{"id":74881,"date":"2012-02-06T13:18:12","date_gmt":"2012-02-06T12:18:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=74881"},"modified":"2012-02-06T13:18:12","modified_gmt":"2012-02-06T12:18:12","slug":"moze-li-nobelovac-alber-kami-da-bude-direktor-biblioteke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/02\/06\/moze-li-nobelovac-alber-kami-da-bude-direktor-biblioteke\/","title":{"rendered":"Mo\u017ee li nobelovac Alber Kami da bude direktor biblioteke?"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/Laslo-Vegel.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-thumbnail wp-image-74882\" title=\"Laslo Vegel\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/02\/Laslo-Vegel-150x150.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"150\" \/><\/a>Pi\u0161e: Laslo Vegel<\/p>\n<p>Potpisuju\u0107i peticiju s kojom se osu\u0111uje medijska hajka na Andreja Nikolaidisa, pisca koji se kre\u0107e u idejnim krugovima savremene levice i koji ne citira slu\u010dajno Valtera Benjamina, filozofa-levi\u010dara \u2013 setio sam se Volterove misli. Danas ve\u0107 kanonizovana misao velikog filozofa iz razdoblja prosve\u0107enosti, inteletualca koji je udario temelje gra\u0111anskim pravima i slobodama, glasi ovako: \u201eJa se ne sla\u017eem ni sa jednom re\u010di koju si izgovorio, ali \u0107u do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovori\u0161\u201d. Me\u0111utim, sva je prilika da neki politi\u010dari koji su krenuli put Evropske unije, odbijaju da uva\u017ee ovu evropsku tradiciju. Oni na to imaju puno pravo, ali nama su obe\u0107ali ne\u0161to drugo. Treba re\u0107i i to da je u pomenutoj peticiji re\u010d o mnogo, mnogo skromnijem zahtevu \u2013 samo o tome da ne treba dizati hajku. A kad je re\u010d o hajci, ne mogu da se oslobodim se\u0107anja na fotografiju koju je Televizija Novi Sad emitovala u vreme vladavine Socijalisti\u010dke partije Srbije. Na ekranu je titrala moja fotografija, dok me je novinar okarakterisao kao neprijatelja Srbije. Za\u0161to? Zato \u0161to je \u0160oro\u0161 fondacija pripremila i \u0161tampala dopunske sveske na ma\u0111arskom jeziku za one ud\u017ebenike koje dr\u017eava, mada je bila du\u017ena, nije obezbedila. Za izvr\u0161ioce radova ove dana\u0161nje hajke ponudili su se isti oni politi\u010dari koji su i u Milo\u0161evi\u0107evo vreme bili merodavni i uticajni, dakle, sve to opravdano podse\u0107a na atmosferu devedesetih godina. Podse\u0107a ne samo mene, s obzirom da u novinama ne \u010ditam ni o \u010demu drugom, nego o tome.<\/p>\n<p>A \u0161to se Nikolaidisovog teksta ti\u010de, stru\u010dne analize \u2013 me\u0111u njima i Teofila Pan\u010di\u0107a koji polemi\u0161e sa crnogorskim piscem \u2013 u\u010dinile su sme\u0161nim stra\u0161ilo teroriste. Pan\u010di\u0107 je, kao liberal, stao u odbranu slobode govora ali, tako\u0111e kao liberal, na jednoj ta\u010dki demantuje Nikolaidisa koji osu\u0111uje svaku vrstu terorizma \u2013 verski, nacionalni, politi\u010dki \u2013 ali je popustljiv prema klasnom terorizmu. Dakle, re\u010d je o polemici izme\u0111u jednog liberala i jednog levi\u010dara. Prema odrednicama politi\u010dkih enciklopedija, u cilju sejanja straha teroristi pribegavaju ogoljenoj sili, i pri tom ne \u0161tede ni \u017eivot drugih ljudi ili drugih grupa. Terorizam se pravda uzvi\u0161enim i plemenitim verskim, politi\u010dkim ciljevima. Niti jedan terorista, bar do sada, nije tvrdio da se bori za zle ili neke ordinarne ciljeve. U dana\u0161njem svetu terorizam se \u0161iri ba\u0161 zbog toga, jer razli\u010dite formacije, sistemi vrednosti, verske grupe, pa i dr\u017eave, smatraju da postoje dobar i lo\u0161 terorizam. Pan\u010di\u0107 ka\u017ee da onaj ko Gavrila Principa naziva teroristom, mora teroristom nazvati i one koji ubijaju u interesu eksploatisanih, potla\u010dnih, poni\u017eenih, ili pak u tom interesu pribegavaju upotrebi sile. Ako je to ta\u010dno, onda je ta\u010dno i obrnuto. Na ovoj ta\u010dki, me\u0111utim, polemika izme\u0111u levi\u010dara Nikolaidisa i liberala Pan\u010di\u0107a postaje akademska, jer u Srbiji nema ni traga terorizmu, nasilju klasnog karaktera. Nema traga ni u teoriji, ni u praksi. Nema takvih impulsa. Partija koja se deklari\u0161e kao partija levice, vodi neoliberalnu ekonomsku politiku, usled \u010dega na levici zjapi ogromna praznina. Liberalno demokratska partija i Liga socijaldemokrata Vojvodine unekoliko su levo obojeni, ali nijedna nema su\u0161tinskog uticaja na \u201eveliku politiku\u201d.