{"id":76459,"date":"2012-02-20T10:24:35","date_gmt":"2012-02-20T09:24:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=76459"},"modified":"2012-02-20T10:24:35","modified_gmt":"2012-02-20T09:24:35","slug":"greske-koje-remete-dobru-probavu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/02\/20\/greske-koje-remete-dobru-probavu\/","title":{"rendered":"Gre\u0161ke koje remete dobru probavu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Bez zdrave probave nema ni zdravog organizma jer sve tjelesne funkcije ovise o hranjivim tvarima koje sti\u017eu iz probavnog trakta. Ne radi li on kako treba, to se mo\u017ee odraziti i na svim drugim organima. Jer ono si \u0161to i kako jede\u0161.<\/p>\n

Probava je razgradnja hrane u tako male sastojke koji se mogu apsorbirati i koristiti za stvaranje energije i druge tjelesne funkcije. Proces je, zapravo, izuzetno slo\u017een, a jednostavne su tek gre\u0161ke koje pridonose lo\u0161oj probavi.<\/p>\n

Izdvajamo neke \u010de\u0161\u0107e:<\/p>\n

1. Prebrzo jedete<\/p>\n

Ovo je jedna od \u010de\u0161\u0107ih gre\u0161aka prilikom unosa hrane. Hranu je nu\u017eno dobro pro\u017evakati, jer na ovaj na\u010din probavni sustav ne mora raditi pod dvostrukim naporom da ne\u0161to razgradi.<\/p>\n

2. Pijete teku\u0107inu uz obrok<\/p>\n

Ako tijekom obroka pijete, razvodnjavate kiseline koje razgra\u0111uju hranu.<\/p>\n

3. Ne razmi\u0161ljate \u0161to jedete, posebno pod stresom<\/p>\n

Hrana koju obi\u010dno ne bismo jeli, ili je ne bismo jeli u tolikim koli\u010dinama, poput \u010dokolade, zavr\u0161i u na\u0161em probavnom sustavu naj\u010de\u0161\u0107e kad smo pod stresom.<\/p>\n

4. Jedete kasno nave\u010der<\/p>\n

Kad dan prelazi u ve\u010der, tjelesne funkcije se usporavaju, a to uklju\u010duje i probavni sustav. Zato je va\u017eno ne jesti, posebno ne obilnije, nakon 19 sati.<\/p>\n

5. Premalo enzima<\/p>\n

Enzimi slu\u017ee kao katalizatori, dakle oni ubrzavaju kemijske reakcije, pa i one<\/p>\n

koje se odvijaju tijekom probavljanja hrane. ‘Kad bi va\u0161e tijelo ostalo bez enzima, (a rije\u010d je o jednoj posebnoj vrsti proteina), vjerojatno biste ubrzo umrli od gladi jer bi vam trebalo 50 godina da probavite obi\u010dni ru\u010dak’, obja\u0161njava se u knjizi The Thread of Life.<\/p>\n

6. Jednoli\u010dna prehrana siroma\u0161na va\u017enim hranjivim tvarima<\/p>\n

Prehrana mora biti raznovrsna, \u0161arolika (doslovno treba jesti hranu razli\u010ditih boja) i u obliku \u0161to bli\u017ee onome u prirodi. I nedostatak samo jednog minerala ili vitamina mo\u017ee ometati probavni proces. Primjerice, \u017eeljezo je dio mnogih enzima koji poma\u017eu razgraditi i probaviti hranu, te posreduju u mnogim stani\u010dnim aktivnostima.<\/p>\n

7. Unosite premale koli\u010dine teku\u0107ine<\/p>\n

Ne trebate piti tijekom jela, ali prije ili ne\u0161to nakon obroka teku\u0107inu trebate redovito unositi. To \u0107e olak\u0161ati probavu.<\/p>\n

