{"id":76339,"date":"2012-02-20T00:02:44","date_gmt":"2012-02-19T23:02:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=76339"},"modified":"2012-04-18T16:25:50","modified_gmt":"2012-04-18T14:25:50","slug":"nasilno-navlacenje-lica-iza-kojeg-mene-nema","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/02\/20\/nasilno-navlacenje-lica-iza-kojeg-mene-nema\/","title":{"rendered":"Nasilno navla\u010denje lica iza kojeg mene nema"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Ervina DABI\u017dINOVI\u0106, <\/strong>psiholo\u0161kinja,\u00a0 civilna aktivistkinja ANIMA i feministkinja
\n<\/strong><\/p>\n

Du\u0161ko VUKOVI\u0106: \u0160ta za tebe zna\u010di nacionalni identitet i koliko ti je bitan?<\/em><\/p>\n

Ervina DABI\u017dINOVI\u0106: <\/strong>Od kada je ukinuta, izba\u010dena, omra\u017eena, pridavljena, alchajmerisana SFRJ, te jezik kojem me je majka u\u010dila da \u0161to \u010distije i bez suvi\u0161nih tonova, koji bi naginjali na sve samo ne na ispravnu upotrebu, ubje\u0111enja da smo radni\u010dka i drugarska, sportska, umjetni\u010dka, \u2026.avlija, kojom mogu uzdu\u017e i popreko, pitanje nacionalnog identiteta postaje nasilno navla\u010denje lica\u00a0 iza kojeg mene nema. Nepostoje\u0107a od ranije, nepostoje\u0107a osoba i danas.<\/p>\n

Od devedesetih, \u00a0sve i svi, po mom tijelu i unutra\u0161njosti, babraju tra\u017ee\u0107i dugmad koja \u0107e, uz dovoljno jak pritisak, proizvesti neku novope\u010denu istinu koja bi odpjevala neku drugu strofu od one koja je pjevana gotovo pola mog \u017eivota. U tom \u0161paizu moje unutra\u0161njosti nema dugmi\u0107a koji daju tonove pripadanju religiji, etnicitetu, nacionalnosti. Ja ne \u010dinim sigurno mjesto za dana\u0161nje znakove na osnovu kojih se prepoznaje ve\u0107ina. Nema ta upori\u0161ta na kojima se verifikuje nacion.<\/p>\n

U tom podrumu koji poku\u0161avaju da istra\u017ee, memli i sme\u0107u, smradu i magli, \u00a0onog \u010demu me je nau\u010dilo obrazovanje i vaspitanje, istorija – mene nema. Ili me ima onakve kakvom me \u017eele napraviti, u\u010de i opominju. A \u010demu me je sve to nau\u010dilo: da moram pripadati nekom i ne\u010dem! Da \u0107e mi to obezbjediti sigurnost grupe pod istom zastavom! Da iznad moje misli postoji neko i ne\u0161to ve\u0107e od mene same! Da to MI – mora i treba da me umiri i u\u010dini ponosnom! Da to MI je pitanje prirode a ne izbora ili odabira. Zarobljena, okupirana\u00a0 tim\u00a0 MI- na usluzi svima koji stavljaju tapiju na to, osje\u0107aju da mogu da mi u svakom trenu oduzmu sve – suprostavljam se i opirem. Naravno da je ovo intenzivirano visokiim naponom devedesetih kada se poderalo ime, jezik, teritorija, granica, ideologija, dru\u0161tvo, ekonomija, kultura – ja sam se osje\u0107ala vrlo udobno u ko\u017ei i uvjerenju Jugoslovenke. Uguravanje u nacionalne torove i trgovina lon\u010di\u0107ima krvi, busanja u nacionalisti\u010dka prsa, nakon \u010dega ne \u017eelim da \u010dujem da je i vazduh 100% \u010dist od svih nacionalista koji su 100% ba\u0161 to \u0161to misle i osje\u0107aju da jesu. Ne dijelim tu lagodnost i tu neistinu. Nema \u010distih \u2013 ne treba ni da ih ima. U nama su kompilacije istorijskih, kulturnih i dru\u0161tvenih diskursa – zajednice u nama samima.<\/p>\n

