisti, ne toliko zaslu\u017enici koliko slu\u017enici vlasti (\u010dak i kad nje vi\u0161e nema) dijaboliziraju do nevi\u0111enih razmjera. Kordi\u0107 gorjela bi na Markovu trgu kao bukova cjepanica prije samo dvijestoipedeset godina. Kako se vje\u0161tice zasad jo\u0161 ne spaljuje, to je onda potrebno potpaliti simboli\u010dnu loma\u010du… \u0160to je sve Snje\u017eana Kordi\u0107 mogla pro\u010ditati o sebi u posljednjih godinu dana spadalo bi u jednu posebnu knjigu. U toj bi se knjizi vidjelo \u0161to je sve hrvatska \u00bbznanost\u00ab u stanju po\u010diniti, i kako izgledaju na\u0161i \u00bbpo\u010dinitelji za pisa\u0107im stolom\u00ab (prevodim njema\u010dki izraz za one koji nami\u010du ideje lo\u0161im, pa i najgorim dru\u0161tvenim projektima i pokretima). U Hrvatskoj se i danas progoni rije\u010di, \u0161to \u0107e re\u0107i da taj dr\u017eavni projekt unutar kojega etni\u010dki \u010disti pojedinci komuniciraju o\u010di\u0161\u0107enim jezikom, mno\u017ee se u \u010distim posteljama, u o\u010di\u0161\u0107enim selima i gradovima (samo te mine!), \u0161tuju Boga svi do jednoga, svi istoga i svi na isti na\u010din svoji predaka, jo\u0161 nije potpuno dovr\u0161en. No je li to Hrvatska za XXI. stolje\u0107e! I onda se pojavi ta nemogu\u0107a Kordi\u0107 koja ka\u017ee da je jezik samoreguliraju\u0107i mehanizam koji ka\u017enjava nasilje nad sobom samim, te da politi\u010dki program \u010di\u0161\u0107enja jezika, \u0161to je naravno uvod i pandan pravom etni\u010dkom \u010di\u0161\u0107enju, u samo malo dugoro\u010dnijoj perspektivi vodi upravo pusto\u0161nom osiroma\u0161enju svake zajednice, pa tako i hrvatske.<\/p>\n

A \u0161to zapravo donosi koncept samoreguliraju\u0107eg jezika? Pa to bi zna\u010dilo da se ne bi moglo inkasirati milijunske iznose za opulentnu produkciju raznih pravopisa…neke bi \u00bbznanstvene discipline\u00ab ostale bez svojih \u00bbpredmetnih okru\u017eja\u00ab. Neki bi \u00bblektori\u00ab morali prona\u0107i neke druge ventile za svoju agresiju prema Drugome, recimo umjesto da pucaju pravopisom, morali bi prije\u0107i na kala\u0161njikove i mitraljeze. Rije\u010dju, milijun katastrofalnih posljedica za neke dijelove znanstvenog establishmenta. Pa zar nije onda jednostavnije na svaki na\u010din onemogu\u0107iti i javno difamirati jednu \u017eenu?<\/p>\n

ZaMirZINE<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Upravo \u010dinjenica \u0161to se tako dobro razumiju (osim, dakako, kad ba\u0161 to ne\u0107e) govori u prilog tome da se radi o jednom jeziku, i to policentri\u010dnom.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-80435","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/80435","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=80435"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/80435\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=80435"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=80435"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=80435"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}