{"id":78337,"date":"2012-03-09T21:09:01","date_gmt":"2012-03-09T20:09:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=78337"},"modified":"2012-03-09T21:11:09","modified_gmt":"2012-03-09T20:11:09","slug":"%e2%80%99sesto-culo%e2%80%99-koncept-savremenih-uredjaja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/09\/%e2%80%99sesto-culo%e2%80%99-koncept-savremenih-uredjaja\/","title":{"rendered":"\u2019\u0160esto \u010dulo\u2019 koncept savremenih ure\u0111aja"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pranav MISTRY<\/strong><\/p>\n

Odrasli smo u dodiru s fizi\u010dkim objektima oko nas. Postoji ogroman broj njih koje koristimo svaki dan. Za razliku od ve\u0107ine na\u0161ih ra\u010dunalnih ure\u0111aja, ove objekte je puno zabavnije koristiti. Kad razgovaramo o objektima, jedna druga stvar automatski dolazi uz njih, a to su pokreti: kako manipuliramo tim objektima, kako koristimo te objekte u svakodnevnom \u017eivotu. Koristimo pokrete ne samo kako bi do\u0161li u dodir s tim objektima, ve\u0107 ih koristimo i da bi komunicirali jedni s drugima. Gesta “Namaste!”, mo\u017eda, iz po\u0161tovanja nekome, ili mo\u017eda — u Indiji ne trebam u\u010diti djecu kako ovo zna\u010di “\u010detiri optr\u010davanja” u kriketu. To dolazi kao dio na\u0161eg svakodnevnog u\u010denja.<\/p>\n

Jako me zanima od po\u010detka, kako — Kako na\u0161e znanje o svakodnevnim objektima i pokretima, i tome kako koristimo te objekte, kako se mo\u017ee izjedna\u010diti s na\u0161im interakcijama u digitalnom svijetu. Umjesto kori\u0161tenja tipkovnice i mi\u0161a, za\u0161to ne bih koristio svoje ra\u010dunalo na isti na\u010din na koji komuniciram s fizi\u010dkim svijetom?<\/em><\/p>\n

Po\u010deo sam s istra\u017eivanjem prije osam godina, i doslovno je po\u010delo s mi\u0161em na mojem stolu. Umjesto da ga koristim za svoje ra\u010dunalo, zapravo sam ga otvorio. Mnogi od vas su mo\u017eda svjesni kako, prije, je mi\u0161 obi\u010dno dolazio skupa s lopticom unutra, i postojala su dva valjka koja zapravo navode ra\u010dunalo gdje se loptica kre\u0107e, i, sukladno s tim, gdje se mi\u0161 mi\u010de. Zanimala su me ta dva valjka, i zapravo sam htio vi\u0161e, pa sam posudio drugi mi\u0161 od prijatelja, nikada ga nisam vratio — i sada sam imao \u010detiri valjka. Zanimljivo, \u0161to sam napravio s tim valjcima je, u biti, maknuo sam ih s mi\u0161eva i zatim postavio u jednu crtu. Imalo je ne\u0161to uzica i kolotura te ne\u0161to opruga. Ono \u0161to sam dobio je u biti, ure\u0111aj su\u010delja za pokrete koji se zapravo pona\u0161a kao ure\u0111aj osjetljiv na pokret napravljen za dva dolara. Ovdje, bilo koji pokret koji napravim u fizi\u010dkom svijetu je u stvari repliciran unutar digitalnog svijeta koriste\u0107i samo ovaj mali ure\u0111aj koji sam napravio, prije kojih osam godina, u 2000.<\/p>\n

