{"id":79753,"date":"2012-03-26T21:05:25","date_gmt":"2012-03-26T19:05:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=79753"},"modified":"2012-03-26T21:05:25","modified_gmt":"2012-03-26T19:05:25","slug":"lustracija-kao-revolucija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/26\/lustracija-kao-revolucija\/","title":{"rendered":"Lustracija kao revolucija"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana VANKOVSKA<\/strong><\/p>\n

U kontekstu poznate teze da je tranzicija zavr\u0161ena kada abnormalnost prestane biti centralna karakteristika politi\u010dkog \u017eivota (O'Donel i \u0160miter) postaje jasno da je makedonska tranzicija beznadno daleko od svog kraja. Naprotiv, ona se sve vi\u0161e pretvara u revoluciju koja te\u010de. Abnormalnost je normalno stanje u dru\u0161tvu, a tranzicija po\u010dinje iznova i iznova, u nekakvom revolucionarnom poku\u0161aju da sve po\u010dne ab ovo<\/em>, t.j. od njih i da zavr\u0161i s njima, \u010distima.<\/p>\n

Ako neko i ima sumnju, ili mu ne ide u glavu kako je mogu\u0107e da konzervativna stranka kao VMRO-DPMNE mo\u017ee u svom imenu imati i rije\u010d \u201erevolucionarna\u201c, dovoljno je pogledati upornost kojom vladaju\u0107a stranka gura od meke ka tvrdoj lustraciji, po cijenu ga\u017eenja svih ustavnih principa i institucija (prije svega Ustavnog suda, za koga se, ina\u010de, gradi velelepna pala\u010da usred Skopja), a u nastojanju da se stvori svijet i \u010dovjek po svojoj mjeri. Poruka sada\u0161nje, najnovije zakonske inicijative glasi: kad niste \u017eeljeli mekim metodama, sada \u0107ete vidjeti \u0161to je tvrdo!<\/p>\n

Autor (i starog i novog) zakonskog teksta smatra da je sasvim normalno to \u0161to se vlast sada okrenula rigoroznijoj lustraciji, koja \u0107e pro\u010di\u0161\u0107avati od 1944. sve do 2006., t.j. do trenutka kada je (ne)slu\u010dajno po\u010deo njen sada\u0161nji mandat. Nakon politi\u010dkog revan\u0161izma i kompromitacije meke lustracije (u obliku uvo\u0111enja dopunskog uslova za vr\u0161enje javne funkcije), koju je, sre\u0107om, Ustavni sud prekinuo, sada se najavljuje \u010dvrsta ruka i tvrda lustracija, koja prakti\u010dno zna\u010di povratak u pretpoliti\u010dko stanje rata svakog protiv svakoga, u kojoj je \u010dovjek \u010dovjeku – lustrator. Iz javne sfere, u kojoj je bila uvedena da bi sprije\u010dila da javne funkcije vr\u0161e ljudi iz biv\u0161eg re\u017eima koji su bili suradnici tajnih slu\u017ebi i koji su kr\u0161ili ljudska prava, lustracija se sada seli u privatnu sferu. Tako, svako mo\u017ee zatra\u017eiti ne\u010diju lustraciju, a po\u0161to lustracija ionako kr\u0161i sveti pravni princip prezumpcije nevinosti, to prakti\u010dno zna\u010di da bi se svako mogao na\u0107i u situaciju da dokazuje svoju nevinost. I jo\u0161 gore, zbog imperativa da svako potpi\u0161e izjavu da nije bio saradnik (pod prijetnjom visoke kazne), to zna\u010di da \u010dovjek mo\u017ee inkriminisati samoga sebe, \u0161to je ponovo protivno svakoj pravnoj logici. Transparentnost kojom \u0107e se obilje\u017eavati \u201ecinkaro\u0161i\u201c dobija proporcije javne stigmatizacije, ne samo pojedinaca, nego i \u010ditavih porodica.<\/p>\n

