{"id":78017,"date":"2012-03-06T20:27:30","date_gmt":"2012-03-06T19:27:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=78017"},"modified":"2012-03-06T20:27:30","modified_gmt":"2012-03-06T19:27:30","slug":"kako-se-kalio-konzumerizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/06\/kako-se-kalio-konzumerizam\/","title":{"rendered":"Kako se kalio konzumerizam"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Cosima Dannoritzer<\/strong>, autorica dokumentarnog filma “Zavjera oko \u017earulje” koji je ovih dana prikazan u okviru ZagrebDoxa, u razgovoru za H-Alter obja\u0161njava kako je \u017earulja postala \u017ertva dogovora velikih proizvo\u0111a\u010da oko “planiranog zastarijevanja”, za\u0161to nam tako \u010desto ka\u017eu da se kompjuter ne isplati popravljati i kako su kupci kolektivnom tu\u017ebom produljili vijek trajanja milijuna iPoda.<\/p>\n

Mo\u017eda vam se \u010dini da vam stvari koje kupujete traju sve kra\u0107e. Mo\u017eda vam se \u010dini da nema razloga da baterija va\u0161eg elektroni\u010dkog ure\u0111aja traje toliko kratko, a mo\u017eda su vas trgovci uvjerili da se va\u0161 printer ne isplati popravljati iako nije star. Ako nam se dosada tako samo \u010dinilo, istra\u017eiva\u010dki film Cosime Dannoritzer Zavjera oko \u017earulje potvr\u0111uje nam ove sumnje. Nije rije\u010d o dojmu ve\u0107 o namjernom skra\u0107ivanju vijeka proizvoda, a sve je po\u010delo sa \u017earuljom, saznali smo u dokumentarnom filmu koji je prikazan ovoga tjedan na ZagrebDoxu u programu Stanje stvari.<\/p>\n

Godine 1924. u \u017denevi su se sastali najve\u0107i proizvo\u0111a\u010di, podijelili svijet i obvezali se smanjiti \u017eivotni vijek \u017earulja na 1000 sati. Osnovali su kartel pod nazivom Phoebus i u roku od dvije godine uspjeli sniziti \u017eivotni vijek \u017earulje s 2500 sati na 1500 sati. Do 1940. uspjeli su dosti\u0107i \u017eeljenu granicu od 1000. Proizvo\u0111a\u010di koji nisu uspijevali sniziti vijek trajanja svoje \u017earulje pla\u0107ali su kazne. Iako je presudom ameri\u010dkog suda u pedesetima ovakva praksa namjernog skra\u0107ivanja vijeka \u017earulje zabranjena, one i danas traju 1000 sati. Da ovako ne mora biti, pokazuje u dokumentarcu prikazana \u017earulja iz 1901. godine, koja i danas svijetli u jednom vatrogasnom domu u SAD-u.<\/p>\n

Da, \u010dini se da \u017earulja mo\u017ee trajati jako dugo, ali od \u010dega bi onda proizvo\u0111a\u010di \u017eivjeli? \u0160to \u0107e se dogoditi kad svi budu imali sve, pitanje je koje je mu\u010dilo industriju ve\u0107 po\u010detkom pro\u0161log stolje\u0107a, a tada su po\u010deli i shva\u0107ati da je “predmet koji se odbija istro\u0161iti tragedija za biznis”. Praksa koja je proiza\u0161la iz ovakvog razmumijevanja materijalnog svijeta pretvorila je \u010dovjeka u potro\u0161a\u010da, a konzumerizam je pak uzrokovao degradaciju okoli\u0161a i iscrpljivanje resursa. Zahtjev za ekonomskim rastom koji je neodr\u017eiv u svojoj osnovici potkopao je i dalje potkopava same ekolo\u0161ke temelje civilizacije i planeta. U cijeloj pri\u010di \u017earulja je odigrala svoju zanimljivu ulogu kao prvi objekt “planiranog zastarijevanja”, iako tu frazu prvi spominje Bernard London 1932. godine u pamfletu Kako pobijediti krizu planiranim zastarijevanjem.<\/p>\n

O “planiranom zastarijevanju”, \u017earuljama i nastanku ovog zanimljivog dokumentarnog filma razgovarali smo s autoricom, Cosimom Dannoritzer.<\/strong><\/p>\n

