{"id":78224,"date":"2012-03-09T00:26:12","date_gmt":"2012-03-08T23:26:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=78224"},"modified":"2012-03-09T00:26:12","modified_gmt":"2012-03-08T23:26:12","slug":"kako-propadaju-imperije-ukljucujuci-i-americku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/09\/kako-propadaju-imperije-ukljucujuci-i-americku\/","title":{"rendered":"Kako propadaju imperije (uklju\u010duju\u0107i i ameri\u010dku)"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Kada je 2003. godine objavljen Nepokoreni svijet<\/em>, meditacije o istoriji i mo\u0107i nenasilnih akcija<\/em>, tajming nije mogao da bude gori. Amerikanci su bili u ratu \u2013 i uspjeh je bio na dohvat ruke. Snage SAD su napale Irak i zauzele Bagdad (\u201cmisija zavr\u0161ena\u201d) samo koji mjesec ranije i ve\u0107 su se du\u017ee od godinu dana borile sa Talibanima u Avganistanu. \u0160elova knjiga je dobila pregr\u0161t hvalospjeva, a onda je nestala iz javnih\u00a0 rasprava kada su bombe spalile Irak i broj mrtvih tijela po\u010deo da raste.<\/p>\n

Sada poruka koju je pokrenuo Nepokoreni svijet<\/em>\u2013 da je u eri nuklearnog oru\u017eja, nenasilna akcija najve\u0107a snaga, sposobna da obori \u010dak i najve\u0107e imperije \u2013 do\u017eivljava pravu renesansu. U decembru 2010., samo\u017ertvovanje mladog Tuni\u017eanina bilo je okida\u010d za talas narodnih pobuna na Srednjem istoku, u mnogim slu\u010dajevima nenasilnih, koje su oborile takve autokrate poput Tuniskog Zine el Abidine Ben Alija i egipatskog Hosnija Mubaraka u samo nekoliko nedjelja. Okupacije prostora, mar\u0161evi i protesti raznih vrsta \u0161irili su se poput po\u017eara diljem Evrope, od Engleske do \u0160panije i Gr\u010dke, a kasnije Moskve, pa \u010dak sve tamo do Medisona, Viskonsina. I onda, naravno, postoje umjetnici, student i aktivisti koji su pro\u0161log Septembra \u010duli poziv \u201cOkupiraj Vol strit\u201d i pokrenuli nacionalni pokret sa ne\u0161to vi\u0161e \u0161atora, znakova i poruka na komadima kamenja i zemlji u Zuccotti Parku na Donjem Menhetnu.<\/p>\n

Moglo bi se re\u0107i da je \u0160el, nekada\u0161nji novinar New Yorkera<\/em> slavan zbog svoga rada o nuklearnom oru\u017eju i razoru\u017eanju (njegova knjiga Sudbina Zemlje\/The Fate of the Earth bila je bestseler 1981. i za tren je postal klasika), predvidio Okupiraj i Arapsko prolje\u0107e a da to nije ni znao.<\/p>\n

On priznaje da je bio iznena\u0111en kao i bilo ko drugi u vezi sa talasom nenasilnih akcija koje su se razmahale svijetom u 2011., ali oni koji su \u010ditali Nepokoreni svijet<\/em> nalaze da su bili nevjerovatno dobro pripremljeni za ra\u0111anje najve\u0107ih planetarnih protesta koji su se ikada desili.<\/p>\n

Ta knjiga je ostala idealan pratilac za one pripadnike Okupiraj pokreta i egipatske revolucionare, kao i njihove pandane u \u0160paniji, Rusiji, \u010cileu i drugdje. \u00a0\u0160el je trasirao ra\u0111anje nenasilne akcije od Gandijevog protestnog sjedenja u Imperijalnom pozori\u0161tu u Johanesburgu 1906. i nastavka kroz dvadeseti vijek, prisiljavaju\u0107i nas cijelo vrijeme da promislimo ponovo sve \u0161to znamo o onome \u0161to zovemo \u201csistem rata\u201d i njegova organi\u010denja, jednako kao i proteste i pobune svaka vrste i nestajanje imperije.<\/p>\n

