{"id":75130,"date":"2012-02-08T19:57:48","date_gmt":"2012-02-08T18:57:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=75130"},"modified":"2012-02-08T19:57:48","modified_gmt":"2012-02-08T18:57:48","slug":"internetska-blokada-mozga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/02\/08\/internetska-blokada-mozga\/","title":{"rendered":"Internetska blokada mozga"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>\u010cini li nas Google glupima? – pitanje je koje si je 2007. postavio ameri\u010dki novinar Nicholas Carr<\/strong>, uo\u010div\u0161i kod sebe sve slabiju sposobnost koncentracije kad je \u010ditanje u pitanju – po\u010dela ga je zabrinjavati nesposobnost da zadr\u017ei pa\u017enju na jednoj stvari dulje od nekoliko minuta. Prvo je posumnjao da mu opadaju mentalne sposobnosti jer ulazi u srednje godine, no uskoro je shvatio da je ne\u0161to drugo posrijedi – internet. Budu\u0107i da mu je, kao novinaru koji je se bavi internetskom tehnologijom ta tematika bila bliska, po\u010deo je istra\u017eivati utjecaj interneta na mozak – ne\u0161to o \u010demu se tada jo\u0161 nije pisalo, niti su postojala konkretna znanstvena istra\u017eivanja na tu temu.<\/p>\n

Prou\u010davaju\u0107i povijest neuroznanosti, stajali\u0161ta brojnih znanstvenika, psihologa i filozofa koji su se bavili mozgom te najnovijih spoznaja u vezi s istra\u017eivanjem mozga, do\u0161ao je do zanimljivih zaklju\u010daka – da se ve\u0107 nakon samo nekoliko sati provedenih na internetu mijenjaju neuronske veze u mozgu. One se prilago\u0111avaju novom na\u010dinu na koji se mozak upotrebljava, onom internetskom, karakteristi\u010dnom po kratkom zadr\u017eavanju pa\u017enje na odre\u0111enom sadr\u017eaju, neprekidnom skakanju sa stranice na stranicu, s teksta na tekst, s dru\u0161tvene mre\u017ee na dru\u0161tvenu mre\u017eu. Svoje je zaklju\u010dke 2008. Carr objavio u \u010dlanku “\u010cini li nas Google glupima?”, objavljenom u ameri\u010dkom \u010dasopisu The Atlantic, i pokrenuo njime burne rasprave. Nai\u0161ao je na mnoge kritike i neistomi\u0161ljenike, ali i na one koji su iste promjene primijetili kod sebe te znanstvenike koji su se tim problemom po\u010deli baviti. Tema se pokazala toliko intrigantnom da je uskoro o tome napisao i knjigu, koja je ubrzo postala svjetski bestseler i u\u0161la u pro\u0161logodi\u0161nji finale Pulitzerove nagrade, a upravo je prevedena na hrvatski.<\/p>\n

“Plitko – \u0160to internet \u010dini na\u0161em mozgu” prozvana je poslije najboljom knjigom napisanom o toj tematici, a njegove zaklju\u010dke potvrdili su nakon njega i mnogi drugi autori. U njoj govori o negativnim u\u010dincima interneta na sposobnost zadr\u017eavanja pa\u017enje, na pam\u0107enje, zaklju\u010divanje i kontemplaciju, ali i o stvaranju ovisnosti o internetskom pretra\u017eivanju. “Moj je mozak bio gladan”, pi\u0161e Carr o svojim zaklju\u010dcima. “Zahtijevao je da ga hranim onako kako to \u010dini internet – a \u0161to je vi\u0161e dobivao, bio je gladniji. I kad nisam bio za kompjuterom, osje\u0107ao sam potrebu da provjerim e-mail, klikam po linkovima, ne\u0161to izguglam. Htio sam povezanost. Po\u010deo mi je nedostajati moj stari mozak.” Kako bi bez ometanja napisao knjigu “Plitko”, Carr se odlu\u010dio izolirati od interneta. To mu, ka\u017ee, nije bilo lako: “Raspad mog \u017eivota na internetu bio je daleko od bezbolnog. Otkazao sam \u010dlanstvo na Twitteru, zamrznuo Facebook i zakukuljio blog. Ugasio sam RSS-\u010dita\u010d, srezao upotrebu Skypea i instant poruka. I najva\u017enije, usporio sam svoju aplikaciju za e-mail. Mjesecima su mi sinapse urlale za svojom dozom Mre\u017ee. Znao sam se uloviti kako kradomice klikam na gumb za provjeru e-maila. No, ti su porivi s svremenom splasnuli i ponovno sam se na\u0161ao u situaciji da mogu sjesti za kompjuter i tipkati satima ili \u010ditati gusto posani znanstveni \u010dlanak bez da mi mozak pritom luta.”<\/p>\n