\u017darulja je predmet na koji smo toliko navikli da vjerojatno rijetko tko o njemu razmi\u0161lja. Kako ste nai\u0161li na ovu uzbudljivu pri\u010du iza jednostavnog predmeta?<\/em><\/p>\n

\u017darulja je zanimljiv predmet jer daje svjetlo i tako zapravo ima i metafori\u010dno zna\u010denje. Ironi\u010dno je da je ba\u0161 \u017earulja prvi predmet planiranog zastarijevanja. Na internetu sam nai\u0161la na pri\u010de o postojanju vje\u010dne \u017earulje i ubojstvu izumitelja i sli\u010dne teorije zavjere, pa sam krenula istra\u017eivati \u0161to je od toga to\u010dno. U Berlinu sam prona\u0161la arhiv gdje se \u010duvaju originalni dokumenti o kartelu \u017earulja. Gotovo svi su na njema\u010dkom jeziku. Bila sam jako sretna \u0161to sam to prona\u0161la, jer obi\u010dno takve dokumente \u010duvaju kompanije, i javnost nema pristupa. Me\u0111utim, podjelom Berlina nakon Drugog svjetskog rata jedna od tvornica \u017earulja zavr\u0161ila je na istoku i nacionalizirana je, i nitko tamo nije bio zainteresiran za kartel. Kada je sru\u0161en Berlinski zid 1989. tvornica je zatvorena pa su svu staru dokumentaciju prenijeli u arhiv. Ovo je istok-zapad pri\u010da. Tako nam je politi\u010dka povijest pomogla da otkrijemo sve ove tajne. Rije\u010d je o istoj tvornici u kojoj je ranih osamdesetih godina izumljena dugotrajna \u017earulja. \u017darulju koja traje 2500 sati poku\u0161ali su prodati u Zapadnoj<\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160to mislite o tvrdnji da se du\u017ei \u017eivot \u017earulje mo\u017ee posti\u0107i samo na ra\u010dun u\u010dinkovitosti, da du\u017ei vijek zna\u010di potro\u0161nju vi\u0161e energije na zagrijavanje uz dobivanje manje svjetla?<\/em><\/p>\n

Ako razgovarate s proizvo\u0111a\u010dima \u017earulja, re\u0107i \u0107e da je 1000 sati savr\u0161ena korelacija izme\u0111u materijala i potro\u0161nje energije i sli\u010dno. To je mo\u017eda i bilo istina 1924. godine, ali nitko mi ne mo\u017ee re\u0107i da se otada ni\u0161ta nije moglo unaprijediti. Smatram da je pitanje u\u010dinkovitosti tehni\u010dko pitanje koje bi in\u017eenjeri mogli rije\u0161iti, ali proizvo\u0111a\u010di jednostavno nisu zainteresirani. Istina je primjerice da \u017earulja izumljena u Berlinu prije dvadesetak godina, koja traje sto tisu\u0107a sati, tro\u0161i malo vi\u0161e energije, ali mora se izra\u010dunati totalni tro\u0161ak. Ova \u017earulja razvijena je za prometnu signalizaciju. Ako se te \u017earulje \u010desto kvare, grad mora slati ekipe i vozila ne teren, a to je tako\u0111er potro\u0161nja energije. Sveukupan tro\u0161ak koji su izra\u010dnali i gradska skup\u0161tina i investitor i\u0161ao je u korist dugotrajne \u017earulje. Ta je \u017earulja trebala zamijeniti obi\u010dne u cijeloj javnoj rasvjeti grada Berlina, ali je izumitelj imao nesre\u0107u i sve je propalo. Ako pogledate registre patenata vidjet \u0107ete da je registrano jako mnogo patenata kako produ\u017eiti \u017eivot \u017earulje, koji stoje neiskori\u0161teni.<\/p>\n

Kako to da se o “planiranom zastarijevanju” nikada ne govori? Jeste li imali problema prona\u0107i sugovornike?<\/em><\/p>\n