Mada sam ove iste teze vi\u0161e puta pisala, kada je u pitanju tvrdoglava vlast, neke se stvari moraju uporno ponavljati, pa evo ih ponovo: lustracija je jedna od metoda suo\u010davanja sa autoritarnom pro\u0161lo\u0161\u0107u, na\u010din pro\u010di\u0161\u0107ivanja, ali i sprje\u010davanja da se ljudi koji su bili odgovorni za masovne povrede ljudskih prava na\u0111u ponovo na dr\u017eavnim pozicijama na kojima bi i dalje pretstavljali opasnost po dru\u0161tvene vrednosti. Lustracija se preuzima i zbog u\u010denja iz istoriskog iskustva, t.j. da se ne bi zaboravilo i ponovilo. Ali, ona nije kaznena mjera, niti smije biti \u010din osvete. Kazneni elemenat se treba tra\u017eiti u druga\u010dijim mjerama u krivi\u010dnom pravu, posebno kada su u pitanju nalogodavci, a ne obi\u010dni informatori.<\/p>\n

Mit da je lustracija onaj ultimativni faktor koji je demokratizovao i integrisao u EU neke post-komunisti\u010dke zemlje je samo mit. Neke dr\u017eave nisu nikada pro\u0161li kroz lustraciju, a pretstavljaju uspje\u0161ne pri\u010de (Slovenija). Najpoznatiji, i istovremeno najhvaljeniji i najkritikovaniji, slu\u010daj je \u010de\u0161ki. No, \u010ce\u0161ka je imala Havela da upozori: \u201cOvo je bomba koja mo\u017ee eksplodirati svakog trena i da zagadi dru\u0161tvenu klimu, da uvede elemente fanatizma, povreda, nelegalnost i nepravdu. Moramo se suo\u010diti sa pro\u0161lo\u0161\u0107u, da je imenujemo, da izvu\u010demo pouke i dostignemo pravdu: ali, to se mora u\u010diniti \u010dasno, s mnogo obzira, takta, velikodu\u0161nosti i imaginacije. Onima koji \u0107e priznati krivicu i izviniti se, treba\u0107emo oprostiti.\u201c<\/p>\n

Prije dvije godine sam napisala: \u201cMi nemamo nio Havela ni demokratske institucije i politi\u010dku kulturu da bismo se suo\u010dili s onim \u0161to \u0107e iza\u0107i iz septi\u010dke jame. Da se lustracija ne bi pretvorila u revan\u0161izam, politi\u010dki obra\u010dun i generalnu paranoju, nu\u017ena je formalizovana procedura. To je ono \u0161to lustraciju razlikuje od osvete nad (ideolo\u0161ki i politi\u010dki) pora\u017eenima. I ovdje se postavlja klasi\u010dno pitanje: ko \u010duva \u010duvare, ko garantuje kredibilitet i moralni lik lustratora?\u201c Sada kada ve\u0107 znamo odgovore na ova pitanja i dileme, sasvim je jasno da nije uop\u0161te bilo te\u0161ko predvidjeti da \u0107e lustracija po makedonskom modelu biti pro\u010di\u0161\u0107avanje kroz \u010distku.<\/p>\n

Ako sam ranije i ulazila u debate oko toga da li je pravi\u010dna lustracija mogu\u0107a tek onda kada bude uspostavljena demokratska i pravna dr\u017eava, ili mo\u017eda ona ima smisla samo u ranoj fazi tranzicije kada se i ovakve revolucionarne i ne sasvim pravne mjere mogu opravdati vi\u0161im dobrom i \u010distom budu\u0107no\u0161\u0107u, danas dileme nemam, bar kada je u pitanju makedonski slu\u010daj. Ovdje ne mo\u017ee biti i lustracije i pravne dr\u017eave, jer se potvr\u0111uje da su koncept lustracije i koncept pravne dr\u017eave nepomirljivi (kako ka\u017ee M. Kopi\u010d), zato \u0161to je lustracija javni ritual i nepravo u ime pravde. Kao \u0161to smo mogli vidjeti, lustracija ne samo da ne ukida ili sanira posljedice prethodnog re\u017eima, nego ih reproducira. U ovom revolucionarnom \u017earu za pro\u010di\u0161\u0107avanje je sasvim vidljiva osvetoljubivost, ali i zavist prema onima koji su nekada bili mo\u0107ni (dok su sada\u0161nji lustratori bili progonjena opozicija zbog nacionalisti\u010dkih i drugih stavova).<\/p>\n