8. Nerazumno koristite antibiotike<\/p>\n

U probavnom traktu nalazi se mno\u0161tvo vrlo korisnih bakterija koje \u010duvaju zdravlje uni\u0161tavaju\u0107i mnoge opasne uljeze, pospje\u0161uju\u0107i razgradnju hrane i sudjeluju\u0107i u stvaranju va\u017enih vitamina. Mi im zauzvrat dajemo hranu i osiguravamo dobre uvjete za \u017eivot. Ako ih bombardiramo antibioticima, poremetit \u0107emo i probavu. Konzultirajte se stoga s lije\u010dnikom i nikad ih ne uzimajte na svoju ruku.<\/p>\n

9. Pu\u0161ite<\/p>\n

Mislite da pu\u0161enje nema veze s probavom. Kad bi mogli izdvojiti naviku koja izuzetno lo\u0161e djeluje na \u017eeludac, mnogi lije\u010dnici bi prstom odmah ukazali na cigaretu. Pu\u0161enje opasno ugro\u017eava zdravlje \u017eelu\u010dane sluznice.<\/p>\n

Ne trpajte hranu na brzinu jer \u0107ete presko\u010diti va\u017ene osjete okusa i mirisa<\/strong><\/p>\n

Probavni proces po\u010dinje ulaskom hrane u usta? Ne. Po\u010dinje i prije nego hrana u\u0111e u usta. Naime, pogled na hranu, miris, pa \u010dak i sama pomisao na okus aktivira izlu\u010divanje sline i \u017eelu\u010danih sokova koji sadr\u017ee enzime koji razgra\u0111uju hranu. Stoga je dobro u\u017eivati u hrani polako, koriste\u0107i sva osjetila.<\/p>\n

Naime, na jeziku, drugim dijelovima usne \u0161upljine i \u017edrijela nalaze se nakupine stanica koje se nazivaju okusni pupoljci. Mno\u0161tvo ovih pupoljaka nalazi se u okusnim bradavicama na povr\u0161ini jezika. Svaki okusni pupoljak ima i do stotinu osjetnih stanica, a svaka od njih mo\u017ee prepoznati jednu od \u010detiri vrste okusa \u2013 kiselo, slano, slatko ili gorko (ali ne i ljuto). Zanimljivo da ljuta hrana podra\u017eava osjetne stanice za bol, a ne okusne pupoljke. Tu su i receptori koji reagiraju na toplo i hladno i otkrivaju koje je temperature ono \u0161to gutate.<\/p>\n

\u010cim stupe u doticaj s kemijskim tvarima iz hrane, osjetne stanice za okus, povezane s osjetnim \u017eivcima, prenose podra\u017eaje u mo\u017edano deblo.<\/p>\n

Ipak, za osjet okusa nisu dovoljna samo osjetila koja se nalaze u ustima. Gurmani uvijek imaju dobar nos. Naime, u njemu se nalazi pet milijuna osjetnih stanica za njuh, koje omogu\u0107avaju da razlikujemo oko 10.000 razli\u010ditih mirisa. Za\u0161to je to va\u017eno? Oko 75 posto onoga \u0161to do\u017eivljavamo kao okus zapravo je posljedica okusa mirisa. Sjetite se samo da mnogi za\u010depe nos, pa tek onda progutaju neugodne sirupe.<\/p>\n

Za\u0161to mnogi gube osjet okusa? Va\u017ean je cink?<\/strong><\/p>\n

Dr. Hiroshia Tomite, japanski specijalist za bolesti uha, grla i nosa, ukazuje na tisu\u0107e slu\u010dajeva gubitka osjeta okusa. Uzrok problema mo\u017ee biti uzimanje lijekova ili neki drugi zdravstveni problem, no dr. Tomita smatra da je u otprilike 30 posto slu\u010dajeva problem u tome \u0161to organizmu nedostaje cink, veoma va\u017ean mineral u tragovima. ‘Cink igra jednu od glavnih uloga u stvaranju novih stanica okusnih pupoljaka, a nedostatak cinka dovodi do postupnog gubitka osjeta’, ka\u017ee.<\/p>\n