Jednog januarskog popodneva, sreo sam \u0160ela, sada saradnika lista Nation<\/em> za teme o miru i razoru\u017eanju, u njegovoj\u00a0 kancelariji u Nacionalnom institute, nekoliko blokova\u00a0 od Union Square na Menhetnu. Bio je to svijetao prostor i iznena\u0111uju\u0107e \u010dist i miran za pisca. Mekov lap top je stajao otvoren na stolu, kao da sam u\u0161ao u pola re\u010denice. Razna izdanja \u0160elovih knjiga, uklju\u010duju\u0107i njegove ratne reporta\u017ee iz Vijetnamskog rata \u00a0Selo Ben Suc (The Village of Ben Suc), bile su slo\u017eene u police me\u0111u popularnim i mra\u010dnim naslovima. Ja sam se smjestio u praznu fotelju do \u0160ela, koji je na sebi imao jaknu i \u00a0pantalone khakis, i uklju\u010dio diktafon. Blago govore\u0107i i artikuli\u0161u\u0107i, on je opisao svijet isti elegantan na\u010din kakvo je i njegovo pisanje.<\/p>\n

***<\/p>\n

Andy Kroll:<\/strong> \u00a0Vi ste pisali mnogo o nuklearnom problem, i neko \u0107e to osjetiti kroz knjigu. Ali, Nepokoreni svijet<\/em> je ne\u0161to sasvim originalno. Kako ste do\u0161li na ideju da napi\u0161ete ovu knjigu?<\/p>\n

Jonathan Schell:<\/strong> Pripreme su trajale dugo. Po\u010detni kvasac je nastao krajem 1980-tih kada sam po\u010deo da zapa\u017eam da padaju velike imperije. Izvje\u0161tavao sam o Vijetnamskom ratu, tako da sam vidio da SAD ne mogu da nametnu svoj put u maloj zemlji tre\u0107eg svijeta. Sli\u010dno se desilo Sovjetskom Savezu u Avganistanu.<\/p>\n

Ja sam po\u010deo da \u0161ire sagledavam sudbine imperija. Naravno, Britanska imperija je ve\u0107 bila nestala pod talasima istorije, kao i sve druge evropske imperije. Kada vi stanete da o tome razmi\u0161ljate, vidite da sve imperije, osim mo\u017eda SAD, ili se raspadaju ili su se ve\u0107 raspale.<\/p>\n

\u010cini se da postoji ne\u0161to u ovom svijetu \u0161to ne voli imperije. Po\u010deo sam da se pitam \u0161ta je to ta\u010dno. Posebno, za\u0161to nacije i imperije koje posjeduju nadmo\u0107ne snage nijesu sposobne da pobijede one koji su bili daleko slabiji u vojni\u010dkom smislu?<\/p>\n

\u0160to god ta stvar bila, to mora biti superiornost politi\u010dke nad vojnom mo\u0107i. Ja sam tu nadmo\u0107 vidio na zemlji kao izvje\u0161ta\u010d za New Yorker davnih 1966, 1967. Zapravo, Nacionalni oslobodila\u010dki front i Sjeverovijetnamci \u0107e ovo shvatiti. Ako vi \u010ditate dokumente, oni su neprestano govorili da je \u201cpolitika\u201d primarna, da je rat bio samo nastavak politike.<\/p>\n

AK:<\/strong> \u00a0Kako ka\u017eete u knjizi, oni su zvu\u010dali jezivo kao Karl fon Klauzevic, poznati pruski filozof rata iz 18 vijeka.<\/p>\n

JS:<\/strong> Da ta\u010dno, zato \u0161to su znali da je sr\u017e njihove snage bila njihova pobjeda u srcu i svijesti. Svojevremeno je to shvatila ameri\u010dka vojska. Sje\u0107am se jednog komandanta marinaca, \u201cBrut\u201d Krulak, koji je kazao da SAD mogu dobiti svaku bitku ali \u0107e, ipak, izgubiti rat. One su dobile put u poraz.<\/p>\n

