{"id":76251,"date":"2012-02-18T20:35:53","date_gmt":"2012-02-18T19:35:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=76251"},"modified":"2012-02-18T20:35:53","modified_gmt":"2012-02-18T19:35:53","slug":"acta-i-karl-marx","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/02\/18\/acta-i-karl-marx\/","title":{"rendered":"ACTA i Karl Marx"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Hrvoje \u0160TEFAN<\/strong><\/p>\n

Kakve veze imaju polemike i sukobi oko ACTA-e sa naukom Karla Marxa?! Mnogi ce se iznenaditi, ali su\u0161tinske. Poznata Marxova konceptualizacija o sukobu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, kojom obja\u0161njava povijesnu dinamiku i promjenu dru\u0161tveno-ekonomskih sistema, savr\u0161eno se kristalizira u oprecnim zahtjevima i pozivanjima na prava u svezi ACTA-e.<\/p>\n

Za uvod cu pojednostavljeno i sa\u017eeto izlo\u017eit navedenu konceptualizaciju, da bih na kraju izvukao direktne poveznice sa su\u0161tinom sukoba oko ACTA-e.<\/p>\n

Dakle, Marxov koncept sukoba proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa ka\u017ee da do promjene povijesnih dru\u0161tveno-ekonomskih sistema dolazi kada proizvodne snage, koje predstavljaju dominantne na\u010dine, tehnike i tehnologije proizvodnje dobara u odre\u0111enom dru\u0161tvu, do\u0111u u nepomirljiv sukob sa vlasni\u010dkim odnosima na kojima po\u010diva proizvodnja,.<\/p>\n

Feudalizam kao institucionalni re\u017eim koji je odgovarao jednostavnim, organskim tehnikama proizvodnje, postao je ograni\u010davajuc kada se razvila trgovina i pro\u0161irila manufakturna podjela rada i specjalizacija. Nove proizvodne snage vi\u0161e nisu bile spojive s proizvodnim odnosima kakve je ustanovio feudalizam i ta se nespojivost pocela ukazivati kao ograni\u010denje osnovnih prava i sloboda rastuce bur\u017eoazije i najamnih radnika koji su o njoj ovisili. Nova i propulzivna dru\u0161tvena klasa koja je bila vezana uz nove tehnike proizvodnje i re\u017eime akumulacije do\u0161la je u sukob sa feudalnim pravima na koja se pozivala crkva i aristokracija. Do\u0161lo je do sukoba novih i starih prava, a taj se sukob zapravo vodio oko interpretacije samog pojma prava. Sukob je bio unaprijed odlucen jer stari feudalni re\u017eim vi\u0161e nije mogao zaustaviti snage koje su se pod njegovim okriljem polako razvile i za \u010diji daljnji razvoj je feudalni re\u017eim vlasni\u0161tva po\u010deo predstavljati glavnu zapreku. Feudalni odnosi proizvodnje morali su biti ukinuti i zamjenjeni takvim institucionalnim re\u017eimom koji ce odgovarati novim proizvodnim snagama, a taj re\u017eim i dan danas poznajemo kao kapitalizam. To se dakako nije desilo odjednom, ali logika razvoja prema tome bila je ireverzibilna..<\/p>\n

Sam kapitalizam kao dru\u0161tveno-ekonomski sustav nije dakle nastao odjednom te od tog trenutka ostao nepromjenjen, vec se povijesno razvija i unutar njega postupno dolazi do promjene u dominantnom na\u010dinu proizvodnje. Marx je pisao o industrijskom kapitalizmu, temeljito analizirajuci njegove forme proizvodnje i akumulacije. Marxove analize jasno su pokazale da se vrijednost u kapitalizmu stvara i akumulira na bazi specifi\u010dnog oblika eksploatacije radne snage kroz najamni odnos. Eksploataciju radnika omogucuje specificna kodifikacija i implementacija znanja, u vidu tehnologije i organizacije proizvodnje, jer ekploatatori koriste poziciju pristupa znanju koji je eksploatiranima strukturno onemogucen. U fazi industrijskog kapitalizma o kojoj pi\u0161e Marx, kodifikacija znanja po\u010diva na odvajanju intelektualnog od manuelnog rada, gdje se intelektualni rad odnosi na upravlja\u010dke funkcije i znanstveni razvoj tehnika proizvodnje i same ma\u0161inerije, dakle fiksnog kapitala, dok se manualni rad svodi na parcijalno i pasivno opslu\u017eivanje fiksnog kapitala od strane radnika u najamnom odnosu.<\/p>\n

