{"id":78847,"date":"2012-03-15T22:13:18","date_gmt":"2012-03-15T21:13:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=78847"},"modified":"2012-03-15T22:13:18","modified_gmt":"2012-03-15T21:13:18","slug":"zasto-je-lakse-prepoznati-rasizam-nego-seksizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/15\/zasto-je-lakse-prepoznati-rasizam-nego-seksizam\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je lak\u0161e prepoznati rasizam nego seksizam?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Vesna KESI\u0106<\/strong><\/p>\n

To je rasizam \u2013 presudilo je na kraju\u00a0 javno mnijenje. Poku\u0161aj propagandne ma\u0161inerije EU da iskoristi bruce-leeovsku estetiku, istodobno se tarantinovski poigravaju\u0107i misti\u010dnom idejom \u017eenske mo\u0107i, i ne\u0161to manje misti\u010dnim argumentom “osna\u017eivanja \u017eena”, \u0161to je sve trebalo\u00a0 rezultirati\u00a0 harmonijom u razli\u010ditosti i snagom zajedni\u0161tva \u2013\u00a0 nije pro\u0161ao.<\/p>\n

Propagandni vide<\/a>o za EU pro\u0161irenje u kojem se jedna \u017eena suprotstavlja trojici macho junaka, mastera u borbenim vje\u0161tinama koje poti\u010du iz ne-europskih kultura, denunciran je, u najmanju ruku kao euro-centri\u010dan. Generalni direktor uprave Evropske komisije za pro\u0161irenje, Stefano Sannino na kraju se je morao i ispri\u010dati: U isprici napominje da je video bio prvenstveno namijenjen mla\u0111oj publici koja \u017eivi i komunicira u virtualnom svijetu dru\u0161tvenih mre\u017ea.<\/p>\n

Zanimljivo je bilo pratiti reakcija doma\u0107e internetske i fejsbuk javnosti koja se, barem u nekim svojim dijelovima, po\u010dinje nametati kao kompleksniji segment medijima zaglupljene op\u0107e javnosti. Reakcije doma\u0107ih euroskeptika i eurofoba koji nakon referenduma pokazuju izrazitu alergiju na sve \u0161to bi se moglo protuma\u010diti kao EU supremacija bile \u017eestoko negativne.<\/p>\n

Ipak, s ne\u0161to malo manje politi\u010dke korektnosti i vi\u0161e interpretativne slobode, moglo bi se postaviti i ovakvo pitanje: Za\u0161to svi u \u017eeni koja u tom filmi\u0107u personificira EU, automatski vide bijelu pripadnicu evropske srednje klase? (Da parafraziram poznatu formulaciju prema kojoj bijeli, sredovje\u010dni, mu\u0161karci iz srednje klase gotovo nikada ni u \u010demu ne prepoznaju diskriminaciju, jer oni sami nisu diskriminirani ni po kojoj osnovi.) Naime, prema svim vladaju\u0107im stereotipima o rasnim i etni\u010dkim identitetima, izgled junakinje tog spota ne odgovara uobi\u010dajenom izgledu prosje\u010dne pripadnice nordijske rase s kojom naj\u017ee\u0161\u0107i kriti\u010dari EU po\u010dinju izjedna\u010davati evropske centre financijske i politi\u010dke mo\u0107i. (A sjetimo se i genijalne pri\u010de Thomasa Manna, Tonio Kroeger).<\/p>\n

Nije, me\u0111utim, potrebna velika politi\u010dka mudrost da bi se razumjelo da jednu krivo transplantiranu estetiku,\u00a0 koja mo\u017ee funkcionirati kao “umjetnost” u\u00a0 mediju filma (“Kill Bill” i Uma Thurman), ili video arta, ne funkcionira na isti na\u010din\u00a0 kad ju upotrijebi neka evropska institucija da bi poslala politi\u010dku poruku. U domeni ljudskih prava i antidiskriminacijskih politika uvelike je prihva\u0107eno na\u010delo prema kojem se glas onih koji se nekim postupkom smatraju diskriminiranima, ili osje\u0107aju da im je ugro\u017eeno dostojanstva, slu\u0161a s naro\u010ditom pa\u017enjom.<\/p>\n

Kako, me\u0111utim, s ovakvim sklopom vrednota i prepoznavanja diskriminatornih i uvredljivih medijskih sadr\u017eaja stojimo u na\u0161oj maloj pro-europskoj dr\u017eavici kad je rije\u010d o \u017eenama. I to jo\u0161 povodom me\u0111unarodnog dana \u017eena, 8. marta? \u0160to, na primjer, mislite o ovoj karikaturi koja se je na fejsbuku pojavila tih dana?\"\"<\/a><\/p>\n