Lice koje dobro prepoznajem je lice – \u017dENA. Tom licu pripadam.<\/p>\n

DV:<\/strong> Da li se nekada\u0161nji jugoslovenski nacionalni identitet, o kome govori\u0161, mo\u017ee u postjugoslovenskoj Crnoj Gori prepoznati u bilo \u010demu?<\/em><\/p>\n

DE:<\/strong> U ovoj avliji gotovo da nema ni\u0161ta vidljivo od politi\u010dkog, ekonomskog i socijalnog prepoznatiljivog sa nekada\u0161njim jugoslovesnkim prostorom. Makar ne ono \u0161to danas cijenim pozitivnim u odnosu na negativne strane jugoslovenske pri\u010de.<\/p>\n

Ono \u0161to se kao rep vi\u010de iz pro\u0161log sistema je preuzet primitivan ideolo\u0161ki model gdje su osnovne crte kolektivizam, slijepo po\u0161tovanje vo\u0111e – su\u0161tinski patrijarhalan koncept koji permanentno proizvodi neravnote\u017eu, i kontinuiran \u201crat\u201c protiv drugih koji su uvjek neprijatelji. Kolektiviteti imaju linije razlike u ovom slu\u010daju samo po etno\/nacionalnom identitetu.<\/p>\n

Ono \u0161to cijenim pozitivnim i meni vidljivim jeste ono \u0161to dolaizi sa li\u010dnom nivou sje\u0107anje na \u017eivot u Jugoslaviji.<\/p>\n

Postoje samo ljudi, moja generacija i malo mla\u0111a koji se u svojim glavama sje\u0107aju. Op\u0161ta mjesta identiteta su razbijena. Njih su nekada\u0161nji jugoslovenski polaznici\/omladinci – danas politi\u010dari i ideolozi – partijskih \u0161kola napunili nekim drugim simbolima i proizvodima. Postali su politi\u010dki subjekti preko kostiju i lobanja svih na\u0161ih naroda i narodnosti. Ostra\u0161\u0107eni politi\u010dari i vojske, popovi, vojni\u010dine, partije i nacionalisti kao figure koje su naja\u010de prisutne, prozovu tu nepostoje\u0107u pozadinu.<\/p>\n

Dakle, prija\u0161nji identitet govori kao nepostoje\u0107i. Prisutan u do\u017eivljaju ljudi, u sje\u0107anju na neko vrijeme koje nedostaje ili neka prava koja su zga\u017eena ili bezbjednost velike ve\u0107ine ljudi u odnosu na dana\u0161nju krajnju izlo\u017eenost. Danas razumijem \u017eal za nekim vremenima. Vra\u0107aju mi se sa stranica romana te tema raspada jednog svijeta generacija koje su gubile sigurna mjesta, koja su mjenjana nekim nama tako neprihvatljivim zamjenama.<\/p>\n

Ratna trauma devedesetih i nesuo\u010dena pro\u0161lost, profiteri, dozvoljava samo kratke intervale, fle\u0161 bekove u kojima se, zbog ozlogla\u0161ene realnosti neoliberalnog robovlasni\u0161tva, povla\u010de neke vrijednosti dru\u0161tva koje je tvrdilo da zagovara ideje socijalne pravde i mira. Mislim da se sve ve\u0107i broj ljudi trijezni u suo\u010davanju sa realno\u0161\u0107u. Ali to ne proizvodi efekat sem apatije, ve\u0107 \u017eive generacije koje sa mojim godinama odrastanja u jednoj zemlji, sa jednim jezikom nemaju ni\u0161ta. Oni odrastaju u ovoj dr\u017eavi, sa kvadratima ove teritorije, smje\u0161tene u granicama dokle dose\u017ee Crna Gora. Nisam za povratak moje pro\u0161losti, ali bi mi nekakav kontinuitet sa prethodnom fazom bio po\u017eeljan.<\/p>\n

