{"id":79077,"date":"2012-03-18T19:58:46","date_gmt":"2012-03-18T18:58:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=79077"},"modified":"2012-03-18T19:58:47","modified_gmt":"2012-03-18T18:58:47","slug":"paradoks-poraza-dobrice-cosica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/18\/paradoks-poraza-dobrice-cosica\/","title":{"rendered":"Paradoks poraza Dobrice \u0106osi\u0107a"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/03\/Dobrica-%C4%86osi%C4%87.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-79078\" title=\"Dobrica \u0106osi\u0107\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/03\/Dobrica-%C4%86osi%C4%87-300x199.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"199\" \/><\/a>Pi\u0161e: Sa\u0161a <strong>ILI\u0106<\/strong><\/p>\n<p>Da se razumemo, Dobrica \u0106osi\u0107 nikada nije bio tragi\u010dna figura niti je ikada do sada pora\u017een bez obzira na njegovo ve\u010dno flertovanje sa usudom, (raz)istorijom, tragikom, porazom i nesre\u0107om, kako u literaturi tako i u politici. Nesre\u0107ni su njegovi \u010ditaoci, sledbenici njegovih politi\u010dkih ideja, a tragi\u010dni su samo oni ljudi nad kojima je taj mehanizam manipulacije isprobavan in vivo. Na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, najvi\u0161e. Da stvar bude jo\u0161 jasnija pobrinuo se sam \u0106osi\u0107 koji je ovih dana objavio ko zna koju knjigu po redu \u2013 Bosanski rat. Dobro se se\u0107am bar desetak njegovih javnih povla\u010denja sa scene, vajkanja zbog umora, starosti, bolesti, nerazumevanja kod mladih i sli\u010dnih stvari. Me\u0111utim, nakon svakog povla\u010denja, Dobrica \u0106osi\u0107 bi se vra\u0107ao na scenu podmla\u0111en, sna\u017eniji i u ve\u0107em tira\u017eu nego ikada pre. Bosanski rat nam to jo\u0161 jednom potvr\u0111uje (bar sa svojih tridesetak hiljada primeraka po\u010detne naklade).<\/p>\n<p><strong>Gra\u0111enje paradoksa<\/strong><\/p>\n<p>Rat je njegovo prirodno stanje. Ako ga nema, \u0106osi\u0107 ga proizvodi. Tako\u0111e, nikada ne odustaje od svojih paradoksa. U ratu neprestano govori o miru, a u miru o ratu. Moglo bi se re\u0107i da je ova figura najeksploatisanija i \u010ditavom njegovom opusu, politi\u010dkom i knji\u017eevnom. Poznata je stvar da je paradoks va\u017eno sredstvo retorike kojim se posti\u017ee sna\u017enija ubedljivost govornika. \u0106osi\u0107 je od samih po\u010detaka svog delovanja radio na toj figuri razvijaju\u0107i je do neslu\u0107enih granica. On je paradoksalni prijatelj\/nadzira\u010d grupe intelektualaca iz Simine 7a, paradoksalni pisac\/agent u Budimpe\u0161ti 1956, ambivalentni posetilac Golog otoka, paradoksalni disident, prisutni\/odsutni duh Memoranduma, paradokslani predsednik (bez vlasti) SRJ, najparadoksalniji otpora\u0161, paradoksalno najtira\u017eniji pisac u tu\u0111em veku, gotovo tu\u0111em svetu s kojim, \u010dini se, on nikada nije stajao ba\u0161 najbolje. Me\u0111utim, iza toga se krije paradoks, jer to je upravo njegov vek i njegov svet, samo nam kroz njegove retori\u010dke figure biva prezentovan kao njemu strano okru\u017eenje. I knjiga Bosanski rat temelji se na \u0106osi\u0107evom paradoksu. U naslovu stoji \u201erat\u201c ali tobo\u017ee je sva posve\u0107ena njegovim mirotvora\u010dkim ambicijama, od Londonske konferencije, preko \u017deneve i Vens-Ovenovog plana sve do Dejtonskog sporazuma (\u201eMilo\u0161evi\u0107eve kapitulacije\u201c). Osnovna \u0106osi\u0107eva intencija je da poka\u017ee \u010ditavo ratno vreme kroz prizmu nad\u010dove\u010danskih napora, dakako svojih, da se uspostavi mir. To mu, naravno, nikada ne polazi za rukom ali svejedno, njegovo diskurzivno narcisoidno istrajavanje na gra\u0111enju sopstvenog mirotvora\u010dkog imid\u017ea \u010dini svoje. Kako \u0106osi\u0107 posti\u017ee paradoks u Bosanskom ratu? Od prve re\u010denice uvodi nas u sudar svetova i konfesija. Knjiga dnevni\u010dkih zapisa (naknadno sklopljenih i friziranih) po\u010dinje kao holivudski film bez gubljenja vremena i praznog hoda. Trejler bi, za razliku od onog koji je lansirao Slu\u017ebeni glasnik, mogao da glasi ovako: Na kraju XX veka, Jugoslavija se raspada u krvi. Na pravdi Boga, jedan narod je obespravljen, oduzeta su mu sva prava i progla\u0161en je krivcem unapred. Protiv njega su Amerika i Evropa, naro\u010dito Nema\u010dka. Odnaro\u0111ena Rusija je nemo\u0107na da pomogne. Ali jedan \u010dovek ima snage da se suprotstavi. On, Dobrica \u0106osi\u0107, na nagovor svojih bliskih prijatelja, kre\u0107e u rat za osvajanje mira i uspostavljanje zakona i reda u ovom delu sveta. \u017divot stotine hiljada ljudi nakon toga vi\u0161e nikada ne\u0107e biti isti\u2026<\/p>\n<p><strong>Razgovor s tvorcem<\/strong><\/p>\n<p>Slika se gradi u \u0161irokim potezima. Muslimani su usta\u0161e, Hrvati \u2013 usta\u0161e, a Srbi \u017ertve. I