Bio sam zainteresiran za spajanje ova dva svijeta, i sjetio sam se ljepljivih papiri\u0107a. Pomislio sam: “Za\u0161to ne bi mogao spojiti normalno su\u010delje fizi\u010dkog ljepljivog papiri\u0107a s digitalnim svijetom?” Poruka napisana na ljepljivom papiri\u0107u mojoj majci na papiru bi mogla do\u0107i kao SMS, ili se mo\u017eda podsjetnik na sastanak mo\u017ee automatski uskladiti sa mojim digitalnim kalendarom — za-napraviti lista koja se automatski uskla\u0111uje s vama. Tako\u0111er, mo\u017eete istra\u017eivati u digitalnom svijetu, ili mo\u017eda mo\u017eete napisati upit, koji glasi: “Koja je adresa dr. Smitha?” i ovaj mali sustav zapravo ju isprinta — tako da se zapravo pona\u0161a kao ulazno-izlazni sustav za papir, jednostavno napravljen od papira.<\/p>\n

U jednom drugom poduhvatu, razmi\u0161ljao sam o tome kako da napravim olovku kojom se mo\u017ee crtati u tri dimenzije. Primjenio sam ovu olovku koja mo\u017ee pomo\u0107i dizajnerima i arhitektima ne samo da razmi\u0161ljaju u tri dimenzije ve\u0107 da zbilja mogu crtati pa je mnogo intuitivnije koristiti taj na\u010din.<\/p>\n

Tad sam pomislio: “Za\u0161to ne napraviti Google Karte, ali u fizi\u010dkom svijetu?” Umjesto da tipkamo na tipkovnici ne bi li na\u0161li ne\u0161to, stavit \u0107u moje objekte na vrh toga. Ako stavim boarding kartu, pokazat \u0107e mi gdje su izlazna vrata leta. \u0160alica za kavu pokazat \u0107e gdje mogu na\u0107i jo\u0161 kave, ili gdje mogu baciti \u0161alicu u sme\u0107e.<\/p>\n

Ovo su bila jedna od ranijih istra\u017eivanja koje sam radio jer je cilj bio, s lako\u0107om, spojiti ova dva svijeta. Me\u0111u svim ovim ekperimentima postojala je jedna zajedni\u010dka stvar: Poku\u0161avao sam unijeti dio fizi\u010dkog svijeta u digitalni svijet. Uzimao sam neke dijelove objekata, ili bilo \u010dega intuitivnog u stvarnom \u017eivotu, i unosio ih u digitalni svijet, jer je cilj bio napraviti na\u0161e ra\u010dunalno su\u010delje intuitivnijim.<\/p>\n

Tad sam shvatio kao mi, ljudi, zapravo nismo zainteresirani za ra\u010dunala. Ono za \u0161to smo zainteresirani jest informacija. \u017delimo znati o stvarima. \u017delimo znati o dinami\u010dnim stvarima koje se doga\u0111aju naokolo.<\/p>\n

Pomislio sam, oko pro\u0161le godine — na po\u010detku pro\u0161le godine — po\u010deo sam razmi\u0161ljati: “Za\u0161to ne bih mogao okrenuti ovaj pristup u suprotnom smjeru?” Mo\u017eda: “\u0160to ako uzmem svoj digitalni svijet i obojim fizi\u010dki svijet s digitalnim informacijama?” Jer pikseli su sada, u stvari, zatvoreni u ovim pravokutnim ure\u0111ajima koji stanu u na\u0161e d\u017eepove. Za\u0161to ne bih mogao maknuti ove granice i prenijeti to na moje svakodnevne objekte, svakodnevni \u017eivot tako da ne moram u\u010diti novi jezik za interakciju s tim pikselima?<\/p>\n

Kako bih ostvario taj san, zapravo sam razmi\u0161ljao o tome kako staviti veliki projektor na glavu. Mislim kako se zato zove projektor montiran na glavi, zar ne? Shvatio sam to veoma doslovno, i uzeo svoju biciklisti\u010dku kacigu, napravio tamo mali rez tako da projektor lijepo stane. Tako sada, ono \u0161to mogu napraviti — mogu preplaviti svijet oko sebe s ovim digitalnim informacijama.<\/p>\n

Ali kasnije, sam shvatio kako \u017eelim komunicirati s tim digitalnim pikselima, tako\u0111er. Stavio sam malu kameru tamo, koja se pona\u0161a kao digitalno oko. Kasnije, pre\u0161li smo na puno bolju, kupcu-orijentiranu d\u017eepnu verziju toga, koju mnogi od vas znaju kao SixthSense ure\u0111aj.<\/p>\n