Istina, malo je vjerojatno da bi se takva ilustracija danas vi\u0161e mogla pojaviti u mainstream medijima, ili u javnom prostoru. Fejsbuk je, jo\u0161 uvijek privatno-javna platforma na kojoj je, manje-vi\u0161e ista one euro-kriti\u010dna fejsbuk populacija, koja je bez i mrvice popusta kriti\u010dno reagirala na stilizirani propagandni EU spot i proglasila ga rasizmom, veselo je “lajkala”\u00a0 gornju sli\u010dicu. Na kojoj, budimo brutalni, jedna \u017eena biva vritnjakom u stra\u017enjicu poslana ravno u smrtonosni bezdan. Kao znak olak\u0161anja nakon cjelodnevne gnjava\u017ee \u017eenskim ljudskim pravima, pretpostavljam.<\/p>\n

Znam, ne postoji ni\u0161ta gore od feministkinje kojoj nedostaje smisao za humor, ali sebe definitivno ne ubrajam me\u0111u takve. Mislim da se i \u017eene, kao i druge marginalizirane i diskriminirane skupine moraju biti u stanju nasmijati na vlastiti ra\u010dun, ili prihvatiti kritiku vlastitih mana i deficita koji proizlaze iz rodnih uloga i njihovih uhodanih manifestacija.<\/p>\n

No voljela bih da mi neko objasni \u0161to je stvarno smije\u0161no ili duhovito u gornjoj karikaturi. Smijeh nas, navodno, osloba\u0111a frustracija. Naro\u010dito onaj crno-humorni u kojem netko nogom u stra\u017enjicu biva lansiran u ponor. Ali o kakvim je i \u010dijim frustracijama ovdje rije\u010d?<\/p>\n

Nije li ova karikatura barem jednakomjerno seksisti\u010dka i omalova\u017eavaju\u0107a prema \u017eenama,\u00a0 koliko i onaj eurocentri\u010dni spot prema ne-evropskim kulturama? I nije li to, makar u \u017eanru karikature, ipak normalizacija i nasilja nad \u017eenama. Onog istog nasilja nad kojim se, ina\u010de,\u00a0 naro\u010dito povodom 8. marta, bezgrani\u010dno javno zgra\u017eamo i moraliziramo.<\/p>\n

Naro\u010dito mi je, priznajem zagonetno za\u0161to se ovakvim mizogini\u010dnim uradcima vesele i lajkaju ih same \u017eene? Misle li mo\u017eda da tako pokazuju svoju emancipiranost? Razli\u010ditost i superiornost nad ostalim \u017eenama koje nakon prazni\u010dnih rituala zaslu\u017euju vritnjak u ponor? Popri\u010dala sam o tome s nekim svojim fejsbuk frendicama. Odgovor je naj\u010de\u0161\u0107e\u00a0 glasio da je rije\u010d “samo” o karikaturi i sposobnosti za autoironiju. Ili da je sheranje ili lajkanje ovakve karikature zapravo reakcija na frustriraju\u0107u \u010dinjenicu jednodnevnog praznika nakon kojeg \u0107e, svi znamo, stvari i dalje biti iste kao i dan ranije?<\/p>\n

Tre\u0107e odgovaraju da se one uop\u0107e ne identificiraju s likom \u017eene poslane u bezdan udarcem u stra\u017enjicu. Racionalizacije te vrste svode se na sljede\u0107e: to nisam ja, jer ja nisam jedna od onih gnjavatorica koje mu\u0161karcima zagor\u010davaju \u017eivot svojim nerazumnim prohtjevima. Ili: ne to nisam ja, jer meni nije potreban taj jednodnevni simboli\u010dki praznik, ja svoja prava ostvarujem sama i posti\u017eem sve \u0161to mi u \u017eivotu treba sama.<\/p>\n

Na kraju ove sa\u017eete retrospektive mogu\u0107ih obja\u0161njenja za\u0161to \u017eene pristaju na slike o sebi koje ih vrije\u0111aju i poni\u017eavaju, postavit \u0107u jedno hipotetsko pitanje. Zamislimo sli\u010dnu karikaturu nakon, recimo, me\u0111unarodnog dana ljudskih prava, borbe protiv rasizma, ili dana imigranata \u2013 na kojoj se nekog pripadnika potla\u010dene i eksploatirane manjine prikazuje na na\u010din na koji su u ovoj karikaturi prikazuje \u017eena. Da li bi obrazlo\u017eenje da je rije\u010d samo o namjeri da se raskrinka ceremonijalna i ritualna priroda nekog od tih praznike bila prihvatljiva? U krajnjoj liniji, ni oni ba\u0161 ni\u0161ta ne\u0107e promijeniti u stvarnom stanju stvari. Ili bi “karikaturisti\u010dka sloboda” pro\u0161la isto kao i europski spot o pro\u0161irenju?<\/p>\n

Ako je u jednom EU propagandnom spotu, unato\u010d estetskoj manipulaciji, bilo lako prepoznati rasizam, za\u0161to to odjednom postaje tako te\u0161ko kad se radi o rodnoj diskriminaciji i estetici nasilja, makar bili kamuflirani u crnohumornu karikaturu. I stvarno, \u0161to je u tome toliko smije\u0161no?<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

I stvarno, \u0161to je u tome toliko smije\u0161no?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-78847","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78847","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=78847"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78847\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=78847"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=78847"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=78847"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}