{"id":79550,"date":"2012-03-23T22:45:26","date_gmt":"2012-03-23T21:45:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=79550"},"modified":"2012-03-23T22:45:26","modified_gmt":"2012-03-23T21:45:26","slug":"ljevica-izmedu-stephana-hessela-i-davida-crocketa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/23\/ljevica-izmedu-stephana-hessela-i-davida-crocketa\/","title":{"rendered":"Ljevica izme\u0111u St\u00e9phana Hessela i Davida Crocketa"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Laurent JOFFRRIN*<\/p>\n

Mislim da danas ima jo\u0161 uvijek smisla deklarirati se kao ljevi\u010dar, u mjeri u kojoj\u00a0 postoje najmanje tri tipa desnice. Postoji liberalna desnica, koja je protiv mije\u0161anja dr\u017eave i za tr\u017ei\u0161te, postoji konzervativna desnica, tradicionalna, vi\u0161e sklona dr\u017eavnosti i vi\u0161e nacionalna i na kraju, postoji desnica koja je od identiteta napravila vlastito oru\u017eje. Ova poslednja u sebi sadr\u017ei cijelu ekstremnu desnicu i vrlo je jaka. Nasuprot tome, postoje vrijednosti univerzalizma, koje se suprotstavljaju dogmi identiteta, vrijednosti koje predla\u017eu kolektivno interveniranje suprotstavljeno hegemoniji tr\u017ei\u0161ta, \u010diji je prijedlog demokratska suvremenost protiv konzervativnih instanci. Problem je, \u0161to je ta debata, koja ima tri razli\u010dite nijanse, lo\u0161e interpretirana iz razloga koji su veoma slo\u017eeni: ljevica nije uspjela sprije\u010diti bijeg velikog dijela \u0161irokih narodnih slojeva i klasa. Ove posljednje su na kraju povjerovale vrijednostima protivnika, povjerovale su u \u010dinjenicu da politi\u010dki sistem ne doprinosi ba\u0161 ni\u0161ta blagostanju dru\u0161tva te da su politi\u010dari impotentni, korumpirani i paralizirani.<\/p>\n

Ranije je postojala glavna os, oko koje se okretao velik dio politi\u010dkog \u017eivota: suprotstavljanje desnica\/ljevica. Danas postoji jo\u0161 jedna druga\u010dija os, koja suprotstavlja elite \u2013 i one koje ih slijede \u2013 klasama, koje su ukorijenjene u narodu. Pred tom novom dihotomijom, ljevica ne umije da zauzme vlastiti stav, nekiput se dr\u017ei tako kao da je bliska eliti, drugi put se osje\u0107a bliska narodnim masama.Te oscilacije navode ljude da gledaju ljevicu kao na organski dio sistema.<\/p>\n

Sa svoje se pak strane i kao posljedicu toga politi\u010dke partije se primaju i osje\u0107aju kao slabe strukture, otkinute od realnosti i prije svega korumpirane, \u0161to je \u010desto i istinito. Izborna baza postaje sve u\u017eom. Partije broje sve manje \u010dlanova, jer su politi\u010dki neaktivni gra\u0111ani danas postali ve\u0107ina. Ako izuzmemo one koji uop\u0107e ne glasaju i one koje glasaju za partije koje nemaju nikakvog izgleda da do\u0111u na vlast, razumljivo je, za\u0161to je izborna baza partija sve tanja, iako ona jo\u0161 uvijek mo\u017ee biti vrlo aktivna u politi\u010dkim doga\u0111ajima kakav je referendum. U Francuskoj, ako se zbroji sve glasove sazvije\u017e\u0111a krajnje ljevice i glasove Front Nationala, postaje jasno da ogroman broj osoba ostaje u potpunosti izvan politi\u010dkog sistema. Ljudi danas \u017eele efikasnu politiku, koja \u0107e ostvariti konkretne stvari, ali vide, kako se desnica i ljevica sukcesivno mjenjuju na vlasti, a da to uop\u0107e nema utjecaja na svakida\u0161nji \u017eivot gra\u0111ana. I tu se ra\u0111a ideja o impotentnosti politike i politi\u010dara, koji, kako se misli, nisu u stanju da ostvare ama ba\u0161 ni\u0161ta.<\/p>\n

