{"id":77257,"date":"2012-02-27T18:58:31","date_gmt":"2012-02-27T17:58:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=77257"},"modified":"2012-02-27T19:00:13","modified_gmt":"2012-02-27T18:00:13","slug":"brdoviti-balkan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/02\/27\/brdoviti-balkan\/","title":{"rendered":"Brdoviti Balkan"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/Biljana-Vankovska.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-76541\" title=\"Biljana Vankovska\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/Biljana-Vankovska.jpg\" alt=\"\" width=\"275\" height=\"183\" \/><\/a>Pi\u0161e: Biljana <strong>VANKOVSKA<\/strong><\/p>\n<p>Nasuprot holividske verzije sintagme o \u201ezemlji krvi i meda\u201c, Balkan je, ipak, pojam sa jednim zna\u010denjem, t.j. ozna\u010dava planinu. Zbog toga, \u010dak i poznati stih Desanke Maksimovi\u0107 nije ni\u0161ta drugo do tautologija. Vje\u0161ta\u010dko ras\u010dlanjivanje ovoj jedinstvenog pojma na dva posebna (bal\/krv i kan\/med) radi boljeg umjetni\u010dkog dojma ili ne\u010deg drugog bi bilo isto kao da rije\u010d katastrofa podijelite na \u201ekata\u201c (recimo, u karateu) i \u201estrofa\u201c (u poeziji), i da od te besmislene bravure izvodite ili name\u0107ete zaklju\u010dke.<\/p>\n<p>No, ipak nemam namjeru da ulazim o raspravi o samom filmu koji je izazvao ove dileme, bar dok ga ne vidim. Tema ove kolumne je upravo planina. Upravo sam se vratila sa regionalnog skupa, pa sam jo\u0161 pod utiscima razgovora koje sam slu\u0161ala tamo. Nakon svakog novog susreta ovakvog tipa, postaje mi sve jasnije da se ovo jedva vi\u0161e i mo\u017ee nazvati regionom. \u010cak je i ova metafori\u010dka planina podijeljena na vi\u0161e njih, pa svako vjeruje da je njegova najte\u017ea, ali i da ako ve\u0107 nema rje\u0161enje za svoju planinu i njenu te\u017einu, da mu je lak\u0161e da razumije onu tu\u0111u.<\/p>\n<p>Trudim se da sa puno pa\u017enje pratim de\u0161avanja i prikaz tamo\u0161njih problema, onako kako ih opisuju doma\u0107i posmatra\u010di. Najprepoznatljiviji su mi oni koji se tu\u010du socio-ekonomskih neda\u0107a, ali ima i dosta toga \u0161to mi je te\u0161ko razumjeti iz moje perspektive. Na primjer, referendumska debata u Hrvatskoj mi se \u010dinila krajnje razo\u010daravaju\u0107om. Od zemlje koja je, eto, ispunila sve kriterije za \u010dlanstvo u Uniji, nijesam o\u010dekivala javni diskurs i kampanju zanosvanu ne samo na strahu (bez EU nema \u017eivota), nego i na rasisti\u010dkom odnosu spram ostatka regiona, koji se poistovje\u0107ivao sa primitivizmom, dok je EU sinonim za civilizaciju. Pomislila sam, kakva \u0161amar\u010dina za sve na\u0161e evrofile koji svakodnevno mantraju o evropskoj porodici koja jedva \u010deka da joj se pridru\u017eimo!<\/p>\n<p>Mo\u017eda zbog ovakve dominanten percepcije ostatka Balkana (kome oni, razumljivo, nijesu nikada ni pripadali), u razgovoru s hrvatskim aktivistom za ljudska prava, \u010dula sam da je on jako pro-makeodnski nastrojen, pa mu je zato \u017eao \u0161to kod nas vlada fa\u0161izam. (Kao krunjski dokaz za svoju tvrdnju on ukazuje na arhitektonsko \u201e\u010dudo\u201c nazvano Skopje 2014). Ljubitelj ove \u0161arade spomenika po glavnom gradu nikada nijesam bila, a bogme jesam i protestovala zajedno sa mojom \u0107erkom, ali pomi\u0161ljam da stanje i nije tako stra\u0161no ako se ovaj makedonski fa\u0161izam svodi na izgradnju spomenika.