{"id":78931,"date":"2012-03-16T21:53:16","date_gmt":"2012-03-16T20:53:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=78931"},"modified":"2012-03-16T21:53:16","modified_gmt":"2012-03-16T20:53:16","slug":"svaka-slicnost-je-namjerna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/16\/svaka-slicnost-je-namjerna\/","title":{"rendered":"Svaka sli\u010dnost je namjerna"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Filip \u0160VARM*<\/strong><\/p>\n

U vrijeme dok se doga\u0111aju, nitko navodno ne zna za ratne zlo\u010dine pripadnika vlastitog naroda. Nakon okon\u010danja krvoproli\u0107a, svi odjednom znaju sve. A to sve, svodi se na nekoliko banalnih fraza.<\/p>\n

One glase: \u201cU svakom ratu ima zlo\u010dina, oni su ih po\u010dinili daleko vi\u0161e nego mi, na\u0161a nedjela \u2013 ako se to uop\u0107e tako mo\u017ee nazvati \u2013 plod su osvete za te\u0161ka nepo\u010dinstva iz pro\u0161losti i neka drugi prvo sude svojima, a mi \u0107emo tek tada razmisliti da li ima osnova za bilo kakvo preispitivanje postupaka i djelovanja na\u0161ih dragih vo\u0111a, milih ministra, herojskih generala i svih ostalih \u010dija vlast i patriotizam po\u010divaju isklju\u010divo na prolijevanju tu\u0111e i nevine krvi.\u201d<\/p>\n

Tako izgleda u prvim poratnim godinama. Potom, kad pro\u0111e jo\u0161 neko vrijeme, nastupa era zaborava, relativizacije i ravnodu\u0161nosti. \u201c\u010cemu otvaranja starih rana?\u201d, \u010desto se \u010duje. Jo\u0161 \u010de\u0161\u0107e se govori da sada\u0161njost ne treba optere\u0107ivati pro\u0161lo\u0161\u0107u, da se mora okrenuti budu\u0107nosti. Jer, za razliku od svih ostalih, ratni zlo\u010din uvijek ima smokvin list politike, ideologije nakaradno shva\u0107enog patriotizma, vjere i nacionalne pripadnosti.<\/p>\n

Ubojice u svakodnevnom, mirnodopskom \u017eivotu samo su ubojice i eventualne olak\u0161avaju\u0107e okolnosti posebno se utvr\u0111uju, a nipo\u0161to podrazumijevaju. Za ratne zlo\u010dince, me\u0111utim, sve je obrnuto \u2013 tek kada se izli\u017eu i potro\u0161e razni izgovori za po\u010dinjena nedjela, oni se privode i njima se kona\u010dno sudi. I tako je to svugdje \u2013 od Balkana do Afganistana.<\/p>\n

No, uvijek ima i uvijek \u0107e biti ljudi nespremnih da okrenu glavu, onih koji \u0107e ratne zlo\u010dine nazvati pravim imenom, te njihove po\u010dinioce, bez obzira na opasnost i pritiske, goniti, ako treba, do samog kraja vje\u010dnosti.<\/p>\n

Kao najmanje bitan, ali ipak \u010dlan autorske ekipe igranog filma \u201cUstani\u010dka ulica\u201d, pomagao sam u obradi teme o radu Tu\u017eila\u0161tva za ratne zlo\u010dine u Beogradu.<\/p>\n

Dilema je bilo mnogo. Kako da se scenarij i, potom, film ne pretvori u otu\u017ean politi\u010dki pamflet, u manifest sterilne politi\u010dke korektnosti i neku vrstu jeftine provokacije? A s druge strane, kako da jednu od najva\u017enijih tema u dru\u0161tvu uradimo bez koketiranja sa populizmom i nacionalizmom, tim vje\u010dnim stra\u017earima na kapijama na\u0161e nedavne i jo\u0161 uvijek od krvi vru\u0107e pro\u0161losti? I kada sam ja u pitanju, kako da producentu, scenaristima i re\u017eiseru prenesem svoja novinarska iskustva s rati\u0161ta, sudova, susreta s ljudima s obje strane zakona, izbjeglicama i \u017ertvama ratnih zlo\u010dina svih nacionalnosti?<\/p>\n

Igrani film, naime, nije dokumentarac, a jo\u0161 manje novinski tekst. Zakoni jedne profesije naprosto ne vrijede u drugoj. Shvatio sam to u toku \u010detiri godine rada na scenariju i kroz razne stramputice i slijepe ulice u koje smo zapadali. Neka moja iskustva, sna\u017ena po ocjenama \u010ditalaca ili televizijskih gledaoca, u kontekstu igranog filma ispadala su banalna i neuvjerljiva.<\/p>\n

A opet, pojedine uzgredne opaske scenaristi su uzimali kao osnovu za daljnju razradu. Nakon beskrajnih razrada i prerada, film je kona\u010dno izgra\u0111en kao pri\u010da o ljudskim sudbinama. Iako su svi likovi izmi\u0161ljeni, oni postoje \u2013 to su na\u0161e kom\u0161ije, prijatelji, ro\u0111aci, mi sami sa svim svojim usponima i padovima.<\/p>\n