Ali najzanimljivija stvar o ovoj tehnologiji jest kako mo\u017eete nositi svoj digitalni svijet sa sobom gdje god i\u0161li. Mo\u017eete po\u010deti koristiti bilo koju povr\u0161inu, bilo koji zid oko vas, kao su\u010delje. Kamera zapravo prati sve va\u0161e pokrete. \u0160togod radili sa rukama, ona razumije taj pokret. I, zapravo, ako mo\u017eete vidjeti, tu su neki obojani markeri koje smo u po\u010detnim verzijama koristili s njom. Mo\u017eete po\u010deti slikati na bilo kojem zidu. Stanete pokraj zida, i po\u010dnete slikati na tom zidu. Ali ne slijedimo samo jedan prst ovdje. Dajemo vam slobodu kori\u0161tenja obiju ruka, tako da zapravo mo\u017eete koristi obje ruke kako biste uve\u0107ali ili umanjili kartu samo stisnuv\u0161i prste. Kamera zapravo radi — samo, skuplja sve slike — prepoznaje rub i tako\u0111er prepoznaje boje i jo\u0161 mnogi drugi mali algoritmi se odvijaju unutra. Tehni\u010dki, mrvicu je slo\u017eena, ali daje vam proizvod koji mo\u017eete intuitivnije koristiti, na neki na\u010din.<\/p>\n

Ali uzbu\u0111en sam jer ju zbilja mo\u017eete odnijeti van. Umjesto da izvadite kameru iz d\u017eepa, mo\u017eete samo napraviti pokret fotografiranja i ona uzme fotografiju za vas.<\/p>\n

Kasnije mogu na\u0107i zid, bilo gdje, i po\u010deti pretra\u017eivati one slike ili mo\u017eda: “OK, \u017eelim izmjeniti ovu sliku malo i poslati ju e-po\u0161tom prijatelju.” Gledamo u eru gdje \u0107e se ra\u010dunala zapravo stopiti s fizi\u010dkim svijetom. I, naravno, ako nemate nikakvu podlogu, mo\u017eete po\u010deti koristiti svoj dlan za jednostavne operacije. Biram telefonski broj koriste\u0107i samo svoju ruku. Kamera zapravo ne samo da razumije va\u0161e pokrete ruku, ve\u0107, zanimljivo, ona je tako\u0111er sposobna razumjeti koji objekt dr\u017eite u ruci.<\/p>\n

Ono \u0161to zapravo ovdje radimo — na primjer, u ovom slu\u010daju, naslovnica knjige je uspore\u0111ena sa tolikim tisu\u0107ama, ili mo\u017eda milijunima knjiga online, pregledavaju\u0107i koja je to knjiga. Jednom kada ima tu informaciju, ona prona\u0111e vi\u0161e recenzija o njoj, ili mo\u017eda New York Times ima zvu\u010dni pregled knjige, tako da zapravo mo\u017eete \u010duti, na fizi\u010dkoj knjizi, recenziju kao zvuk. (“poznati govor na Sveu\u010dili\u0161tu Harvard…”)<\/p>\n

Ovo je Obamin posjet pro\u0161li tjedan MIT-u. (“…i posebno \u017eelim zahvaliti dvoma izvanrednim MITovcima…”) Gledao sam video ovog govora u\u017eivo, vani, samo na novinama. Va\u0161e novine pokazivat \u0107e vam trenutne informacije vezane za vrijeme umjesto da ih a\u017eurirate — trebate provjeriti na svom ra\u010dunalu kako biste to napravili, zar ne?<\/p>\n

