{"id":77773,"date":"2012-03-03T23:27:24","date_gmt":"2012-03-03T22:27:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=77773"},"modified":"2012-03-04T00:06:16","modified_gmt":"2012-03-03T23:06:16","slug":"feminizam-nadilazi-%e2%80%9czensko-pitanje%e2%80%9d","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/03\/03\/feminizam-nadilazi-%e2%80%9czensko-pitanje%e2%80%9d\/","title":{"rendered":"Feminizam nadilazi \u201c\u017eensko pitanje\u201d"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Rade DRAGOJEVI\u0106<\/strong><\/p>\n

U doba repatrijarhalizacije dru\u0161tva, osiroma\u0161enja stanovni\u0161tva, posebno \u017eenskog dijela populacije i pripitomljavanja feminizma kroz rodno-kulturne identitete, postavlja se pitanje gdje je mjesto politici jednakosti za sve i politici solidarnosti. Nedavno objavljeni specijalni broj feministi\u010dkog \u010dasopisa \u201cProFemina\u201d u svom uvodu konstatira da su \u201cneoliberalne formule politi\u010dke korektnosti, konzumerstva i uslu\u017enosti, u raljama nikad zavr\u0161ene tranzicije, s vremenom diskreditirale feminizam kao dru\u0161tveni, umjetni\u010dki i nau\u010dni oblik kriti\u010dkog mi\u0161ljenja i zamijenile ga rodnom administrativnom politikom. Rod je postao neutraliziraju\u0107a i korektivna kategorija, koja je omogu\u0107ila jo\u0161 jednu u nizu tranzicija: iz feminizma u postfeminizam, arbitrarno prevode\u0107i svoje teorijske osnove s po\u010detka devedesetih u jezik evropskog birokratizma\u201d.<\/p>\n

Spomenimo i to da je, u kontekstu op\u0107e repatrijarhalizacije, centralni simboli\u010dki praznik, nadolaze\u0107i Me\u0111unarodni dan \u017eena, potpuno dru\u0161tveno marginaliziran. Posve je zaboravljeno borbeno naslije\u0111e tog datuma koji je, manje ili vi\u0161e uspje\u0161no, nadomje\u0161ten kombinacijom Valentinova i od dr\u017eave nametnutog Maj\u010dinog dana. Koji je oblik borbe na tom polju danas uop\u0107e mogu\u0107 i imaju li feministi\u010dke ideje potencijal za dru\u0161tvene promjene?<\/p>\n

O tim i nekim drugim pitanjima razgovarali smo s Ankicom \u010cakardi\u0107<\/strong>, docenticom na Katedri za socijalnu filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i, me\u0111u ostalim, voditeljicom emisije \u201cPeti dan\u201d na Hrvatskoj televiziji.<\/p>\n

Pacifikacija feminizma<\/strong><\/p>\n

\u010cini nam se da se feminizam ne bi trebao svoditi na nekakvu lifestyle pomodnost, niti se iscrpljivati u kvotama \u017eena u Saboru. \u0160to mislite o tome?<\/em><\/p>\n

Liberalna varijanta feminizma po\u010diva na dvije pretpostavke, prva zagovara emancipaciju \u017eena putem njihova pravnoga ujedna\u010denja s mu\u0161karcima (ravno-pravnost, jednako-pravnost), a druga se rukovodi mjerilom broja (kvote) koji bi trebao afirmirati \u017eene na razini institucionalne politike, odnosno predstavni\u010dke demokracije. Kolikogod branili te dvije strategije i pritom se rukovodili kozmeti\u010dkim na\u010delima \u201cpoliti\u010dke korektnosti\u201d, historijsko-materijalni indikatori tvrdoglavo ukazuju na to da \u017eene u demokraciji i kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu na vrlo specifi\u010dan na\u010din reproduciraju zate\u010deni podre\u0111eni polo\u017eaj. \u0160tovi\u0161e, feminizam se radi pretjeranoga inzistiranja na tim liberalnim postupcima pacificirao i stopio s mainstream politi\u010dkim taktikama. Ista se stvar doga\u0111a i s NGO-izacijom feminizma koji se uglavnom svodi na pra\u0107enje trendova koje name\u0107u donatori, natje\u010daji ministarstava, programi EU-a i tsl. To na upravo spomenuti na\u010din mo\u017ee vrlo lako postati lifestyle, ali to onda vi\u0161e nije feminizam.<\/p>\n

Dakle, treba li feminizam, ako je pravi, biti politi\u010dko-emancipatorska, prakti\u010dki revolucionarna praksa?<\/em><\/p>\n