DV:<\/strong> Kakvo crnogorstvo bi moglo biti prihvatljiv okvir za sve u Crnoj Gori, nezavisno od etni\u010dke pripadnosti?<\/em><\/p>\n

ED:<\/strong> Nisam sigurna na \u0161to rije\u010d crnogorstvo upu\u0107uje. Ja sam razumijela da si me pitao slede\u0107e: Koja koli\u010dina etniciteta (zajedni\u010dki identitet, koji se zasniva na istoj kulturi, tradiciji, religiji, istoriji, jeziku, porijeklu\u2026) je prihvatljiva za sve?<\/p>\n

Ukoliko se na ovaj na\u010din govori, pitanje pretpostavlja da postoji jedan jedini prostor iz kojeg govore svi koji dijele istu kulturu, tradiciju, jezik, istoriju, religiju i porijeklo\u2026 Dakle koncept koji uklju\u010duje jedne a druge isklju\u010duje. Primjeri ovakvog koncepta datiraju jo\u0161 iz vremena kada su etnije bile va\u017ene da bi se oja\u010dale granice, etni\u010dki kolektiviteti razlikovali od nekih DRUGIH. Sam koncept u sebi tvori teoriju porijekla i krvi koja je prouzrokovala i stalno proizvodi sukobe i ratove.<\/p>\n

Pretpostavlja i to da su za sve op\u0161ta mjesta tog nazovimo ga uslovno prostora ne\u0161to s \u010dime mogu da se svi identitfikuju i da ono tvori neki kolektivitet. Ovakvim postavkama neko je uvjek dio tog mjesta, dok je na drugoj strani neko DRUGI, onaj koji nije na\u0161 i koji ne pripada. Politika identiteta zagovara jasne granice i karakteristike koje ve\u0107ina prepoznaje kao svoje i koje nisu u istom trenutku neke druge. Ja odbijam da se svrstavam po etnicitetu.<\/p>\n

Za prostor Crne Gore, meni je bli\u017ee rje\u0161enje u kojem funkcioni\u0161e \u201cmno\u0161tvenost\u201d koja se gradi u gra\u0111anskoj dr\u017eavi koja razvija koncept ljudskih prava.<\/p>\n

(Fotografiju koju sam poslala nisam sama napravila. Poklonjena.)<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

DV:<\/em><\/strong> Hana Arent je, govorim po sje\u0107anju, govorila da bi moderne nacije trebalo da se konstitui\u0161u u diskontinuitetu od vlastite pro\u0161losti. Nata\u0161a Nelevi\u0107 sugeri\u0161e kontinuitet sa pro\u0161lo\u0161\u0107u, ali onom skrivenom u kojoj bi trebali da otrkivamo \u201enove ta\u010dke ljudskosti i zajedni\u0161tva\u201c<\/a>. Volio bih da ovo prokomentari\u0161e\u0161.<\/em><\/p>\n

ED:<\/strong> I jedna i druga govore sa dva razli\u010dita mjesta. Moje razumijevanje stava Hane Arent da treba napraviti diskontinuitet od vlastite pro\u0161losti, temelji se na kontekstualizaciji njenog stava, jer\u00a0 je on vezan za iskustvo holokausta. Insistiranjem na li\u010dnoj i kolektivnoj odgovornosti\u00a0 dr\u017eavljana Njema\u010dke i suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u su dio ne samo procesa ve\u0107 i\u00a0 uslov za diskontinuitet sa pro\u0161lo\u0161\u0107u. Proces denacifikacije Njema\u010dke je jedan od primjera kako se je mogu\u0107e izvr\u0161iti tranzicionu pravdu u jednom zlo\u010dina\u010dkom totalitarnom sistemu i sprije\u010diti da se zlo\u010din ponovi.<\/p>\n

