{"id":77925,"date":"2012-03-05T21:59:17","date_gmt":"2012-03-05T20:59:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=77925"},"modified":"2012-03-05T22:03:34","modified_gmt":"2012-03-05T21:03:34","slug":"sud-ulice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/05\/sud-ulice\/","title":{"rendered":"Sud ulice"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana VANKOVSKA<\/strong><\/p>\n

U ve\u0107ini balkanskih dr\u017eava postoji izreka da je skoro svaki drugi gra\u0111anin ili potencijalni fudbalski selektor ili premijer: svako je pun kritika za rad onih koji su slu\u017ebeni nosioci ovih pozicija, i svako zna \u0161ta se treba uraditi da bi stvari i\u0161le na bolje. U Makedoniji takav problem ne postoji: u fudbalu nam i ne cvjetaju ru\u017ee, a premijersko mjesto je odavno prepu\u0161teno Kurti i Murti (sa njihovim sijamskim blizancima iz drugog\/albanskog politi\u010dkog bloka). Ali, kako je krenulo, ovde su najve\u0107e \u0161anse za transformacija u naciju javnih tu\u017eilaca, branitelja i sudija, i to po principu \u201etri u jedno\u201c. Prvo, svako ta\u010dno \u201ezna\u201c ko je kriv za neko krivi\u010dno djelo, onda postaje branitelj \u017ertve (onog koji se smatra nevinim) i, na kraju, izri\u010de (najstro\u017eu) kaznu za po\u010dinioca.<\/p>\n

U ovom javnom i popularnom sportu, koji je dobio zamah nakon pro\u0161logodi\u0161njeg ubistva mladog Martina Ne\u0161kovskog od strane pripadnika specijalne policije, \u010dini se da prednja\u010de novinari. Tako, i ovih dana, nakon gostivarskog incidenta u kome je policajac (izvan radnog vremena) ubio dvoje ljudi. Jedni novinari su po\u017eurili da slu\u010daj kvalifikuju kao samoodbranu i to jo\u0161 na sam dan de\u0161avanja i jo\u0161 prije \u0161to je na lice mjesta iza\u0161ao istra\u017eni sudija, dok za druge nema nikakve sumnje da je istraga nepotrebna zato \u0161to je slu\u010daj \u201ekristalno jasan\u201c, pa insistiraju na tomu da sud samo nabrzinu donese presudu sa najstro\u017eijom kaznom za po\u010dinioca. I kada kolo povedu novinari on-line vijesti, sve ostalo se kre\u0107e po principu lavine, pa su tako i ovih dana uskrsli uli\u010dni protesti protiv policijske brutalnosti. Pojavili su se u krajnje neo\u010dekivanom obliku, sa (navodnom) namjerom da se poka\u017ee gra\u0111anska i multietni\u010dka solidarnost u kontekstu osude policijske brutalnosti i zahtjeva za pravdu.<\/p>\n

Me\u0111utim, sada\u0161ni protesti su dobar povod da se da malo objektivniji ostvrt na ono \u0161to ih je inspirisalo (i to sasvim pogre\u0161no) jo\u0161 u junu pro\u0161le godine. Osim toga, vrijedno je re\u0107i da su spontani uli\u010dni protesti, pa i pokret osnovan nakon smrti mladog Martina, sada na granici da se pretvore u vlastitu karikaturu. Sada je ve\u0107 jasno da ovaj pokret nije uspio u onome zbog \u010dega je stvoren, a da nije nau\u010dio ni\u0161ta na svojim gre\u0161kama, a danas je ve\u0107 zloupotrijebljen za ne\u0161to \u0161to nema nikakve veze ni sa ljudskim pravima ni sa demokratizacijom. Ovaj je pokret – i pored nesumnjive velike pozitivne energije koju je posjedovao na samom startu – izgubio je kompas jo\u0161 od vremena kada je umjesto ka racionalizaciji potegao ka emocionalizaciji, pa i politizaciji, javnog diskursa koriste\u0107i smrt jednog nedu\u017enog mladi\u0107a.<\/p>\n