Feminizam je teorijsko-prakti\u010dka perspektiva koja polaze\u0107i od \u017eena ukazuje kako dru\u0161tveni, ekonomski i politi\u010dki elementi sustava pod\u010dinjavaju odre\u0111ene grupe ljudi (po spolu, klasi, rasi, seksualnoj orijentaciji) i strukturno u\u010dvr\u0161\u0107uju odnose mo\u0107i i eksploatacije. Ako se feminizam isklju\u010divo rukovodi liberalnom taktikom i funkcionira samo \u201cunutar sustava\u201d, tada on nije u stanju izvoditi antikapitalisti\u010dke, tj. antipatrijarhalne strategije na koje upu\u0107uju anarhofeministi\u010dki, marksisti\u010dki i materijalisti\u010dki feminizam. Kada feminizam nastupa kao zbiljska emancipatorska praksa (\u010dak i kada je ona teorijska), tada on ne mo\u017ee reducirati svoju cjelinu fronta isklju\u010divo na \u201c\u017eensko pitanje\u201d (primjerice pitanje identiteta, prava i kvota), ve\u0107 bi trebao mijenjati \u010ditav postoje\u0107i koncept znanja (dominantne naracije i epistemolo\u0161ke discipline) i politi\u010dke ekonomije \u2013 postoje\u0107e mehanizme posredni\u010dke demokracije (koja sve vi\u0161e pati od deficita), vrijednost (da ne ka\u017eem \u201ccijenu\u201d) produktivnoga i neproduktivnog rada, odnos ku\u0107anske sfere i tr\u017ei\u0161ta, podre\u0111en polo\u017eaj u proizvodnji, kao i razli\u010dite razine svakodnevne i formalne reprodukcije nejednakosti i imperijalizma, o \u010demu primjerice pi\u0161e Rosa Luxemburg.<\/p>\n

\u0160to s ku\u0107anskim radom?<\/strong><\/p>\n

U novim se neoliberalnim uvjetima govori o feminizaciji proletarijata. O \u010demu je tu rije\u010d?<\/em><\/p>\n

S razvojem kapitalizma \u017eene su iza\u0161le na tr\u017ei\u0161te rada \u010dime su se \u201coslobodile\u201d od intimne sfere obitelji u kojoj je smje\u0161tena njihova potla\u010denost. Budu\u0107i da postoji o\u010digledni problem s nepla\u0107enim ku\u0107anskim radom, mislilo se da \u0107e se ravnopravnost formalizirati prelaskom \u017eena u najamno radni\u0161tvo. Prvi paradoks toga slu\u010daja se vidi u tomu da su na taj na\u010din one po\u010dele obavljati dva posla \u2013 onaj nepla\u0107eni i pla\u0107eni. Nepla\u0107eni rad je iznimno va\u017ean za ekonomiju, procjenjuje se da on ostvaruje izme\u0111u 25 i 40 posto bogatstva stvorenog u industrijskim zemljama. Drugi se ogleda u \u010dinjenici da su time postale dio radni\u010dke klase koja nema vlasni\u0161tvo nad proizvodnjom, pa su zapravo do\u0161le u poziciju dvostruke otu\u0111enosti. Tre\u0107i paradoks je pak vidljiv na razini feminizacije odre\u0111enih poslova koji nisu profitabilni (npr. javni sektor ili uslu\u017ene djelatnosti, a te\u0161ko da mo\u017eemo govoriti o \u017eenskoj klasi menad\u017eera ili kirurga) i neoliberalne reorganizacije rada u novim formama (fleksibilizacija rada, nesigurni ugovori o radu, 24-satno radno vrijeme i tzv. dostupnost poslodavcu, rezanje olak\u0161ica i neradnih dana). Na taj na\u010din, mogli bismo re\u0107i, \u017eene \u010detverostruko sudjeluju u reprodukciji \u2013 onoj biolo\u0161koj, reprodukciji vlastite radne snage, odr\u017eavanju ku\u0107anstva i reprodukciji dru\u0161tva u cjelini.<\/p>\n

Ima li u nas ili \u0161ire ideja da se umjesto dominantno kulturolo\u0161kog i stoga \u010desto depolitiziranog feminizma, koji je kapitalizam uglavnom pripitomio i u\u010dinio ga politi\u010dki posve bezopasnim, u prvi plan stavi borbeni i dru\u0161tveno ja\u010de anga\u017eirani feminizam?<\/em><\/p>\n

Kako se postupno s predominacijom neoliberalne ideologije politika transformirala u \u201ckulturnu politiku\u201d koja inzistira na tzv. partnerskim odnosima koji negiraju konflikt kao temeljni preduvjet svake politi\u010dke prakse, tako je taj konzerviraju\u0107i trend zahvatio i feminizam na ovim prostorima. Premda postoji stanovito socijalisti\u010dko (ali i marksisti\u010dko) naslije\u0111e feminizma, u jednom trenutku on se reducirao na politiku identiteta, tj. kulturne razli\u010ditosti i postmodernisti\u010dke relativizacije subjekta koje su izgubile iz vida ono \u0161to u bitnom smislu usmjerava postoje\u0107u suvremenu politiku i ekonomiju, a to je odnos spol-klasa.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ankica \u010cakardi\u0107: \u017dene \u010detverostruko sudjeluju u reprodukciji \u2013 onoj biolo\u0161koj, reprodukciji vlastite radne snage, odr\u017eavanju ku\u0107anstva i reprodukciji dru\u0161tva u cjelini.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-77773","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/77773","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=77773"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/77773\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=77773"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=77773"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=77773"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}