Postoji, zatim, pojava Solidarnosti u Poljskoj. Imao sam prijatelje, Irenu i Jana Grosa, koji su bili izba\u010deni iz Poljske 1968. zbog toga \u0161to su bili disidenti i Jevreji (zahvaljuju\u0107i antisemitskoj kampanji u tom trenutku). \u010cak i ako je postojala iskra pobune u Poljskoj, to se \u010dinilo kao definicija plemenite uzaludnosti: ustati protiv vlade koju podr\u017eava poljska tajna policija i cijeli represivni aparat Sovjetskog Saveza \u2013 Crvena armija, KGB-a i nuklearni arsenal. \u0160ta su pobunjenici mogli da urade s tim? Nijesu \u010dak ni koristili oru\u017eje. Oni su samo pisali letke i demonstrirali na ulici, i ponekad okupirali fabrike. Li\u010dilo je to na pravi primjer izgubljenog slu\u010daja.<\/p>\n

Ipak, kako su godine prolazile, po\u010deo sam da zapa\u017eam imena Irena i Jan koja su bila pominjana u novinama. Oni su slali pakete krekera i sira, i ilegalnu literature nekome ko se zvao Adam Mihnjih i nekome ko se zvao Jacek Kuronj \u2013 koji su, kako \u0107e se ispostaviti, bili glavne osobe u pokretu koji je prete\u010da Solidarnosti, a potom i u samoj Solidarnosti.<\/p>\n

Kada se Solidarnost razmahala, bivaju\u0107i sasvim nenasilna, to je bacilo novo svijetlo na pitanje koje sam ja sebi postavljao: \u0160ta bi to moglo da se nosi sa superiornim nasiljem?<\/p>\n

Solidarnost je pokazala druga\u010diju verziju politi\u010dke mo\u0107i, potpuno nenasilne vrste. Od tada, bio sam vo\u0111en da vidim da postoje forme nenasilne akcije koje mogu rasklimati i sru\u0161iti najve\u0107e nasilne forme vladavine ikad smi\u0161ljene, totalitarizam. Ovo je bilo potpuno u suptornosti sa konvencionalnom modro\u0161\u0107u politi\u010dke nauke, koja je mislila da je sila posljenje sredstvo, kona\u010dni sudija; da vi ako imate superiorno oru\u017eje i superiornu vojnu silu mo\u017eete biti pobjednik. Realno je oko toga postojao konsenzus od ljevice do desnice, sa vrlo malo izuzetaka.<\/p>\n

Pa, pitao sam se, \u0161ta je ta\u010dno nenasilna akcija? \u0160ta je javni protest? Kako to djeluje?<\/p>\n

Ajn\u0161tajn nenasilja<\/strong><\/p>\n

AK:<\/strong> Vi vidite ro\u0111enje ove snage u\u00a0 jednom doga\u0111aju od 11. septembra 1906. godine.<\/p>\n

JS:<\/strong> Precizno, mirni protest koji je predvodio Mahatma Gandi u Imperijalnom pozori\u0161tu\u00a0 u Johanezburgu, Ju\u017ena Afrika, 11. septembra 1906. Rjetkost je da mo\u017eete datirati neki socijalni izum u jedan dan i sastanak, ali ja mislim da je to u ovom slu\u010daju mogu\u0107e. Gandi je sebe nazivao nekim ko eksperimenti\u0161e u istini. On je, realno gledaju\u0107i, Ajn\u0161tajn nenasilja.<\/p>\n

Ubrzo sam po\u010deo sebi da postavljam pitanje o drugim nenasilnim pokretima, u koji, naravno, uklju\u010dujem i pokret za gra\u0111anska prava u SAD.<\/p>\n

AK:<\/strong> Vi ukazujete na \u010detiri klju\u010dna momenta u istoriji \u2013 Francusku, Ameri\u010dku, Slavnu (englesku) i Bolj\u0161evi\u010dku revoluciju \u2013 i opisujete kako su se stvarne revolucije, nenasilne revolucije desile u srcima i svijesti\u00a0 ljudi u tim zemljama. I da nakon krvavih sukoba, u nekim slu\u010dajevima, nije uslijedila istinska revolucija, nego produ\u017eetak nasilja. To otkriva dio knjige. Da li ste ve\u0107 imali ovu ideju kada ste po\u010deli Nepokoreni svijet<\/em> ili je to bio Aha!<\/em> trenutak tokom rada na knjizi?<\/p>\n