<\/p>\n<p>Ovakvo dijeljenje etiketa i dijagnoza najmanje poga\u0111a Makedoniju, jer to je pore\u0111enje koje vi\u0161e poga\u0111a prave \u017ertve (istinskog) fa\u0161izma i pretstavlja odre\u0111enu relativizaciju fa\u0161izma kao takvog. Ostavljam ovog momka u nadi da \u0107e sada, kada se njegova zemlja nalazi jednom nogom u ono drugo evropsko (civilizovano) dru\u0161tvo, za njega biti pune ruke posla s ljudskim pravima, na primjer, ruske manjine u Litvaniji, koja ne samo da nema pravo na glas, nego nema ni dr\u017eavljanstvo, a o Romima \u0161irom Evrope i da ne govorim.<\/p>\n<p>\u0160to se makedonskih dje\u010djih bolesti ti\u010de, one nijesu ni\u0161ta razli\u010ditije od onih kroz koje su prolazila druga post-jugoslovenska dru\u0161tva, a kada se one prele\u017ee u kasnijem dobu, imaju te\u017ee posljedice i treba vi\u0161e vremena za ozdravljenje. To \u0107e gra\u0111ani Makedonije platiti sami (i materijalno i drugim vrijednostima), ali pokazalo se nemogu\u0107im presko\u010diti neke istoriske faze u okru\u017eenju u kojem je 20 godina bujao nacionalizam, a makedonsko pitanje ostalo otvoreno kao rak-rana.<\/p>\n<p>Kolege iz Srbije, s druge strane, pitaju me sa iskrenom nevjericom \u0161to smo toliko \u201ezapeli\u201c oko imena, \u0161to bi nam falilo da popustimo i pridodamo neku odrednicu uz ime Makedonija. Oni, naravno, pojma nemaju da se pregovori sa Gr\u010dkom ne vode oko imena dr\u017eave, nego po 13 ta\u010daka koje se najvi\u0161e odnose na upotrebu atributa \u201emakedonski\u201c (za jezik, naciju, pa \u010dak i internet domen).<\/p>\n<p>Kad god \u010dujem ovakve komentare samo shvatim da oni koji nas posmatraju sa strane niti shvataju, niti \u017eele da shvate svu te\u017einu spora, a nije isklju\u010deno i da im je kolektivna memorija nekako gurnula u stranu solidarnost sa biv\u0161om \u201ebra\u0107om\u201c iz Jugoslavije, da bi se vratila na slavne dane tradicionalnog prijateljstva sa Gr\u010dkom. Za obi\u010dne ljude se i ne \u010dudim, ali kada eminentna novinarka iz renomiranog medija (Pe\u0161\u010danik) poka\u017ee da je sasvim neinformisana, pa, rugaju\u0107i se, pi\u0161e da se ovaj glupi spor vodi oko zastave iz Vergine i da jadni Nimic ne mo\u017ee da iza\u0111e na kraj sa obje strane koje se inate zbog gluposti, onda je to ve\u0107 tragi\u010dno. Umorna sam od toga da obja\u0161njavam stvari ljudima koji se nijesu ni potrudili da saznaju ne\u0161to vi\u0161e prije no \u0161to su donijeli sud o nekom kom\u0161ijskom problemu.<\/p>\n<p>Vijest o sporazumu izme\u0111u Beograda i Pri\u0161tine oko me\u0111unarodnog pretstavljanja Kosova me je zatekla u Beogradu. Dok se nestrpljivo o\u010dekivao ishod pregovora u Briselu, doma\u0107ini su se nadali kompromisu koji \u0107e Srbiji donijeti kandidatski status, koji bi bio neophodan da bi se izbjegao crni scenario da na izborima pobijede razno-razni \u0161e\u0161eljovski klonovi. Ova debata me je potsjetila na jednu sli\u010dnu, od prije nekoliko godina, kada su sprske kolege