{"id":79446,"date":"2012-03-22T19:17:35","date_gmt":"2012-03-22T18:17:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=79446"},"modified":"2012-03-22T19:17:35","modified_gmt":"2012-03-22T18:17:35","slug":"mitovi-o-mesu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/22\/mitovi-o-mesu\/","title":{"rendered":"Mitovi o mesu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Dr. Melanie Joy, autorica knjige “Za\u0161to volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave \u2013 Uvod u karnizam”: Karnizam je nevidljiva, ali i nasilna ideologija koja kao takva mora koristiti odre\u0111ene dru\u0161tvene obrambene mehanizme kako bi navela humane ljude da sudjeluju u nehumanim praksama. Oko prehrane mesom razvijena je tako vrlo op\u0161irna mitologija, a svi mitovi mogu se svrstati pod 3-N opravdanja – “normalno”, “naturalno” i “neophodno”.<\/p>\n

Iako je “bezmesni ponedjeljak” ili “zeleni ponedjeljak” me\u0111unarodno ra\u0161irena kampanja, a podr\u017eao ju je prije nekoliko godina i primjerice Milan Bandi\u0107, nedavna epizoda ridikulizacije ministrice za\u0161tite okoli\u0161a i prirode Mirele Holy u ve\u0107ini medija zbog uvo\u0111enja bezmesnog ponedjeljka u kantinu Ministarstva, pokazala je da je u mainstreamu meso jo\u0161 uvijek jedan od nedodirljivih tabua, jednako kao i, primjerice, automobil. O proizvodnji mesa, me\u0111utim, svakako je neophodno razgovarati zbog okoli\u0161nih aspekata poput potro\u0161nje energije, potro\u0161nje zemljanih resursa, sje\u010de amazonske pra\u0161ume zbog proizvodnje sto\u010dne hrane, pa do zdravstvenih aspekata, utjecaja na klimatske promjene, ali tako\u0111er i patnje koju \u017eivotinje prolaze u industrijaliziranom uzgoju. Globalni prelazak s farmskog na masovni industrijski uzgoj nije se dogodio iz \u017eelje da se nahrani stanovni\u0161tvo ve\u0107 zbog profita, upravo ono isto \u0161to se nalazi u korijenu cjelokupne ekolo\u0161ke, ekonomske i energetske krize s kojom smo suo\u010deni. Otkud onda toliki otpor prema bilo kakvom preispitavanju na\u0161ih prehrambenih navika?<\/p>\n

Upravo se tim pitanjem bavi socijalna psihologinja Melanie Joy koja je pro\u0161loga tjedna gostovala u Zagrebu i Osijeku povodom predstavljanja hrvatskog prijevoda svoje knjige “Za\u0161to volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave – Uvod u karnizam” u izdanju “Dvostruke duge” i “Prijatelja \u017eivotinja”.<\/p>\n

Joy, profesorica sociologije i psihologije na Sveu\u010dili\u0161tu Massachusetts u Bostonu, odgovor nalazi u sustavu mitova koje smo stvorili oko mesa, a koji naziva karnizmom. “Karnizam je subideologija specizma, sli\u010dno kao \u0161to je anitsemitizam subideologija rasizma. Bez specizma, diskriminacije na temelju vrste, ne bi bilo karnizma”, obja\u0161njava Joy s kojom smo razgovarali za “H-Alter”.<\/p>\n

U knjizi tvrdite da karnisti\u010dki sustav nalazi glavnu obranu u nevidljivosti. Za\u0161to mu to toliko dobro uspijeva da vegetarijanstvo, primjerice, prepoznajemo kao ideologiju, dok s druge strane jedenje mesa ne?<\/em><\/p>\n

Tipi\u010dno prepoznajemo samo one ideologije koje dolaze iz mainstreama, dok dominantne ideologije ostaju nevidljive kao da dominantan na\u010din postojanja odra\u017eava stvari kakve uistinu jesu, a ne sustav vjerovanja. Dominantne ideologije se odr\u017eavaju tako da ostaju nevidljive i neprou\u010dene. Tako postoje vegani i vegetarijanci, a s druge strane svi ostali.<\/p>\n