JS:<\/strong> Bilo je ovo drugo. Gandijev pokret je pokrenuo najmo\u0107niji udar protiv Britanske imperije, a pokret Solidarnost i revolucije u \u010cehoslova\u010dkoj i druge aktivnosti masa bile su, po mome mi\u0161ljenju, stvarna propast Socjetskog saveza. To nije bio mala istorijska promjena. To su bile nesumnjivo dvije najve\u0107e imperije u svoje vrijeme. Po\u0161to sam vidio da postoji takva mo\u0107 u nenasilju, po\u010deo sam da se pitam: Kako ovo funkcioni\u0161e u drugim revolucijama?<\/p>\n

Ja sam se za\u010dudio kada sam otkrio da \u010dak i u revolucijama koje su se na kraju pretvorile u \u00a0ekstremno nasilje – revolucionari, neki od njih, poput Bolj\u0161evika, koji nijesu \u010dak vjerovali u nenasilje \u2013 nenasilje je ipak prethodilo, Neko se na\u0161alio da je vi\u0161e ljudi ubijeno prilikom snimanja napada na Zimski dvorac u filmu Sergeja Ejze\u0161tajna (u njegovih 1o dana koje su \u0161okirali svijet), nego u stvarnom napadu. To je istina, jer Bolj\u0161evicima se nije niko suprotstavljao.<\/p>\n

Kako je to moglo da bude? Dobro, zato \u0161to su oni pridobili garnizon u Sant Petersburgu; oni su pridobili \u201csrca i svijest\u201d vojske i policije.<\/p>\n

AK:<\/strong> Bastilja je bila sli\u010dna, tako\u0111e.<\/p>\n

JS:<\/strong> \u00a0Bastilja je bila potpuno ista. U toj prvoj etapi Francuske revolucije nije, tako\u0111e, bilo u svemu nasilja. Nekim ljudima je bila odrubljena glava nakon akcije, ali pobjeda nije ste\u010dena putem nasilja, neko kroz dezerterstvo od podani\u0161tva vladi. To ne zna\u010di da revolucionari vole nenasilje. Suprotno, ono \u0161to je uslijedilo bio je Teror, u slu\u010daju Francuske, i Crveni teror, u slu\u010daju Bolj\u0161evika, koji su prolili vi\u0161e krvi kao vladaoci nego dok su osvajali mo\u0107.<\/p>\n

Uobi\u010dajeni je kli\u0161e da je faza prevrata nasilni dio, a da je faza konsolidacije ili uspostavljanja nove vlasti postnasilna ili nenasilna. Ja sam otkrio da je \u00a0bilo obrnuto.<\/p>\n

AK:<\/strong> Ovu temu, kako jasno pokazuje va\u0161a knjiga, potrebno je ponovo u\u010diti. Mi smo uslovljeni da mislimo o obaranju kao fizi\u010dkim aktima: razbijanje vrata, ru\u0161enje tvr\u0111ava, ubijanje kralja, progla\u0161avanje zemlje svojom.<\/p>\n

JS:<\/strong> U odre\u0111enom smislu, obaranje je pogre\u0161na rije\u010d. Ako vi oborite ne\u0161to, vi treba da ga podignete i bacite dolje. U ovim slu\u010dajevima, me\u0111utim, vlada gubi legitimitet i spontano se dezintegri\u0161i iznutra.<\/p>\n

AK:<\/strong> \u00a0Kako ste napomenuli, ma\u0111arski pisac \u0110er\u0111 Konrad da bi opisao ovaj proces koristio je \u00a0sliku sante leda koja se topi iznutra.<\/p>\n

