{"id":75575,"date":"2012-02-12T19:24:39","date_gmt":"2012-02-12T18:24:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=75575"},"modified":"2012-02-12T19:24:39","modified_gmt":"2012-02-12T18:24:39","slug":"odumiranje-drzave-blagostanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/02\/12\/odumiranje-drzave-blagostanja\/","title":{"rendered":"Odumiranje dr\u017eave blagostanja"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Milan GAVROVI\u0106<\/strong><\/p>\n

Poslodavci su po\u010deli zvu\u010dati kao pokvarena gramofonska plo\u010da. Mora se mijenjati Zakon o radu! Mora se mijenjati\u2026 Mora se\u2026 Nije va\u017eno o \u010demu je rije\u010d i \u0161to ih netko pita. Oni uvijek imaju istu temu i isti odgovor. Kako prevladati krizu? Tako da se olak\u0161a otpu\u0161tanje radnika. Kako popraviti rejting zemlje? Tako da se olak\u0161a\u2026 Kako zaustaviti rast nezaposlenosti? Tako da se\u2026 To posljednje \u010dini se kao svojevrsni oksimoron. Bit \u0107e manje nezaposlenih ako se radnici lak\u0161e \u0161alju na burzu?! Ali oni imaju spreman odgovor. Ako budemo lak\u0161e otpu\u0161tali, lak\u0161e \u0107emo i zapo\u0161ljavati. Uvijek vjeran dio ekonomske struke tome je spremno dao i teoretsko obja\u0161njenje s nazivom \u2013 flexicurity. Dakle, fleksibilna sigurnost.<\/p>\n

Jedino radnici nikako ne shva\u0107aju kako to da sigurnost njihovog zaposlenja i prihoda mo\u017ee biti rastezljiva poput gume, a svi njihovi tro\u0161kovi \u010dvrsti i nepromjenjivi. Na primjer, zar istovremeno s fleksibilnim zaposlenjem ne bi morala postati fleksibilna i otplata kredita bankama, pa bi radniku koji izgubi posao prestala obveza otplate sve dok se ponovno ne zaposli? Ako sustav flexicurity pove\u0107ava zaposlenost, kao \u0161to se tvrdi, onda bi on morao u istoj mjeri fleksibilno pove\u0107ati i sigurnost otplate kredita bankama. Ali one to zbog ne\u010deg ne shva\u0107aju, ve\u0107 se dr\u017ee hipoteke kao pijan plota. Neki od besku\u0107nika koji su se na sibirskoj anticikloni posljednjih dana smrzavali, pa i doslovno smrznuli \u0161irom Europe, izravne su \u017ertve tog bankarskog zaostajanja za ekonomskim novitetima.<\/p>\n

Nezaposlenost stalno raste<\/strong><\/p>\n

Poslodavce ipak treba razumjeti. Njihova je logika \u010dvrsta, a argumenti jaki. \u201cAko znate da sljede\u0107eg mjeseca ne\u0107ete imati dovoljno posla, onda biste se trebali mo\u0107i rije\u0161iti vi\u0161ka zaposlenih, kao \u0161to biste, ako se pove\u0107a opseg posla, trebali mo\u0107i br\u017ee i lak\u0161e zapo\u0161ljavati\u201d, obja\u0161njava tako (u \u201cJutarnjem listu\u201d) direktor Lipik glasa Danijel Zadjelovi\u0107. Ako nema dovoljno posla, on ne\u0107e kupovati ni nove strojeve ili sirovine. Za\u0161to da za radnike vrijede neka druga pravila? Marx u \u201cKapitalu\u201d ka\u017ee da takav odnos prema radniku \u201cne zavisi o volji pojedinog kapitaliste\u201d. \u201cSlobodna konkurencija\u201d, obja\u0161njava on, \u201c\u010dini da unutra\u0161nji zakoni kapitalisti\u010dke proizvodnje vrijede za pojedinog kapitalistu kao vanjski, prinudni zakon. (\u2026) Stoga je kapital bezobziran\u2026\u201d Sumnjamo da je gospodin Zadjelovi\u0107 pretpostavio kako \u0107e upravo Karl Marx braniti njegovo okrutno izjedna\u010davanje \u017eivih ljudi i njihovih obitelji s repromaterijalom i ostalim tro\u0161kovima poslovanja.<\/p>\n