Uz navedeno, problem pogor\u0161ava i moderna prehrana, koja je visokokalori\u010dna, \u010desto jednoli\u010dna i toliko prera\u0111ena da sadr\u017ei malo hranjivih sastojaka. Aditivi, kao \u0161to su fosfati, kojih ima u mnogim gotovim jelima, iscrpljuju zalihe cinka u organizmu i ometaju njegovu apsorpciju. Osobama koje ne osje\u0107aju okus hrane dr. Tomita preporu\u010duje da jedu namirnice bogate cinkom, kao \u0161to su ostrige, sitna riba i jetra. Raznovrsna i zdrava prehrana mo\u017ee pomo\u0107i u obnavljanju okusnih pupoljaka, ali djelovati treba brzo, jer ako se zapustite, te\u0161ko da \u0107ete vratiti izgubljeno.<\/p>\n

Sad kre\u0107u enzimi<\/strong><\/p>\n

Slina sadr\u017ei i niz enzima, a oni imaju vrlo specijalizirane uloge. Njihov rad bi se mogao usporediti s radom radnika na pokretnoj traci, pri \u010demu svaki od njih obavlja neki specifi\u010dan zadatak. Primjerice, enzim maltaza razgra\u0111uje \u0161e\u0107er maltozu na dvije molekule glukoze. Enzim laktaza razgra\u0111uje laktozu ili mlije\u010dni \u0161e\u0107er. Amilaza razbija duge lance \u0161kroba koji se nalaze u kruhu, \u017eitaricama za doru\u010dak, krumpiru ili tjestenini. Drugi enzimi spajaju atome i molekule stvaraju\u0107i nove spojeve. Sve se to odvija nevjerojatno brzo. Jedna enzimska molekula mo\u017ee pokrenuti na tisu\u0107e kemijskih reakcija u sekundi! Enzimi su raznovrsni i mo\u0107ni, ali zaga\u0111enje, odnosno unos \u0161tetnih tvari mo\u017ee dovesti do stvaranja toksina koji remete metabolizam \u2013 o\u0161te\u0107uju i uni\u0161tavaju vitalne enzime.<\/p>\n

Oni koji jedu uravnote\u017eeno proizvode dovoljno vlastitih enzima. Jednoli\u010dna prehrana, preduga termi\u010dka i kemijska obrada hrane, pa i starenje neprijatelji su enzima. Postoji nekoliko prirodnih suplemenata koji sadr\u017ee probavne enzime koji poma\u017eu u razgradnji masno\u0107a, proteina i ugljikohidrata. Prirodni izvori lipaze (enzimi koji razgra\u0111uje masno\u0107e) mogu se na\u0107i u avokadu, orasima i sjemenkama. Oni koji \u017eele pove\u0107ati unos enzima tako\u0111er mogu uzeti dodatke prehrani.<\/p>\n

Pri\u010da s enzimima je izuzetno kompleksna, pa osim za probavu, enzimi djeluju i kao antioksidansi, antiupalne tvari, a neka istra\u017eivanja pokazuju i da mogu sprije\u010diti razvoja tumora.<\/p>\n

\u017deludac \u2013 za\u0161to dolazi do trovanja, \u010direva i drugih boljki<\/strong><\/p>\n

Kroz jednjak hrana dolazi u \u017eeludac, mi\u0161i\u0107nu ‘vre\u0107u’ koja je izuzetno rastezljiva. Prazan \u017eeludac ima volumen od 50 ml, a mo\u017ee se ra\u0161iriti i tako da sadr\u017ei litru i pol sadr\u017eaja. I tu rade enzimi, primjerice \u017eeludac proizvodi enzim pepsin koji razgra\u0111uje proteine.<\/p>\n