to je dosledno markiranje aktera bosanskog rata. \u010citav ambijent je u tamnim valerima samo je \u0106osi\u0107 kao punktum slike osvetljen nadom da je mir ipak mogu\u0107. To je ono \u0161to bi trebalo da dr\u017ei \u010ditao\u010devu pa\u017enju. Me\u0111utim, ako krene tim sugerisanim putem, \u010ditalac mo\u017ee opasno da nastrada. Zbog \u010dega? Iz jednostavnog razloga koji proizlazi iz paradoksalno gra\u0111ene slike sveta. U toj ta\u010dki nade, koja svetli, ne nalazi se \u0106osi\u0107. Pa gde je on? zapita\u0107e se \u010ditalac. On je zapravo svuda unaokolo, u onom tamnom okru\u017eenju koje je na po\u010detku predstavio kao sebi neprijateljsko. Ukoliko bi se savladala ta po\u010detna aporija, knjiga bi se mogla \u010ditati izvan paradoksalnog registra pora\u017eenog mirotvorca. Tek rastere\u0107eni la\u017ene drame, koju \u0106osi\u0107 neprestano intenzivira, mo\u017eemo pro\u010ditati o \u010demu on zapravo pi\u0161e. A \u0106osi\u0107 pi\u0161e o arhitektonici rata u Bosni. On negira bilo kakav srpski zlo\u010din u tom ratu. Ulica Vase Miskina, Markale, \u0160trpci, Srebrenica\u2026 Njegovi najbli\u017ei ljudi od poverenja su zapravo Radovan Karad\u017ei\u0107 i Ratko Mladi\u0107. Sa Milo\u0161evi\u0107em, u kog se brzo razo\u010darao, nema mnogo zajedni\u010dkog. Sa Karad\u017ei\u0107em razgovara o svemu. On je njegov savetnik, naredbodavac, mentor i advokat. Mladi\u0107 je za njega najve\u0107i vojskovo\u0111a novije srpske istorije, \u010dovek \u201elepe inteligencije\u201c. Vens i Oven su zli topografi novog svetskog poretka a Bosna \u201ezemlja endemske mr\u017enje\u201c. U Tu\u0111manu \u010desto nalazi istomi\u0161ljenika kada je re\u010d o Bosni: su\u017eivot je nemogu\u0107 ali su zato podele\/deobe najprihvatljivija politi\u010dka re\u0161enja. I tu \u0106osi\u0107 \u010desto pravi odmak od samog sebe i prelazi na tre\u0107e pripovedno lice, govore\u0107i o sebi kao Tvorcu junaka Vremena smrti i Vremena vlasti sa kojim se povremeno poistove\u0107uje u dramati\u010dnim istorijskim okolnostima. Suo\u010den sa dijalektikom sudbine koja ga vodi u poraz, \u0106osi\u0107 usred rata le\u0161kari na svojoj dedinjskoj sofi i \u010dita Montenja. (Verujem da je bio veoma zadovoljan tom scenom.) To je po njemu slika humaniste. Dok neki nepoznati \u201emaskirani razbojnici\u201c izvode Bo\u0161njake iz voza, on traga za opravdanjima doga\u0111aja na terenu i to u najvi\u0161im sferama literature. Svi su velikani na njegovoj strani. Taj model mi\u0161ljenja karakteristi\u010dan je za novu srpsku desnicu. Apsolutno odsustvo etike odgovornosti. A Bosanski rat je takav.<\/p>\n<p><strong>Otvaranje testamenta<\/strong><\/p>\n<p>Ono \u0161to nije rekao u knjizi da ne bi naru\u0161io svoj opsesivni koncept, \u0106osi\u0107 je izneo u zavr\u0161nici svog izlaganja na velikoj promociji u Domu omladine. Smisao paradoksa svih njegovih poraza u bosanskom ratu bilo je stvaranje Republike Srpske, te \u201epreskupe ali jedine politi\u010dke i ratne pobede srpskog naroda u drugoj polovini XX veka\u201c. Ovom knjigom se \u0106osi\u0107 uklju\u010dio u borbu protiv redefinisanja dejtonskog ustrojstva Bosne i Hercegovine, jo\u0161 jednom se zalo\u017eiv\u0161i za koncept \u017eivota sa visoko podignutim zidovima i permanentnog rata druga\u010dijim sredstvima koji, po njemu, i dalje traje u Bosni. Me\u0111utim, ono \u0161to posebno zabrinjava je \u010dinjenica da iza celog izdava\u010dkog projekta stoji Slu\u017ebeni glasnik, koji je publikovanjem ovakvog \u0161tiva u enormnom tira\u017eu o\u010digledno \u017eeleo da po\u0161alje jasnu poruku javnosti. A to je da paradoks vi\u0161e ne postoji. Dobrica \u0106osi\u0107 je sre\u0107an \u010dovek koji je kona\u010dno objavio svoju (srpsku) pobedu u Bosni nakon sedamnaest godina. Tako\u0111e, treba imati na umu i to da svi oni koji se toj pobedi ne budu jednako radovali, mogu zavr\u0161iti na smetli\u0161tu (raz)istorije. Ili bar u njenom podrumu.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/2012\/03\/paradoks-poraza-dobrice-cosica\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Rat je njegovo prirodno stanje. Ako ga nema, \u0106osi\u0107 ga proizvodi. Tako\u0111e, nikada ne odustaje od svojih paradoksa.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":79078,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-79077","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/79077","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=79077"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/79077\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/79078"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=79077"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=79077"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=79077"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}