Razlika izme\u0111u desnice i ljevice izmijenila se vremenom, naro\u010dito nakon osamdesetih godina. U Francuskoj je ljevica zaista predstavljala alternativni sistem. S jedne je strane postojala socijalisti\u010dka i komunisti\u010dka ideja, koja je predlagala koncepciju dru\u0161tva zasnovanu na na\u010delu kolektivizma, u kojem bi tr\u017ei\u0161na ekonomija imala zaista reduciran utjecaj. S druge je strane postojala uravnote\u017eenija vizija dru\u0161tva, nastala nakon II svjetskog rata, zasnova na ideji socijalne dr\u017eave i na uvjerenju da se mo\u017ee upravljati, putem dr\u017eavne administracije, razvojem zemlje.\u00a0 Postojale su dakle dvije alternative: ona reformisti\u010dka i ona revolucionarna. Revolucionarna alternativa je propala, jer se sru\u0161io Berlinski zid, kao i zbog terorizma te zato \u0161to je u jednom trenutku suvremene historije politi\u010dki aktivizam krajnje ljevice upao u \u0107or-sokak. Reformisti\u010dka alternativa, sa svoje je strane, nakon dugo godina tako\u0111er je u\u0161la u krizu, jer su socijaldemokratske ili socijalisti\u010dke partije imale kao uzor i to\u010dku na koju su se pozivale dru\u0161tveni sistem iz pedesetih godina, sistem koji je o\u010dito bio na zalasku i koji je zacijelo trebalo braniti, ali koji vi\u0161e nije mogao predstavljati nikakav projekt za budu\u0107nost. Ljevica je dakle postala \u017ertvom s jedne strane komunisti\u010dkog ekstremizma, a s druge strane uspjeha socijaldemokracije. S vremenom se misija socijaldemokracije, koja je imala nevjerojatan uspjeh, zavr\u0161ila, dok je komunisti\u010dka vizija, po\u0161to je omanula, postala modom za malobrojne intelektualce.<\/p>\n

\u010cini mi se da danas ljevica mora gurati naprijed dvije velike borbe. Prva je bitka protiv onih koji \u017eele afirmirati na\u010delo identiteta odnosno protiv onih koji smatraju da se treba ukorijeniti u jednom i imati jednu jedinu viziju svijeta, zasnovanu na logici prijatelj\/neprijatelj. Prijatelji su oni koji poti\u010du iz iste etnije, religije i nacije kao i mi. Svi ostali su neprijatelji. Zacijelo se mogu napraviti kompromisi s neprijateljem, ali neprijatelj uvijek ostaje neprijatelj. Druga bitka odnosi se na kolektivitet, odnosno na ideju da\u00a0 je kolektivitet odnosno zajednica u stanju da stvori vlastitu budu\u0107nost i da se kroz akcije kolektiviteta mogu poravnati socijalne razlike i rije\u0161iti se bijede i da se tako mo\u017ee stvoriti dru\u0161tvo sukladno na\u0161im vrijednostima. Socijaldemokratske partije i dalje guraju te vrijednosti, ali je problem u tome \u0161to je njihova izborna baza sve tanja i \u0161to je sve te\u017ee aktivirati kolektivne mehanizme, jer je dr\u017eava u velikom deficitu, kad se radi o socijalnim politikama, i na drugoj strani, uop\u0107e nema vi\u0161e nikakvog prava ni glasa, da odlu\u010duje o industrijskim politikama, o kojima se donose odluke na me\u0111unarodnom planu. To sve rezultira \u010dinjenicom da je velik dio mehanizama, koji su neko\u0107 dopu\u0161tali reformisti\u010dkoj ljevici da uklju\u010di i za sebe pridobije glasa\u010dko tijelo danas potpuno neupotrebljiv. Postoji dru\u0161tvena baza, koja vi\u0161e ne vjeruje u politiku. Treba dakle prona\u0107i druge na\u010dine politi\u010dkog interveniranja, vode\u0107i ra\u010duna o onome \u0161to zna\u010de velike financijske prepreke. Antiglobalizacijski i ekolo\u0161ki pokreti danas pretstavljaju izvor obnove i regeneracije, jer su obnovili ne samo prtljag ideja, ve\u0107 su inovirali i same metode borbe. Radi se ne o partijama u klasi\u010dnom smislu tog termina, ve\u0107 o malim formacijama, koje imaju izvjestan utjecaj putem medija, putem blogova, putem nevladinih organizacija, putem profesionalnih udru\u017eenja, a koje predla\u017eu ciljane akcije prema problemu, koji se pojavio, prema zemlji u kojoj se javio itd. Tako su antiglobalizacijski pokreti uspjeli obnoviti metode ljevice.<\/p>\n