<\/p>\n<p>U na\u0161em divljem kapitalizmu nema ni govora o levi\u010darskoj kritici eksploatacije radnih ljudi. O tome, u najboljem slu\u010daju, ponekad progovore samo poneki mladi intelektualci, vanpartijci. Nema ni govora o bilo kakvim organizacijama ili grupama koje pozivaju na teroristi\u010dke akcije u znaku radikalne kritike sistema. Koliko je meni poznato, u tom smislu se \u201enajradikalniji potez\u201d ogledao u tome \u0161to je jedan radnik odsekao vlastiti prst. Ne postoji terorizam socijalnog karaktera, ali tokom poslednjih decenija bili smo svedoci utoliko vi\u0161e nasilja nacionalne, verske, patriotske provenijencije. Ti akti nasilja se kod nas, me\u0111utim, ne nazivaju terorizmom. Pomislimo samo na doga\u0111aje poslednjih dvadesetak godina. Ministar za unutra\u0161nje poslove, nazovi levi\u010dar, bavi se smenom direktora biblioteke koji je potpisao peticiju protiv hajke, ali pre toga i posle toga u Beogradu je demoliran centar grada, a u Novom Sadu su u okviru sinhronizovane akcije paljeni automobili, odnosno, organizovane grupe su vr\u0161ile nasilje. Ali ne proleteri. Policajci se svaki \u010das na\u0111u u \u017eivotno opasnim situacijama, dok je vlada zaokupljena borbom protiv jedne kamijevske dileme.<\/p>\n<p>U Evropi poslednjih desetle\u0107a nije bilo ministra unutra\u0161njih poslova koga je stvarnost na tako pogrdan na\u010din demantovala. Ali nadle\u017ene vi\u0161e zanima fikcija, pa ostanimo stoga kod fikcije. Alber Kami \u2013 izvinjavam se \u0161to se ponovo pozivam na evropske vrednosti \u2013 u svojoj drami Pravednici koja govori o terorizmu usmerenom protiv eksploatacije, predo\u010dava ljudske dileme, moralne paradokse terorista. Svoju dramu je ovaj nobelovac propratio i jednom bele\u0161kom izrazito politi\u010dkog karaktera napomenuv\u0161i da je, pi\u0161u\u0107i o stvarnim doga\u0111ajima, hteo da predo\u010di \u201eove tamom prekrivene zanesenjake, velike mu\u0161karce i \u017eene, njihovu pravednu pobunu i, rekao bih, napore da se pomire s ubijanjem ljudi \u2013 i da na taj na\u010din izrazim svoju odanost koju ose\u0107am prema njima\u201d. Obliva me hladan znoj. \u0160ta bi se desilo s upravnikom koji bi, eventualno, stavio na repertoar Narodnog pozori\u0161ta Kamijevu dramu i, u programskoj svesci, objavio i Kamijevu politi\u010dku bele\u0161ku. Presedan je ve\u0107 tu, treba ga, dakle, smesta smeniti. Tako Alber Kami dospeva na indeks, ako upravnik ne \u017eeli da bude trpni subjekt nekakve hajke.<\/p>\n<p>Ali, nije sumnjiv samo Kami, nego i Biblija! U Starom zavetu pi\u0161e da se Holofern ulogorio pod zidinama Betulije spreman da zauzme grad. Prelepa Judita je tada pribegla lukavstvu s mi\u0161lju da odbrani grad. Namazala se skupim pomadama, namirisala miomirisima, uredila kosu, obukla haljine radosti, okitila se dragocenim nakitom i uputila se u Holofernov logor. Predstra\u017eama je rekla da joj je poznat jedan tajni prolaz kroz koji bi Holofern bez ikakvih \u017ertava mogao da uvede svoju vojsku u grad. Holofernu se Judita veoma dopala i odlu\u010dio da je zadr\u017ei za sebe. Priredio je veliku gozbu, popio je mnogo vina i le\u017eao je opijen na svom krevetu. Judita je dograbila njegov ma\u010d i odrubila mu glavu. S odse\u010denom, krvavom glavom u torbi vratila se u Betuliju. Spasila je grad! Prema slovu Biblije \u017eivela je do smrti u\u017eivaju\u0107i nepodeljeno po\u0161tovanje svojih sugra\u0111ana. I dok prelistavam Bibliju, najednom mi zadrhti ruka, jer sam i ja napisao jednu dramu o terorizmu, i to prema biblijskim motivima, i ta drama je i za vreme Milo\u0161evi\u0107eve vlasti uredno i zabranjena u Pri\u0161tini, premda sam se prema Juditinom gestu odredio na mnogo ironi\u010dniji