Osnova za odr\u017eanje ovakvog sustava je poricanje. Ako poreknemo postojanje problema, ne moramo ni\u0161ta u\u010diniti. Kroz poricanje se ostvaruje nevidljivost. Tako\u0111er, karnisti\u010dka praksa ostaje neimenovana. Ako ne\u0161to ne imenujemo, ne moramo o tome razmi\u0161ljati i ne moramo preispitivati. Neimenovanjem nam ostaje dojam da je jedenje mesa ne\u0161to \u0161to nam je uro\u0111eno, a ne izbor. Karnizam dr\u017ei \u017ertve izvan vidokruga i time izvan javne sasvjesti. Ve\u0107ini ljudi bi bilo jako te\u0161ko jesti \u017eivotinje da uistinu svjedo\u010de istinskom jadu i neizmjernoj patnji koju \u017eivotinje prolaze. Nevidljivost me\u0111utim nije dovoljna da bi se odr\u017eao cijeli sustav, zato postoje i drugi mehanizmi. Ipak, radom aktivista i osje\u0107ajnih ljudi nevidljivost je poljuljana i sve vi\u0161e ljudi uvi\u0111a da je posebno industrijski uzgoj odvratan poduhvat. Sve vi\u0161e ljudi postaje svjesnije, pa zato opravdavanja u obliku 3-N preuzimaju nove forme i postaju sve va\u017enija.<\/p>\n

 <\/p>\n

3-N, se odnosi na “normalno”, “neophodno” i “naturalno”. Smatrate da jedenje mesa nije ni normalno, ni neophodno ni prirodno?<\/em><\/p>\n

Karnizam je nevidljiva, ali i nasilna ideologija. Dominantna i nasilna ideologija mora koristiti odre\u0111ene dru\u0161tvene obrambene mehanizme jer kako bi druga\u010dije humani ljudi sudjelovali u nehumanim praksima bez shva\u0107anja \u0161to rade. Jedan od obrambenih mehanizama koja nasilna ideologija koristi je opravdavanje. Nau\u010dimo jesti meso kada prihvatimo da su mitovi o mesu \u010dinjenice. Oko toga postoji vrlo op\u0161irna mitologija, a svi mitovi potpadaju pod “normalno”, “naturalno” i “neophodno”. Kroz povijest su ta opravdanja kori\u0161tena i za druge nasilne prakse kao \u0161to su ropstvo, dominacija mu\u0161karaca ili heteroseksualnosti.<\/p>\n

Ono \u0161to zovemo “normalnim” su jednostavno uvjerenja dominantne kulture, u ovom slu\u010daju karnisti\u010dka norma. Ono \u0161to zovemo “naturalnim” je samo kulturna interpretacija povijesti. U potrazi za opravdanjem karnizma ne idemo tako daleko do na\u0161ih predaka koji su se hranili skupljanjem plodova, ve\u0107 samo do onih koji su se po\u010deli hraniti mesom. Gledamo samo toliko daleko u povijest koliko trebamo da opravdamo sada\u0161nje karnisti\u010dke prakse. Danas imamo prevladavaju\u0107e dokaze da je potpuno nepotrebno jesti meso za na\u0161e zdravlje i dobrobit. Dapa\u010de, mnogo dokaza govori da je veganska dijeta idealna. Vode\u0107e ameri\u010dko udru\u017eenje prehrambenih stru\u010dnjaka, Akademija za nutricionizam i prehranu, slu\u017ebeno je objavila stav da je veganska dijeta ne samo dovoljna za prehranu ve\u0107 slu\u017ei i lije\u010denju i prevenciji bolesti.<\/p>\n

Prije desetak dana hrvatska ministrica za\u0161tite okoli\u0161a i prirode podr\u017eala je inicijativu za bezmesni ponedjeljak uvo\u0111enjem samo vegetarijanskih obroka u kantinu Ministarstva jedan dan u tjednu.<\/em><\/p>\n

To je sjajno.<\/p>\n

Mediji su ovoj benignoj inicijativi posvetili prili\u010dno prostora uglavnom ridikuliziraju\u0107i cijelu inicijativu, ali i samu ministricu. Neki su \u010dak i\u0161li toliko daleko da su prozivali ministricu za kr\u0161enje ljudskih prava. U knjizi pi\u0161ete kako su upravo mediji uz politi\u010dare klju\u010dni za blokiranje pristupa potpunim informacijama.<\/em><\/p>\n