U kojem ste se trenutku o tome odlu\u010dili napisati \u010dlanak, \u0161to je bilo presudno?<\/strong><\/p>\n

Nije to bio jedan, odre\u0111eni trenutak. Bio je to rezultat postepenog osvije\u0161tavanja da se moj na\u010din razmi\u0161ljanja i moj um mijenjaju pod utjecajem svog tog vremena provedenog na internetu. Izgubio sam mogu\u0107nost koncentracije. Nekad mi je bilo lako uroniti u knjigu ili dug \u010dlanak. No po\u010delo mi se de\u0161avati da mi koncentracija po\u010dne vrludati ve\u0107 nakon dvije-tri stranice, da postajem nemiran, gubim nit.<\/p>\n

Jesu li vas iznenadile reakcije na va\u0161 \u010dlanak?<\/strong><\/p>\n

Kada sam ga po\u010deo pisati, smatrao sam ga isklju\u010divo osobnim esejom. Bio je to poku\u0161aj da istra\u017eim i objasnim svoje iskustvo kori\u0161tenja interneta, pogotovo na\u010dina na koji on uni\u0161tava moju sposobnost da se koncentriram, da \u010ditam i mislim duboko. Zaista nisam bio siguran ho\u0107e li moje iskustvo biti imalo relevantno za druge ljude. Me\u0111utim, njihove reakcije su pokazale da ogroman broj ljudi ima sli\u010dna iskustva i dileme te si postavlja to isto pitanje o utjecaju interneta. Naravno, nisu se svi slo\u017eili s mojom tezom – bilo je nekih vrlo agresivnih negativnih reakcija na moj esej. No \u0161to je va\u017enije, barem \u0161to se mene ti\u010de, on je otvorio izuzetno va\u017enu i nu\u017enu raspravu o intelektualnim i kulturolo\u0161kim posljedicama interneta. Nadam se da \u0107e ju knjiga “Plitko” jo\u0161 vi\u0161e produbiti.<\/p>\n

Budu\u0107i da za negativne posljedice jednim dijelom prvenstveno krivite Google, isti\u010du\u0107i da ta kompanija na sve mogu\u0107e na\u010dine poti\u010de korisnika da posje\u0107uje \u0161to vi\u0161e internetskih stranica u \u0161to kra\u0107em vremenu, je li bilo kakvih reakcija iz te tvrtke?<\/strong><\/p>\n

Eric Schmidt, tada\u0161nji predsjednik Uprave, napao je moj \u010dlanak na jednoj konferenciji, ali nisam \u010duo da je kompanija ne\u0161to direktno i slu\u017ebeno objavila. Me\u0111utim, ne mislim da je moje pisanje imalo ikakvog utjecaja na profite takvih kompanija, pa nisam ni o\u010dekivao nekavu reakciju.<\/p>\n

Jedan ste od prvih koji su o tome pisali, me\u0111utim posljednjih godina se mo\u017ee prona\u0107i sve vi\u0161e tekstova o negativnim utjecajima interneta. Jesu li va\u0161e teze danas op\u0107e prihva\u0107ene?<\/strong><\/p>\n

Internet, kako sam objasnio u knjizi, poti\u010de mozak na odre\u0111eni na\u010din funkcioniranja. Poti\u010de nas da ocjenjujemo vrlo male dijelove informacija u vrlo kratkom vremenu, \u010desto \u017eongliraju\u0107i s vrlo mnogo prekida i odvla\u010denja pa\u017enje. I takav na\u010din mi\u0161ljenja je koristan i vrijedan. Ali, kada koristimo internet toliko intenzivno, po\u010dinjemo \u017ertvovati neke druge na\u010dine mi\u0161ljenja, pogotovo one za koje su potrebne pa\u017enja i koncentracija te uklju\u010duju kontemplaciju i introspekciju. Kao i drugi mediji u pro\u0161losti, i internet na\u0161em umu name\u0107e svoju vlastitu “intelektualnu etiku”. Mijenja ravnote\u017eu na\u0161ih misli. U svojoj knjizi iznosim mnoge dokaze, poput psiholo\u0161kih i neuroznanstvenih studija, da internet oslabljuje sposobnost koncentracije i dubokog razmi\u0161ljanja, no kao \u0161to je to slu\u010daj sa svim istra\u017eivanjima ljudske vrste, nema definitivnog odgovora. I dalje postoje oni s druk\u010dijim mi\u0161ljenjem. Ipak, rekao bih da se ljudsko pona\u0161anje radikalno promijenilo u posljednjih deset godina. Stoga je va\u017eno ne zanemarivati znanstvene dokaze, ali i pratiti \u0161to se doga\u0111a s nama samima, kako se na\u0161i umovi mijenjaju.<\/p>\n