Za\u0161to dolazi do upala \u017eelu\u010dane sluznice, odnosno gastritisa i \u010direva? Podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju da je oko 10 posto svjetskog stanovni\u0161tva imalo, ima ili \u0107e imati \u010dir. Iako gastritis (upala \u017eeluca) mo\u017ee dovesti do \u010dira, blagi gastritis je dio normalnog procesa starenja \u017eeluca. Ali zato stres, gladovanje, alkohol, pu\u0161enje i zloupotreba lijekova mogu iritirati \u017eeludac. Kad bismo trebali izdvojiti jedan faktor koji je naj\u0161tetniji za \u017eeludac, to bi bila cigareta. Pu\u0161enje jako lo\u0161e djeluje na membranu \u017eelu\u010dane sluznice jer sa slinom pu\u0161a\u010d proguta i talog cigarete, pove\u0107avaju\u0107i lu\u010denje kiseline i smanjuju\u0107i \u017eelu\u010danu za\u0161titu.<\/p>\n

Ni prejedanje ne poma\u017ee. \u017delu\u010dani sokovi bez problema uni\u0161tavaju male koli\u010dine bakterija koje pojedemo u hrani. No nakon \u0161to se osoba prejede, ta je dodatna koli\u010dina hrane u \u017eelucu prevelika da bi je \u017eelu\u010dana kiselina preradila, pa se tako smanjuje sposobnost \u017eeluca da uni\u0161tava bakterije. Ako neka osoba pojede vi\u0161e hamburgera od kojih je jedan zara\u017een, ona \u0107e se vjerojatno zaraziti zbog koli\u010dine hrane koju je pojela. Kada bi pojela samo jedan i to zara\u017eeni, mo\u017eda ne bi bilo problema.<\/p>\n

Tanko crijevo i dalje \u2013 sve je povezano i lako je zabrljati<\/strong><\/p>\n

Dovoljno probavljeni sadr\u017eaj \u017eeluca ispu\u0161ta se u tanko crijevo. Probava i apsorpcija masno\u0107a, proteina i ugljikohidrata nastavlja se, ali u proces se sad uklju\u010duju tri va\u017ena organa: \u017eu\u010d, koja poma\u017ee u razgradnji masti, gu\u0161tera\u010da, koja neutralizira kiseli sadr\u017eaj \u017eelu\u010danog sadr\u017eaja i nudi dodatne probavne enzime, te sama crijeva, koja neutraliziraju kiselinu i proizvode enzime za razgradnju hrane. Djelomi\u010dno probavljene tvari putem krvotoka dolaze i do jetara (jedna od funkcija jetara je detoksikacija crijeva), dok neapsorbirani dio procesa probave zavr\u0161ava u debelom crijevu. No ovo crijevo je jedan od najaktivnijih metaboli\u010dkih organa na\u0161eg tijela. U nekih metar i pol smjestilo se stotine vrsta bakterija koje iskori\u0161tavaju njegov sadr\u017eaj, da bi se na koncu nakon apsorbiranja vode formirao izmet koji izbacujemo kroz rektum \u2013 ovo ravno crijevo (lat. rectum intestinum) zavr\u0161ni je dio debelog crijeva i zavr\u0161ava anusom. Ukoliko je prolaz crijevnog sadr\u017eaja usporen, sluznica crijeva du\u017ee upija vodu i stolica postaje tvrda.<\/p>\n

cafe.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bez zdrave probave nema ni zdravog organizma jer sve tjelesne funkcije ovise o hranjivim tvarima koje sti\u017eu iz probavnog trakta. Ne radi li on kako treba, to se mo\u017ee odraziti i na svim drugim organima. Jer ono si \u0161to i kako jede\u0161. Probava je razgradnja hrane u tako male sastojke koji se mogu apsorbirati i […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-76459","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76459","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=76459"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76459\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=76459"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=76459"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=76459"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}