Trebalo je puno strpljenja. Ne mo\u017eete nazvati Apple ili neku drugu veliku kompaniju i pitati ih kako im je uspjelo skratiti vijek proizvoda. Morate tra\u017eiti nekoga tko je prije tamo radio i voljan je govoriti, ili sami kopati po dokumentima. U filmu se tako\u0111er govori o printerima, pa je jedan novinar nazvao kompaniju o \u010dijem je printeru rije\u010d i pitao je li istina da namjerno skra\u0107uju \u017eivot svom proizvodu. Odgovorili su da to nije istina, jer bi svi kupci oti\u0161li kod konkurencije. Me\u0111utim, ako svi proizvo\u0111a\u010di to rade na jedan ili drugi na\u010din, onda kupac i nema previ\u0161e izbora. Ako \u017eelite zadr\u017eati ekonomiju rasta, razinu potro\u0161nje, tr\u017ei\u0161te rada kakvo je, onda to ima smisla. Me\u0111utim, ne mo\u017eemo to \u010diniti zauvijek, jer je svijet ograni\u010den, pa ih ova isprika zapravo ne opravdava.<\/p>\n

Uspjeli ste razgovarati s jednim od praunuka osniva\u010da Phillipsa, Warnerom Phillipsom, koji ka\u017ee da su njegov pradjed i ostali osniva\u010di kartela bili u poziciji kada je svijet izgledao kao mjesto neiscrpnog obilja, a danas smo svjesni da svijet moramo promatrati iz perspektive ograni\u010denosti resursa.<\/em><\/p>\n

Po\u010detak pro\u0161log stolje\u0107a je vrijeme pionira, nove stvari su se svakodnevno izmi\u0161ljale. Sigurno je, primjerice, bilo uzbudljivo zamijeniti uljnu lampu \u017earuljom. Tada je bilo i puno manje stanovni\u0161tva za Zemlji, nije postojalo saznanje o otpadu. Me\u0111utim, tada su ljudi jo\u0161 popravljali stvari, dok smo mi dosegli ekstrem. Ima nas puno vi\u0161e, ni ne poku\u0161avamo popraviti stvari, ne recikliramo, a ponestaje nam resursa. Sve nam se obija o glavu.<\/p>\n

Ne trebamo li ipak ve\u0107u promjenu od samog recikliranja s obzirom uznapredovalost trojstva, ekonomske, energetske i ekolo\u0161ke krize?<\/em><\/p>\n

Ve\u0107 se doga\u0111a odre\u0111eni pomak u svijesti. Ljudi do\u017eivljavaju i psiholo\u0161ku promjenu, shva\u0107aju da ih posjedovanje stvari ne usre\u0107uje nu\u017eno. S druge strane politi\u010dari kao da misle da je put iz krize taj da se jednostavno vratimo imanju onoga \u0161to smo nekad imali. Mo\u017eda za neko vrijeme mo\u017eemo povratiti \u017eivotni standard, ali prije ili kasnije ponestat \u0107e nam resursa, cijene \u0107e porasti i dogodit \u0107e se ista stvar. Neki ljudi smatraju da nam treba potpuno novi sustav, a to je zastra\u0161uju\u0107e jer smo se navikli i volimo konzumirati, krivnja je na svima. Lako se damo zavesti. Na\u0161a ideja o sre\u0107i povezana je sa stvarima koje imamo. Me\u0111utim, ideja o “rastu” se mo\u017ee razli\u010dito do\u017eivljavati. Mo\u017eete imati rast koli\u010dine slobodnog vremena, rast kvalitete odnosa s obitelji i prijateljima, bolje obrazovanje, bolji zdravstevni sustav ili posao koji vi\u0161e volite, a ne samo vi\u0161e stvari.<\/p>\n

Pitanje koje se tako\u0111er postavilo u filmu je i “je li eti\u010dno dizajnirati proizvod tako da zaka\u017ee”. Ve\u0107ina gledatelja \u0107e re\u0107i da nije, ali \u0107e nastaviti kupovati, ne\u0107e popravljati, ne\u0107e reciklirati. U filmu, me\u0111utim, prikazujete primjer \u010dovjeka koji je odbio prihvatiti da se njegov printer ne isplati popravljati i pomo\u0107u interneta rije\u0161io problem. Je li osobna odgovornost klju\u010dna za zaustavljanje biznisa u ovakvim praksama?<\/em><\/p>\n