Mediji mogu igrati razli\u010dite uloge. I nama koji radimo za dru\u0161tvenu promjenu omogu\u0107uju da prenesemo svoju poruku. Me\u0111utim, ova sna\u017ena reakcija dubokog otpora na ponedjeljke bez mesa je savr\u0161en primjer onoga o \u010demu govorim kada govorim o karnizmu, cijeli je sustav organiziran oko duboko usa\u0111enih nelogi\u010dnih obrana. Opiremo se svemu \u0161to izaziva na\u0161e karnisti\u010dke navike i prakse. To je \u017ealosno jer \u017eivotinje neizmjerno pate zbog na\u0161eg karnizma, ali patimo i mi. Samo u SAD-u industrija mesa ubije 10 milijardi \u017eivotinja godi\u0161nje, I to bez riba i drugih morskih \u017eivotinja. Karnizam nam uvjetuje da se pona\u0161amo i protiv na\u0161ih vlastitih interesa i vrijednosti. Jedenje \u017eivotinjskih produkata povezano je s vode\u0107im bolestima u zapadnom svijetu danas. Tako\u0111er, da bismo jeli tijelo drugog osje\u0107ajnog bi\u0107a moramo blokirati na\u0161u svjesnost i empatiju. Ve\u0107ina ljudi ne \u017eeli da \u017eivotinje pate. \u017divimo s tim nekonzistentnim osje\u0107ajima i stavovima prema \u017eivotinjama. Pou\u010davam ovo pitanje ve\u0107 dvadeset godina i nisam se nikada susrela s osobom kojoj se lice ne zgr\u010di kada vidi slike \u017eivotinje u patnji. Su\u0161tinskim vrijednostima ve\u0107ine ljudi protivi se sudjelovati u praksi koja intenzivno i nepotrebno omogu\u0107uje patnju drugih bi\u0107a. Kada podupiremo industrije koje izrabljuju \u017eivotinje na taj na\u010din, moramo se logi\u010dno i emocionalno isklju\u010diti od istine tog iskustva.<\/p>\n

Jeremy Rifkin pi\u0161e\u00a0 da \u0107e “empatijska evolucija vjerojatno odlu\u010diti na\u0161u sudbinu kao vrste”. Vi tako\u0111er izdvajate empatiju kao klju\u010dnu.<\/em><\/p>\n

Svakako. Selektivna empatija je problemati\u010dna, naravno. Isti psiholo\u0161ki mehanizmi, isti mentalitet opresije, isti mentalitet koji nam omogu\u0107uje nasilje prema neljudskim bi\u0107ima omogu\u0107uje nam da provodimo nasilje prema ljudskim bi\u0107ima. Taj mentalitet dominacije i podvrgavanja, privilegije i opresije, dovodi do osje\u0107aja da nam je dana potpuna kontrola nad \u017eivotom i smr\u0107u onih s manje mo\u0107i samo zato \u0161to to mo\u017eemo. Opravdavamo nasilje jer su oni “samo divljaci” ili “samo \u017eivotinje”. Ako ne uvi\u0111amo da se iste niti opravdanja prote\u017eu kroz sve ideologije, to utje\u010de na to kako se odnosimo prema svima drugima. Potrebna nam je prava transformacija svijesti koja \u0107e utjecati na na\u010din kako se odnosimo prema svima, i ljudima, i neljudima.<\/p>\n

Osim koli\u010dine patnje, ve\u0107ina ljudi nije svjesna ni da industrijski uzgoj \u017eivotinja na vi\u0161e negativnih na\u010dina utje\u010de na okoli\u0161, primjerice pridonosi problemu klimatskih promjena.<\/em><\/p>\n

\u017divotinjski agrobiznis samo u SAD-u vrijedi 125 milijardi dolara. O\u010dito su tu vrlo jako ekonomski interesi u igri. Isti mentalitet koji hrani pona\u0161anja koja su dovela do okoli\u0161ne krize doveo je i do krize \u017eivotinja i nas samih kao sudionika u ovom sustavu. Kada smo ro\u0111eni u sustavu tako ukorijenjenom kao \u0161to je karnizam, neizbje\u017eno upijamo logiku tog sustava kao svoju. Nau\u010dimo gledati na svijet kroz le\u0107u karnizmu i postajemo vrlo otporni prihva\u0107anju informacija koje dovode u pitanje na\u0161 izbor. Nismo \u010dak ni svjesni da je to izbor. Me\u0111utim, kroz svoj rad uo\u010davam da se ve\u0107 doga\u0111a prava smjena svijesti.<\/p>\n

