{"id":79878,"date":"2012-03-27T22:19:13","date_gmt":"2012-03-27T20:19:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=79878"},"modified":"2012-03-27T22:19:13","modified_gmt":"2012-03-27T20:19:13","slug":"sta-nam-se-dogodilo-i-sta-ciniti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/27\/sta-nam-se-dogodilo-i-sta-ciniti\/","title":{"rendered":"\u0160ta nam se dogodilo i \u0161ta \u010diniti?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Aldemaro COBTOLNI<\/strong><\/p>\n

Prvo je bila agrikultura. Onda je do\u0161lo zanatstvo sa svojim korporacijama. Zatim je\u00a0 do\u0161la industrijska era, sve do velikih Corporations\u00a0 (jer je sve \u0161to je jako veliko ameri\u010dko \u2013 bar zasad). Marx i Kapital pripadaju toj epohi i on nije mogao ni propovijedati ni poznavati ovu budu\u0107nost\u2026 I mi smo djeca ili unuci industrijske epohe; i zato smo vezani uz mit fabrike i radni\u010dke klase. Nismo ni opazili da\u00a0 u me\u0111uvremenu vlasnici pare i parnog stroja nisu vi\u0161e (ili nisu samo) industrijalci, nego i bankari i financijski stru\u010dnjaci: mislim da se mo\u017ee kazati da je tr\u017ei\u0161te kao Burza (vrijednosti kao neko\u0107) ne\u0161to \u0161to jo\u0161 pre\u017eivljava. Roba \u2013 stvar mateijalna i te\u0161ka \u2013 hardware\u00a0 nije vi\u0161e nimalo rijetka i\u00a0 zbog masovne proizvodnje i konzumizma (masovne potro\u0161nje) koja iz toga proizlazi, daju sve vi\u0161e prostora apetititima onih koji to mogu, moneti koja je nevidlivija i samim tim manipulabilnija \u2013 software u ekonomiji. To je software u svakom smislu, jer samo s jednim \u00abklikom\u00bb po tipkovnici computera mogu\u0107e pomicati ogromne kapitale\u00a0 iz jedne banke u drugu, s jednog kontinenta na drugi, uz nos svim mogu\u0107im kontrolama. Onaj ko to mo\u017ee to i \u010dini, izbjegava svaki nadzor. \u0160tavi\u0161e, kako apetit raste s jelom, izmi\u0161ljaju se financijski proizvodi, sve vi\u0161e neopipljiva i sofisticirana roba, \u010desto prazne ljuske i prave pravcate zamke, koje kupac ne mo\u017ee\u00a0 ni dota\u0107i, a kupci na njih padaju, potaknuti nadom u velike zarade\u2026 I tako progutaju mamac ne bogate\u0107i sebe, nego financijske stru\u010dnjake. Jer, kako bilo da bilo, po ovom se globusu okre\u0107e ogromna masa novca, bilo da su legalni, mada proizvedeni vi\u0161kom vrijednosti oduzetom od radnika, bilo\u00a0 da su to zarade iz prihoda, koji neki sti\u010du vlastitom priveligiranom pozicijom (ku\u0107evlasnici i svi drugi koji sti\u010du prihod bez vlastitog truda, razni oblici renti, itd.), bilo da im je porijeklo ilegalnio (ne\u0107emo se upustiti u nabrajanje raznih kriminalnih aktivnosti\u2026 Sve te novce mora se ponovo investirati. Onda se oni sve manje investiraju u dionice (akcije) i obligacije poduze\u0107a, ( koja mogu uvijek propasti kao Parmalat ili\u00a0 Stnley) pa se sve vi\u0161e investira u obligacije izdavane od suverenih ustanova, \u0161to zna\u010di dr\u017eava, koje te\u017ee i rje\u0111e propadaju, iako se i to zna dogoditi (vidi: Argentina). Tako se ve\u0107 godinama govori o suverenim fondovima i suverenim dugovima, to jest o dr\u017eavnim obveznicama i dr\u017eavnim monetama (BOT, BTP,CCP \u2026\u00bbboni di tesoro\u00bb itd.). Tko \u0161pekulira? Sigurno financija\u0161i, koji raspola\u017eu ogromnim masama likvidnog novca (ali i to je danas samo relativno istinito, jer, tko ima nosa, mo\u017ee prodavati ono \u0161to nema:\u00a0 po x+1, kupuju\u0107i istovremeno istu tu stvar na drugoj strani za cijenu x-1 \u2013\u2026 dakle da uop\u0107e nije ustao sa stolice zaradio je 2 jednim udarcem: sofisticirani financijski instrumenti dozvoljavaju to i jo\u0161 mnogo \u0161to\u0161ta). Pored finacijskih spekulanata po profesiji postoje jo\u0161 i veliki legalni organizmi (treba se sjetiti samo cijele galaksije privatnih Investicionih fondova i Penzionih fondova iz ameri\u010dke i azijske galaksije), koji \u010dine sve da bi na vlastinoj likvidnosti \u0161tovi\u0161e zaradili.<\/p>\n

