{"id":78500,"date":"2012-03-11T21:59:13","date_gmt":"2012-03-11T20:59:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=78500"},"modified":"2012-03-11T21:59:13","modified_gmt":"2012-03-11T20:59:13","slug":"studenti-su-bili-politicki-motivirani","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/11\/studenti-su-bili-politicki-motivirani\/","title":{"rendered":"Studenti su bili politi\u010dki motivirani"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Mirna JASI\u0106<\/strong><\/p>\n

Hrvoje Klasi\u0107, profesor kolegija Svjetska povijesti nakon 1945. godine na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nedavno je objavio knjigu \u201cJugoslavija i svijet 1968.\u201d, koja je proiza\u0161la iz njegove doktorske disertacije, a dio je projekta \u201cHrvatska u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji\u201d nastalog u suradnji s profesorom Tvrtkom Jakovinom. Nakon Zagreba, Klasi\u0107 \u0107e knjigu 13. marta predstaviti u Sisku, a 28. marta u Muzeju istorije Jugoslavije u Beogradu, gdje s tamo\u0161njim povjesni\u010darima radi na novom stalnom postavu.<\/p>\n

Gra\u0111u za knjigu prikupljali ste u mnogim arhivima: koji vam je izvor bio najzna\u010dajniji?<\/em><\/p>\n

O: Nakon magisterija, godinama sam pripremao doktorski rad, \u0161to je podrazumijevalo istra\u017eivanja u nacionalnim arhivima u Va\u0161ingtonu, Londonu, Pragu i Zagrebu, no najve\u0107i dio gra\u0111e na\u0161ao sam u Beogradu, u Arhivu Jugoslavije, te u Univerzitetskoj biblioteci \u201cSvetozar Markovi\u0107\u201d. U Beogradu je 2008. novinar \u0110or\u0111e Malavrazi\u0107, ina\u010de \u0161ezdesetosma\u0161, objavio knjigu prema svjedo\u010danstvima sudionika tog razdoblja, koje je okupljao u svojoj radio-emisiji. U toj je knjizi objavljen dobar dio te historije, \u0161to mi je dalo velik uvid u pri\u010du. Razgovarao sam s nekim profesorima, akterima tog doba, poput Zagorke Pe\u0161i\u0107 Golubovi\u0107, \u017darka Puhovskog i Ive Banca. Va\u017ene su mi bile i tada\u0161nje tiskovine, primjerice \u201cVjesnik u srijedu\u201d, NIN i \u201cNa\u0161e teme\u201d, \u201cPolet\u201d i \u201cStudent\u201d, \u0161to je svemu dalo dodatno \u201cmeso\u201d.<\/p>\n

Tito vrhunski strateg<\/strong><\/p>\n

Knjiga opisuje stanje u Jugoslaviji i izvan nje. Za\u0161to ba\u0161 1968. godina?<\/em><\/p>\n

Rije\u010d je o zanimljivoj godini, u kojoj su neki procesi zapo\u010deli, neki kulminirali, a neki zavr\u0161ili. Na paradigmatskoj razini, prati se funkcioniranje Jugoslavije i svijeta. Knjiga ima dvije tematske razine. S jedne strane, prati politi\u010dke i ekonomske doga\u0111aje unutar Jugoslavije, od privredne reforme zapo\u010dete 1965. koja nije davala o\u010dekivane rezultate pa dolazi do niza problema, nezaposlenosti i odlaska ljudi u inozemstvo, do studenata koji su iza\u0161li na ulicu u lipnju 1968, izra\u017eavaju\u0107i nezadovoljstvo aktualnom situacijom u zemlji. U njoj su obra\u0111eni i me\u0111urepubli\u010dki, me\u0111unacionalni i niz drugih odnosa koji su obilje\u017eavali funkcioniranje Jugoslavije od njezina nastanka do raspada. Svakako, nezanemariva je u svemu uloga Josipa Broza Tita. Druga razina knjige jest vanjskopoliti\u010dki polo\u017eaj Jugoslavije, koji pratim u \u201ctrokutu\u201d Var\u0161avskog bloka, liberalnokapitalisti\u010dkog Zapada i Pokreta nesvrstanih. Jugoslavija u cijeloj pri\u010di vodi samostalnu neovisnu politiku, a Tito se u odnosima sa svim stranama pokazao kao vrhunski strateg.<\/p>\n