Fordisti\u010dki rad na traci, paradigma je takve podjele rada i kodifikacije znanja. Ono \u0161to je bilo glavno obilje\u017eje takve podjele rada i kodifikacije odnosa znanje\/mo\u0107 jest kvantitativna koncepcija produktivnosti. Ona znaci da se stvaranje vrijednosti baziralo na sredi\u0161njoj ulozi materjalnog rada i smanjenju potrebnog radnog vremena. Produktivnost nije pocivala toliko na znanju i vje\u0161tinama radnika, koliko na razvijanju novih tehnologija i na\u010dina upravljanja koje ce zamjeniti radnike i\/ili smanjiti vrijeme proizvodnje proizvoda.<\/p>\n

Ipak, sa \u0161irenjem op\u0107eg obrazovanja pocela se mijenjati i uloga i pozicija znanja u procesima proizvodnje i akumulacije kapitala. Organski i kolektivni aspekt znanja, kojeg je Marx nazvao \u201eop\u0107im intelektom\u201c postupno postaje glavna snaga i osnovna pretpostavka produktivnosti. Sam pojam produktivnosti na taj se na\u010din mijenja jer produktivnost sve vi\u0161e ovisi o ukidnaju stare podjele izme\u0111u intelektualnog i manualnog rada.<\/p>\n

U industrijskoj fazi kapitalizma znanje je prvenstveno bilo utjelovljeno u fizi\u010dkom kapitalu. U novoj fazi kapitalizma kao ekonomije zasnovane na znanju, op\u0107e obrazovanje \u0161iroko je razvilo sposobnost interpretacije i mobilizacije informacija, pa je pojava komunikacijsko-informacijskih tehnologija osigurala uvjete za nezaustavljiv porast zna\u010daja takozvanog \u201eneopipljivog\u201c kapitala.<\/p>\n

Ono \u0161to je klju\u010dno za naglasit jest op\u0107i karakter tog znanja koji je proiza\u0161ao iz njegove javne transmisije i dostupnosti. Znanje time nije postalo samo intelektualna snaga proizvodnje, ve\u0107 i pretpostavka subjektivnog razvoja i time elementarna ljudska potreba.<\/p>\n

Problem i proturje\u010dje s javnim karakterom znanja ogleda se u tome \u0161to je ono postalo ujedno uvjet i zapreka akumulaciji kapitala u re\u017eimu postojecih odnosa proizvodnje. S jedne strane kapital ne mo\u017ee osigurati izvlacenje vi\u0161ka vrijednosti ukoliko se znanje ne komodificira i podvede pod re\u017eim intelektualnog vlasni\u0161tva, no takvo izvla\u0161tenje od pristupa znanju mogu\u0107e je ostvariti jedino po cijenu smanjenja op\u0107e razine obrazovanja radne snage. S druge strane konkurentnost kapitala upravo ovisi o adekvatnoj razini \u201eop\u0107eg intelekta\u201c \u010diji razvoj po\u010diva na slobodnoj razmjeni znanja koje nece biti ograni\u010deno vlasni\u010dkim pravima.<\/p>\n

Znanje se od drugih roba razlikuje po tome \u0161to se njegova upotrebna vrijednost ne smanjuje njegovim kori\u0161tenjem. Samim time ono su\u0161tinski nije prikladno za komodifikaciju koja polazi od eskluziviteta potro\u0161nje i isklju\u010denosti drugih kao pretpostavke maksimalne realizacije upotrebne vrijednosti.<\/p>\n

Ograni\u010davanje \u0161irenja znanja putem njegove komodifikacije strategija je kapitala kako bi zadrzao dru\u0161tvenu mo\u0107. Kroz restrukturiranje prava intelektualnog vlasni\u0161tva kapital umjetno generira rijetkost znanja i primat razmjenske nad upotrebnom vrijedno\u0161\u0107u. Osnovni cilj intelektualnog vlasni\u0161tva je ostvarenje pozicijskih renti, a to se ostvaruje kroz ograni\u010davanje \u0161irenja znanja i stvaranje umjetnog nedostatka tog klju\u010dnog resursa.<\/p>\n

Opravdanja koja kapital pritom nudi, svode se prije svega na nu\u017enost pravedne nadoknade tro\u0161kova intelektualnog rada, a zatim i na stvaranje uvjeta za stimulaciju inovacija.<\/p>\n

No, taj manevar zasniva se na krajnje problemati\u010dnom poku\u0161aju \u201eobjektivnog\u201c odvajanja individualnog intelektualnog doprinosa od \u201eop\u0107eg intelekta\u201c u okviru kojeg je nastao i od kojeg je besplatno preuzeo klju\u010dna znanja.<\/p>\n

Tro\u0161kovi produkcije znanja stoga su vrlo upitna kategorija s obzirom na mjeru doprinosa koju valja opravdano privatno nadoknaditi, dok su tro\u0161kovi reprodukcije znanja prakti\u010dki nula, \u0161to govori sna\u017eno u prilog zahtjevu da sva dobra temeljena na znanju trebaju biti besplatna ( tj. treba biti nadokna\u0111en samo tro\u0161ak njihove materijalne produkcije).<\/p>\n