Nata\u0161in stav razumijem kroz do\u017eivlja nacionalnog identiteta koji nudi, uslovno re\u010deno, \u201cpozitivan\u201d aspekt kojim bi se obezbjedilo osje\u0107anje sigurnosti, za\u0161tite i ponosa u okviru jednog korpusa, koji bi poku\u0161ao da \u201cumiri\u201d surove o\u0161trice onog \u0161to zovemo granica razdvajanja nacionalnih identiteta. A to je prakti\u010dno vrlo te\u017eek zadatak. Morali bi smo prvo izvr\u0161iti mijenjanje postoje\u0107eg znanja.<\/p>\n

Breme pro\u0161losti devedesetih, nesuo\u010davanje sa zlo\u010dinima koji su po\u010dinjeni i koje nismo sprije\u010dili zatvara\u00a0 mogu\u0107nost \u201cotkrivanja \u201dnove ta\u010dke ljudskosti i zajedni\u0161tva\u201c, zatvara proces pomirenja, afirmi\u0161e krivicu a ne odgovornost. Balkanske politike su kopale grobove i potom ih zatrpavale- tako da je gotovo nemogu\u0107e proraditi tolike slojeve u\u010dinjenog, u mnogim ratovima koji su na njegovom prostoru vo\u0111eni, i\u00a0 do\u0107i do pravde za \u017ertve i iznijeti proces prihvatanja li\u010dne i kolektivne odgovornosti. Mislim da je \u201dstvarati\u201c nove ta\u010dke ljudskosti i zajedni\u0161tva u sklopu pri\u010de o nacionalnim identitetima gotovo nemogu\u0107e dok svaki od njih pretenduje da zauzme \u201djedino, pravedno mjesto\u201c, i\u00a0 pori\u010de pro\u0161lost koja vrvi od zlo\u010dina i krvi.<\/p>\n

Nata\u0161a Nelevi\u0107:<\/strong><\/a> Ja nisam govorila o tome da suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u nije potrebno. Govorila sam o ne\u010demu drugom. Ali, voljela bih sada da shvatim \u0161ta to\u00a0 zna\u010di \u2013 \u201cuspostaviti diskontinuitet od vlastite pro\u0161losti\u201d.<\/em><\/span><\/p>\n

Ervina navodi Njema\u010dku kao primjer uspje\u0161nog \u201cuspostavljanja diskontinuiteta\u201d. Recimo \u010dak i da je tako (da ve\u0107 sada mo\u017eemo tvrditi da se u Njema\u010dkoj vi\u0161e ne\u0107e ponoviti zlo\u010din), da li to zna\u010di da su Njemci odbacili, izgubili svoje ukupno istorijsko-identitetsko pam\u0107enje?\u00a0\u00a0 <\/em><\/span><\/p>\n