Isto tako, mada zlo\u010din nije konkretiziran, to ne zna\u010di da je izmi\u0161ljen \u2013 dogodio se on itekako svuda u biv\u0161oj Jugoslaviji, gdje su barutnim punjenjima prebrojavana i odvajana nacionalna krvna zrnca. I demonski mehanizam \u0161to u filmu spaja nosioce radnje tako\u0111er je stvaran; ti ljudi i te organizacije stajale su iza ratnih zlo\u010dina onda \u2013 kao \u0161to i danas \u010dine sve da ih sakriju \u2013 i sada isklju\u010divo zbog grabe\u017ea, vlasti i mo\u0107i. Ni ti neljudi nisu imenovani. Ako ih poslije svega nismo u stanju prepoznati i suprotstaviti im se, onda nam nema pomo\u0107i.<\/p>\n

\u201cUstani\u010dka ulica\u201d je oslonjena na realnost, a nipo\u0161to ona sama. Slu\u010dajevi stvarnog Tu\u017eila\u0161tva za ratne zlo\u010dine neuspredivo se sporije odvijaju, pravosudna procedura prisutna je u svakom koraku istrage, tu su uvi\u0111aji, ekshumacije, vje\u0161taci, i da ne nabrajam dalje. Ali ovaj film nije izma\u0161tan. Kao i u stvarnom \u017eivotu, zlo\u010din je uvijek svirep i do mu\u010dnine banalan, a njegovi izvr\u0161ioci sasvim su obi\u010dni i mirni ljudi, osobe iz kojih je svjesno i sa umi\u0161ljajem izbila neshvatljiva okrutnost i ne\u010dovje\u010dnost u trenutku kada su im stavljene pu\u0161ke u ruke i kada im je re\u010deno da je u ime vlastite nacije sve dopu\u0161teno. Van tog konteksta,\u00a0 malo se \u0161to o njima mo\u017ee re\u0107i.<\/p>\n

Poput svih ostalih, i oni imaju svoje brige i radosti, strasti i strahove, snove i te\u017enje, i upravo to \u0161to su toliko obi\u010dni i prepoznatljivi izaziva nevjericu da su u stanju po\u010diniti tako monstruozna nedjela. A jesu. Sli\u010dno je i s mo\u0107nicima za \u010diji ra\u010dun su po\u010dinjeni svi ti ratni zlo\u010dini. Dok na funkcijama \u2013 formalnim ili neformalnim, svejedno \u2013 djeluju samouvjereno, vlasnici su svih istina, o tu\u0111oj muci i \u017eivotima raspola\u017eu nehajno, u skladu s vlastitim projekcijama nacionalnih i dr\u017eavnih interesa. Kada kona\u010dno padnu i izi\u0111u pred lice pravde, te\u0161ko ih je gledati i slu\u0161ati bez osje\u0107aja stida i nelagode. Opsjednuti su sitnim udobnostima i umi\u0161ljenim bolestima, zahtijevaju prava koja do tada nikom drugom nisu priznavali, do ga\u0111enja su snishodljivi i spremni su na sve samo da bi svoju odgovornost prebacili na bilo koga drugog. Da li su ti ljudi zaista takvi? Da, ba\u0161 takvi.<\/p>\n

Na kraju, tu su tu\u017eioci za ratne zlo\u010dine, osobe \u010diji je posao izuzetno te\u017eak, opasan i stresan. Poznajem dobar dio tih ljudi dovoljno dugo i znam da su svi oni platili visoku osobnu i obiteljsku cijenu zbog posla koji rade. Ne, naravno, onoliku kolika je na filmu, ali sasvim dovoljnu da se svatko od njih s punim pravom zapita: \u201cZbog \u010dega ovo radim i \u0161to \u0107e mi sve to\u201d. Tu\u017eioce ne treba idealizirati. Oni najbolje znaju kakve su sve kompromise i gre\u0161ke napravili, na koliko su podmeta\u010dina i spletki nasjeli, uklju\u010duju\u0107i i one iz vlastitih redova. A ipak, bez tih ljudi, ba\u0161 takvih kakvi jesu i njihovog upornog i ponekad donkihotovskog rada, Srbija se ni\u010demu dobrom ne bi mogla nadati.<\/p>\n

Radnja filma \u201cUstani\u010dka ulica\u201d \u2013 da ponovim i zaklju\u010dim \u2013 umjetni\u010dka je percepcija na\u0161e stvarnosti. I upravo zbog toga nosi u sebi neke dublje istine od onih koje prepoznajemo u realnosti.<\/p>\n

*Filip \u0160varm je urednik “Vremena” i stru\u010dni saradnik na scenariju filma “Ustani\u010dka Ulica”.<\/em><\/p>\n

balkaninsight.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Radnja \u201cUstani\u010dke ulice\u201d umjetni\u010dka je percepcija na\u0161e realnosti. I upravo zbog toga nosi u sebi neke dublje istine od onih koje prepoznajemo u stvarnosti. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-78931","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78931","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=78931"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78931\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=78931"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=78931"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=78931"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}