U jeku tih protesta koji su koincidirali sa konstituisanjem novog parlamentarnog sastava nakon zavr\u0161enih izbora, aktivisti su se odlu\u010dili za izvo\u0111enje nekog morbidnog performansa i za parole o fa\u0161izmu i policiskoj dr\u017eavi (pa se tako, i tek izabranim parlamentarcima u lice izvikivalo da su ubice). Vrhunac nekrofilije je bilo dijeljenje ro\u0111endanske torte u obliku ljudskog le\u0161a (kao povod je poslu\u017eio ro\u0111endan preminulog Martina, a ideja je do\u0161la od njegovog ro\u0111enog brata). Onda, kao \u0161to obi\u010dno i biva sa ovakvim uli\u010dnim aktivizmom, po\u010deo je da jenjava, najvi\u0161e zbog odsustva iskustva i bez jasne artikulacije jasne ideje kako dalje i \u0161to se ustvari tra\u017ei od dr\u017eave. Kao i tada, i danas smatram da je skandalozno \u0161to ministarka Jankulovska nije ni pomislila da preuzme politi\u010dku i moralnu odgovornost ne samo za ubistvo mladi\u0107a od strane pripadnika obezbje\u0111enja premijera, nego najvi\u0161e zbog poku\u0161aja da se incident sakrije i prika\u017ee kao nesre\u0107an slu\u010daj (da se ne bi pomutilo slavljeni\u010dko raspolo\u017eenje pobjedni\u010dke VMRO, i da javnost ne bi postala svjesna da se ubistvo desilo u blizini bine na kojoj je slavio premijer). Najmanje \u0161to je tada mogla uraditi bilo je da podnese ostavku, a sada \u0107e joj to visiti iznad karijere dok je \u017eiva. Povike o smjeni portparola Ministarstva ne smatram ni vrijednim komentiranja jer se radi o slu\u017ebeniku, \u010dija je odgovornost, pa i krivica, daleko manja od one njegovih pretpostavljenih.<\/p>\n

Kad su ve\u0107 politi\u010dari ostali gluhi, onda pokret je morao da na\u0111e na\u010din da se fokusira na sistematsko vr\u0161enje pritiska i to konkretnim predlozima, lobiranjem i inicijativama (uklju\u010duju\u0107i i zakonodavnu inicijativu) da bi se izvr\u0161ile sistemske korekcije sistema kontrole rada policije. I ne samo to! Ako je ovo zaista bio autenti\u010dni demokratski pokret, mogao se je pro\u0161iriti na druge probleme u dru\u0161tvu koje je ve\u0107 godinama talac partijskih mo\u0107nika. Mogao se pokrenuti gra\u0111anski aktivizam, kroz politi\u010dku (ali i nepartijsku) participaciju. Osim toga, mogli su da umjesto da od politi\u010dara i dr\u017eavnih institucija prave smrtne neprijatelje (fa\u0161iste, diktatore, ubice i sl.), pametnije je bilo pre\u0107i na kori\u0161tenje svih institucionalnih i sudskih mehanizama.<\/p>\n

Slu\u010daj gostivarskog policajca je do\u0161ao kao \u201ekec na destku\u201c, pa se pomalo obamrli pokret ponovo probudio i iza\u0161ao na ulice, \u010dime se jo\u0161 jednom pokazala na djelu ona teza da se istorija ponavlja, prvi put kao tragedija, a drugi put kao farsa. Izme\u0111u slu\u010daja ubistva Martina Ne\u0161kovskog i ovog incidenta kada je napadnuti \u010dovjek u odbranu svoje desetogodi\u0161nje \u0107erke upotrijebio slu\u017ebeni (policiski) pi\u0161tolj koji je imao u kolima i pri tome ubio dvojicu nasilnika nema nikakve povezanosti, niti u ovom slu\u010daju postoji potreba da se demonstrira kroz ulice u potrazi za pravdom (posebno \u0161to se po\u010dinilac djela sam predao policiji i ve\u0107 se nalazi u pritvoru). Svakako, kada se saznaju svi detalji ovog slu\u010daja, legitimno bi bilo ponovo pokrenuti pitanje kriterijuma po kojima se regrutuju policajci i kako se vr\u0161i kontrola nad njihovim radom, ali mora\u0107e se pokrenuti i pitanje uzroka drugih oblika kriminala i nasilja koji cvjetaju iz dana u dan.<\/p>\n