E.D.<\/strong> Kada sam pominjala Njema\u010dku, pominjala sam je kao zemlju koja je sprovela denacifikaciju. Ne ulazim u uspje\u0161nost tog procesa ali ukoliko je taj proces doprinio da gra\u0111ani i gra\u0111anke Njema\u010dke ne negiraju holokaust onda sam saglasna sa tim da je proces ne samo bio neophodan ve\u0107 i uspio. Makar u tom smislu da\u00a0 je to zemlja u kojoj imate zakon kojim se reguli\u0161e negiranje holokausta a nije samo to. Diskontinuitet sa pro\u0161lo\u0161\u0107u kojeg pominje Hana Arent ( bar ja to tako razumijem) ne odnosi se na ukidanje istorijsko-identitetskog pam\u0107enja ve\u0107 na preuzimanje odgovornosti za u\u010dinjeno ili neu\u010dinjeno, i rije\u0161avanje pitanja poricanja. Diskontinuitet sa zlo\u010dina\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u u\u010dinjen u ime \u201evi\u0161ih ciljeva\u201c nije ru\u0161enje\u00a0 mostova sa prethodnim, upravo suprotno, trebalo bi da bude proces u kojem bismo imali \u0161ansu da po\u010dnemo sa prihvatanjem odgovornosti za te mostove. Stalno stavljanje na \u201etepet Velikih o\u010deva i bra\u0107e\u201c i problematizovanje \u201eLjubavi i terora\u201c\u00a0 u ime nacionalnog identiteta, treba ras\u010di\u0161\u0107avati ukoliko \u017eelimo do onog \u0161to Nata\u0161a zove \u201enove ta\u010dke ljudskosti i zajedni\u0161tva\u201c, a za to\u00a0 meni nije neophodam nacionalni \u201ejorgan\u201c. Moje \u201e\u010ditanje \u201e pitanja identiteta uklju\u010duje odgovornost\u00a0 za u\u010dinjeno bilo da se radi o ne\u010dem u \u010demu ste ponosni ili niste. Problem u kojem\u00a0 se negiraju ili pori\u010de neki aspekti i \u010dinjenice u\u010dinjenog u ime tog istog identiteta zavr\u0161ava ponavljanjem i ponovnim ru\u0161enjem. I bol se prenosi dalje. Zato imamo 11541 stolicu na ulicama gradova koje smo voljeli \u010dije smrti obavezuju na pravdu.<\/p>\n

\u010caslav Pejovi\u0107:<\/em><\/strong><\/a> Podijeljenost Crne Gore na etni\u010dkoj osnovi je jedan od ozbiljnih tereta koje Crna Gora nosi i koji ko\u010de njen demokratski razvoj. Jedan od stavova koji se kroz dosada\u0161nju diskusiju \u010desto pominjao jeste te da je ova podijeljenost Crne Gore u zna\u010dajnoj mjeri posledica manipulacije onih koji imaju odre\u0111ene koristi od te podijeljenosti. Uzimaju\u0107i u obzir obje postavke, prvu, da bi bilo dobro za Crnu Goru da na\u0111e na\u010din da se podijeljenost ubla\u017ei, i drugu, da postoje oni kojima to nije u interesu, a tome dodaju\u0107i tre\u0107u, da treba raditi na rje\u0161avanju problema, a ne \u010dekati da se sami od sebe rije\u0161e (ili da nam ih neko drugi rje\u0161ava), moje pitanje je zami\u0161ljeno kao poku\u0161aj tra\u017eenja rje\u0161enja za ublazavanje ove podijeljenosti u postoje\u0107im okolnostima, u smislu da u\u010desnici\/ce ovog razgovora daju svoje predloge ili vi\u0111enje na\u010dina na koji se ova podijeljenost mo\u017ee ublaziti.* Ovo pitanje se mo\u017ee postaviti na vi\u0161e nivoa, ali ne bih da komplikujem \u2013 neka svako odgovori iz ugla koji mu\/joj je najbli\u017ei.<\/em><\/p>\n

*Pretpotstavka je da da prevazilazenje podijeljenosti nije realno, barem ne u bliskoj buducnosti, te sam zato upotrijebio glagol \u201eublaziti\u201c.<\/em><\/p>\n

ED: <\/strong>Proces prevazila\u017eenja\u00a0 podjeljenosti ne mo\u017ee da otpo\u010dne bez dva bitna uslova: jedan\u00a0 je suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u i tranziciona pravda koja obuhvata odgovornost svih koji su u\u010destvovali na razli\u010ditim nivoima i odgovornost onih koji nisu u\u010destvovali, odnosno onih koji su propustili da ne\u0161to u\u010dine da se zlo\u010din i rat ne desi.<\/p>\n