Sto\u010darska industrija uzro\u010dnik je \u010destog zaga\u0111enja vode. Zbog pa\u0161njaka za stoku posje\u010deni su znatni dijelovi Amazone, a i u drugim dijelovima svijeta stani\u0161ta divljih \u017eivotinja nestaju zbog pa\u0161njaka. U mojoj zemlji, SAD-u, sto\u010darska industrija uzrokuje 55 posto erozija, a 37 posto pesticida i 50 posto antibiotika koji se koriste u ovoj dr\u017eavi koristi upravo sto\u010darska industrija. 60 do 70 posto svjetskog ulova ribe odlazi na prehranu stoke. Utjecaj metana koji proizvede stoka i njihovo gnojivo na globalno zagrijavanje jednak je utjecaju 33 milijuna automobila. Stakleni\u010dki plinovi nastali uzgojem stoke \u010dine 37 posto ukupnog metana, 65 posto nitro-oksida i 64 posto amonijaka u atmosferi. I Ujedinjeni su narodi upozorili da se sto\u010darskom industrijom hitno treba pozabaviti.<\/p>\n

Neki pisci smatraju da je u redu jesti meso ako nije industrijski proizvedeno, jer \u017eivotinje ne pate toliko. Vi to nazivate “ekokarnizmom”?<\/em><\/p>\n

Cijela nova ideologija konstruira se oko te ideje da je prirodno jesti meso. Ako ne iskora\u010dimo iz karnisti\u010dke kutije te\u0161ko je uvidjeti da je to samo jo\u0161 jedno karnisti\u010dko opravdavanje. Oni isti ljudi koji pi\u0161u da je jedenje mesa prirodno dok \u017eivotinje ne pate previ\u0161e, vjerojatno ne bi napisali da je u redu ubiti zlatnog ritrevera zato \u0161to su mu noge ukusne. Selektirano primjenjujemo opravdavanja na odre\u0111ene \u017eivotinje. Me\u0111utim, ubijanje, ubijanje nekoga tko \u017eeli ostati \u017eiv, bez obzira kako se radi, je uvijek prljavi posao.<\/p>\n

\u0160to odgovorite ljudima koji ka\u017eu da biljke tako\u0111er pate?<\/em><\/p>\n

Ljudi koji o tome govore \u010desto nisu zabrinuti zbog toga \u0161to biljke pate ve\u0107 koriste to kao distrakciju od \u010dinjenice da zasigurno znamo da \u017eivotinje pate. Ako ljudi vjeruju da biljke pate, onda imaju i moralnu obavezu da ih jedu direktno jer jedenje biljaka direktno ubija mnogo manje biljaka nego ako ih jedemo kroz neljudske \u017eivotinje kojima za prehranu treba ve\u0107i broj biljaka.<\/p>\n

Redovito odr\u017eavate i radionice za aktiviste, dvije ste odr\u017eali i u Hrvatskoj u subotu, u Zagrebu i u Osijeku. \u0160to poru\u010dujete aktivistima na tim radionicama?<\/em><\/p>\n

Bez svjesnosti nema slobodnog izbora. U dominantno karnisti\u010dkom dru\u0161tvu veganima i vegetarijancima nije lako. Manjinska smo grupa i suo\u010davamo se s ogromnim otporom. Bitno je prepoznati da jedenje \u017eivotinja nije pitanje osobne etike, ve\u0107 pitanje dru\u0161tvene pravde. Umjesto da na one koji jedu meso gledamo kao na zle ljude, moramo ih prepoznati kao pojedince koji su socijalizirani u sustav jednako kao \u0161to smo i mi sami bili. Vrlo malo vegetarijanaca i vegana odgojeni su kao takvi. Bitno je sjetiti se vlastitog karnizma i kultivirati suosje\u0107anje prema ljudima koji jo\u0161 nisu u\u010dinili iste izbore kao mi. Do njih mo\u017eemo doprijeti tako da hranimo njihovo postoje\u0107e suosje\u0107anje, a ne da si postavljamo za cilj mijenjati ne\u010dija pona\u0161anja. Kroz dijeljenje na\u0161eg iskustva, mo\u017eemo podizati svijest, ne samo o \u017eivotinjama ve\u0107 i o karnizmu, sustavu koji omogu\u0107uje \u017eivotinjski agrobiznis. Vi\u0161e informacija o mom radu mo\u017ee se saznati na web stranicama www.carnism.org i www.melaniejoy.org<\/a>.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bez svjesnosti nema slobodnog izbora. U dominantno karnisti\u010dkom dru\u0161tvu veganima i vegetarijancima nije lako. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-79446","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/79446","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=79446"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/79446\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=79446"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=79446"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=79446"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}