Prema francuskom teoreti\u010daru Girardu, izvor nasilja koje se nakupilo u zajednici i koje zatim tra\u017ei kona\u010dno ras\u010di\u0161\u0107avanje u obliku lustracije pretstavlja mimetri\u010dku \u017eelju. Drugim rije\u010dima, to je \u017eelja u \u010dijoj je su\u0161tini imitacija zbog zavisti. Lustracija se pretstavlja kao moralna osuda za ne\u010dije nemoralne postupke, ali problem postaje jako ozbiljan kada se i navodno pro\u010di\u0161\u0107eni sistem (ili bolje, sistem koji pro\u010di\u0161\u0107ava) oslanja na istu metodologiju vladanja, na partijsku svemo\u0107, nepravedno unapre\u0111enje u karijeri zahvaljuju\u0107i zaslugama za rad partisko-dr\u017eavnih slu\u017ebi.<\/p>\n

Suo\u010davanje sa zlom autoritarnog sistema se ne mo\u017ee vr\u0161iti po cijeni \u010dinjenja novih nepravdi. U zrelim demokratijama\/pravnim dr\u017eavama lustracije ne samo da nema, nego je i nemogu\u0107a. Za\u0161to? Da li je to zbog toga \u0161to je totalitarizam (zaista) pro\u0161lost ili zato \u0161to je lustracija postala hit kada je pobijedila jedna ideologija ispred druge, pa se sada od nas iz biv\u0161ih komunisti\u010dkih re\u017eima tra\u017ei da se pospemo pepelom i da priznamo da smo gre\u0161nici koji su \u017eivjeli u \u201esistemu zasnovanom na zlo\u010dinu\u201c? A \u0161to je s dru\u0161tvima sa hipotekom makartizma ili na masovnim zlo\u010dinima, od kojih se neki jo\u0161 odvijaju ispred o\u010diju svjetske javnosti? Do moralne katarze se mo\u017ee (i treba) do\u0107i raznim putevima, ali do pravde put je samo jedan – preko mehanizama pravne dr\u017eave, i kod nas i kod njih. Za to su potrebni (nacionalni i me\u0111unarodni) sudovi, a ne lustratori izabrani na (partiskim) konkursima.<\/p>\n

Pristalice lustracije se pozivaju na \u201epravo da se zna\u201c \u0161to se de\u0161avalo u biv\u0161em re\u017eimu (a po\u0161to je ovaj predio od 1944-2006, ovo obuhvata dva re\u017eima, zar ne?), s ciljem da se do\u0111e do istine o \u017ertvama i po\u010diniocima, o nepravdama i povredama ljudskih prava u ime neke ideologije. Mo\u017eda bi povjerovala u ovu tezu da vlasti nisu nedavno sklopile sporazum oko amnestije za ratne zlo\u010dine i time hladnokrvno pogazili pravo da se zna kada se radi o \u017ertvama od prije samo 10 godina.<\/p>\n

Da \u010ditava ova pri\u010da bude jo\u0161 zabavnija, moram ispri\u010dati epizodu koja se nedavno desila na mom fakultetu (ta\u010dnije, Institutu za bezbjednost i mir): rukovodilac vojne obavje\u0161tajne slu\u017ebe, ina\u010de doktorant rukovodioca Instituta, je izdao formalnu zahvalnicu institutu i profesorima za \u201euspje\u0161nu saradnju sa obavje\u0161tajnim slu\u017ebama\u201c. Naravno da se ovdje vi\u0161e radi o sofisticiranoj korupciji u nau\u010dnoj sferi nego o saradnji (posebno kada se zna da smo mi, profesori, prislu\u0161kivani, jer mo\u017eemo svojim kritikama na ra\u010dun sistema postati dr\u017eavni neprijatelji), ali \u010ditava pri\u010da otvora neka interesantna pitanja: ko sara\u0111uje, kako i za\u0161to? I \u0161to bi ovo zna\u010dilo za neka budu\u0107a vremena i neku drugu budu\u0107u lustraciju?<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Suo\u010davanje sa zlom autoritarnog sistema se ne mo\u017ee vr\u0161iti po cijeni \u010dinjenja novih nepravdi. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-79753","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/79753","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=79753"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/79753\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=79753"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=79753"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=79753"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}