Drugi bitan uslov jeste analiza postoje\u0107eg stanja podjeljenosti, u kojoj se pitanjem nacionalnih identiteta i njihovim vitlanjem, sau\u010desni\u0161tvom vjeroispovjeda\u010da na svim stranama \u017eeli\u00a0 u\u010dvrstiti granica na\u0161i\/njihovi, dok se ne pre\u0111e i silom poka\u017ee ko i sa kog mjesta govori. Va\u017eno je razmotriti \u010dinjenice da se o nacionalnom identitetu govori i pre\u0107utkuje, ko govori i sa kog mjesta i pozicije, koje instutucije zagovaraju i navijaju a koje kontroli\u0161u i nadziru. Prije neki dan gospodin \u0110uki\u0107 nam je svijedo\u010dio kako se kreira i uspostvalja slika u kojoj se jednima ka\u017ee da pjevaju svoje pjesme, drugima svoje a tre\u0107ima da treba i kada da ih hapse pred o\u010dima javnosti, a onda valjda svi idu na \u201cjanjetinu\u201d – ovo je\u00a0 moj slobodni dodatak jer nisam izdr\u017eala. Dakle u takvoj atmosferi gdje akteri dru\u0161tvenog doga\u0111anja koriste mo\u0107 nad svima i sva\u010dim, selektivna pismenost ne poma\u017ee a ni polupismenost.<\/p>\n

Sama sam u poslednjih petnaest godina tra\u017eila odgovore za\u0161to mi\u00a0 je bolno i nepodno\u0161ljivo re\u0107i u koju od tih \u201cko\u0161ulja\u201d spadam. Nisam oti\u0161la dalje od onog \u0161to sam \u010detrdeset godina disala i prihvatam odgovornost za sve u\u010dinejno i propu\u0161teno. Obrazovanje koje uva\u017eava kriti\u010dki odnos, koje ga proizvodi i afirmi\u0161e predstavlja jedan od uslova za ono \u0161to nazivate prevazila\u017eenje\u00a0 podjeljenosti. Ja sam taj\u00a0 klju\u010dni dio prona\u0161la u sadr\u017eaju \u017eenskih studija koje su me raspla\u0161ile\u00a0 ve\u0107eg broja strahova\u00a0 i osna\u017eile da se suo\u010davam sa bolom koliko ubijenih, nestalih, prognanih, sru\u0161enog, uni\u0161tenog i podjeljenog\u00a0 sa malim \u0161ansama za\u00a0 to o \u010demu govorite, ako ja dobro razumijem\u00a0 to kada ka\u017eete prevazila\u017eenje podjela. Ali i da razumijem i istrajavam na kulturi mira i razli\u010ditosti.<\/p>\n

Svaki dio teritorije dr\u017eave koja se zvala Jugoslavija vapi za temeljnim i\u00a0 otvorenim\u00a0 \u201crazra\u010dunavanjem\u201d sa pro\u0161lo\u0161\u0107u. Ozdravljenje na\u0161ih dru\u0161tava, uspostavljanje ravnote\u017ee u na\u0161im zajednicama, uva\u017eavanje potrebe da pravda bude dosti\u017ena i ozdravljuju\u0107a a pitanje odgovornosti ljekovito. Puno posla za tako\u00a0 \u201cmalu \u201c rije\u010d \u2013 prevazila\u017eenje.\u00a0 A pitanje povjerenje \u2013 tek to! I SVE TO \u0160TO TO PITANJE OTVARA\u2026.Duga je kolona, i dugo je i\u0107i ako mene pitate.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

ERVINA DABI\u017dINOVI\u0106:Politika identiteta zagovara jasne granice i karakteristike koje ve\u0107ina prepoznaje kao svoje i koje nisu u istom trenutku neke druge. Ja odbijam da se svrstavam po etnicitetu. Za prostor Crne Gore, meni je bli\u017ee rje\u0161enje u kojem funkcioni\u0161e \u201cmno\u0161tvenost\u201d koja se gradi u gra\u0111anskoj dr\u017eavi koja razvija koncept ljudskih prava.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-76339","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-intervjui"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76339","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=76339"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76339\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=76339"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=76339"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=76339"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}