Ali ukoliko je istina da su nekad partije ljevice mogle ra\u010dunati na jake sindikate, na partijske \u0161kole, koje su formirale kadrove, na udru\u017eenja za obranu radni\u010dkih prava, to je sve proizvodilo elite, koje su se mije\u0161ale s kulturnim elitama i stvaralo kadrovski personal,\u00a0 personal koji je organski bio povezan s partijskim aktivistima i borcima \u2013 koji su lijepili plakate i dijelili letke \u2013 kao i sa\u00a0 bira\u010dima, koji su predstavljali daleko \u0161iri krug. Na ove posljednje su utjecali sa svoje strane aktivisti, izabrani politi\u010dari kao i cijeli postoje\u0107i mehanizam koji su sa\u010dinjavale novine, sindikati i radni\u010dka udru\u017eenja. Radilo se o pravom pravcatom anti-dru\u0161tvu. Sve je to oslabilo porast individualizma, jer danas ljudi vi\u0161e ne uspijevaju svariti pomisao da svakog tjedna odlaze na partijski sastanak, da postoji izvjesna ideologija, izvjesna zastava i izvjesna himna. Sve je to potpuno izi\u0161lo iz mode. Danas su oblici pojavnosti daleko elasti\u010dniji. \u010cinjenica da se obavljaju predizbori govori o novoj metodi utjecanja na bira\u010de, a da oni neophodno ne moraju postati aktivisti partije. To je oblik politi\u010dke participacije, koji ne dovodi do partijskog aktivizma. Ovo se dogodilo, jer ljudi vi\u0161e ne vide politi\u010dki \u017eivot kao \u0161kolu ili kao kontinuiranu aktivnost, ve\u0107 prije kao mjesto na kojem se doga\u0111aju mutne stvari, mjesto sukoba ambicioznih pojedinaca ili u alternativi, kao polje na kojem iskrsavaju problemi, koji se sukcesivno rje\u0161avaju. Sve je to za\u010dinjeno socijalnim sukobima, borbama mi\u0161ljenja, debatom i polemikom, koja je dovela do toga, da je danas politi\u010dki \u017eivot postao jedna vrsta ma\u00eblstrom-a, nekakav konfuzni forum, gdje se vi\u0161e manje uspijevaju rije\u0161iti neki od problema. Ostao je demokratski kontekst, ali imamo sasvim druga\u010diji oblik od onog koji je postajao jo\u0161 u nedavnoj pro\u0161losti. Danas se u Francuskoj raspravlja da li se smije dolaziti sa koprenom u \u0161kolu, zatim o fiskalnom \u0161titu, a zatim o nekom tre\u0107em problemu, a da sve to ne stvara koherentnu i cjelovitu unaprijed odre\u0111enu sliku o \u010ditavoj debati. Postoje zacijelo vrijednosti, koje su orijentir, ali ne postoji strukturirana slika. A to sve nastaje na tragu koji su probili digitalni mediji, koji dozvoljavaju, putem zappinga, da se ska\u010de s jednog problema na drugi. To je druga\u010diji oblik i daleko manje strukturiran, naizgled i manje inteligentan, ali u svakom slu\u010daju vrlo rezistentan. On zna\u010di, da je demokracija ipak jo\u0161 uvijek \u010dvrsta, ali da je u permanentnoj krizi, jer se neprestano transformira.<\/p>\n