Tako\u0111er, nije dokazan odnos izme\u0111u postojanja prava intelektualnog vlasni\u0161tva i stimulacije inovacija. Paradoksalnost patentnih prava iskazuje se u shvacanju kako opravdanje za uvo\u0111enje sistema patenata le\u017ei u tome da ce smanjena difuzija tehnolo\u0161kog progresa kakvu patenti namecu, osigurati vi\u0161e tehnolo\u0161kog napretka za difuziju..<\/p>\n

E sad, suprotstavljene pozicije u svezi ACTA-e mogu se sa\u017eeti na sljedece. Zagovornici ACTA-e ka\u017eu da bi ona trebala osigurati bolje provo\u0111enje za\u0161tite intelektualnih prava vlasni\u0161tva na internetu. Protivnici ACTA-e se sla\u017eu sa opravdano\u0161\u0107u za\u0161tite intelektualnog vlasni\u0161tva, ali smatraju da bi provedba ACTA-e vrlo lako mogla prerasti u kr\u0161enje prava na slobodnu komunikaciju.<\/p>\n

Mislim da je iz prethodnog djela izlaganja moguce shvatiti da sama intelektualna prava vlasni\u0161tva znace osnovno ograni\u010denje slobodne komunikacije i da su ona nu\u017eno arbitrarna u poku\u0161aju \u201eobjektivnog\u201c razgrani\u010denja privatnog doprinosa razvoju znanja od \u201eop\u0107eg intelekta\u201c iz kojeg ga nastoje ekskluzivirati. Na taj na\u010din ona slu\u017ee ograni\u010davanju proizvodnje i diseminacije znanja, a taj postupak ve\u010dina ljudi osjeca kao zadiranje u osobne slobode.<\/p>\n

Ka\u017eem \u201eosjeca\u201c jer ve\u010dini pojmovno i konceptualno jo\u0161 nije jasno da su sama intelektualna prava vlasni\u0161tva u svim danas va\u017eecim oblicima nu\u017eno nespojiva sa slobodom koju su ljudi s razvojem \u201eop\u0107eg intelekta\u201c i dostupno\u0161\u0107u znanja, informacija i kulture po\u010deli shvacati neotu\u0111ivom.<\/p>\n

Medij interneta nova je tehnolgija i proizvodna snaga koja je osigurala pretpostavke za nezapamcen razvoj i dominaciju \u201eopceg intelekta\u201c. Sam \u201eopci intelekt\u201c nije odre\u0111eno znanje vec potencjalnost svih znanja kao javne i kolektivne zalihe, te \u017eivog i razvojnog tkiva individualnih kompetencija i subjektivnih identiteta. Ograni\u010davanje slobodne razmjene znanja, informacija i kulture \u010dija se upotrebna vrijednost ne smanjuje vec povecava njezinim \u0161irenjem, ljudi s pravom do\u017eivljavaju kao zadiranje u osobne slobode.<\/p>\n

Ono \u0161to je posrijedi s intelektualnim pravima vlasni\u0161tva jest poku\u0161aj kapitala da parazitira i izvlaci vi\u0161ak iz proizvodnih snaga koje su ga nadi\u0161le i \u010dijem razvoju on danas postaje glavna zapreka. Te nove proizvodne snage razvijaju produktivnost koja ovisi o slobodnoj razmjeni i nadogradnji znanja, na znanju kao javnom resursu i novoj figuri kolektivnog rada.<\/p>\n

Sukob i prijepor oko ACTA-e navjesnik je novog poimanja prava i sloboda koje proizlaze iz upotrebe novih tehnologija. Ofenziva koju poduzima kapital s poo\u0161travanjem re\u017eima intelektualnog vlasni\u0161tva, poku\u0161aj je integriranja novih tehnologija u stare re\u017eime akumulacije. Time se negira sam smisao i upotrebna vrijednost novih tehnologija.<\/p>\n

Taj smisao i ta vrijednost razvoj je \u010dovjeka i njegovih sloboda putem dostupnosti znanja, informacija i kulture.<\/p>\n

Pobuna protiv ACTA-e pobuna je protiv kapitalizma. Kapitalizma koji svoje prevladavanje mo\u017ee odga\u0111ati jedino sve ve\u010dom represijom i zatiranjem sloboda.<\/p>\n

Ne\u0107e da mo\u017ee Panti\u0107u!<\/p>\n

Pollitika<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pobuna protiv ACTA-e pobuna je protiv kapitalizma. Kapitalizma koji svoje prevladavanje mo\u017ee odga\u0111ati jedino sve ve\u010dom represijom i zatiranjem sloboda.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-76251","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76251","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=76251"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/76251\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=76251"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=76251"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=76251"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}