Kada se budem vra\u0107ao, mogu samo iskoristiti svoju boarding kartu da provjerim koliko je moj let odgo\u0111en, jer u tom odre\u0111enom trenutku, ne da mi se otvarati iPhone, i provjeravati tu odre\u0111enu stvar. Mislim kako \u0107e ova tehnologija promijeniti ne samo na\u010din — Da. (Smijeh) Promijeniti \u0107e na\u010din na koji komuniciramo s ljudima, tako\u0111er, ne samo sa fizi\u010dkim svijetom. Zabavan dio je, idem u bostonski metro, i igram pong igricu u vlaku na podu? Mislim kako je ma\u0161ta jedina granica onoga \u0161to mo\u017eete zamisliti kada se ova vrsta tehnologije spoji sa stvarnim \u017eivotom.<\/p>\n

Mnogi od vas se bune, zapravo, da \u010ditav na\u0161 rad nisu samo fizi\u010dki objekti. Zapravo radimo mnogo ra\u010dunanja i obrade \u010dlanaka i mnogih sli\u010dnih stvari; \u0161to je s tim? I mnogi od vas su uzbu\u0111eni zbog izlaska na tr\u017ei\u0161te nove generacije “tablet” ra\u010dunala. Umjesto da ih \u010dekate, zapravo sam napravio svoj vlastiti, koriste\u0107i samo komad papira. \u0160to sam napravio ovdje je, maknuo sam kameru — sve webcam kamere imaju mikrofon unutar kamere. Maknuo sam mikrofon iz nje, i zatim sam samo stisnuo — samo sam napravio kva\u010dicu od mikrofona — i spojio to o komad papira, bilo koji papir koji prona\u0111ete uokolo. Sada, zvuk dodira dolazi to\u010dno kada dodirujem papir. Ali kamera zapravo prati gdje se moji prsti pomi\u010du.<\/p>\n

Naravno, mo\u017eete gledati filmove. (“Dobar dan. Moje ime je Russell…”) (“…i ja sam istra\u017eiva\u010d divljine u Plemenu 54.”)<\/p>\n

I naravno mo\u017eete igrati igrice. (Motor automobila) Ovdje, kamera zapravo shva\u0107a kako dr\u017eite papir i utrkujete se u igrici.<\/p>\n

Mnogi od vas su sigurno ve\u0107 pomislili, OK, mo\u017eete pretra\u017eivati. Da. Naravno da mo\u017eete pretra\u017eivati bilo koje web stranice i mo\u017eete raditi svakakve vrste programiranja na komadu papira gdje god vam je to potrebno. Ono \u0161to je jo\u0161 zanimljivije, zanima me kako to mo\u017eemo napraviti na dinami\u010dniji na\u010din. Kada se vratim za svoj stol mogu samo vratiti tu informaciju natrag na svoj desktop tako da mogu koristiti svoje obi\u010dno ra\u010dunalo.<\/p>\n

I za\u0161to samo ra\u010dunala? Mo\u017eemo se samo igrati s papirima. Svijet papira je zanimljiv za igranje. Ovdje uzimam dio dokumenta i stavljam ovdje drugi dio s drugog mjesta — i zapravo modificiram informacije koje imam tamo. Da. I mislim si: “OK, ovo izgleda lijepo, mogao bih to isprintati, tu stvar.” Sada imam isprintanu verziju te stvari, i sad — slijed rada je intuitivniji nego na\u010din na koji smo prije to obi\u010dno radili mo\u017eda prije 20 godina, umjesto dana\u0161njeg prebacivanja izme\u0111u ta dva svijeta.<\/p>\n

Kao posljednju misao, mislim kako \u0107e nam integracija informacija sa svakodnevnim objektima pomo\u0107i ne samo da se rje\u0161imo digitalne pregrade, jaza izme\u0111u ta dva svijeta, ve\u0107 \u0107e nam tako\u0111er pomo\u0107i, na neki na\u010din, da ostanemo \u010dovje\u010dni, da budemo povezaniji sa svojim fizi\u010dkim svijetom. I pomo\u0107i \u0107e nam, zapravo, da ne budemo strojevi koji sjede ispred drugih strojeva.<\/p>\n

Chris Anderson:<\/em><\/strong> Pa, Pranav, prije svega, vi ste genijalac. Ovo je nevjerojatno, zbilja. \u0160to radite s ovim? Je li u planu neko poduze\u0107e? Ili je ovo vje\u010dno istra\u017eivanje, ili \u0161to?<\/em><\/p>\n