na\u010din nego \u0161to je prikazan u Bibliji. Moja pri\u010da o Juditi glasi ovako: u drugoj polovini osamdesetih godina grad jedva \u010deka da ga Holofern pokori, predstojnici grada u tajnosti pregovaraju s Holofernom, s molbom da zauzme grad. Me\u0111utim, Holofern ho\u0107e da se bori, njemu ja va\u017ena pobeda, i zahteva da grad pru\u017ei otpor, da se brani. Jedino u Juditi plamti strast slobode, i zato pohita u Holofernov \u0161ator, zavodi i ubija vojskovo\u0111u koji jo\u0161, pre nego \u0161to izdahne, uspeva da postavi pitanje \u2013 ali, za\u0161to? Stvar je sasvim izli\u0161na. Me\u0111utim, Holofernova vojska se raspadne, a dostojanstvenici grada, koji su jo\u0161 nekoliko dana ranije hteli da se predaju, sad piruju, objaviv\u0161i da su pobedili. Oni su postali patrioti. A Juditu, kao prostitutku, koja se podala neprijateljskom vo\u0111i, strpaju u tamnicu. Predo\u010dio sam, dakle, svu apsurdnost terorizma, ali i to, da vlast \u010dak i to ume da prisvoji.<\/p>\n<p>Onaj tip teroriste, o kojem je pisao Kami, i o kojem su sanjali ruski izbavitelji, koji jurca po svetu s kamom me\u0111u zubima, s bombama o pojasu i s revolverom u rukama \u2013 pripada pro\u0161losti. Tu i tamo se pojavi neki gra\u0111anin, potisnut na sam rub provalije, koji se u krajnjem o\u010dajanju odlu\u010duje za iracionalne gestove, ali on pobu\u0111uje pre svega \u017ealjenje, a ne strah. I, sre\u0107om, ve\u0107inom se i preda. Nije profesionalac, nego puki amater koga je mogu\u0107e savladati. Daleko ve\u0107u opasnost predstavljaju du\u0161evni bolesnici, \u010diji postupci imaju mahom jezive posledice, ali to nema veze s politikom. U informativnim dru\u0161tvima terorizam koji se javlja u oblandama \u201evelikih\u201d nacionalnih, patriotskih, verskih ideja, u\u017eiva medijsku podr\u0161ku, dakle raspola\u017ee efikasnim marketingom, podr\u0161kom odre\u0111enih segmenata dr\u017eavih organa prinude, vrlo uticajnih politi\u010dkih lobija, a uz to iza njega stoji i znatan kapital. U svojoj drami sam pisao, sredinom osamdesetih, ba\u0161 o sumraku tradicionalnog terorizma. U me\u0111uvremenu se, na\u017ealost, ispostavilo da smo stupili u razdoblje modernog terorizma koji predstavlja ozbiljnu pretnju \u010ditavom \u010dove\u010danstvu, i svedoci smo bujanja razli\u010ditih terorizama, pre svega verskog, nacionalnog i patriotskog predznaka. Odnosno, svedoci smo delovanja sve vidljivijeg terorizma kapitala. Ispostavilo se da je terorista, u\u010desnik \u201eklasne borbe\u201d, o kome je pisao Kami, i na koga je ukazao Nikolaidis, nestao sa scene. To bi me i radovalo, da na njegovo mesto nije stupio, s uvi\u0161estru\u010denom snagom, verski, nacionalni, patriotski terorizam, odnosno terorizam interesa kapitala. O terorizmu radni\u010dke klase, ili klase nezaposlenih, me\u0111utim, nismo pro\u010ditali ni retka \u2013 \u017ertve divljeg kapitalizma, potla\u010deni, obespravljeni i materijalno potpuno upropa\u0161\u0107eni ljudi ho\u0107e ve\u0107 samo da \u017eive, ili ako vi\u0161e ne mogu da izdr\u017ee, izlaz nalaze u samoubistvu. U ovoj situaciji vrlo je lagodno pokazivati prstom na fiktivni \u201esocijalni terorizam\u201d, da bi se i na taj na\u010din onemogu\u0107ilo rasvetljavanje politi\u010dke i finansijske pozadine i te kako prisutnog politi\u010dkog terorizma.<\/p>\n<p>Autonomija.info<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ne postoji terorizam socijalnog karaktera, ali tokom poslednjih decenija bili smo svedoci utoliko vi\u0161e nasilja nacionalne, verske, patriotske provenijencije. Ti akti nasilja se kod nas, me\u0111utim, ne nazivaju terorizmom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-74881","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/74881","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=74881"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/74881\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=74881"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=74881"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=74881"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}