{"id":76540,"date":"2012-02-20T22:12:17","date_gmt":"2012-02-20T21:12:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=76540"},"modified":"2012-02-20T22:12:18","modified_gmt":"2012-02-20T21:12:18","slug":"ljubav-i-mrznja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/02\/20\/ljubav-i-mrznja\/","title":{"rendered":"Ljubav i mr\u017enja"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana VANKOVSKA<\/strong><\/p>\n

Iz nedjelje u nedjelju, obuzima me osje\u0107aj da pi\u0161em jednu istu kolumnu, onu o nezavr\u0161enim ratovima, mr\u017enji, netrpeljivosti i o podjelama. \u010covjek se jednostavno ne mo\u017ee osloboditi ove na\u0161e balkanske prokletije: uvukla se duboko ispod ko\u017ee, ne da ti ni da je se rije\u0161i\u0161 ni da se pomiri\u0161 s njom. Hrvaju se ljubav i mr\u017enja u ovoj zemlji za koju su nas (po ko zna koji put) potsjetili da je region\/zemlja meda i krvi. Mo\u017ee\u0161 pobje\u0107i fizi\u010dki, a da nikada ne napusti\u0161 Balkan. On te proganja ma gdje bio…<\/p>\n

A na Balkanu se i dalje sve balkanizira, do zadnjeg atoma se dijelimo na \u201ena\u0161e\u201c i \u201eva\u0161e\u201c. Ne postoji ni zajedni\u010dka zastava, ni pjesma, ni vrijednost oko koje se mo\u017eemo ujediniti – sve je podlo\u017eno pale\u017eima, ruglu, bla\u0107enju. Paradoksalno, jedino ne\u0161to \u0161to nas ujedinjuje je pusta nada o jednoj vojnoj alijansi, kao o Obe\u0107anoj zemlji gdje se mo\u017eda ne\u0107emo vi\u0161e gledati preko ni\u0161ana, jer \u0107emo ganjati neke druge, nepoznate ljude. Ostavljam na trenutak \u0161iri region po strani, i gledam na\u0161u vlastitu gotesknu sliku ljudi zarobljenih u svijetu stereotipa, ljudi koji vri\u0161te do neba zbog trunke u tu\u0111em oku, dok im iz vlastitih o\u010diju sija balvan – revolucija. Neka mi oproste oni ostali \u0161to ih ne\u0107u smjestiti u ovu pojednostavljenu pri\u010du, ali Makedonci i Albanci su oni koji se najvi\u0161e pona\u0161aju kao nesazrela djeca \u017eeljna naklonjenosti, pa\u0107enici nesre\u0107nog (istoriskog) djetinjstva u kome su rasli bez ljubavi, a sada su jo\u0161 prinu\u0111eni i na brak iz nu\u017ede. Svaka strana pla\u010de i \u017eali se da je ona druga ne voli, i to je nepravedno, jer su oni tako dobri, vrli, vrijedni po\u0161tovanja. Odgovor na neuzvra\u0107enu ljubav je mr\u017enja. Ona tinja tiho, kontrolisana politi\u010dki korektnom ti\u0161inom o nezgodnim temama, osim kada je neka budala (a dobrovoljaca je uvijek na pretek) ne odalami onako bez cenzure ili kada se pojedinci kriju iza skandiranja velikih grupa (na sportskim tribinama, na primjer). I onda se svi kao \u0161okiraju, kao da u svakodnevici cvjetaju ru\u017ee, pa sada je ovaj prokletnik do\u0161ao da naru\u0161ava me\u0111uetni\u010dku idilu. Ovakav se slu\u010daj desio ovih dana, kada je popularni TV voditelj dospio na naslovne strane zbog psovanja na svom Facebook profilu. \u010cak se i \u201enjegova\u201c TV ku\u0107a (ta\u010dnije, ona na kojoj ide njegov nezavisni producentski projekat) uzrujala zbog FB aktivnosti, a nije se ogra\u0111ivala kada je ovaj isti \u010dovjek u svojim emisijama koristio obilno govor mr\u017enje prema pojedincima \u010dije je slike lijepio na nekakvim panoima, prave\u0107i rang-listu nepatriota\/glinenih golubova za odstrel. Ali, kada se upleo u me\u0111uetni\u010dku okvirnu magiju i to na socijalnoj mre\u017ei, prevr\u0161io je svaku mjeru, pa se TV kanal ogra\u0111uje.<\/p>\n