Pritom nije rije\u010d samo o tome da u krizi rigidni Zakon o radu tjera poduzetnike u ste\u010daj, pa \u201cna kraju nema posla ni za koga\u201d, kako ka\u017ee jedan autor. Masa nezaposlenih, \u010diji broj stalno raste, zna\u010di jo\u0161 ne\u0161to. Da je ponuda na tr\u017ei\u0161tu rada znatno ve\u0107a od potra\u017enje. Kad je tako, cijene moraju padati. To se ne odnosi samo na pla\u0107e, ve\u0107 i na uvjete rada i zapo\u0161ljavanje. Zato su se poslodavci lako sna\u0161li, pa zapo\u0161ljavaju radnike samo na odre\u0111eno vrijeme. A i radno je vrijeme postalo vrlo rastezljiv pojam. Radi se koliko gazda tra\u017ei. I to ne samo u Hrvatskoj i drugim tranzicijskim zemljama. Stoljetno popravljanje uvjeta rada i skra\u0107ivanje radnog vremena, \u0161to se smatralo civilizacijskim dostignu\u0107em i rezultatom stogodi\u0161nje sindikalne borbe, potpuno je zaustavljeno. Sada rijeka te\u010de u suprotnom pravcu.<\/p>\n

Zapravo se s radnim vremenom i drugim pravima radnika de\u0161ava ono isto \u0161to se dogodilo s raspodjelom dohotka. U vrijeme ubrzanog tehnolo\u0161kog razvoja, sve ve\u0107a bogatstva stvaraju se sa sve manje \u017eivog rada. Ali to nije dovelo ni do smanjenja siroma\u0161tva ni do skra\u0107enja radnog vremena. Sasvim suprotno, masivnom preraspodjelom u korist kapitala bogatstvo se\u00a0 koncentriralo u malom broju ruku, dok istovremeno eksponencijalno raste broj siroma\u0161nih. I to \u010dak i u najbogatijim zemljama svijeta. U Americi svaki tre\u0107i stanovnik, \u0161to zna\u010di oko 100 milijuna ljudi, \u017eivi s prihodima koji se statisti\u010dki smatraju ispod ili oko granice siroma\u0161tva. Istodobno, umjesto da se radno vrijeme skrati, ono se produ\u017eava, a i u mirovinu se odlazi sve kasnije. Rastu\u0107a nezaposlenost logi\u010dna je i zakonita posljedica. Nije kriza dovela do 24 milijuna nezaposlenih, koliko ih sada ima samo u zemljama Europske unije. Ono \u0161to je stvorilo nezaposlenost, izazvalo je i krizu. Grabljenje profita izmaklo je svakoj kontroli, kako u financijama, tako i u dru\u0161tvenim odnosima.<\/p>\n

Kapital izvan kontrole<\/strong><\/p>\n

Za\u0161to se to dogodilo? Nije te\u0161ko uo\u010diti da promjene koincidiraju s padom Berlinskog zida, to\u010dnije s propadanjem sovjetskog bloka. Kontrola pona\u0161anja kapitala uspostavljena je prvi put u Americi u vrijeme Rooseveltovog New Deala, kojim se on borio protiv velike krize 1930-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Istovremeno, u velikom dijelu Europe kriza je omogu\u0107ila uspostavljanje desni\u010darskih, pa i fa\u0161isti\u010dkih diktatura. Koliko god bile stra\u0161ne, i one su bile neki oblik kontrole kapitala. Nakon svjetskog rata, ta se kontrola odr\u017eavala zahvaljuju\u0107i komunisti\u010dkoj opasnosti. Pritom je bilo manje va\u017eno \u0161to je zapravo bila rije\u010d o dr\u017eavnom kapitalizmu, koji je od komunisti\u010dke ideje zadr\u017eao samo egalitarizam, ali egalitarizam u siroma\u0161tvu. I to je, me\u0111utim, davalo snagu sindikatima u zapadnim zemljama i uticalo na kapitalisti\u010dki svijet da po\u0161tuje socijalni dijalog i \u010duva svoje temeljne demokratske zasade.<\/p>\n