JS:<\/strong> On i zapravo cijeli pokret Solidarnost su ve\u0107 zapazili kako se Frankov kriptofa\u0161izam u \u0160paniji rastopio iznutra i kona\u010dno predao vlast u normalnom procesu demokratskim snagama. Ovo je bio jedan od tih modela.<\/p>\n

AK:<\/strong> \u010citaju\u0107i Nepokoreni svijet<\/em> osje\u0107ate se kao da plivate protiv struje konvencionalne mudrosti, konvencionalne istorije. Za\u0161to nas, po va\u0161em mi\u0161ljenju, stare ideje o mo\u0107i i njenom kori\u0161\u0107enju jo\u0161 uvijek tako sna\u017eno dr\u017ee?<\/p>\n

JS:<\/strong> Postoji konvencionalna pretpostavka da je nadmo\u0107no nasilje uvijek odlu\u010duju\u0107e. Drugim rije\u010dima, \u0161ta god vi radite, na kraju \u0107e pobijediti onaj ko ima ve\u0107u armiju. On \u0107e pre\u0107i granicu, nametnuti svoju ideologiju ili religiju, pobi\u0107e \u017eene i djecu, uze\u0107e naftu.<\/p>\n

Da budem po\u0161ten, moram da ka\u017eem da u najve\u0107em dijelu istorije postoji veliki broj dokaza za tako rezonovanje. Ja sam veoma shvatio ra\u0111anje nenasilja 1906. kao ne\u010dega fundamentalno novog, \u010dega nije bilo u istoriji koja je prethodila. Ja o tome msilim kao o otkri\u0107u, izumu.<\/p>\n

Temeljna kritika nenasilja je bila da ono ne funkcioni\u0161e. Vjerovanje, vi\u0161e neizgovorena pretpostavka nego uvjerenje, bila je da ako vi \u017eelite da djelujete efikasno u odbrani va\u0161ih najdubljih uvjerenja ili, pak, najgorih \u017eelja, vi morate potegnuti revolver i, kako bi rekao Mao Cetung, mo\u0107 \u0107e pote\u0107i iz njegove cijevi.<\/p>\n

Trebalo je da potraju dokazi ove vrste da bi govorili o stavljanju nenasilja na kartu. Sada, usput budi re\u010deno, dr\u017eave su mnogo bolje shvatile ovu mo\u0107 i opasnost od nje. Nesumnjivo, razumjeli su je oni koji vladaju Egiptom. A \u0161ta sa aparat\u010dicima Sovjetskog Saveza? Oni su to vidjeli iz prve ruke \u2013 sve se sru\u0161ilo bez opaljenog metka.<\/p>\n

Uzmimo, primjera radi, iransku vladu. Njih veoma brinu strani aktivisti i to \u0161to se odre\u0111ene knjige mogu pojaviti u njihovoj zemlji, zato \u0161to se pla\u0161e da \u0107e se u Iranu desiti pli\u0161ana revolucija. I oni brinu s razlogom. Oni su ve\u0107 imali dva velika talasa protesta, od kojih je posljednji Zelena Revolucija 2009-2010.<\/p>\n

To nije tamo jo\u0161 uspjelo. Da budemo na\u010disto, ne postoji ni\u0161ta magi\u010dno u vezi sa nenasiljem. To je ljudska stvar. To nije \u010darobni \u0161tapi\u0107 kojim \u0107ete mahati iznad imperija i totalitarnih re\u017eima i oni \u0107e se rastopiti, iako ponekad izgleda tako. Mo\u017ee, naravno, biti neupjeha. Pogledajte sa \u010dim se suo\u010davaju ljudi u Siriji upravo sada. I pogledajte zapanjuju\u0107u sirovu hrabrost koju oni pokazuju izlaze\u0107i na ulice opet i opet, i to u svijetlu \u010dinjenice da su mnogi iskasapljeni u toj zemlji. Pitanje je ko \u0107e tamo iza\u0107i kao pobjednik.<\/p>\n