Pateti\u010dni i neubjedljivi su bili mediji koji su ovih dana po\u017eurili da prika\u017eu sliku nekakve bietni\u010dke koalicije \u201ezajedno protiv policijske brutalnosti\u201c, (zlo)upotrebljavaju\u0107i \u010dinjenicu da su u\u010desnici gostivarskog slu\u010daja razli\u010ditog etni\u010dkog porijekla. Slika koju su prikazali je bila selektivna (sa fokusom na mirne uli\u010dne proteste u Skopju, i srame\u017eljivim informiranjem o etni\u010dkog protestovanjem u Gostivaru, u kojem ne samo da je bilo nasilja nego i parole o Iliridi ili U\u010cK nisu imale nikakve veze sa neposrednim povodom i usmr\u0107enim ljudima). Slika koju su ovi mediji htjeli prikazati je bila i \u201emontirana\u201c jer ono \u0161to je javnost mogla da vidi bili su demonstranti koji su smatrali da zastave zaslu\u017euju da budu na prvom mjestu. Jedna pored druge, na \u010delu kolone (nakon dugog pregovaranja aktivista) na\u0161le su se (nevezane) etni\u010dka zastava Albanaca (i, naravno, dr\u017eavna zastava susjedne dr\u017eave) i ona makedonske dr\u017eave.<\/p>\n

Ispred ovakve slike, postavlja se pitanje da li je ovo nadmetanje oko zastava bilo va\u017enije od zajedni\u010dke (gra\u0111anske) kauze? Kako se desilo da se o tkaninama (\u0161to zastave i jesu) vi\u0161e raspravlja nego o cilju i oblicima protestovanja da bi se izrazio protest zbog gubitka ljudskih \u017eivota? Biti istinski zajedno je mogu\u0107e samo po osnovi pripadnosti ljudskom rodu, a bez obzira na zastave, vjere, jezike, porijekla. To ne mo\u017ee biti po principu kompromisa: mi \u0107emo mar\u0161irati sa na\u0161om zastavom, a vi sa va\u0161om, ali kad nas vide zajedno – to \u0107e biti vi\u0111eno kao ne\u0161to unikatno u istoriji etni\u010dki podijeljene Makedonije!<\/p>\n

Slika aktivista \u010diji je maksimum u zbli\u017eavanju zastava izaziva samo razo\u010darenje i tugu. To \u0161to su se i sada tra\u017eile ostavke bilo je vi\u0161e eho onih prija\u0161njih protesta, dok povici kojima se tra\u017eila osveta pokre\u0107u su\u0161tinsko pitanje: da li se to dru\u0161tvo nalazi u pretpoliti\u010dkom stanju? Stvar je u tome da se u\u010dvrsti dr\u017eava, ili bolje re\u010deno njene institucije, a ne uzimanje pravde u svoje ruke, pa makar to bilo i na protestima u ime pravde. Da je postojala nekakva, makar i najni\u017ea, gra\u0111anska (politi\u010dka) kultura, ne samo \u0161to bi zgrada suda u Gostivaru ostala bezbjedna, nego bi se bezbjedno osje\u0107ala i nevina porodica policajca (koja je ve\u0107 otselila od straha od krvne osvete).<\/p>\n

Poznati novinar ovih dana pi\u0161e o Divljem zapadu, ali na\u017ealost Gringa (koji puca gdje mu je drago) vidi samo jednim okom. A kako je Gandi govorio: oko za oko, i \u010ditav \u0107e svijet postati slijep. Mi se pona\u0161amo kao slijepci kod zdravih o\u010diju, ako se kao povod za izlazak na ulice nalazi i kada je po\u010dinilac priznao djelo i nalazi se u rukama zakona. (Da potsjetim samo da je i ubica Martina Ne\u0161kovskog ka\u017enjen maksimalnom kaznom zatvora.)<\/p>\n