Kad jednom po\u010dne igra jednog igra\u010da na svjetskoj \u0161ahovskoj plo\u010di, jako ju je te\u0161ko zaustaviti: dr\u017eava x treba teku\u0107i novac sa tr\u017ei\u0161ta za vlastite potrebe (politi\u010dke, ekonomske, itd.) i dobija likvidnu monetu izdaju\u0107i obveznice: ukoliko ne uspije plasirati cijelu koli\u010dinu na tr\u017ei\u0161te, mora pove\u0107ati kamatu, koja se dobija kupnjom obveznica, kako bi ove imale bolju pro\u0111u (a tako postupaju\u0107i naravno pove\u0107ava vlastiti dug) :mehanizam je o\u010dito perverzan.<\/p>\n

Jer dr\u017eava mora dokazati urbi i orbi da je dostojna povjerenja investitora, primjenjuju\u0107i izvjesne mjere. To u Italiji \u010dini Monti. Onda \u0107e se (to je prvi cilj) investitori vratiti i manje se boje\u0107i za vlastite investicije (u vrijednosnim papirima \u2013 titoli- ) dr\u017eava \u0107e mo\u0107i sniziti kamatu svojih obveznica (a time \u0107e se smanjiti javni dug). Naravno, stanje je za zemlju kakva je Italija vrlo te\u0161ko, jer se mora boriti na vi\u0161e frontova \u2013 u ovom \u010dasu ona podnosi konkurenciju Kine, a tu su i druge \u00abizlaze\u0107e\u00bb zemlje kao Brazil, Rusija i Indija\u2026 Danas je nemogu\u0107e ostati u vlastitom dvori\u0161tu, zaokupljen malecnim rivalitetima, dok se svijet mijenja ogromnom brzinom\u2026 Dana\u0161nja je stvarnost vrlo ra\u0161\u010dlanjena i slo\u017eena i nije njom uop\u0107e lako upravljati. Tim vi\u0161e su sve potrebniji oni \u0161to su je u stanju shvatiti\u2026.<\/p>\n

Prije nekog vremena je Massimo D\u2019Alema (nekad lider Komunisti\u010dke omladine, sad jedan od najmo\u0107nijih ljudi iza kulisa PD \u2013 Partije demokrata prim. prev.) kazao \u2013 valjda da se ugleda na Amerikance \u2013 da su radnici i sindikati \u00abkonzervativni\u00bb\u2026\u00a0 Svakako nezgodna izjava, ali zrnce istine\u00a0 u njoj postoji. Onaj ko ima mnogo, mo\u017ee si priu\u0161titi luksuz da pone\u0161to i izgubi: onaj ko nema gotovo ni\u0161ta ima sakrosanktan strah da \u0107e izgubiti i to malo \u0161to jo\u0161 ima\u2026 Tako narodna mudrost tvrdi:\u00a0 \u00abBilo je bolje, kad nam je bilo gore…\u00bb, a smisao je svega da onaj koji je siroma\u0161an ne \u017eeli izgubiti i to malo \u0161to ima, pa se stoga \u010dini \u00abkonzervativnim\u00bb. U te\u017eim vremenima pozivali bi se na \u00abrevoluciju\u00bb, ali tada su radnici imali da izgube samo vlastite lance, danas se boje da \u0107e izgubiti auto, fri\u017eider, plazma TV, stan kupljen na otplatu: to je previ\u0161e stvari\u2026. Onda, ukoliko je nevjerojatan neposredan, nasilan i traumatski lom s dosada\u0161njim stanjem stvari, pribjegava se reformama, postaje se \u00abreformistom\u00bb\u2026<\/p>\n

U svakom slu\u010daju danas na Zapadu nije ba\u0161 jasno u kojem pravcu i ti reformisti \u017eele uputiti dru\u0161tvo, koje zami\u0161ljaju. Nema ni pojedinaca ni grupa (filozofa, sociologa, politi\u010dara i ekonomista), koji bi jasno pokazivali put \u2013 i to u svom njegovom kompleksnom, organskom i sistemskom usmjerenju. Na to mjesto su se ubacile velike Corporations i vojni aparati velesila, u prvom redu SAD-a i njihovih evropskih pratilaca (\u010ditaj NATO).<\/p>\n

Neko\u0107 se razvoj, pa dakle i\u00a0 mo\u0107 i ekonomska snaga neke nacije mjerila s dva faktora: proizvodnjom \u010delika i\u00a0 kemijskom industrijom (anilinskih boja) \u2013 a u tome su prednja\u010dile, Njema\u010dka, Amerika i Velika Britanija. To je bilo nekad. Danas je \u2013 a bit \u0107e tako sve vi\u0161e \u2013 mo\u0107 u tehnologijama\u00a0 (software), ali ne samo on, ve\u0107 je mo\u0107 u tehnologijama, kojima su potrebni mnogi i rijetki metali (lantanij, molibden, cezij, titanij, itd. Nikad niste \u010duli za njih? E pa na\u0161i su televizori\u00a0 i mobilni telefoni kao i Ipad-i puni tih rijetkih i dragocijenih materijala). I naravno, u svjetu vlada trka za grabljenjem tih novih dobara: Afrika (Angola, Kongo, Ju\u017ena Afrika, Nigerija\u2026) su upravo \u0161krinje pune tih dragocjenosti, pa se sad kupuju cijeli teritoriji (ne banalno kao nekad tereni) i njihovi diktatori, kako bi ih iskori\u0161tavali bez problema; postoji polemika izme\u0111u Rusije, SAD, Kanade i Norve\u0161ke za podjelu interesnih zona i za istra\u017eivanja Arktike, jer izgleda da u njegovom podzemlju ima nafte. U svakom slu\u010daju javljaju se nevi\u0111ena bogatstva na neodredvidivim mjestima, koja su nekontrolirana i te\u0161ko se mogu dovesti pod kontrolu i evo nas opet na finacijama i na finacijskim tr\u017ei\u0161tima i na \u0161pekulacijama monetama i dr\u017eavama.<\/p>\n