AK:<\/strong> To mo\u017ee ne uspjeti.<\/p>\n

JS:<\/strong> Mo\u017ee da neuspije. Ali \u010dinjenica da mo\u017ee uspjeti sugeri\u0161e ne\u0161to istorijski novo. Ljudi su, mislim, po\u010deli da razumiju i da zapa\u017eaju. Svakako, i vlade su zapazile to, pa postaju nervozne \u010dim vide malo ljudi da iza\u0111e na ulice. Primjera radi, Rusija Vladimira Putina je o\u010dito osjetila tu nervozu tokom talasa aktivista na smrznutim ulicama Moskve.<\/p>\n

Skrivena sfera ljudskog srca i uma<\/strong><\/p>\n

AK:<\/strong> Nepokoreni svijet<\/em> je objavljen tokom rata u Iraku, kada je jeka bubnjeva poprimala zaglu\u0161uju\u0107u jeku. Kako se to odrazilo na prijem knjige?<\/p>\n

JS: <\/strong>U momentu kada je knjiga iza\u0161la, u ovoj zemlji su prevladali oni koji su vjerovali u vladavinu nasilje. Ovdje sam govorio da sve imperije nestaju pod talasima, i ovdje pod D\u017eord\u017eom W. Bu\u0161om SAD su oblikovale sebe kao posljednju svjetku imperijalnu supersilu da vlada nezaustavljivo, \u0161okom i strahopo\u0161tovanjem svoje mo\u0107i. Tako da taj moment nije bio naklonjen za slanje poruke o mo\u0107i nenasilja. Bilo je nakih pozitivnih reakcija, ali u tom trenutku nije se realno otvorila \u0161ira diskusija.<\/p>\n

Ja po\u0161teno pitam sebe da li je ova istorija uspje\u0161nih nenasilnih pokreta ako ne zavr\u0161ena, a ono oti\u0161la na pauzu. Osam godina unazad, mene bi, kao i bilo koga drugog, iznenadilo Arapsko prolje\u0107e. Iako sam se zaista nadao ne\u010demu poput Okupiraj pokreta u SAD, nijesam ga predvi\u0111ao. Ja sam bio sre\u0107no iznena\u0111en tim pokretom, koji je udahnuo novi \u017eivot cijeloj tradiciji nenasilnih akcija i revolucija.<\/p>\n

Razlog zbog koga sam se pitao da li mi prolazimo kroz neku vrstu pause bio je taj\u00a0 \u0161to je Dvadeseti vijek povezan sa antiimperijalisti\u010dkim i antikolonijalnim pokretima. To je zaista bilo istina u slu\u010daju Gandija i Sovjetskog saveza. \u010cak je i pokret za ljudska prava u SAD bio, u izvjesnom smislu, odgovor na kriminal koji je po\u010deo pod imperijalnim pokroviteljstvom \u2013 naime, hvatanje robova u Africi je bilo izrazito imperijalna aktivnost. Ako sam u pravu, doista je odre\u0111ena vrsta teritorijalnog imperijalima nametnuta\u00a0 silom, onda mo\u017eda i pokreti nastali u suprotstavljanju njoj. Postoji malo primjera gdje to nije bio slu\u010daj. Mjanmar, primjera radi.<\/p>\n

Postoji, me\u0111utim, i drugi aspect iznena\u0111enja koja su se desila 2011. Ja mislim da je mogu\u0107e da je priroda takvog nanasilnog pokreta koji je do\u0161ao nenadano bila ve\u0107 u korijenu i da se odjednom promijenila u skrivenoj sferi ljudskog srca i svijesti, i postala zarazna.<\/p>\n

To je kao da ispod vidljivog politi\u010dkog pejsa\u017ea, \u010dije trajanje i snagu mi uobi\u010dajeno\u00a0 \u00a0procjenjujemo, postoji drugi krajolik koji mi prili\u010dno neodre\u0111eno nazivamo svijetom mi\u0161ljenja.<\/p>\n