Pranav Mistry:<\/strong> Pa, postoji mnogo poduze\u0107a — zapravo sponzorska poduze\u0107a Media Lab-a — koja su zainteresirana da odvedu ovo naprijed u jednom ili drugom smjeru. Poduze\u0107a poput operatera mobilnih telefona \u017eele ovo odvesti u drugom smjeru nego neproftne udruge u Indiji koje razmi\u0161ljaju: “Za\u0161to samo mi mo\u017eemo imati “SixthSense”? Trebali bi imati “Fifth Sense” za ljude kojima nedostaje osjetilo, koji su nijemi. Ova tehnologija se mo\u017ee iskoristiti da oni progovore na druga\u010diji na\u010din pomo\u0107u, mo\u017eda, sustava zvu\u010dnika.”<\/p>\n

CA:<\/strong> Koji su tvoji osobni planovi? Ostaje\u0161 li na MIT-u, ili \u0107e\u0161 u\u010diniti ne\u0161to s ovim?<\/p>\n

PM:<\/strong> Poku\u0161avam ovo napraviti dostupnijim ljudima tako da svatko mo\u017ee razviti svoj vlastiti SixthSense ure\u0111aj jer hardver nije tako te\u0161ko za proizvesti, ili za napraviti vlastiti. Omogu\u0107iti \u0107emo im sav “open source” softver mo\u017eda po\u010detkom slijede\u0107eg mjeseca.<\/p>\n

CA:<\/strong> Open source? Vau.<\/p>\n

CA:<\/strong> Ho\u0107e\u0161 li se vratiti u Indiju s ne\u010dim od ovog, u odre\u0111enom trenutku?<\/p>\n

PM:<\/strong> Da. Da, da, naravno.<\/p>\n

CA:<\/strong> Koji su tvoji planovi? MIT? Indija? Kako \u0107e\u0161 raspodijeliti svoje vrijeme u budu\u0107nosti?<\/p>\n

PM:<\/strong> Mnogo je energije ovdje. Mnogo u\u010denja. Svi ovi radovi koje ste vidjeli su o mom u\u010denju u Indiji. A sad, ako pogledate ne\u0161to vi\u0161e o financijskoj koristi: sustav vas ko\u0161ta 300 dolara u usporedbi s 20,000 dolara vrijednim povr\u0161inama tableta, ili bilo \u010dega poput toga. Ili mo\u017eda \u010dak sustav mi\u0161a i pokreta vrijedan 2 dolara tada je ko\u0161tao oko 5,000 dolara? Mi zapravo — pokazao sam to, na konferenciji, predsjedniku Abdulu Kalamu, u tada\u0161nje vrijeme, i on je rekao: “OK, trebali bi koristiti ovo u Bhabha atomskom istra\u017eiva\u010dkom centru neku njegovu funkciju.” Uzbu\u0111en sam zbog toga jer mogu donijeti tehnologiju masama umjesto samo dr\u017eanja te tehnologije u okru\u017eenju laboratorija.<\/p>\n

CA:<\/strong> Na temelju ljudi koje smo vidjeli na TED-u, rekao bih da ste istinski jedan od dva ili tri trenutno najbolja izumitelja u svijetu. \u010cast mi te je imati na TED-u. Hvala vam puno. To je fantasti\u010dno.<\/p>\n

Ba\u0161tabalkana.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pranav MISTRY Odrasli smo u dodiru s fizi\u010dkim objektima oko nas. Postoji ogroman broj njih koje koristimo svaki dan. Za razliku od ve\u0107ine na\u0161ih ra\u010dunalnih ure\u0111aja, ove objekte je puno zabavnije koristiti. Kad razgovaramo o objektima, jedna druga stvar automatski dolazi uz njih, a to su pokreti: kako manipuliramo tim objektima, kako koristimo te objekte […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-78337","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78337","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=78337"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78337\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=78337"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=78337"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=78337"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}