bile uvjerene da je u\u010dlanjivanje u Partnerstvu za mir (tada jo\u0161 nedosti\u017eno za Srbiju) prava garancija za stabilnost i bezbjednost zemlje. Nijesam htjela da budem rastura\u010d \u017eurki, ali sam morala potsjetiti na \u010dinjenicu da se Makedoniji desio oru\u017eani konflikt mada je bila odavno \u010dlanica Partnerstva, pa \u010dak je i potpisala Dogovor za stabilizaciju i asocijaciju sa EU. Mo\u017eda zbog makeodnskog iskustva, sada s pomalo sjete gledam na radovanje oko kandidatskog statusa, koji bi, po difoltu, trebao zna\u010diti spas od populizma i potsticaj za demokratske reforme. Makedonija taj status ima jo\u0161 od 2005-te, a da to nije imalo ve\u0107eg pozitivnog odraza na sveukupno stanje. Osim toga, pokazuje se da i zemlje \u010dlanice EU nijesu imune na ovakve tendencije; dovoljno je pogledati Ma\u0111arsku. Osim toga, u borbi za novi mandat i Sarkozi se obilato koristi populisti\u010dkim trikovima da bi pobijedio one koji su jo\u0161 desniji od njega, pa je \u010dak i Jovanka Orleanka uvu\u010dena u kampanju.<\/p>\n<p>Ipak, ovih dana mi je najinteresantniji bio novi izum evropske diplomatije, koji je rezultirao kuriozitetom nazvanim fusnota. Region ostaje eksperimentalna laboratorija za \u201erazrje\u0161avanje konflikata\u201c i polje za presedane svih vrsti: od izmi\u0161ljanja nekrofilske \u201eprivremene\u201c reference Biv\u0161a Jugoslovenska Republika Makedonija (BJRM), koja traje i traje, do kreiranja Dejtonske tvorevine (za koju njeni gra\u0111ani ka\u017eu da funkcioni\u0161e tako lo\u0161e da imaju d\u00e9j\u00e0 vu ose\u0107aj iz 90-tih), pa sve do fusnote kao na\u010dina za rje\u0161enje spora izme\u0111u Beograda i Pri\u0161tine. Kosovo ostaje ni na nebu ni na zemlji, i priznato kao dr\u017eava i teritorija sa fusnotom) koju jedan komentator \u0161aljivo upore\u0111uje sa hotelom sa jednom zvjezdicom). I Srbija sa kandidatskim statusom ne\u0107e biti puno bli\u017ee EU, ni puno dalje od Balkana, imaju\u0107i u vidu teku\u0107u krizu u EU koja ve\u0107 relativizuje unutra\u0161nje reforme u dr\u017eavama-kandidatima zbog nemogu\u0107nosti da u dogledno vrijeme otvori vrata za pro\u0161irenje. Tako, svaka \u0161argarepa \u0107e imati samo kratkotrajni efekat, ukoliko se stvari ne po\u010dnu rje\u0161avati i bez ovakvih stimulansa. Novina u kosovskoj zavrzlami (koju ne mogu rije\u0161iti ni unutar EU, zbog protivljenja nekoliko dr\u017eava koje ne \u017eele priznati novu dr\u017eavu zbog vlastitih unutra\u0161njih razloga) je u tome \u0161to se sada problem prelijeva i na ime. Nezadovoljnici iz Pri\u0161tine zamjeraju svom timu \u0161to je dopustio brisanje odrernice Republika ispred imena Kosova. Oficijelni Beograd i Pri\u0161tina su zadovoljni postignutim iz razli\u010ditih razloga, mada sama fusnota, u kojoj jedna pored druge stoje Rezolucija 1244 i Mi\u0161ljenje Me\u0111unarodnog suda pravde, nije ni\u0161ta drugo do oksimoron, spoj vatre i vode, ili drveno gvo\u017e\u0111e. Drugim rije\u010dima, obavezuju\u0107a rezolucija Savjeta bezbjednosti stoji pored mi\u0161ljenja Me\u0111unarodnog suda pravde. I na kraju, malo politi\u010dke poezije: \u0161efica kosovskog pregovara\u010dkog tima, Edita Tahiri je opisala zvjezdicu koja \u0107e od sada stajati pored imena Kosova kao pahulja koja \u0107e se uskoro otopiti. To me je jako potsjetilo na obe\u0107anje koje je makedonsko rukovodstvo dalo javnosti prije dvadeset godina, da je referenca BJRM samo privremena i da ne\u0107e trajati vi\u0161e od nekoliko mjeseci.