Pokreti kao onaj indigniranih su va\u017eni pokreti mi\u0161ljenja, ali u su\u0161tini nisu razli\u010diti od onih koji su ve\u0107 postojali prije dvadeset godina i koje su se u ono vrijeme zvali \u201ekoordinacije\u201d. Nije se radilo o sindikatima ili o partijama, ve\u0107 o pokretima koji su se spontano strukturirali i koji su imali prolazne organizacione oblike, kratkotrajne ili ad hoc stvorene, koji su postavljali u \u017eari\u0161te specifi\u010dne tematike, sa ciljem da oko njih izazovu mobiliziranje gra\u0111ana. To je bio siguran put, da se na taj na\u010din obuhvati javno mnjenje, ali nije svakiput imalo neki prakti\u010dni efekat. Studentski pokreti nisu nikom podmetali nogu, ali su pozivali javnost da im dade odgovor. U Francuskoj je postojao pokret, koji je upozoravao na probleme stanovanja, pod nazivom \u201eCrni \u010detvrtak\u201d. On jo\u0161 uvijek postoji, iako ima vrlo malo sudionika, ali jo\u0161 je uvijek zadr\u017eao izvjestan utjecaj na medije. Tu su i pokreti koje je obilje\u017eio gandizam: oni nemaju stvaran prakti\u010dki u\u010dinak, ali imaju jako veliko simboli\u010dko zna\u010denje. Mo\u017ee se manifestirati putem \u0161trajka gla\u0111u, okupacijoim javnih trgova kako su to u\u010dinili Egip\u0107ani zauzev\u0161i trg Tahrir uz Kairu. Igra se slikama, poigrava se simbolima i protest ostaje sam po sebi miran. Radi se o novim oblicima politi\u010dke mobilizacije, prolaznim, originalnim, koje se neprekidno mijenjanju, sa elasti\u010dno\u0161\u0107u koju politi\u010dke partije vi\u0161e ne posjeduju, jer su naviknute na politi\u010dko mobiliziranje vezano za izborne rokove. Problem je u tome, \u0161to bi partijske strukture ipak bile neophodne, jer upravljati mogu samo konkretni ljudi. Indignirani na primjer nemaju i ne pokazuju ljude, koji bi mogli postati ministri ili kao politi\u010dari, koji bi bili u stanju upravljati zemljom. Ne radi se dakle o revolucionarima, jer oni ne \u017eele promijeniti vladu i vlast. Njihova se filozofija mo\u017ee sintetizirati u naslovu knjige jednog od aktivista no global pokreta, Johna Hollowaya: \u201ePromijeniti svijet bez zauzimanja vlasti\u201d. Budu\u0107i da vlade imaju daleko manje vlasti no ranije, prije\u0107i put \u201epoliti\u010dka partija- program- izbori-primjenjivanje programa- transformacija dru\u0161tva\u201d postao je isuvi\u0161e dug proces i to proces koji vi\u0161e ne funkcionira, jer za njega nema novaca, administracija se nikada ne mijenja i sve se reforme neprestano blokiraju. Neke se odluke opet ne mogu donositi pojedina\u010dno, ve\u0107 mogu biti donesene jedino na me\u0111unarodnom planu, kao \u0161to je na primjer slu\u010daj sa Tobin taxom za finacijske transakcije. Dakle, bolje je zaobi\u0107i Parlament i politi\u010dke partije i i\u0107i na direktne proteste prilikom sastanaka G20, okru\u017eenih policijom, televizijom i javnim mnjenjem, koje je uprlo o\u010di u nas. To je mnogo efikasnije od politi\u010dkih izbora. Sva ta transformacija metoda poti\u010de od individualizma, koji je prevladao u dru\u0161tvu. Pozitivna strana je da su gra\u0111ani postali zreliji i ne moraju vi\u0161e pripadati izvjesnoj \u201epoliti\u010dkoj vojsci\u201d, kako bi se disciplinirano pona\u0161ali. Ako s jedne strane ostaje frivolnost vezana za individualizam, s druge strane porasla je individualna odgovornost.<\/p>\n

Ne treba ipak zaboraviti da svi pokreti, koje danas vidimo, potje\u010du iz sedamdesetih godina, kao \u0161to su na primjer happening ili okupacije fabrika. Pokret Lip (francuski pokret, nastao u fabrici satova Lip, koja je 1973 bila okupirana i kojom su upravljali samoupravlja\u010di) bio je pokret s ogromnom simbolikom. Radnici su preuzeli kontrolu nad fabrikom i, budu\u0107i da nisu pla\u0107ali poreze, uspjeli su i rukovoditi poduze\u0107em. Ali sredi\u0161nja to\u010dka bila je u tome, \u0161to je ta okupacija pokazala da radni\u010dka klasa mo\u017ee uzeti u vlastite ruke svoju sudbinu. Kad su francuski maoisti zaplijenili Fouchon \/luksuzno gastronomsko poduze\u0107e\/ kako bi dijelili kavijar u naselju stra\u0107ara, zacijelo nisu na taj na\u010din htjeli eliminirati socijalne razlike, ve\u0107 simboli\u010dno privu\u0107i na svoju stranu javno mnjenje. Dana\u0161nji pokreti, koje vidimo, vuku svoje porijeklo iz takvih pokreta ro\u0111enih u sedamdestim godinama. I sam antiglobalizacijski pokret mo\u017ee se smatrati vrstom politi\u010dkog Woodstocka. Zatim tu treba ura\u010dunati i medije, koji su stvorili izvjesnu virtualnu agoru (skup\u0161tinu u anti\u010dkoj Gr\u010dkoj) u kojoj se bez prestanka vodi debata i zahvaljuju\u0107i tome ro\u0111ene su nove forme direktne demokracije. Na\u017ealost, kako ka\u017ee ona \u010duvene re\u010denica, koju su pripisali Oscaru Wildeu, socijalizam ne funkcionira \u201ejer zahtijeva da se na njega potro\u0161i isuvi\u0161e mnogo ve\u010deri\u201d. Svaki dan se sastajati kako bi se diskutiralo o obliku koji \u017eelimo dati dru\u0161tvu, prakti\u010dki zna\u010di provesti cijeli svoj \u017eivot u beskona\u010dnom sastan\u010denju.<\/p>\n