Kao ljudska bi\u0107a, imamo nagon za pre\u017eivljavanjem koji nam govori da smi\u0161ljamo stvari koje nam olak\u0161avaju \u017eivot. Otuda potje\u010de dizajn, i zadatak proizvo\u0111a\u010da trebao bi biti da napravi, na primjer, kompjuter tako da se mo\u017ee nadograditi ili reciklirati jednostavno, ali oni to ne rade. Ako nastavimo s ovom kombinacijom lo\u0161eg dizajna i neu\u010dinkovitosti, ne\u0107emo imati budu\u0107nost. Napunit \u0107emo planet otpadom. Treba promijeniti zakone i promijeniti dizajn, ali i mi kao kupci imamo mo\u0107. Za po\u010detak, trebamo inzistirati na potpunoj informaciji pri kupnji.<\/p>\n

Gledatelje \u0107e, vjerujem, zanimati \u010dinjenica o iPodu i kratkom trajanju baterije, pogotovo s obzirom da se Apple prezentira kao “zelena” tvrtka. Osim \u0161to je rije\u010d o tro\u0161ku, elektroni\u010dki otpad je sve ve\u0107i problem koji izvozimo daleko od o\u010diju, da zaga\u0111uje nekome drugome vodu i tlo.<\/em><\/p>\n

Prvoj verziji iPod-a baterija je trajala 18 mjeseci, taman do vremena kada je na tr\u017ei\u0161te dolazio novi model. Proizvo\u0111a\u010di, me\u0111utim, nisu ra\u010dunali s tim da iPod privla\u010di mla\u0111u i buntovniju publiku, ali tako\u0111er presiroma\u0161nu da kupuje nove ure\u0111aje svakih 18 mjeseci. Za mladu osobu 500 dolara puno je novca. Odvjetnici koji su preuzeli slu\u010daj u ime nekolicine nezadovoljnih kupaca, tvrdili su da nije problem \u0161to tvrtka to radi, ve\u0107 \u0161to to nisu rekli kupcu. Ako kupujute, imate pravo znati \u0161to kupujete. Slu\u010daj je rije\u0161en nagodbom u vrijednosti od 15 milijuna dolara. Me\u0111utim, osim \u0161to je va\u017eno biti informiran, iz okoli\u0161nog aspekta to nije dovoljno. Ne bi trebalo biti dopu\u0161teno raditi proizvode \u010dije je trajanje namjerno skra\u0107eno, ili bi barem \u0161teta po okoli\u0161 trebala biti uklju\u010dena u cijenu. I ja sam korisnik Applea. Nisam htjela pikirati posebno na tu kompaniju, problem je u cijelom sustavu, ali kada su uvodili iPod-ove, novost je bila \u010dinejnica da se baterija ne mo\u017ee promijeniti. Nemamo naviku razmi\u0161ljati gdje \u0107e ne\u0161to zavr\u0161iti nakon \u0161to ubacimo u kantu za sme\u0107e. Zato sam u filmu htjela prizore sa smetli\u0161ta u Gani, gdje koktel kemikalija iz raznih dijelova elektroni\u010dkih proizvoda odlazi u zemlju i vodu. Ljudi nisu svjesni \u0161to se doga\u0111a, ne znaju da 75 posto elektroni\u010dkog otpada zavr\u0161i u zemljama kao \u0161to je Gana i \u010dini tamo veliku \u0161tetu, ali dospijeva i u oceane i \u0161teti ipak, na koncu, i nama.<\/p>\n

Sve prija\u0161nje civilizacije uru\u0161ile su se nakon \u0161to su preiscrpile svoje resurse. Smatrate li da ova na\u0161a globalna potro\u0161a\u010dka civilizacija dosi\u017ee svoj limit i pribli\u017eava se trenutku kolapsa?<\/em><\/p>\n

Moramo biti jako oprezni. Ovim dokumentarcem nisam htjela govoriti ljudima \u0161to da rade, zato se na kraju nudi nekoliko mogu\u0107ih pravca u kojima se mo\u017ee tra\u017eiti pobolj\u0161anje situacije. Mo\u017eda je bolje sada uvesti kontroliranu promjenu, nego do\u017eivjeti naglu kasnije.<\/p>\n

Razgovarala: Marina Kelava<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Cosimom Dannoritzer: Da, \u010dini se da \u017earulja mo\u017ee trajati jako dugo, ali od \u010dega bi onda proizvo\u0111a\u010di \u017eivjeli? \u0160to \u0107e se dogoditi kad svi budu imali sve…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":78018,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-78017","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78017","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=78017"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78017\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/78018"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=78017"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=78017"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=78017"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}