U ovoj zemlji mo\u017eete individualna prava gaziti koliko vam volja, ali kolektivna su svetinja. Stra\u0161no mi je krivo kada moram stati u principijelnu odbranu \u010dovjeka koga ne samo da ne po\u0161tujem, nego smatram i da treba da odgovara pred zakonom. Odgovor na njegov najnoviji ekces je bio u vidu orkestriranog govora mr\u017enje u \u201esamoodbrani\u201c: udru\u017eile su se albanske stranke, parlamentarci i intelektualci u zajedni\u010dkoj dijagnozi da je ovaj lu\u0111ak bolestan i da se treba lije\u010diti jer je rekao da ne voli \u0160iptare. Tzv. liberalni (opozicioni) mediji su jedva do\u010dekali da prenesu ovakve reakcije, osu\u0111uju\u0107i jedan govor mr\u017enje preko favoriziranja drugog! Pitam se da li je grijeh biti du\u0161evni bolesnik? Neko se ovdje mora izviniti tim nesre\u0107nicima koji su mo\u017eda bolesni, ali ne nanose nesre\u0107u drugima i umiru zaboravljeni i od ljudi i od boga, sve dok ne postanu zgodna metafora politi\u010darima u odbrani etni\u010dkog dostojanstva.<\/p>\n

Istovremeno, u kuloarima establi\u0161menta vlada taktika noja, sve u duhu su\u017eivota. Kad bi ovo zaista bila dr\u017eava, mo\u017eda bi tema ove kolumne bilo flagrantno kr\u0161enje Ustava i zakona od strane jednog ministra odbrane koji je prisvojio i etnizirao ministarstvo po svom ukusu. U nedavnom intervjuu, jedan ga je novinar optu\u017eio da je ikebana, jer je bio postavljen kao dekor u jednom tako va\u017enom resoru, zato \u0161to \u0161anse za ulazak u NATO su nikakve zbog problema sa imenom. I umjesto da odgovori kako bi prili\u010dilo i odr\u017ei lekciju ovom novinaru-paliku\u0107i da \u010dlanstvo u NATO nije razlog za postojanje odbrane i armije, ministar Besimi nije ni pisnuo ve\u0107 po\u010deo da muca. Ali, postao je elokventniji kada su ga pitali o regrutiranju biv\u0161ih boraca U\u010cK u oficirski kor, i to uz kori\u0161tenje neta\u010dne interpretacije Okvirnog sporazuma iz 2001. Najnoviji \u201eskandal\u201c ovog ministra je kori\u0161tenje slu\u017ebenih pisma-memoranduma i obilje\u017eja isklju\u010divo na albanskom jeziku, a da ne govorimo o komuniciranju na ovom jeziku sa stranim kolegama, nasuprot zakonu. No, ovaj primjer ne samo da nije usamljen, nego je i ra\u0161irena praksa, pa tako imamo \u201emakedonska\u201c i \u201ealbanska\u201c ministarstva, zavisno od pripadnosti prvog \u010dovjeka na njegovom \u010delu.<\/p>\n

Zbog \u010ditavog ovog cirkusa, besmisleno je i ulaziti u ozbiljne pravno-politikolo\u0161ke analize pravila o upotrebi jezika, simbola, decentralizacije, \u201eokvirnih\u201c zapo\u0161ljavanja, i sl. Sve je oti\u0161lo do\u0111avola! Ovo ne samo da nije plemenska dr\u017eava, nego je vi\u0161e labavi savez plemena, koja su nesposobna da makar izmisle i ujedine se oko zajedni\u010dkog neprijatelja, nego se klackaju na vlastitim klimavim primirjima. Samoviktimizacija je op\u0161ta teza u dru\u0161tvu, a natje\u010daj se vodi samo oko toga ko je ve\u0107a \u017ertva (onog drugog). \u0160to se vi\u0161e govori o okviru, on postaje sve apstraktniji, sve te\u017ei za definisanje, jer je podlo\u017ean arbitrernim interpretacijama. U onom \u010dasu kada je okvirna logika u\u0161la na glavna vrata, ulaze\u0107i u svaku poru dru\u0161tva, vladavina prava je iza\u0161la na mala vrata. I to je kraj svake ideje o dr\u017eavi i zajednici.<\/p>\n