Krenuli ste od primije\u0107enog poreme\u0107aja koncentracije, a zavr\u0161ili na uru\u0161avanju \u010ditavih kultura zbog interneta.<\/strong><\/p>\n

Takve promjena u funkcioniranju ljudskog uma, kakve uzrokuje internet, imaju mnogo posljedica – za edukaciju, inovaciju, literaturu i umjetnost, pa i za mentalno zdravlje. Kontemplacija poti\u010de kreativnost, empatiju i razvoj ljudske osobnosti, utje\u010de na djelotvornost i produktivnost. Bez tih osobina ljudi postaju plitki, manje zainteresirani i manje intelektualno razli\u010diti, manje skloni izazovima. Su\u017eava im se pogled na svijet, gube ideje i bogatstvo duboke, osebujne misli. Dugoro\u010dno gledano, takve bi promjene utjecale na sferu edukacije, biznisa, umjetnosti, prekrojile bi kulturu u ne\u0161to puno manje ma\u0161tovito. Osim toga, upotreba weba ne samo da preusmjerava resurse s na\u0161ih sposobnosti vi\u0161eg mi\u0161ljenja, nego i fizi\u010dki prije\u010di konsolidaciju dugoro\u010dnih sje\u0107anja i razvoj memorijskih shema u mozgu. Zbog toga nam je sve te\u017ee pohranjivati informacije u svom biolo\u0161kom pam\u0107enju i prisiljeni smo ga sve vi\u0161e prepu\u0161tati umjetnoj, a prostranoj memoriji Mre\u017ee, zbog \u010dega kao mislioci postajemo sve pli\u0107i. Prebacivanje sje\u0107anja u izvanjske banke podataka ne prijeti samo dubini i vlastitosti na\u0161ega ja. Njime se prijeti i dubini i vlastitosti kulture koju zajedno dijelimo.<\/p>\n

Kako se upotreba interneta odra\u017eava na djecu i mlade, generacije koje odrastaju uz internet?<\/strong><\/p>\n

Smatram da internetska tehnologija na svih utje\u010de jednako, bilo da su odrasli ili djeca. Istina je da djecu ne\u0161to vi\u0161e ometa kori\u0161tenje interneta i te\u017ee kontroliraju svoju pa\u017enju, ali ne puno vi\u0161e od svojih roditelja.<\/p>\n

Kako vidite budu\u0107nost u tom kontekstu?<\/strong><\/p>\n

Mislim da ve\u0107 jesmo u budu\u0107nosti, ve\u0107 se de\u0161ava sve \u0161to sam u knjizi naveo. No pretpostavljam da \u0107e biti jo\u0161 gore.<\/p>\n

Mislite li da \u0107e se zakonska regulacija interneta i borba protiv piratstva s vremenom za\u017eivjeti? Ho\u0107e li “za\u0161tita intelektualnog vlasni\u0161tva” nadja\u010dati “slobodan pristup informacijama”?<\/p>\n

Pretpostavljam da \u0107e biti uvedene ozbiljnije restrikcije za piratstvo. Tehnologija napreduje puno br\u017ee nego zakoni, me\u0111utim zakoni ju s vremenom naj\u010de\u0161\u0107e ipak stignu. No ne mislim da \u0107e zakoni poput SOPA-e i ACTA-e promijeniti na\u010din na koji ljudi koriste internet, skidanje piratskog materijala predstavlja vrlo mali dio cjelokupnog kori\u0161tenja interneta.<\/p>\n

Nacional<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nicholas Carr: Internet, kako sam objasnio u knjizi, poti\u010de mozak na odre\u0111eni na\u010din funkcioniranja. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":75131,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-75130","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/75130","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=75130"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/75130\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/75131"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=75130"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=75130"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=75130"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}