S nestankom prijetnje, sve je to poreme\u0107eno. Pobjednik u Hladnom ratu stekao je pravo na plja\u010dku koja, za razliku od srednjovjekovne, nije bila ograni\u010dena na tri dana. To je dobrim dijelom predodredilo razvoj u dijelu biv\u0161ih komunisti\u010dkih, a sada tranzicijskih zemalja. Ali plja\u010dka je, prvo stidljivo a onda sve bezo\u010dnije, zapo\u010dela i na vlastitom terenu. Li\u0161en ruzveltovskih ograni\u010denja kapitalizam je, kako bi to rekao stari Winston Churchill, ponovno prona\u0161ao svoju du\u0161u. Ponavljanje duboke ekonomske krize postalo je samo pitanje vremena, a ubrzo je morala slijediti i dru\u0161tvena. \u201cMi imamo dru\u0161tvo u kome koncentracija bogatstva prijeti da na\u0161a demokracija bude to samo po imenu\u201d, napisao je ovih dana jedan ugledni ameri\u010dki autor. Nije to, me\u0111utim, tek prijetnja za budu\u0107nost. Odmah nakon pada Berlinskog zida, zapo\u010deo je prelazak u drugi i druk\u010diji intelektualni i moralni svemir. To je omogu\u0107ilo da i najstarije demokracije postanu cini\u010dne prema svojim temeljnim zasadama. Sve se kupuje, a George W. Bush postao je ameri\u010dki predsjednik nakon eklatantne izborne prijevare.<\/p>\n

Neizbje\u017enost revolucije<\/strong><\/p>\n

Sve to, me\u0111utim, nije dovoljno da se stanje po\u010dne ozbiljnije mijenjati. Sasvim suprotno. Silni napori za spas eura zapravo su usmjereni na spa\u0161avanje plijena ste\u010denog posljednjih desetlje\u0107a. Ne odustaje se ni od \u010dega. Ni od produ\u017eavanja radnog vremena, ni od rezanja radni\u010dkih prava, ni od me\u0111unarodne prevare koja se kod nas zove drugi mirovinski stup, ni od pove\u0107avanja broja godina potrebnih za mirovinu i, naravno, ni od jednog centa ste\u010denog \u201cderivatima i novim financijskim proizvodima\u201d. Jedini pravi glas protiv \u010duje se na ulicama, od New Yorka do Ljubljane i Maribora. Neki spominju i mogu\u0107nost revolucije, zbog \u010dega \u0107emo zavr\u0161iti jednim citatom:<\/p>\n

\u201cPrivilegirani ljudi uvijek radije riskiraju da potpuno propadnu nego da se odreknu makar najmanjeg dijela materijalne strane svog privilegiranog polo\u017eaja. Nema sumnja da je tome jedan od uzroka duhovna kratkovidnost, koju \u010desto nazivamo glupo\u0161\u0107u, ali nije samo to posrijedi. Povla\u0161teni smatraju da su njihovi privilegiji, ma kako se to drugima \u010dinilo apsurdno, zapravo njihovo temeljno, sveto, uzvi\u0161eno, bogomdano pravo. Osjetljivost siroma\u0161nih prema nepravdama koje ih poga\u0111aju bezna\u010dajna je u usporedbi s osjetljivo\u0161\u0107u bogatih na \u2018nepravdu\u2019 koju netko njima nanese ili poku\u0161a nanijeti. Kad reforma provedena s vrha postane neostvarljiva, revolucija provedena s dna postaje neizbje\u017ena.\u201d<\/p>\n

Suprotno onome \u0161to bi se moglo pomisliti, to nije napisao ni Marx niti netko od njegovih sljedbenika, ve\u0107 jedan od najve\u0107ih ekonomista 20. stolje\u0107a, Amerikanac John Kenneth Galbraith.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedino radnici nikako ne shva\u0107aju kako to da sigurnost njihovog zaposlenja i prihoda mo\u017ee biti rastezljiva poput gume, a svi njihovi tro\u0161kovi \u010dvrsti i nepromjenjivi.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-75575","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/75575","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=75575"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/75575\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=75575"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=75575"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=75575"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}