Ovih dana sam se na\u0161la usred nekih \u017eestokih debata o ovim temama. Moji dragi prijatelji Albanci, koji me obo\u017eavaju kada osudim Vev\u010danski karneval, uvrede na vjerskoj ili etni\u010dkoj osnovi (u kojima je njihova zajednica cilj) ili kada osu\u0111ujem ratove u Palestini i Avganistanu, sada su spremni da me osude kao albanofoba. Interesantna je preosetljivost, jer kako ka\u017ee narodna poslovica, sto udaraca po tu\u0111im le\u0111ima ne bole, a kada jedan padne na vlastita le\u0111a – onda vika o diskriminaciji i fobiji. Jedan od diskutanata, u duhu pomirenja, ka\u017ee mi slede\u0107e: profesorice, problemi se mogu rije\u0161iti sa malo dobre volje i uz uzajamno razumijevanje, mi se jo\u0161 ne poznajemo dovoljno! Odgovaram mu da je sramota da se tek sada upoznajemo, kao da nijesmo vjekovali na ovim prostorima, kao da smo pali s Marsa. Otu\u0111ili smo se, dragi prijatelji, jer \u201ena\u0161a\u201c i \u201eva\u0161a\u201c djeca se ne dru\u017ee, ne \u017eive u istim mahalama, ne odlaze u iste \u0161kole i diskoteke, ne zaljubljuju se – jer se jendostavno i nemaju gde susresti! Otu\u0111uju nas i popovi i muftije, koji i bez popisa znaju pouzdano da je vi\u0161e od 50% populacije iz njihove vjeroispovijesti. Otu\u0111ili smo se od vlastite ljudske su\u0161tine, kada se preko ni\u0161ana gledamo i mjerimo vlastite rije\u010di, kao Makedonci ili Albanci, a ne vidimo da smo ostali zakopanu u ovu balkansku palanku.<\/p>\n

No, sve je to obi\u010dno mantranje o uzajamnoj ljubavi i razumijevanju, jer u o\u010daju koji me sve vi\u0161e obuhvata, sve mi se pogodnija \u010dini jedna druga poruka (iz eks-JU prostora) koju je izrekao moj kolega: mrzite se, ali se nemojte ubijati! Ja \u0107u je parafrazirati saglasno na\u0161im uslovima: ne moramo se voljeti, silom i dekretom ne mo\u017ee se do ljepote, ali se moramo prepoznati kao ljudi – ili zajednice ne\u0107e ni biti, niti \u0107e imati potrebu za njom. Moramo se vidjeti kao ljudska bi\u0107a sa istim bazi\u010dnim potrebama i sa jednakim traumama iz istoriskog djetinjstva. Ljubav je davanje, a ne uzimanje. Ali, ljubav je i skupocjen osje\u0107aj koji se daruje konkretnim ljudima, a ne apstraktnim entitetima. Sve to zvu\u010di prazno i uzaludno, jer \u017eivimo (kako re\u010de Andri\u0107) u vremenima u kojima su pametni za\u0107utali, budale progovorile, a fukara se obogatila. Nijesam sigurna da li je ovo i ta\u010dan redosled stvari ili je mo\u017eda obrnuto, ali sam sigurna da sve ovo postaje za\u010daran krug iz koga je sve te\u017ee na\u0107i izlaz. A govoriti ili pisati kolumne u ovakvim vremenima nosi i rizik da se sam svrsta\u0161 u redu (naivnih) budala.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Otu\u0111ili smo se, dragi prijatelji, jer \u201ena\u0161a\u201c i \u201eva\u0161a\u201c djeca se ne dru\u017ee, ne \u017eive u istim mahalama, ne odlaze u iste \u0161kole i diskoteke, ne zaljubljuju se – jer se jendostavno i nemaju gde susresti! <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-76540","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76540","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=76540"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76540\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=76540"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=76540"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=76540"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}