Ta\u010dno je da izaziva ose\u0107aj \u0161oka i sama pomisao da je povod za ubistvo dvoje ljudi bilo mjesto na parkingu (koje je bilo \u201eskupoceno\u201c zbog nera\u0161\u010di\u0161\u0107enog snijega, koji jo\u0161 i danas stoji neukolonjen). Ipak, povod je jedno, a uzrok je ne\u0161to drugo \u0161to bi sud morao da utvrdi nedsvosmisleno. Policajac koji nije bio na du\u017enosti je morao da ima bolju procenu situacije u kojoj se na\u0161ao, morao je uraditi sve da prevenira nasilje (i to u prisustvu svog djeteta), umjesto da se obra\u010dunava sa nasilnicima (jer, pri\u010da o Bekimu i \u0160petimu, i kada bi se slu\u010dajno zvali Mitre i Petre, nije pri\u010da o nedu\u017enim prolaznicima koji su ubijeni od jednog ludog \u010dovjeka). O krivici i te\u017eini kazne mora odlu\u010divati pravi sud, a da se ulica ne pretvori u prijeki sud. U kontekstu ve\u0107 stvorene crno-bijele slike po\u010dinje seciranje tamnih djelova biografije policajca, i to se ve\u0107 ne mo\u017ee zaustaviti. Ali civilizovano dru\u0161tvo ne smije da zaboravi princip prezumpcije nevinosti, \u0161to je u trenutnoj uzavreloj atmosferi pravi rizik, jer \u0107e svako ko potsjeti na njega biti razapet na stubu srama kao nedemokrata (s ulice). S druge strane, \u017ertve su ve\u0107 dobile oreol bezgre\u0161nosti samo zato \u0161to su \u017ertve, a ovaj oreol sada preuzimaju u oni koji vr\u0161e nasilje i onako \u201eu\u017ealjeni\u201c skandiraju o Iliridi i U\u010cK. \u010cini se kao da su ljudi po ulicama izgubili dodir s realno\u0161\u0107u, nemaju ni osje\u0107aj pravde ni sau\u010de\u0161\u0107a, zato \u0161to su sada oni i (kolektivne) \u017ertve i sudije, koji sude i pojedincima i \u010ditavim kolektivitetima.<\/p>\n

Da ne budem pogre\u0161no shva\u0107ena, moram naglasiti: oduvijek sam podr\u017eavala mlade da se bune i protestuju kada ih ne slu\u0161aju; to odgovara njihovom uzrastu mnogo bolje nego mojem. Stari pjesnik je jednom rekao da kada bi mladost imala filozofiju staraca, onda u svijeti ne bi bilo nijednog sun\u010danog dana. Dok gledam ovu tu\u017enu zakrpljenu sliku navodnog zajedni\u0161tva, pitam se da li smo to svi ostarili. Ako su mladi puni (samo) gnjeva i nemaju ose\u0107aj za vlastitu odgovornost i mo\u0107 da mijenjaju svijet na bolje, a spremni su da vr\u0161e nasilje sa nekakvim zastavama (tkaninama) natopljene krvlju, onda su njihovom mladosti ovladali stari duhovi. Ovdje na\u017ealost jo\u0161 uvijek svako pla\u010de (ili, \u010dak, lije la\u017ene suze) nad \u201esvojim grobom\u201c.<\/p>\n

Dragi moji buntovnici i demokrate, u onom trenu kada ste pre\u0107utali amnestiju kojom se pogazila pravda za mnogo ljudi za koje ne znamo ni gdje su im kosti, a prisvojili ste Martina kao ikonu (ili sada dok nastojite da je nadopunite likovima Bekima i \u0160penda), to je bio po\u010detak kraja pokreta za pravdu i pravi\u010dnost, ali i za istinsko gra\u0111ansko dru\u0161tvo zasnovano na principima humanosti i empatije.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin, a tekst je djelimi\u010dno izmijenjen da bi bio jasniji \u010ditaocima van Makedonije.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovdje na\u017ealost jo\u0161 uvijek svako pla\u010de (ili, \u010dak, lije la\u017ene suze) nad “svojim grobom\u201c.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-77925","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/77925","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=77925"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/77925\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=77925"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=77925"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=77925"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}