{"id":76942,"date":"2012-02-24T08:59:56","date_gmt":"2012-02-24T07:59:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=76942"},"modified":"2012-02-24T08:59:56","modified_gmt":"2012-02-24T07:59:56","slug":"zene-u-regiji-%e2%80%93-gdje-smo-danas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/02\/24\/zene-u-regiji-%e2%80%93-gdje-smo-danas\/","title":{"rendered":"\u017dene u regiji \u2013 gdje smo danas?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Gordana SOBOL<\/p>\n

\u017dene \u010dine vi\u0161e od polovice svjetskog stanovni\u0161tva, no \u017eene, naravno, nemaju polovicu politi\u010dke, ekonomske, dru\u0161tvene ili bilo koje mo\u0107i. To je naprosto \u010dinjenica koju svi znamo, koja se na neki na\u010din podrazumijeva i sa kojom se bavimo ve\u0107 du\u017ei niz godina \u2013 na nacionalnim, regionalnim i me\u0111unarodnim razinama.<\/p>\n

U tom kontekstu i gledano unazad, primjerice od dono\u0161enja Pekin\u0161ke deklaracije UN-a iz 1995. godine, mo\u017eemo re\u0107i da su napravljeni zna\u010dajniji pomaci, posebno na deklarativnim i legislativnim razinama, me\u0111utim, jo\u0161 smo prili\u010dno daleko od dostizanja stvarne rodne ravnopravnosti i dru\u0161tva stvarne paritetne demokracije. Dapa\u010de, \u010dini nam se svima da u posljednje vrijeme promatramo i odre\u0111ene tendencije stagnacije, \u0161to se mo\u017ee promatrati sa vi\u0161e aspekata i to prije svega u kontekstu globalne krize, kako prvenstveno u ekonomiji, tako i u restrukturiranju i rebalansiranju pozicija politi\u010dke mo\u0107i na svjetskim razinama. Stvari se de\u0161avaju ubrzano, gotovo munjevito u dana\u0161njem \u201eglobalnom selu” i \u010dini se da mi, \u017eene, ponovno pomalo gubimo korak, gubimo dah.<\/p>\n

Poku\u0161ajmo proanalizirati to pitanje sa primjera Hrvatske, gdje, mo\u017eemo slobodno re\u0107i, imamo prili\u010dno razvijen, gotovo dojmljiv zakonsko-institucionalni okvir na planu rodne ravnopravnosti. Imamo ve\u0107 drugi Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o suzbijanju diskriminacije, tako\u0111er ve\u0107 drugi Zakon o za\u0161titi od nasilja u obitelji, ve\u0107 \u010detvrtu Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova, Nacionalnu strategiju za za\u0161titu od nasilja u obitelji, Nacionalni program za\u0161tite i promicanja ljudskih prava te jo\u0161 niz drugih zakonskih i podzakonskih akata koji se mogu primijeniti na podru\u010dje ravnopravnosti spolova. Osim toga, formiran je i sustav dr\u017eavnih institucija \u010dija je svrha uvo\u0111enje i provo\u0111enje zakonskih mehanizama rodne ravnopravnosti na svim razinama, kao i u svim komponentama dru\u0161tva, a, naravno, du\u017eni smo i provoditi brojne me\u0111unarodne konvencije i obveze kojih smo potpisnici. Ukratko, stvarno se ne mo\u017eemo po\u017ealiti da u Hrvatskoj nije stvorena struktura, pa i prava rodna ma\u0161inerija \u010dija je prvenstvena funkcija provo\u0111enje rodno osvije\u0161tenih politika.<\/p>\n

Tako\u0111er, i ne manje va\u017eno, nakon posljednjih parlamentarnih izbora neki bitni aspekti rodnih politika uvr\u0161teni su u program Vlade RH, \u0161to predstavlja veliki uspjeh i, prije svega, posljedicu intenzivnog djelovanja udru\u017eenih \u017eenskih frakcija stranaka koalicije, koje su napravile svoju vlastitu, \u017eensku koaliciju, sa ciljem zalaganja za integriranje rodnih politika u predizborne, a posljedi\u010dno i postizborne programe. I uspjele smo.<\/p>\n

Na regionalnoj razini \u2013 situacija je sli\u010dna kada su u pitanju zakonski i institucionalni okvir \u2013 uredi, pravobraniteljstva, politike, zakoni, strategije \u2013 manje-vi\u0161e funkcionira.<\/p>\n

Me\u0111utim, \u0161to se i dalje de\u0161ava? Za\u0161to i nadalje, u \u010ditavoj regiji, tu rodnu ravnopravnost jo\u0161 ne \u017eivimo? Odgovor, prije svega, le\u017ei u \u010dinjenici da \u017eena i nadalje nema (dovoljno) u najva\u017enijim tijelima odlu\u010divanja kao \u0161to su parlament, skup\u0161tine gradova i \u017eupanija, na vode\u0107im politi\u010dkim funkcijama, u direktorskim i upravlja\u010dkim foteljama poduze\u0107a i sli\u010dno\u2026i da se usprkos bitnim programskim pomacima i dalje de\u0161ava da broj \u017eena, primjerice u Hrvatskom saboru \u2013 stagnira. U ranim devedesetima bilo je otprilike 5 posto \u017eena u Saboru, prije raspisivanja pro\u0161logodi\u0161njih parlamentarnih izbora ih je bilo 25 posto (zahvaljuju\u0107i, uglavnom, zamjenama), a postizborno stanje je bilo zna\u010dajno lo\u0161ije \u2013 samo 19,8 posto \u017eena izabranih direktno u Sabor, \u0161to se danas ne\u0161to popravilo, 24 posto \u017eena sjedi u Saboru, zahvaljuju\u0107i opet zamjenama jer su mu\u0161ke kolege oti\u0161le na, uglavnom, ministarska ili druga mjesta u izvr\u0161noj vlasti.<\/p>\n