I negdje u ovom pejza\u017eu narodne volje, u ovim promjenama u srcima i svijestima \u2013 fraza koja je postal kli\u0161e ali jo\u0161 izra\u017eava duboku istinu –\u00a0 le\u017ei skrivena mo\u0107, koja, kada eruptira, mo\u017ee savladati i oboriti postoje\u0107e strukture. To je ono \u0161to je D\u017eon Adams rekao o Ameri\u010dkoj revoluciji: revolucija se desila u srcima i svijesti ljudi. Bilo je uzbudljivo otkriti frazu iz Vijetnamske ere u onome \u0161to je Adam pisao u Osamnaestom vijeku. Ono \u0161to je govorio Adams vi nalazite opet i opet kroz istoriju kada za tim tragate.<\/p>\n

Okupiraj i sloboda<\/strong><\/p>\n

Jas am govorio, prije pokreta Okupiraj, da smo mi Amerikanci trpjeli od na\u0161e vlastite energetske krize, koja je bila mnogo va\u017enija od toga da ne\u0107emo mo\u0107i da bu\u0161imo u potrazi za sirovom\u00a0 naftom. Mi ne znamo kako da zabacimo vedro u na\u0161a srca i tamo na\u0111emo neophodnu volju da u\u010dinimo stvari koje treba da budu ura\u0111ene. Ono \u0161to nam je potrebno je da se zadubimo u vlastitu svjesnost i iza\u0111emo sa voljom<\/p>\n

AK:<\/strong> \u00a0Kako vidite istoriju nenasilne akcije nakon objavljivanja Nepokorenog svijeta?<\/em> \u0160ta mislite o pobunama u Tunisu i Egiptu, pokretu Okupiraj i uop\u0161te o tome \u0161to globalni protesti postaju upadljivo nenasilni?<\/p>\n

JS:<\/strong> \u00a0Bio sam zapanjen. \u010cak i sada, ja ne osje\u0107am da sam shvatio \u0161ta su bili uzroci. Ja \u010dak nijesam siguran da li ima smisla govoriti o uzrocima. Ako istaknete uzroke \u2013 tla\u010denje, rast cijena hrane, nepotizam, korupcija, tortura \u2013 te stvari su se de\u0161avale decenijama i ni\u0161ta se nije desilo. Niko ni\u0161ta nije u\u010dinio. Onda se u tren oka sve izmijenilo. Dvadeset tri dana u Egiptu i Mubarak je oti\u0161ao.<\/p>\n

Kada i za\u0161to ljudi odjednom razviju volju da promijene uslove pod kojima \u017eive, po meni je duboka misterija svih politika. To je ono zbog \u010dega ne mogu optu\u017eiti sebe i bilo koga drugog za to \u0161to nijesmo o\u010dekivali ili predvidjeli Arapsko prolje\u0107e. Kako su ta de\u0161avanja, kona\u010dno, mogla biti neotkrivena. Ja mislim da je razlog \u00a0za to povezan sa slobodom. Takva promjena mi\u0161ljenja i volje je blizu korijena onoga \u0161to mi imamo u vidu kada govorimo o ostvarivanju slobode. Skoro po definiciji, sloboda se odnosi na ne\u0161to nevidljivo ili ne\u0161to \u0161to nije bilo \u010dime uzrokovano. U suprotnom, to bi bila prisila, a ne sloboda.<\/p>\n

Pa, ipak, ne postoji ni\u0161ta nejasno \u2013 u smislu skrivenosti ili zamra\u010denja \u2013 u vezi sa slobodom. Njeno upra\u017enjavanje je mo\u017eda najjavnija od svih stvari, tako\u0111e i najmo\u0107nija, kao \u0161to pokazuje najnovija istorija. To je misterija dnevnog svijetla.<\/p>\n

Andy Kroll je saradnik\u00a0 urednik u TomDispatch i reporter u D.C. birou Mother Jones magazine. On pi\u0161e o politici, biznisu i finansiranju kampanja.<\/em><\/p>\n

Prevod: PCNEN<\/p>\n

Alternet.org<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Intervju sa D\u017eonatanom \u0160elom (Jonathan Schell), autorom Nepokorenog svijeta (The Unconquerable World) o tome kako nenasilje mo\u017ee sru\u0161iti najve\u0107e imperije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-78224","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78224","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=78224"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78224\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=78224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=78224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=78224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}