S obzirom na zna\u010denje Tita, je li je ovo knjiga o njemu?<\/em><\/p>\n

Knjiga je o Jugoslaviji, a kakva bi ona bila bez Tita, to smo vidjeli kada je umro. Rije\u010d je o doga\u0111anjima u vrlo burnom desetlje\u0107u, u kojem je Titov autoritet bio vrlo bitan u Jugoslaviji, ali i na svjetskoj pozornici. S jedne strane, on se pokazuje kao faktor stabilnosti u zemlji koja je bila u krvavim ratovima prije njegova dolaska na vlast i koja je zavr\u0161ila krvavim ratom nakon njega. On je bio faktor homogenosti i arbitar me\u0111u ponekad posva\u0111anim republi\u010dkim rukovodstvima, koja su se poku\u0161avala pona\u0161ati kao tijela koja su vi\u0161e gledala svoj republi\u010dki od interesa federacije. Tito je vrhunski diplomat, o \u010dijoj se vanjskopoliti\u010dkoj aktivnosti mogu napisati knjige. S druge strane, on je vrlo vje\u0161t strateg, netko ga naziva manipulatorom, ali zasigurno je znao iskoristiti situaciju, imao je odli\u010dan osje\u0107aj u kojem trenutku i kome treba \u0161to re\u0107i. Znao je u jednom danu o jednoj temi re\u0107i dva suprotna stajali\u0161ta. Dobar primjer za to je odnos prema studentima: ujutro je na sjednici najvi\u0161ega politi\u010dkog rukovodstva bio o\u0161tar prema prosvjedima, a isto je popodne na tu temu, na televiziji, bio vrlo blag i susretljiv.<\/p>\n

Ra\u010dunice i frustracije<\/strong><\/p>\n

Naspram evropskih studenata koji su se borili za pobolj\u0161anje svoga standarda, po \u010demu je bio specifi\u010dan jugoslavenski studentski pokret?<\/em><\/p>\n

Studentske su demonstracije u Jugoslaviji zanimljive po tome \u0161to su bile razli\u010dite u svakom gradu. U Sloveniji su zapo\u010dele zbog najave povi\u0161enja cijena domskog smje\u0161taja, u Zagrebu su do\u0161le kao refleksija i podr\u0161ka Beogradu, gdje su studenti dobili veliku podr\u0161ku profesora, koji su ih i vodili, kulturnih ustanova i poduze\u0107a. Tako nije bilo u Zagrebu, iako se prema pisanju \u201cPoleta\u201d smatralo da \u0107e sjedi\u0161te prosvjeda biti upravo tu, jer je tu bio i Praksis kao inicijator. Dok je situacija u Beogradu iznenadila Savez komunista, za Zagreb, Sarajevo i Skopje ve\u0107 su bili pripremljeni. Kada se gleda \u0161iri kontekst, vidi se povezanost studentskoga pokreta u Jugoslaviji s onima na Zapadu, koji su mu bili inspiracija. No, bunt jugoslavenskih studenata bio je jugocentri\u010dan. Nisu tra\u017eili pobolj\u0161anje standarda, ve\u0107 su bili politi\u010dki motivirani, izra\u017eavaju\u0107i nezadovoljstvo stanjem u dru\u0161tvu, po \u010demu je taj pokret bio autenti\u010dan. Politiziranost su studenti u Zagrebu pokazali i tri godine kasnije, negoduju\u0107i radi polo\u017eaja Hrvatske u Jugoslaviji.<\/p>\n

Kako se jugoslavenski sistem uspijevao odr\u017eati ako je bio ekonomski i gospodarski lo\u0161?<\/em><\/p>\n

Bila je to federacija koja je funkcionirala na ustavnim na\u010delima i, bez obzira na brojne kritike, ipak su svi unutar nje imali koristi jedni od drugih. Stipe \u0160uvar je napisao: \u201cTih godina cvala su republi\u010dka rukovodstva.\u201d Svaka republika i pokrajina imala je svoju ra\u010dunicu, \u0161to joj ide u korist, a \u0161to na \u0161tetu. Bogate republike su smatrale kako previ\u0161e izdvajaju, a siroma\u0161ne su im bile jeftina tr\u017ei\u0161ta. Jo\u0161 od 1918. godine Jugoslavija je bila sustav koji je uklju\u010divao dru\u0161tva na razli\u010ditim razinama razvoja, od Kosova i Makedonije s gotovo feudalnim odnosima do Slovenije i Hrvatske koje su ve\u0107 krenule s industrijalizacijom. Iako su se razlike smanjivale, one nikada nisu nadi\u0111ene i to je bio jedan od razloga frustracije. Za Jugoslaviju je Drugi svjetski rat bio vrlo bitan moment, u kojem su se jugoslavenski narodi udru\u017eili u zajedni\u010dkoj borbi protiv okupatora. No, klju\u010d svega bio je monopol Komunisti\u010dke partije i Tita, odnosno sistem koji je \u2013 iako liberalniji nego npr. u Bugarskoj, Rumunjskoj ili Poljskoj \u2013 ipak bio jednopartijski, u njemu nije bilo mjesta za opoziciju i ja\u010du kritiku. No, dok su god postojale silnice koje su povezivale narode i jaki stupovi \u2013 Tito, KP, JNA \u2013 dr\u017eava je funkcionirala.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Studentske su demonstracije u Jugoslaviji zanimljive po tome \u0161to su bile razli\u010dite u svakom gradu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":78501,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-78500","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78500","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=78500"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78500\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/78501"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=78500"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=78500"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=78500"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}