{"id":77977,"date":"2012-03-06T12:06:27","date_gmt":"2012-03-06T11:06:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=77977"},"modified":"2012-03-06T12:06:27","modified_gmt":"2012-03-06T11:06:27","slug":"sladoled-izaziva-zavisnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/06\/sladoled-izaziva-zavisnost\/","title":{"rendered":"Sladoled izaziva zavisnost?"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/03\/sladoled.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-thumbnail wp-image-77978\" title=\"sladoled\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/03\/sladoled-150x150.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"150\" \/><\/a>Studija, objavljena u \u010dasopisu American Journal of Clinical Nutrition, tvrdi da je sladoled, osim \u0161to je ukusan, i jako zarazan. Naime, nakon \u0161to pojedemo sladoled, na\u0161 mozak tra\u017ei jo\u0161, ba\u0161 kao i mozak osobe koja redovno uzima kokain.<\/p>\n<p>Doktor Kyle Burge iz Instituta za istra\u017eivanje u Oregnu tvrdi da prejedanje visokokalori\u010dnom i slatkom hranom mijenja na\u010din na koji reagira mozak te smanjuje osje\u0107aj nagrade.<\/p>\n<p>&#8216;Taj isti uzorak se uo\u010dava kod osoba koje redovno koriste drogu, a osje\u0107aj nagrade i zadovoljstva sa svakim sladoledom vi\u0161e se smanjuje. Ta pojava pove\u0107ava konzumaciju sladoleda, ili uzimanje droge jer osoba ima veliku \u017eelju da ponovi prethodnu razinu zadovoljstva&#8217;, ka\u017ee doktor Burke.<\/p>\n<p>Neprestano konzumiranje visokokalori\u010dne i za\u0161e\u0107erene hrane mo\u017ee promijeniti na\u010din na koji mozak na njih reagira na na\u010din da tra\u017ei njihovu stalnu konzumaciju, pi\u0161e Huffingtonpost. &#8216;Rezultati istra\u017eivanja potvr\u0111uju teoriju da pretjerana konzumacija takve hrane mijenja na\u010din na koji reagira mozak, ba\u0161 kao \u0161to to \u010dini redovno uzimanje droga&#8217;, dodaje doktor Burke.<\/p>\n<p>U studiji je sudjelovao 151 tinejd\u017eer dobi izme\u0111u 14 i 16 godina, a ispitanicima su davane ve\u0107e koli\u010dine \u010dokoladnih milkshakeova proizvo\u0111a\u010da sladoleda H\u00e4agen Dazs. Nakon skeniranja mozga ispitanika pomo\u0107u funkcionalne magnetske rezonance utvr\u0111eno je da su svi sudionici \u017eeljeli pravi shake, ali oni koji su pojeli najvi\u0161e sladoleda tokom prethodnih nekoliko nedelja, u njemu su u\u017eivali znatno manje.<\/p>\n<p>Doktor Burger objasnio je da je to identi\u010dna reakcija koju osje\u0107aju i narkomani. Naime, uprkos pove\u0107anoj dozi, osje\u0107aj zadovoljstva je djelimi\u010dno izostao jer je mozak &#8216;otupio&#8217;. Razlog tome je, prema rije\u010dima doktora Burkea, \u010dinjenica da mozak u tome slu\u010daju ispu\u0161ta manju koli\u010dinu dopamina.<\/p>\n<p>Ljudi \u010desto \u017eude za tim prvotnim osje\u0107ajem zadovoljstva, a upravo to ih mo\u017ee navesti na konzumiranje ve\u0107e koli\u010dine sladoleda te nakupljanje sve ve\u0107eg broja kilograma. Premda je neuobi\u010dajeno da ljudi u pravom smislu rije\u010di postanu ovisni o sladoledu, rezultati istra\u017eivanja pokazali su da sladoled ima zarazna svojstva.<\/p>\n<p>&#8216;Dok neki pojedinci mogu redovno u\u017eivati u sladoledu ili nekoj drugoj visokokalori\u010dnoj i za\u0161e\u0107erenoj hrani i ne pokazivati znakove ovisnosti, druge osobe mogu razviti ovisni\u010dki odnos s hranom&#8217;, ka\u017ee doktor Burke.<\/p>\n<p>MOJEzdravlje<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Studija, objavljena u \u010dasopisu American Journal of Clinical Nutrition, tvrdi da je sladoled, osim \u0161to je ukusan, i jako zarazan. Naime, nakon \u0161to pojedemo sladoled, na\u0161 mozak tra\u017ei jo\u0161, ba\u0161 kao i mozak osobe koja redovno uzima kokain. Doktor Kyle Burge iz Instituta za istra\u017eivanje u Oregnu tvrdi da prejedanje visokokalori\u010dnom i slatkom hranom mijenja [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-77977","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/77977","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=77977"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/77977\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=77977"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=77977"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=77977"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}