U jednom zami\u0161ljenom Pantheonu ljevice danas vidim li\u010dnosti kao \u0161to je\u2026 Lula, Michelle Bachelet, Amartya Sen te kubanske i kineske disidente, tuni\u0161ke bloggere, sljedbenike ekolo\u0161kog pokreta, koji se bore za mikrokredite kao Muhamad Yunus (\u201ebankar najsiroma\u0161nijih\u201d, koji je dobio Nobelovu nagradu za mir 2006 godine jer je osnovao prvu bankovnu instituciju za mikorokredit) ili pak izvjesne afri\u010dke lidere kao Mendela i drugi, koji \u017eele demokratizirati Afriku. Sve su to osobe jako visokog nivoa, jer se radi o dobitnicima Nobelove nagrade, predsjednicima, odnosno predsjednicima vlada. Ovi posljednji nemaju ni onu te\u017einu ni legitimnost, s kojom su mogli ra\u010dunati izvjesni lideri \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina, ali postoje, aktivni su, prisutni i naravno, hrabri.<\/p>\n

Danas se vjerojatno vi\u0161e isti\u010du akademski obrazovani ljudi od aktivista, predsjednici nevladinih organizacija ili pak vo\u0111e spontanih pokreta sasvim drugog tipa. I \u017eivotni put tih li\u010dnosti je sasvim razli\u010dit, jer ne prolazi neophodno kroz uobi\u010dajeni iter diploma-izbori- vlada, ve\u0107 izbija u pokretima indignacije. Poseban je slu\u010daj Stephan Hessel, autor knjige: Pobunite se!<\/em> Knjige, koja je nadahnula pokrete indigniranih po Evropi i po cijelom svijetu. Hessel je sigurno bio partizan, bio je u Pokretu otpora, ali nikada nije pripadao ekstremnoj ljevici i njegov je put bio dosta konvencionalan. No jedna li\u010dnost kao on uspjela je stvoriti vezu stare ljevice i novih spontanih pokreta. Danas ga ljudi vide kao \u201estarog mudraca\u201d. Vra\u0107amo se dakle na tribalnu strukturu, sa starim mudracem i mladim ratnikom, na tip mobilne, nestrukturirane organizacije. Postoje pored toga karizmatske li\u010dnosti kao Jos\u00e9 Bov\u00e9, Eva Jolie, Daniel Cohn-Bendit: to su grani\u010dne li\u010dnosti, jer su transverzalne i originalne. I to je refleksija dana\u0161njeg individualizma. Pomalo kao u westernu. Postoji regularna vojska, a zatim postoje oni, koji idu naprijed kao izvidnica, traperi, koji sami odlaze da prona\u0111u gdje je sakriven neprijatelj i da vrebaju njegovo kretanje. Neka vrsta Davida Crocketta na\u0161eg vremena.<\/p>\n

*Laurent Joffrin \u2013 novinar, direktor francuskog tjednika Nouvel Observateur, biv\u0161i direktor Lib\u00e9rationa. Po\u0161to je mladost proveo kao politi\u010dki aktivist Mladih socijalista \u00a0zapo\u010deo je 1977 s novinarskom karijerom kod agencije France Presse, a kasnije pre\u0161ao u Forum Internationa<\/em><\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cini mi se da danas ljevica mora gurati naprijed dvije velike borbe. Prva je bitka protiv onih koji \u017eele afirmirati na\u010delo identiteta odnosno protiv onih koji smatraju da se treba ukorijeniti u jednom i imati jednu jedinu viziju svijeta, zasnovanu na logici prijatelj\/neprijatelj.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-79550","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/79550","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=79550"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/79550\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=79550"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=79550"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=79550"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}