Na hrvatskom primjeru, ali i regionalno gledaju\u0107i, na djelu je stagnacija broja \u017eena na pozicijama sa kojih se odlu\u010duje, radi se, u posljednjih 10-ak godina, o 1-2 posto razlike u broju izabranih \u017eena, dakle, nekih ve\u0107ih, zna\u010dajnijih pomaka nema.<\/p>\n

Gledaju\u0107i sve to, nije ni \u010dudno da \u017eene preplavljuje rezignacija i da postaju sve vi\u0161e nezainteresirane baviti se politikom kada sve ono dobro \u0161to je propisano i za \u0161to smo se te\u0161kom mukom ovih proteklih godina izborile (u \u0161to su uklju\u010dene i zakonom propisane kvote), ostaje samo mrtvo slovo na papiru, posebno kada se do\u0111e do onog klju\u010dnog momenta \u2013 tj. kada se odre\u0111uje tko \u0107e biti na kandidacijskim listama i na kojim pozicijama?! Jedan od odgovora na taj problem le\u017ei u \u010dinjenici da unutarnji hijerarhijski ustroj politi\u010dkih stranaka i nadalje le\u017ei uglavnom u mu\u0161kim rukama i \u010desto predstavlja prepreku ve\u0107em sudjelovanju \u017eena, \u0161to se posebno reflektira i na njihovo pozicioniranje na izbornim listama. Osim toga, \u017eene se mo\u017eda ne snalaze najbolje u unutarstrana\u010dkim zamkama i nadmetanjima ili jednostavno nemaju snage da se i na tom planu bore i dokazuju u jednom vi\u0161e-manje tradicionalno mu\u0161kom okru\u017eenju. One su, stoga, \u010desto sklonije baviti se neformalnim, nevladinim i gra\u0111anskim aktivizmom, gdje se vi\u0161e koriste njima bliskije tehnike kao \u0161to su pregovaranje, zagovaranje, umre\u017eavanje i sli\u010dno.<\/p>\n

Problem je samo mo\u017eemo li tako dalje? Jesmo li se umorile od stagnacije i tapkanja u mjestu? Moramo li ipak ne\u0161to mijenjati u na\u0161im pristupima? Mo\u017eemo li potaknuti neke nove razgovore, dogovore, mijenjanje strategija kada su u pitanju i privla\u010denje i dovo\u0111enje nekih novih \u017eena koje \u017eelimo vidjeti kao dio procesa, a koje danas nisu u dovoljnoj mjeri zainteresirane? Kako posti\u0107i da i njima pitanja rodne ravnopravnosti budu u sferi njihovih interesa? Osobno zagovaram nove dijaloge izme\u0111u politi\u010darki, NGO-a, ali i predstavnika institucija, kao i unutar politi\u010dkih stranaka. Moramo ne\u0161to mijenjati jer mi se \u010dini da smo pomalo uspavane silnim zakonima, politikama, uredima, strategijama, kao da smo sve zajedno povjerovale \u0107e se njihovim dono\u0161enjem stvari same po sebi po\u010deti kretati u smjeru kojim mi to \u017eelimo. A danas vidimo da to nije tako.<\/p>\n

Stoga \u0107e biti zanimljivo promatrati, upravo na primjeru Hrvatske, koliko \u0107emo uspjeti ostvarivati svoje ciljeve, a koje smo uspjele ugraditi i u sam program novoizabrane, socijaldemokratske Vlade, i ho\u0107e li njegovo ostvarivanje pomo\u0107i ve\u0107oj mo\u0107i \u017eena, pogotovo kada su u pitanju i dobivanje i preuzimanje ve\u0107e odgovornosti na svim razinama. Mislim da se to u budu\u0107nosti mo\u017ee pokazati presudnim, pogotovo u svjetlu \u010dinjenice da sredinom slijede\u0107e godine Hrvatska postaje integralni dio Europe, a tamo, kada su u pitanju \u017eene i njihovoj polo\u017eaj, ba\u0161 ne cvjetaju ru\u017ee i kada \u0107emo se itekako morati boriti za zadr\u017eavanje razine prava koja imamo danas. A ishod te borbe bit \u0107e, i u regionalnom smislu, izuzetno zna\u010dajan.<\/p>\n

(Autorica je \u010dlanica Upravnog odbora Regionalnog \u017eenskog lobija za jugoisto\u010dnu Evropu i Parlamenta Hrvatske)<\/p>\n

Oslobo\u0111enje<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Za\u0161to i nadalje, u \u010ditavoj regiji, tu rodnu ravnopravnost jo\u0161 ne \u017eivimo?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-76942","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76942","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=76942"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76942\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=76942"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=76942"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=76942"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}