<\/p>\n<p>Makedonija poku\u0161ava godinama i bez uspjeha da uvjeri Gr\u010dku i \u010ditavu me\u0111unarodnu zajednicu da je odrednica Republika ispred imena Makedonija ona <em>differentia specifica<\/em> koja jasno ukazuje da je rije\u010d o dr\u017eavi sa poznatim granicama i teritorijom, i da rije\u010d Makedonija nije odraz iredentisti\u010dkih ili drugih aspiracija prema \u010ditavom region koji je nosio\/nosi ime Makedonija. Ali, eto, to ne prolazi. Sada, \u0161ale\u0107i se na na\u0161 (makedonski) ra\u010dun, pitam se za\u0161to ne bismo i mi predlo\u017eili fusnotu. Evo, za po\u010detak vlada mo\u017ee po\u010deti da insistira da se pri svakom &#8216;firomiranju&#8217; (t.j. upotrebe akronima FYROM*) upotrijebi i fusnota u kojoj \u0107e se navoditi obavezuju\u0107a presuda Me\u0111unarodnog suda pravde, koja je izme\u0111u ostalog utvrdila i da Makedonija ima pravo da u me\u0111unarodnoj komunikaciji upotrebljava svoje ustavno ime i da time ne kr\u0161i Privremeni sporazum za Gr\u010dkom.<\/p>\n<p>Znam, znam da je ovo suludo i smije\u0161no, skoro podjednako kao \u0161to je smije\u0161an \u010dl. 1 ma\u0111arskog ustava po kojem \u201eime Ma\u0111arske je Ma\u0111arska\u201c, vjerovatno da bi Orbanu ostavio prostor da se ustoli\u010di kao monarh, sada kada je izbrisana rije\u010d Republika. U principu me raduje najnovija akrobacija koja reguli\u0161e odnose izme\u0111u Beograda i Pri\u0161tine u me\u0111unarodnim odnosima, ali ve\u0107 naslu\u0107ujem reakcije koje \u0107e ona izazvati kod makedonske opozicije, sve u stilu: evo, \u010dak nas je i Srbija pre\u0161la, dok \u0107e me\u0111unarodni zvani\u010dnici po\u010deti ponovo da ukazuju da je ovo dobar primjer hrabrog dr\u017eavni\u0161tva koje sada treba da slijedi i makedonsko rukovodstvo u prihvatanju nekakvog kompromisa u sporu sa Gr\u010dkom. Mi se, mo\u017eda, i ne poznajemo kao ranije, ali ostajemo sistem vezanih sudova.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.novamakedonija.com.mk\/NewsDetal.asp?vest=227129808&amp;id=13&amp;prilog=0&amp;setIzdanie=22516\">Nova Makedonija<\/a><\/p>\n<p>(Prevod je autorkin)<\/p>\n<p>*The Former Yugoslav Republic of Macedonia<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Upravo sam se vratila sa regionalnog skupa, pa sam jo\u0161 pod utiscima razgovora koje sam slu\u0161ala tamo. Nakon svakog novog susreta ovakvog tipa, postaje mi sve jasnije da se ovo jedva vi\u0161e i mo\u017ee nazvati regionom.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-77257","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/77257","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=77257"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/77257\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=77257"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=77257"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=77257"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}