Onda preko monete kao robe (a ne kao sredstva posredovanja kod razmjene \u00abroba\u00bb) i pored trke za zaradom \u00ab\u010distih\u00bb financija\u0161a, postaje jasan jo\u0161 jedan aspekt : otkud ti napadi na dr\u017eave i na Euro? I to naravno na one najslabije: Portugal, Irsku, Italiju, Gr\u010dku, Spaniju \u2013 PIGS!\u00a0 Donedavno za jedan Euro trebalo je dati dolar i po, odnosno Euro je mogao nastupiti kao sna\u017ena moneta uz bok dolara u velikim me\u0111unarodnim transakcijama. Evropska Unija \u010dinilo se da nastupa kao dosta razvijena ekonomija, sa solidnom historijom i kulturom, s kojom se ne mo\u017ee lako manipulirati i sa izvjesnom (klasnom) svije\u0161\u010du, koju nije bilo lako ugasiti, dakle Evropa\u00a0 je bila subjekt , koji nije bilo lako pokoriti ili uslovljavati, kao \u0161to se \u010dinilo s bilo kojim afri\u010dkim Balubom\u2026 To je dakle \u0161ahovska plo\u010da na kojoj se danas\u00a0 igra velika partija \u0161aha, daleko ve\u0107a od nas\u2026<\/p>\n

Ka\u017ee se da je staro pitanje: \u0161ta da se radi? Ili: tko bi i \u0161ta bi trebao raditi? U na\u0161im zapadnim demokracijama na to postoji odgovor. Partije. Ali na taj odgovor ponovo ruke padaju dole\u2026 Postojala je nekad Kr\u0161\u0107anska demokracija \u2013 prili\u010dno velika interklasna partija, koja je s religijom i antikomunizmom dr\u017eala zajedno i ku\u0107evlasnika milionara i dr\u017eavne bojare i siroma\u0161nog te\u017eaka iz Pulje ili iz Veneta. Pa potom Komunisti\u010dka i Socijalisti\u010dka partija, koje su bile prije svega partije klase (radni\u010dke) i na razli\u010dite su na\u010dine bile inspirirane Marxovom mi\u0161lju i gledale su u realnom ili nerealnom socijalizmu, onom idealnom ili \u2013idealiziranom \u2013 vlastitu inspiraciju i cilj. Zatim je oko njih bilo vi\u0161e malih partijica, proizvoda slu\u010dajnosti ili historije.<\/p>\n

Danas je te\u0161ko govoriti i o interklasizmu ili o klasi, jer su postoje\u0107e politi\u010dke partije mje\u0161avina svega i sva\u010dega i ideja i kategorija ljudi, koje ranije niko i ni\u0161ta ne bi moglo sastaviti\u2026<\/p>\n

Imamo i cijeli seriju pokreta, koji mogu biti znak vitalnosti civilnog dru\u0161tva, ali s druge strane su i znak slabosti i fragmentiranosti i partija i javnog mnjenja, jer njihov nastanak i snaga jednako je brz kao i nestanak s politi\u010dke scene. \u2026Nova bi se politi\u010dka snaga trebala osloboditi ostataka pro\u0161losti kompromitiranih u borbi oko vlasti i pozicija i sjedi\u0161ta u parlamentu: kad bi iz partije krenule ideje i pokrete velikog zamaha, visokih ambicija i uspravnog i ispravnog dr\u017eanja od onih koji ih pretstavljaju, s perspektivom ve\u0107om od dvori\u0161ta ispod vlastitog balkona, tada bi se mo\u017eda u dru\u0161tvu mogle probuditi one\u00a0 silnice, ona energija\u00a0 i na\u0107i one li\u010dnosti, koje \u0107e znati i mo\u0107i ponijeti na le\u0111ima teret, da ova zemlja ostane na povr\u0161ini i da ispliva iz pote\u0161ko\u0107a i to krupnih, koje ima sama i koje postoje u svjetskom kontekstu.<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Danas na Zapadu nije ba\u0161 jasno u kojem pravcu i ti reformisti \u017eele uputiti dru\u0161tvo, koje zami\u0161ljaju. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":79879,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-79878","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/79878","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=79878"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/79878\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/79879"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=79878"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=79878"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=79878"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}